The Dark Side of the Moon

Moje žbrljotine su postale Dark Side of the Moon. Isprva sam ovaj blog bio zamislio doslovno tako, kao nekakve moje žbrljotine, ali s vremenom se je profilirao u opis mojih iskričastih iskustava. Budući da moja iskričasta iskustva uglavnom i nisu baš najbolja, otuda i ovakav naziv koji sam opet posudio od legendarnih Pink Floyda, meni najdražeg glazbenog sastava. Za one koji ne znaju, radi se o pravom remek djelu, o jednom od najboljih i najprodavanijih albuma u povijesti rock glazbe. Iako je prošlo gotovo 40 godina od njegovog izlaska, još uvijek ga vrijeme nije pregazilo te je i dan-danas vrlo ugodan za poslušati. Pogotovo ako imate originalni CD i dobar hi-fi uređaj ;)

Budući da je ovo Iskrica, ideja je oduvijek bila da teme mojih zapisa budu vezane jedino i isključivo za Iskricu i iskričasta iskustva. Možda ću jednom poželjeti pisati i o drugim tematikama, ali to zasigurno neće biti na Iskrica blogu. Također ovdje nikada nisam želio pisati o sebi jer su takve stvari previše intimne i kao takve rezervirane za privatne poruke. Nažalost možda baš zbog toga bude slučajeva da ostavim dojam frustrirane osobe i da isijavam negativnom energijom, ali daleko je to od stvarnog stanja stvari. Upravo zato sam unio malo osvježenja, novi naziv bloga, usput i jedan novi zapis, pa tako možda malo olakšam čitanje dobronamjernim čitačima koji imaju naviku površno iščitavati moje tekstove te na konto toga u maniri pop-psihologije brzopotezno donositi zaključke o mojem karakteru i mojoj osobnosti :)

Eto… što još na kraju reći osim hvala svima na dosadašnjim pozitivnim i negativnim kritikama :)

Z.

Jedna molba za Iskrica administratore ak čitaju ovo, a vjerujem da čitaju jer su mi do sad manje-više uslišavali želje. Dajte više pokrenite taj Iskrica forum! Iskrica blog je sve samo ne blog, prije bi se moglo reći da je nešto poput Facebook zida, a rubrika za komentare nerijetko preuzima ulogu foruma. Mislim da nije potrebno argumentirati ovo o čemu govorim.

Hvala.

Z.

Šteta što više nema u ponudi onih Iskrica tuluma. Stvarno šteta jer gorim od želje da vidim uživo sve te prelijepe, pametne, obrazovane, neodoljive i nadasve savršene Iskričarke. Kad jedan prosječan Iskričar vidi sve te savršene profile, bude odbijen od tih pametnih i neodoljivih ljepotica, nameće se pitanje što uopće takve savršene curke rade na Iskrici :)

Već sam pisao o tome da sam u nekakvom „BMK“ razdoblju, a što dulje boravim na Iskrici sve više i više dobivam volju da pobjegnem odavde glavom bez obzira. Pritom ne mislim na onaj trik s kratkoročnim bijegom i povratkom s novim profilom već na trajni bijeg. Dovoljno sam dugo ovdje da bi me išta moglo iznenaditi, a i u zadnje vrijeme mi ovdje postaje vrlo dosadno od tog silnog „mainstreama“ prosječnosti.

Jednom mi je iskričarka vegavega8 (inače odlična blogerica) u komentarima napisala da je Iskrica besplatno učilište. To je doista bila mudra misao jer Iskrica uistinu jest besplatno učilište, baš poput nekog stvarnog učilišta. Da, moguće je i ovdje stjecati korisna iskustva te razvijati komunikacijske vještine. U konačnici, čak i ovaj iskričasti blog može odlično poslužiti da se kroz njega kvalitetno izrazimo, eventualno uspostavimo kvalitetnu komunikaciju sa sebi sličnima. Ovo zadnje je prava rijetkost, ali tu i tamo se dogodi.

Ono što je zanimljivo ovdje na Iskrici jest da se neki obrasci ponašanja iskričarki gotovo svaki put ponove, dakle postoji neki determinizam te je katkada uistinu moguće je predvidjeti tijek komunikacije,i to doslovno od prve rečenice! Da li se radi o nekom instinktu ili samo o iskustvu, teško je reći. Meni najdraži obrasci ponašanja su oni koji se tiču razmjene fotke, što najčešće bude vrhunac komunikacije između iskričara i iskričarki. Meni se je bez iznimke svaki, ali baš svaki put dogodila ista stvar ukoliko je me je curka odmah „na prvu“ išla žicati fotku, ili ako to bude nakon par površnih porukica kojima prethodi ne čitanje mojeg iscrpnog profila. Pogađate? Da, nakon slanja fotke takvim iskričarkama dobijem 0 odgovora. Moguće da se iza nekih od tih profila kriju muškarci kojima to bude jeftina zabava, ali svaka čast onima koji me nasanjkaju jer mene nasanjkati uistinu nije lak posao. No da se vratim na temu, ima tu još pokazatelja koji sugeriraju da se ne zadovoljavamo tražene kriterije sugovornika ili sugovornica, poput recimo ne komentiranja fotke. To je također povratna informacija jer sugerira nešto tipa „nisi mi zgodan“, „nisi moj tip“ ili što već.

