The Dark Side of the Moon

Jučer sam opet imao s kolegicom s posla imao pravi radni ručak, tema je po ne znam koji puta bila moj ljubavni status. I ne samo moj, većina muškog djela IT odjela smo solo, tako da ne samo da nisam usamljen slučaj već sam u većini. Ne moram niti spominjati kakvo mi je raspoloženje nakon takvih razgovora i nakon što me se svakodnevno podsjeti na moj ljubavni status :)

Cijela priča je bila inspirirana nekim filmom koji je nedavno gledala, neka romantična komedija u kojoj je glavna uloga bio psiholog koji je savjetovao samce te ih uvjeravao da sami biramo svoj ljubavni status, odn. da je samoća stvar našeg osobnog izbora. Naravno, ona se složila s tom tezom i pokrenula priču da smo svi mi sami odabrali da budemo sami. S druge strane, ja se žestoko ne slažem s tom tezom i mislim da je faktor sreće vrlo važan. Ne mislim da je presudan, ali smatram da je vrlo važan.

Za sebe osobno mogu reći da moj ljubavni status nije stvar mojeg osobnog izbora. Nije da očajavam niti da krivim nekoga za to, ali vrlo mi je iritantno kad mi savjetuje osoba koja je u životu imala samo jednu vezu, svojeg sadašnjeg muža s kojim je počela hodati za studentskih dana. Ja sam kao student imao veza i vezica, imao sam i dvije ozbiljne veze, bilo je sve drugačije. Danas više nisam student, lagano sam zakoračio u srednje godine, prilično mi se smanjio izbor slobodnih cura, a i iz godine u godinu se izbor sužava. Uostalom, to je i jedan od razloga što sam došao ovdje na Iskricu iskušati sreću :)

Kaže ona meni da umjesto da gubim vrijeme na teretanu da idem tražit komada?!? Da idem tražit komada u vremenu između 16:30 i 18:00 kad su sva mjesta za izlazak prazna? Hm… nisam siguran da bih se puno usrećio da tih sat i pol vremena provedem negdje drugdje, a najizglednija opcija u tom slučaju je biti zavaljen pred računalo i uz zvukove ugodne glazbe surfati. Ne loše, ali i ne bolje od teretane koja ima mnoge pozitivne učinke.

Nastavlja ona da je naš bivši šef pronašao ženu na Iskrici, pa što ja ne probam? Da, niti ona ne zna da sam na Iskrici. Kažem ja njoj da je to divan prijedlog i da bih svakako trebao razmisliti o registraciji te da tamo zasigurno ima puno pametnih i zgodnih cura koje jedva čekaju da me upoznaju. Doista originalna ideja, tko bi se uopće toga sjetio? :)

Uzimala je za usporedbu loše primjere nekih asocijalaca, a ja sam sve samo to ne. Jest da sam pomalo introvertan, ali nisam asocijalan. Čak dapače, redovito izlazim, vrlo sam komunikativan, a nisam niti previše sramežljiv kad treba prići curi. No, gdje god da izađem, uglavnom budem među starijima, ako ne i najstariji. Moji vršnjaci i vršnjakinje su uglavnom ili oženjeni/udate, ili razvedeni/razvedene, ili lijeni za izlaske. Ili izlaze na jutarnje kave za koje nemam vremena jer sam u to vrijeme na poslu.

Bilo kako bilo, moja kolegica jednostavno ne kuži da nije isto tražiti curu u ranim 20-im i ranim 30-im godinama. Ali zamjeram joj uopće. Razumijem ju nju jer ona nikad nije bila solo pa joj nije poznat taj osjećaj. Onaj loš osjećaj nakon prekida, to krizno razdoblje, pa osjećaj kad ponovno tražiš nekoga... Možda ona to ne razumije i zato što inače ima puno udvarača pa smatra da je pronalazak novog partnera rutina :)

No dobro, pretpostavimo da doista sami utječemo na naš ljubavni status, da mi sâmi biramo hoćemo li ili nećemo biti solo, da li bi uopće bilo potrebe za web portalom poput Iskrice? Ne bi li onda bilo jednostavnije otići psihologu da nam kaže recepturu kako ga/ju osvojiti i tako jednostavnije doći do cilja?

