jednom su sadili lipu, a i jednom je magellan otkrio ameriku

http://www.youtube.com/watch?v=2omuoO_hIbQ

čitala sam prije par dana nekakav članak o muzama, umjereno nadahnut i ne pretjerano opsežan. između ostalog, rečeno je ono što i vrapci na grani znaju, a to je da navedene svoju svevremensku ulogu ostvaruju kao inspiracija umjetnicima. hm. pitam se, idu li muze na wc. ma zapravo, to je sada potpuno nebitno u ovoj priči. naravno da ne idu. svašta mi pada na pamet.
uglavnom, zaključak koji je naprosto bio prinuđen objelodaniti se, jest sljedeći: muze su mačke sa stavom. i to ne bilo kakvim stavom. muze su mačke sa stavom bogorodice.
i zašto ja ustvari pišem ovo pismo preko save? zato što mi ona fora sa duhom svetim nikako ne uspijeva, pa ovim putem iščem raspoloživog donatora sjemena. enibadi? a onda ništ´.

u sljedećem nastavku, ako: muzani, ili kako metafizika kao znanost nije zadovoljila na tečaju pozitivističke filozofije.

http://www.youtube.com/watch?v=tgpQu3oMb64

jednom davno, kada sam bila manja od makovog zrna i nježnija od makovog cvijeta, imala sam prijatelja. čudovište je oduvijek imalo briljantne ideje, tipa: ajde hemera, daj napiši barem jednu pjesmu. i daj mi da se potpišem! daj hemera, daj…nemoj biti pizda.
jednom smo tako gledali film sa ginger i fredom. ponovno je čudovište iskalo da mu se udovolji.
- hajde hemera, budi moja ginger, ja ću biti tvoj fred.
- daj me pusti majmune, kako ne razumiješ da još moram toliko toga naučiti. sama. solo step, naprimjer. a i ti bi mogao, ne znaš tko ti glavu nosi.
- onda dobro! ako nećeš biti moja ginger, idem u svijet bijeli i neka me i mačke i mački rastrgaju kao staru nogometnu loptu.
- idi, baš me briga.
čiča miča.

http://www.youtube.com/watch?v=5VXieTCqWzc

:)

ona knjiga rekorda zaista služi ničemu. ionako svaki rezultat, koji je uglavnom besmislen poput razgovaranja sa kuhinjskim zidom, sljedeće godine bude nadmašen rezultatom koji je jednako toliko svrsishodan. širem puku.
pa eto vidiš, mnogi takvoj vrsti nadmetanja posvete cijeli život. reče moje lucidno ja. i zamisli se. i odvrati mi misao vodilju.
baš smo čudni…mi ljudi. gradimo te svoje malene smiješne svjetove kojima pridajemo enormnu važnost, baš poput onih kreativaca koji danima slažu domino kockice da bi ih pri samom kraju misije jednim laganim pokretom ruke – porušili.
ma…sve si nešto mislim. mnogo. dajte meni ninđe ploče.

http://www.youtube.com/watch?v=kO7G9lQ0q14

ova stvar mi dobra skroz.

(a bio je dobar čovjek)
http://www.youtube.com/watch?v=kTt_No5Lobw
:)

“znati ćeš kada odrasteš.” “ali…ja ne želim odrasti…” djeca znaju da na svako pitanje postoji odgovor. univerzalan. znaju, jer su savršena. pitam se, jesu li ljudi sa sjevera “izumili” ljubljenje nosevima, ili je ono otkrilo njih, i da li to znači da su se dodirivali ponosima, upravo onim ponosima koji se najprije smrznu kada zahladi. vrijeme, odnos, što god. zapravo, ne pitam se…samo dosađujem.
http://www.youtube.com/watch?v=7INGHQRdPDQ

 

dopustite da vam ukratko ispričam jednu romantičnu epizodu iz vlastita života. dakle…rano jutro, pola šest, svakog dana putujem…o moja hemera, generacijo i tko zna šta sve ne.
što sam bliže radnom mjestu, moje osupnuće spoznajom kako će mi još jedan dan života proteći u uredu biva sve veće, pa mi se u trenutku približavanja radnom stolu na koži pojave dva crvena plika, jedan na čelu, a drugi na ruci. treći je bio na najboljem putu da se utabori negdje u području ispod lijevog oka, kadli ugledah predivan buket cvijeća upravo na onom mjestu kojeg se toliko grozim…naročito vikendom.
ma znate i sami kako je to kad se ljud zaljubi, pa na svakom koraku vidi samo cvijeće, leptiriće i ostale điđe miđe. tako i ja pomislih kako se kozmička sila opet naumila igrati šege sa mojim krhkim egom i mehkanim sercem. poricanje je, u ovom slučaju, trajalo reeelativno kratko, jer hej…potpuno sam sigurna da ne spavam, to cvijeće je definitivno živo i sasvim sigurno je namijenjeno meni. što mislite, koliko dugo je trajalo prihvaćanje da bi se takva savršena situacija (zaista!) mogla dogoditi baksuzu poput mene? trajalo je nepunih pet minuta! ukratko, trajalo je do onog trenutka kada me entitet iz ureda pored, stigavši na posao, obavijestio kako dan prije, iz nekog razloga, nije imao gdje ostaviti taj prekrasan buket, koji će taj dan biti odnešen na jedno posebno mjesto, i koji je ni više ni manje namijenjen - voljenom pokojniku. pukovnik i pokojnik, prastari štos.
sva sreća što sam ljubitelj livadnog cvijeća.
 
poučak iz nehaja: kada se raduješ, nemoj da oklijevaš. dogovorito? dašta da jest.
 
http://www.youtube.com/watch?v=jz8rkZncM_8
 
e da...skoro sam zaboravila...sretan vam petak! ;p

al je ovaj stric umeo da igra. a ko igra, taj i dobija.
i reče on onomad upravo ovo: “status seekers i never cared, once i found out they never dared to seize the world and shake it upside down, and every stinking bum should wear a crown … auuuuuuu”
http://www.youtube.com/watch?v=PQNBii8Kogw

nemam pojma. wiki kaže, a wiki sve zna, da se kontinentalna kora sastoji pretežito od granita i da je njezina prosječna debljina 35km, najviše do 70km, a da se oceanska kora sastoji većinom od bazalta i da je prosječne debljine 10-12 km. stavili su još i nekakvu sliku koja bi trebala dočarati kako ona zapravo izgleda…a ja izgleda nemam baš tako savršen vid kao što sam mislila da imam. uglavnom…ovako izgleda kora kelja. navodno je bogat vitaminom c, ali on se kuhanjem gubi. pa si ti misli.
da…da ne bude bilo da sam nešto zaboravila reći.
“music is my aeroplane, that motherfucker´s always spiked with pain” :)
http://www.youtube.com/watch?v=Aqo9S83h2QE