Ali dobro, nije to neka tragedija ovdje ne uspostaviti s nekim komunikaciju jer moja očekivanja ionako nisu visoka. Ali lijepo je kad to koji put upali, pa makar sve ostalo na ugodnom dopisivanju.

Ukratko, sve mi ovdje polako počinje smrdjeti na dosadu jer se ništa novoga ne događa. Oni upitnici kompatibilnosti su se činili kao svjetlo na kraju tunela, ali nisam primijetio da su nešto bitno promijenili po pitanju povećanja vjerojatnosti da ćemo ovdje upoznati nekog zanimljivog. Ali ako vlasnici Iskrice uskoro ponovno organiziraju nekakav Iskrica tulum i tako nam pruže šansu za jedno Iskrenje uživo, to bi moglo biti vrlo zanimljivo. Toliko puno neodoljivo zgodnih, pametnih i uspješnih curki na jednom mjestu – neprocjenjivo! :)

Z.

Za slučaj da ste to pomislili, nisam u krizi srednjih godina. Ipak sam malo premlad za tako nešto. U bračnoj i ljubavnoj krizi ne mogu niti biti jer sam solo. Nisam niti u financijskoj krizi, poput većine naših sugrađana. Iskričare i iskričarke namjerno ne spominjem jer na Iskrici nitko nije u financijskoj krizi jer su tu svi uspješni, bogati, vole svoje poslove, i da ne nabrajam dalje. Iskričari i iskričarke su kategorija za sebe, za njih ne postoje takve prizemne stvari poput razno-raznih kriza :)

Ali ipak jesam u krizi, ali onoj iskričarskoj. Jednostavno, došao sam u fazu da mi se jednostavno neda sa nikime ovdje komunicirati. Došao sam u fazu da u svoj profil poželim staviti "ne zanima me upoznavanje". Kad me još jače primi kriza, poželim obrisati svoj profil. I da stvar bude još zanimljivija, uopće se ne osjećam loše zbog toga, čak dapače :)

Da, baš sam u nekakvoj „BMK“ fazi, i to do te mjere da me katkada BMK za sve. Uh… čak mi se je teško natjerati da i ovaj zapis natipkam do kraja, ali pokušat ću zadržati koncentraciju da još jednu svoju žbrljotinu privedem kraju.

Da li vam je ta BMK faza možda poznata? Siguran sam da jest jer se svi mi povremeno nađemo u takvim fazama, pa onda to znamo pripisati meteorološkim uvjetima, nekakvim proljetnim umorima, lošem horoskopu, stanju u državi i što sve ne.

Krize su sastavni dio naših života. Nema života bez krizi, nema krizi bez života. Nema čovjeka koji nije prošao kroz neki oblik krize, barem neki oblik kriznog razdoblja. No, kad ne bismo prolazili kroz ta krizna razdoblja, zasigurno ne bismo znali razlučiti dobro od lošeg, ne bismo znali cijeniti one dobre stvari što život donosi (i stvarni i virtualni), a baš te dobre stvari jesu ono što nas drži na životu, ono što nas ispunjava i čini sretnima.

Srećom, kao i sve drugo u životu, krize su prolazne. One dolaze i prolaze, pa ponovno dolaze, i tako u krug. Upravo zato i jesam optimističan te sam siguran da će me ta BMK faza vrlo brzo proći. Zato ću ja ovu iskričastu krizu okrenuti u svoju korist te se više posvetiti onom stvarnom životu, onom puno važnijem i puno uzbudljivijem od ovog virtualnog ;)

Z.

Moj najdraži glazbeni bend Pink Floydi su još daleke 1979 godine izdali album The Wall. Tog studenog 1979 kada je album izašao nisam znao za Floyde, ali niti za sebe jer sam bio nešto stariji od godinu i pol. No moglo bi se reći da je tematika albuma bezvremenska, kao i sama glazba koja je i danas aktualna. Glavni autor cijelog projekta, Roger Waters, je trenutačno na svjetskoj turneji te će ovaj spektakl uskoro doći kod nas u Zagreb. Ne trebam niti spominjati da sam vrlo uzbuđen zbog toga te da jedva čekam da vidim i čujem taj spektakl :)

Taj metaforički zid koji simbolizira otuđenost , izolaciju i odvojenost od svijeta , i sve te cigle koje ga malo-pomalo grade su sveprisutne. Čak i ovdje na Iskrici. Zvuči pomalo nevjerojatno jer u ovim virtualnim prostranstvima imamo puno veće slobode izražavanja, možemo biti puno opušteniji jer nam je identitet uvjetno rečeno zaštićen, gdje komuniciramo s potpunim neznancima pa samim time možemo biti otvoreniji. Naočigled nema nikakvih temelja za izgradnju tih zidova, no praksa kaže nešto sasvim drugo. Puno je iskričarki koje su bez obzira na sve blagodati ovih virtualnih prostranstva prilično zatvorene i nepristupačne, baš kao da se nalaze iza nekakvog zida. Virtualnog zida.

Iako sam po prirodi vrlo otvoren i pristupačan, također sam i pomalo distanciran kad nekoga ne poznajem dovoljno dobro te u komunikaciju ulazim pomalo oprezno, zbog čega valjda ostavljam dojam (pre)ozbiljne osobe kakav ja baš i nisam. Komunikacija mi se ispočetka svodi na ćaskanje, uglavnom koristim književni jezik, nikako ne koristim vulgarizme niti prakticiram moj crni humor jer na taj način riskiram da sugovornicu ne uvrijedim, pa to ostavljam za trenutke kad sugovornicu malo bolje upoznam. Iako se ne ustručavam ništa pitati (jednako tako niti odgovarati na pitanja), ne forsiram neke teme koje previše zadiru u intimu sugovornice te nastojim da komunikacija bude opuštena i spontana.

No čini se da sve to nije dovoljno kako bih uspostavio komunikaciju sa potencijalno zanimljivim kandidatkinjama. Koliko god da sam oprezan i pomalo distanciran u početku, čini se da se neke iskričarke nikako ne žele pomaknuti od faze neobveznog ćaskanja. To je dosta zanimljiva situacija, dotične su došle ovdje da nekoga upoznaju, ali istovremeno ne žele komunikaciju podići na višu razinu, u lošijim scenarijima čak budu dosta drske kad ih zatražiš da ponešto natipkaju o sebi. Najčešći takav scenarij bude da žele pričati o svemu osim o sebi, i što onda preostaje od tema za razgovor? Kak je danas bilo na poslu i na kavici s frendicama? Kakva će sutra biti vremenska prognoza?

Iskreno, nemam ništa protiv takvih tema. Čak dapače, i meni nekad dođu takvi trenutci, pa i trenutci kad mi se uopće s nikim ne komunicira. Evo, baš sam zadnjih dana u nekoj takvoj čudnoj fazi. Ali kad mi se cjelokupna komunikacija svodi samo na takve teme, to za mene više nije komunikacija nego gubljenje vremena. Ja neću i ne želim nekome uporno postavljati pitanja tko nije zainteresiran za komunikaciju jer komunikacija je dvosmjeran proces, nikako jednosmjeran. Smatram da ne tražim previše kad očekujem da sugovornica natipka ponešto o sebi, tim više što nisam neki manijak koji neka teška i naporna pitanja. Nije baš da pitam nešto tipa „jesu li te zlostavljali kad si bila mala?“ i „kakav imaš odnos sa ocem?“ :)

Napisati ponešto o sebi tipa kakve smo osobe po prirodi, koje nas stvari vesele ili ne vesele, kakvu glazbu volimo, na kakva mjesta volimo izlaziti, što očekujemo od Iskrice i kakvu osobu želimo upoznati… stvarno smatram da se tu radi o sasvim normalnim pitanjima na koja i sam vrlo rado odgovaram. Ah da, možda te dame očekuju neki originalni „ulet“? Ah ti uleti… to mi je stvarno „low level“ koncept i nikakav temelj za kvalitetnu komunikaciju. Kvalitetna komunikacija nastaje s vremenom i spontano, nikako od jedne duhovite dosjetke koja može biti i nečiji copy/paste.

Bilo kako bilo, ja nemam problema sa zidovima jer se njima nikada nisam ogradio, pa samim time nemam tu privilegiju da ih mogu rušiti jer nemam što rušiti. Ali također ne želim biti neki revolucionar i „dobročinitelj“ te poticati iskričarke da ruše vlastite zidove. Sami ih gradimo, pa ih sami trebamo i rušiti ukoliko to poželimo ili ukoliko nam to zdravi razum nalaže. No meni ta loša iskustva s iskre sigurno neće biti „još jedna cigla u zidu“ kako moj omiljeni bend pjeva, već nešto sasvim drugo – inspiracija za još jedan novi zapis na mojem blogu :)

Z.

Ljudi su seksualna bića. Dobro, ne svi ljudi, ali svi normalni ljudi. Svima nama treba seks. Svi ga volimo i želimo. I ne možemo bez njega. Apstinencijska kriza od istoga može poprimiti katastrofične razmjere, što i nije potrebno dokazivati niti argumentirati.

Naočigled je većina nas iskričara i iskričarki ovdje iz puke znatiželje, da pronađu "ono pravo", da započnu dugoročnu vezu i što sve ne. Rijetko tko napiše da traži avanturu, seks na brzaka i sl. Stvarno rijetko. No ipak nerijetko se u praksi iza tih profinjenih profila krije baš to da osoba traži avanturicu. Najčešći scenarij da osoba bude u nekakvoj lošoj vezi ili braku pa si onda uz pomoć modernih tehnologija koje su nam na raspolaganju pokušaju samopomoći. Budući da je užasno teško prekinuti dugoročnu vezu (ovo znam iz vlastitog iskustva), a pogotovo loš brak u kojem su partneri vezani zbog djece ili dugoročnog kredita, ovo sa Iskricom bude kao nekakva linija manjeg otpora. Kad već sve bude tako crno i sivo, Iskrica se čini nešto poput svjetla na kraju tunela, bijeg od svakodnevnog sivila i frustracija. A pogotovo ako uleti još neki dobar ljubavnik/ljubavnica, sreći nema kraja.

Nedavno je na moj profil svratila jedna iskričarka. (prepostavimo da se ne radi o muškarcu sa ženskim profilom) koja je u svojem profilu uz onaj obvezni set pitanja odgovorila samo na ono zadnje pitanje (Postoji li još nešto što želiš reći, a ova pitanja nisu pokrila?) vrlo kratko, jasno i nedvosmisleno – sex, sex i samo sex. Genijalno. Tako jednostavno, tako brutalno iskreno, toliko malo riječi a toliko puno toga rečenog. Podsjeća me na moje službene emailove koji po formi otprilike izgledaju isto -- kaži sugovorniku samo onoliko informacija koliko je to potrebno, niti više, niti manje. Ukoliko je to potrebno, i jednom riječju. Taj profil definitivno spada u tu kategoriju.

Iskreno, jako cijenim ovakve profile. Jest da nisam jedan od interesenata za takve igre i igrice, ali doista cijenim iskrenost koliko god da bila brutalna. Puno više volim ljude koji su tako direktni, jednostavni, nedvosmisleni, koji ti odmah daju do znanja što žele i zašto su ovdje na Iskrici. Stvarno to cijenim, za razliku od nekakvih perfidnih, naočigled profinjenih ljudi, ali koji su zapravo još gori i promiskuitetni od takvih.

Jedan od lošijih scenarija koji vam se može dogoditi ovdje na Iskrici jest da se nenamjerno spetljate s takvim perfidnim osobama koje iz ovog ili onog razloga traže „nešto sa strane“. Posebno je veselo kad počnete malo švrljati s tom osobom, kad se priča malo razvije, taman pomislite da ste pronašli ono pravo, kad ono hladan tuš – ta osoba vam u naletu grižnje savjesti prizna da je u vezi/braku.

Nisam ovdje da nekoga osuđujem ili da se petljam u tuđe živote. Čak dapače, dosta sam liberalan i otvoren te doista nemam ništa protiv toga što neki ovdje traže avanture i što sve ne (naravno, pod uvjetom da nikoga ne ugrožavaju), ali doista bih volio kad bi takvi ljudi i odabrali tu opciju kod popunjavanja svojeg profila. Ako ni zbog čega drugoga, barem zato da nama ostalima uštede vrijeme i energiju.

Z.

Kao što nedavno napisah, dao sam si truda i ispunio oba upitnika kompatibilnosti. Bilo je stvarno zabavno odgovarati na sva ona silna pitanja. No, danas prvi put gledam rezultate i baš sam iznenađen. Neugodno, naravno :)

Dakle, po rezultatima ispadam prilično nekompatibilan sa iskričarkama. Socijalna kompatibilnost još kak-tak (nađe se nešto malo preko 70%), ali onaj drugi test (kompatibilan par) je još veća katastrofa (samo jedna iskričarka preko 70%)! Mojem oduševljenju nema kraja :)

Ništa, strpljivo čekam da i ostale iskričarke ispune oba upitnika pa će rezultati s vremenom zasigurno biti bolji, zar ne? ;)

Z.

Opet će ispasti da me Iskrica plaća da ih reklamiram, ali stvarno se ne mogu suzdržati a da ih ovaj put ne pohvalim. Iskreno, ne bih se bunio da mi daju besplatno premium članstvo, ali kunem vam se mojom radnom knjižicom da me Iskrica ne plaća :)

Već sam jednom pisao koje mi stvari nedostaju na Iskrici, ali jednu od njih su implementirali, a to je oznaka u rezultatima pretrage za koje profile sam napisao bilješku (ona mala ikonica s desne strane u obliku bilježnice). Stvarno vrlo korisna stvarčica koja ubrzava pretragu i pregled novih (i potencijalno zanimljivih) profila. Jest da u zadnje vrijeme nema novih zanimljivih profila, ali to je sad drugi par opanaka.

Druga stvar koja me oduševila su ova 2 upitnika kompatibilnosti. Bojim se da će mnoge iskričarke biti lijene odgovoriti na tih stotinjak pitanja, ali nadam se da sam u krivu te da neće za to biti lijene kao što su lijene za popuniti profil. Ja sam uživao ispunjavajući oba upitnika te jedva čekam da vidim kaj će mi izbaciti pretraga profila po tom kriteriju kompatibilnosti :)

Eto, za sad komplimenti Iskrici; ali nemojte ove moje komplimente uzeti zdravo za gotovo jer ću se sigurno prvom prilikom požaliti ukoliko me štogod zasmeta ;)

Z.

Božić je, vrijeme darivanja, obiteljskih druženja, prežderavanja, pijančevanja, bacanja petardi, pucanja i još koječega što se ubraja u hrvatsku tradiciju proslave ovog velikog katoličkog blagdana. Meni osobno se najviše sviđaju obiteljska druženja, ali neću biti licemjeran pa ću skrušeno priznati da mi čak godi i ona tradicionalna neumjerenost u jelu i piću. Zapravo, samo u jelu, nisam baš neki ljubitelj pijančevanja te više preferiram onaj hedonistički pristup tipa „pij malo, ali dobro“.

Kupio sam svojima lijepe poklone, ali kupili su i meni moji lijepe stvarčice. Posebno me oduševilo što sam dobio lijepu vestu sa onim popularnim rombićima, pa ću se sad još bolje uklapati u kodeks odijevanja što imamo na poslu, poput pravog bankara :) Iskreno, privatno to nikad ne bih obukao na sebe jer mi izgleda previše konzervativno za moj "antikonzervativo" ukus, ali poslovno ostavlja dosta dobar dojam. Možda čak pali kod iskričarki, to još nisam isprobao, ali možda je došlo pravo vrijeme da isprobam i taj eksperiment jer možda stvarno upali :)

No dobro, da se vratim na ovaj današnji blagdan, moram reći da ima jedna sitnica koja me užasno nervira kad dođu ti "naši" blagdani, a to je običaj da se svima po defaultu čestita Božić. Nije važno poznajemo li nekoga ili ne, ali vrlo pristojno je svima poželjeti sve najbolje za Božić. Dobro je ljudima željeti dobro, bilo gdje i bilo kada, to je za svaku pohvalu. No, što je sa ljudima koji danas ne slave Božić? Ili sa onima koji uopće ne slave Božić? Da li bi nama bilo ugodno kad bi nam netko čestitao Božić sedmog siječnja? Ili možda sve najbolje povodom Hanuke, Kurban Bajrama ili čega već?

Istina, kod nas se velika većina građana deklariraju kao Rimokatolici pa je onda po načelu "većina pobjeđuje" sve prilagođeno katoličanstvu, čak i državni praznici. Ali onda u tom slučaju mi više nismo sekularno društvo gdje je vjera odvojena od države. Također se čini da vjera ipak nije privatna stvar svakog pojedinca jer kod nas svi slave Božić, čak i oni koji ga ne slave. No dobro, čini se da je sekularno društvo ipak utopija. Do unazad 20 godina smo živjeli u jednoj takvoj sekularnoj državi gdje Božić nije bio neradni dan, kao niti ostali blagdani, ali svi znamo kako je neslavno završila ta priča. Očito su takve stvari ljudima vrlo važne.

Da se odmah unaprijed razumijemo, nisam ateist, vjerujem u Boga; ali nikako se ne povodim se stavovima Crkve niti ostalih vjerskih institucija. Poštujem svakoga tko poštuje mene, poštujem svaku kulturu koja ne ugrožava drugu kulturu, koja nije nasilna niti nametljiva. Čak i slavim Božić jer je to jedan prekrasan obiteljski blagdan, ali više na to gledam kao na dio naše kulture, naše tradicije.

Neću poželjeti sretan Božić svim iskričarkama i iskričarima kao što to svi rade. Neću. Želim sretan Božić svima koji ga slave, koji ga slave danas, a ostalima kad dođe vrijeme. Ili kad dođu vaši blagdani na red, koji god bili.

Z.

Mrzim ponedjeljke! <eom>

Kao što naslov ovog zapisa kaže, volim tipkati podože poruke. Naveo sam to u svojem profilu, ali svejedno s vremena na vrijeme nekoga šokiram tom svojom navikom. Koliko je dobra ili loša, ne znam. Ali ono što znam jest da mnoge iskričarke iritira ta moja navika :)

Zašto nerijetko natipkam poduže poruke? Prije svega zato što brzo tipkam, i to sa svim prstima! Ne bih rekao da je to zbog posla kojim se bavim jer mnoge moje kolege i kolegice vrlo sporo tipkaju, prije bih rekao da je za to zaslužna moja ovisnost o Internetu, odn. email komunikaciji. Do sad sam natipkao na tisuće emailova, kao student sam puno tipkao razno-razne seminarske radove i u 10 godina gotovo svakodnevnog tipkanja bilo bi stvarno čudno da nisam razvio vještine brzog tipkanja. Čak brzo tipkam i na laptopima koji po defaultu imaju neudobne tipkovnice :)

Mnoge iskričarke sa kojima sam do sada komunicirao misle da ja po defaultu svakome i uvijek tipkam dugačke poruke, neke čak misle da se koristim metodom c/p oliti copy/paste; ali to nije točno. Da ja natipkam podužu poruku, mora me sugovornica inspirirati. Najčešće to bude tako ispočetka prilikom „upoznavanja“, ali kasnije se količina teksta svede na neku „razumnu“ mjeru. A nekad jednostavno ili budem takvog raspoloženja da natipkam kraću poruku ili sadržajno nema potrebe za nekom skribomanijom. Sve ovisi o situaciji, pravilo je da pravila nema.

Ali nemojte se zavaravati, znam ja natipkati besadržajne porukice od redak dva, a moji službeni emailovi najčešće jesu takvi. Čak nerijetko nemaju ništa u tijelu poruke osim nekog screenshota. A najdraži su mi oni kojima sve kažem u polju Subject pa završim sa <eom> oliti End of Message pa da čitatelj uopće ne mora niti pogledati u tijelo poruke :)

Sviđala se nekome ova moja navika ili ne, smatram da ne tipkam u prazno te da je prije svega najvažniji sadržaj poruke a ne broj natipkanih slovnih znakova. Divim se ljudima koji uspiju puno toga reći u malo rečenica, ali čini se da ja trebam još puno raditi da steknem te vještine :)

Z.

Već par puta sam čuo na Iskrici da se tu spominju nekakve tzv. speed date sheme i da toga ima kod nas u Zagrebu. Gdje konkretno, pojma nemam i nije mi se dalo googlati. Možda mnogima ovo zvuči primamljivo, ali meni osobno se ta koncepcija uopće ne sviđa. Navodno sa svakom kandidatkinjom dobiješ 4 minute da se predstaviš i onda kad završi taj ciklus upoznavanja ostaneš na druženju s ostatkom društva. To mi sve nešto zvuči poput onih uštogljenih domjenaka :)

Osobno mi se ta ideja ne sviđa iz vrlo jednostavnog razloga, podsjeća me na intervju za posao. U intervjuu za posao nema spontanosti već se ponašaš po nekakvim naučenim i izvježbanim obrascima, a bez spontanosti mislim da to ne može biti to. Znam što je halo-efekt, znam koliko je važan, ali svejedno mi se ne sviđa ideja da ja svoju buduću osvojim na isti način kao što sam osvojio svojeg poslodavca. Ne želim vremenske limite, ne želim uniformnost i uštogljenost. Želim spontanost.

No, unatoč svega, volio bih pročitati dobra iskustva pa možda u skorije vrijeme promijenim mišljenje :)

Z.

Prvi put sam se registrirao na Iskricu još 2003. godine pod jednim drugim nickom. Tada nisam bio nešto aktivan, a niti se ne sjećam da je tada bilo premium usluga. No, početkom ove godine sam se ponovno registrirao te sam se odlučio za premium usluge. Isprva iz čiste znatiželje, ali sam vrlo brzo počeo koristiti mogućnosti koje se nude te sam shvatio da iskričarenje tako može biti puno ugodnije. Najčešće koristim usluge nevidljivosti i usluge zapisivanje bilješki o profilima. Ne koristim nevidljivost zato da netko ne vidi kad sam aktivan već iz jednog sasvim drugog razloga, da kad pretragom otvorim profil koji sam barem jednom ranije otvorio, da se toj iskričarki ne prikaže da sam posjetio njen profil. Žena tak može pomisliti da sam manijak koji ju uhodi, a zapravo se radi o slučajnom i nenamjernom kliku. Ne onom kliku koji svi očekujemo da će nam se s nekim dogoditi već o kliku miša, onog računalnog miša :)

Mogućnosti bilješki o profilima su stvarno korisne, ponajviše iz razloga što još uvijek na Iskrici ne postoji mogućnost finijeg filtriranja profila, poput recimo „ne prikazuj mi više ovaj profil u sljedećim pretragama“. No, ima jedan problem s tim bilješkama, one se ne prikazuju u rezultatima pretrage već moramo kliknuti na profil da bi se iste prikazale. Naravno, postoji i pretraga po bilješkama, ali zbog čega bih želio pretraživati po recimo najčešćem pojmu koji upisujem, a to je „nezainteresiran“?!? Ili je ta mogućnost izmišljena za pretragu pojmova poput „dobra mala“, „MILF teta“ i sl.? U takvim slučajevima je praktičnije profil ubaciti u VIP nego pretraživati po pojmovima. Ali dobro, na vama je da udovoljavate željama korisnika i ok je ako su te mogućnosti nekome korisne, a siguran sam da nekome jesu jer u suprotnom (valjda) ne bi postojale.

Ono što bih volio vidjeti kod mogućnosti pretrage, bilo da se radi o običnoj ili premium pretrazi, jest da se u rezultatima pretrage prikaže još jedna kolona u kojoj će se vidjeti eventualne bilješke, pa da ne moram stalno otvarati profile koje sam već vidio i tako nepotrebno gubiti vrijeme. Nadam se da ovo čita netko od Iskričinih administratora. Ukoliko implementirate tu mogućnost, ili još bolje, gore spomenutu mogućnost finijeg filtriranja -- unaprijed zahvalan. Ukoliko još uvijek nije jasno što konkretno tražim, slobodno mi se obratite putem privatnih poruka.

Z.

Koliko puta ste čitali po brojnim časopisima da je važno brinuti se za svoje tijelo, da je dobro vježbati, da vježbanje potiče rad moždanih stanica, da vježbanje ima antidepresivan učinak i što sve ne. Nažalost, ima i ona druga strana priče i mitologija tipa „tko nema u glavi ima u nogama“. Ne znam tko je to izmislio, ali to je budalaština nulte kategorije. Vjeruj te mi, glava će bolje raditi ako ste fizički aktivni.

Primijetio sam da nemali broj iskričarki loše reagira na moj omiljeni hobi, a to je vježbanje u teretani. Čini se da na taj način ostavljam dojam osobe koja previše opterećena sama sobom, koja previše vremena troši na sebe, u lošijim scenarijima ispadnem narcisoidan. Ne znam zašto su takve reakcije, čini se da se mnogi ljudi iz nekog razloga boje fizičke aktivnosti, ili se možda srame grupnog vježbanja iz straha da ne budu ismijani. Ja si to pokušavam objasniti usporedbom mojeg neobjašnjivog straha od plesa, strah od kojeg pate mnogi muškarci; ali samome sebi sam obećao da ću proraditi na tome i upisati tečaj plesa da se konačno oslobodim tog straha i tako se više ne dovodim u brojne neugodne situacije :)

Moje vježbanje u teretani ima malo toga veze sa onom estetskom komponentom, puno više je tu stvar zdravlja. Vježbam već 13 godina i mogu reći da sam odavno postao ovisnik o tome. Par dana apstinencije mi može biti vrlo problematično jer mi se metabolizam poremeti i postanem depresivan, a nikako ne volim biti depresivan. Slično kao što sam depresivan ako konzumiram više od 2 dana za redom „junk food“ ili alkohol, zbog čega sam umjeren prilikom konzumacije spomenutog.

Iskreno, stvarno ne volim načinjati teme vježbanja i u stvarnom životu nastojim izbjegavati tu temu sa sugovornicima za koje nisam siguran da vježbaju. Iskustva su me poučila da rasprave na tu temu stvaraju o meni pogrešnu sliku, ljudi me znaju etiketirati kao čudaka, kao osobu koja nema pametnijeg posla u životu pa ispunjava svoje praznine vježbanjem, kao osobu koja ljude nagovara da počinju vježbati. A da stvar bude još gora, uopće ne nagovaram ljude, samo koju put znam prijateljski sugerirati, i to se uvijek pokaže pogrešnom taktikom jer to ljudi dožive kao napad. Ne znam zašto, ali je tako. Doista ne nagovaram ljude na ništa što im ne odgovara, tim više što sam najobičniji rekreativac, i kao takav nisam više imun na one loše kilograme kojih se želimo riješiti.

Znam za dvije žene kojima je vježbanje promijenilo život nabolje, prva je jedna popularna iskričarka, druga je kolegica s posla koja je imala velikih problema sa viškom kilograma. Ne ona koja me povremeno podsjeća na moj ljubavni status, jedna druga :) Žena je imala doslovno trocifrenu kilažu, puno problema sa zdravljem, dolazila je na posao mrzovoljna, bila je vrlo bezobrazna prema ostalim kolegama sve do nedavno kad je odlučila promijeniti svoj život nabolje. Ne na moju sugestiju jer s njom nikad prije nisam razgovarao na tu temu, već je samoinicijativno krenula u teretanu. Puno je smršavila (i to bez izgladnjivanja), osjeća se psihofizički puno bolje te više nije mrzovoljna i drska prema ostalim kolegama. I ne samo to, sad je odlično raspoložena, gotovo uvijek nasmijana te se bolje ponaša prema svima nama.

Ukoliko se odlučite vježbati, bez obzira o kojoj aktivnosti se radi, nemojte to učiniti zbog nekog drugog, ili zato što je to moderno ili društveno prihvatljivo – učinite to zbog sebe. Priča moje kolegice s posla neka vam bude poticaj na tu ugodnu promjenu.

Z.

Puno je mladih iskričara koji ovdje traže „iskusnu tetu da ih nešto nauči“. Siguran sam da je svaka iskričarka od 30+ ili 40+ dobila barem jednu takvu ponudu od jedva punoljetnog klinca ili onog u ranim 20-im. Možda čak i nešto starijeg, ali sve su to klinci s njene točke gledišta. S druge strane, nisam niti čuo niti doživio da ovdje mlade iskričarke traže „iskusnog stričeka da ih nešto nauči“. Ali zanimljive su reakcije onih koji dobiju ovakve „laskave“ ponude. Žene će po defaultu odbiti ovakve ponude te im se ideja o neobveznom seksu s nekim klincem čini nezanimljivom, čak i odbojnom. S druge strane, muške reakcije na ovakve ponude bi najvjerojatnije bile bitno drugačije, čak i onih „sretno“ oženjenih :-)

Nagradno pitanje, u čemu je stvar? Radi li se o tome da su „tete“ pametnije od „stričeka“? Dosta škakljivo pitanje :-)

Hm… možda je problem u tome što mi muškarci imamo dvije glave, onu manju i onu veću, pa to katkada može dosta zakomplicirati život, tim više što procesiranje informacija očito kreće od one manje, pa velika glava počne raditi tek kad se ona mala pregrije. Mala šala na račun nas muškaraca, naravno da mi mislimo svojom glavom, onom velikom :-)

Ne bih rekao da se muškarci puno razlikuju od žena po pitanju reakcija na fizičke atribute suprotnog spola. I žene reagiraju, samo što te reakcije drugačije manifestiraju. Meni je najzanimljiviji primjer sa scenom striptiza i reakcijama promatrača/promatračica. Muški striptiz – žene se ludo zabavljaju, vrište i glasno se smiju. Ženski striptiz – muškarci se isto ludo tako zabavljaju, ali budu nepomični i šute kao zaliveni. Čini se da nema jednoznačne definicije „wow efekta“ :-)

Da li se tu radi samo o biološkim razlikama ili tu ima i nečeg drugog što je sociološki uvjetovano? Ja bih rekao da je to kombinacija i jednog i drugog. Poznato je da se u našoj kulturi, i to ne samo u našoj kulturi, ženska seksualnost potiskuje. Da su žene te koje moraju slušati, ugađati, žrtvovati se i što sve ne. Promiskuitetni muškarci su frajeri, promiskuitetne žene su kurve. Muškarci se okreću za ženama, žene se ne okreću za muškarcima. Pravi muškarci nikad ne plaču, žene plaču. Sve su to već dobro poznati obrasci ponašanja.

Da se vratim na temu, ja nisam ovdje da „nađem iskusnu tetu da me nešto nauči“, ali niti da nađem da neku klinkicu da ju „nešto naučim/poučim/štogod“. Ipak je kod mene ona velika glava dominantna :-) Svi smo mi ljudi seksualna bića, i tako treba biti, takvima smo stvoreni. Nema ničeg lošeg u tome da nas privuče netko stariji ili mlađi, čak dapače, i mene znaju privući i starije i mlađe. No, dugoročno gledano, ipak se ljudi vežu prema generacijskoj pripadnosti i takve su veze u praksi najstabilnije, pa i ja nekako preferiram da si nađem curu koja će mi odgovarati po godinama.

Obzirom da stavovi nisu apsolutna kategorija te da svako pravilo ima iznimaka, da li bih koji puta napravio iznimku te se ipak upustio u avanturu sa starijom ili mlađom? Hehe, dragi moji, to ću ipak zadržati za sebe! ;-)

Z.