Smatram da ako netko ikada otkrije tako jednostavno rješenje tog velikog problema, Nobelova nagrada mu/joj je zagarantirana :)

Z.

Čini se da smo u današnje vrijeme svi ovisni o Internetu. Neki više a neki manje. Skrušeno priznajem da ja jesam ovisnik o Internetu. Uh, sad sam to priznao pred svima i odmah mi je lakše. Doduše Internet primarno koristim zbog posla jer sam po zanimanju informatičar, sistemski administrator, ali jako puno ga koristim i za zabavu. I nije to loše. Iskreno, mislim da mi je boravak na Internetu manje štetan od boravka za televizorom gdje i nemam previše toga pametnog za vidjeti, a i tamo netko bira sadržaj za mene. Na Internetu sâm biram sadržaj i to me jako veseli jer volim slobodu izbora. Uostalom, tko ne voli?

Baš čitam neke zanimljive stranice koje se bave ovom modernom ne kemijskom ovisnošću i vidim da tu ima više kategorija ovisnika. Na jednoj od tih stranica vidim sljedeće kategorije: ovisnici o informacijama, ovisnici o računalnim igrama, ovisnici o "chatu" (pričaonicama) i e-mail porukama, ovisnici o "cyber" sexu, ovisnici o kockanju i ovisnici o kupovini. Navodno istraživanja pokazuju da najviše ima ovisnika o chatu i e-mail-u, a najmanje o kockanju i kupovini putem Interneta.

Nasreću, ja spadam samo u ovu prvu kategoriju – ovisnici o informacijama, donekle sam ovisan o e-mail porukama, o „chatu“ baš i ne, iako se znam katkada zaigrati i sa chatom. Budući da me sve i svašta zanima, Internet mi najviše služi u edukacijske svrhe jer me nova znanja ispunjavaju, ali mi i skreću misli sa svakodnevnih problema i dosadne svakodnevne rutine zvane „kuća-poso“ :)

Ne znam što struka kaže na tu temu jer nisam niti psiholog, niti sociolog, a niti psihijatar. Također ne znam niti kolike su stvarne opasnosti ove moderne ovisnosti jer se čini da stvari još nisu u dovoljnoj mjeri istražene budući da se radi o relativno novoj vrsti ovisnosti, ali mislim da tu ima jedan puno ozbiljniji problem – needuciranost. Posebno vidim problem u tome što se u školama ne govori dovoljno o tom problemu. Djeca u školama uče informatiku, uče i služiti se Internetom, ali nisam još čuo da se u školama obrađuju teme poput Internet kriminal ili ovisnost o Internetu. Naravno, ispravite me ako griješim.

Ono što želim reći je ovo, Internet sam po sebi nije niti dobar niti loš, jedino što može biti loše jest naša needuciranost i neinformiranost o mogućim opasnostima. Kako u stvarnom životu, tako i u ovim virtualnim prostorima postoje opasnosti. Nemojte se bojati Interneta, radije si dajte malo truda i educirajte sebe i svoju djecu (ako ih imate) o mogućim opasnostima i štetnim posljedicama. U konačnici, Internet nam donosi puno više toga dobroga nego lošega, a siguran sam da će se mnogi složiti da je danas život praktički nezamisliv bez Interneta.

Z.

Lutajući bespućima iskričarskih zbiljnosti pronalazim puno iskričarki koje politika ne zanima. Profile iskričara ne gledam pa za njih ne znam. To je stvarno zanimljivo jer gdje god da se nađem ili okrenem, politika je svuda oko mene, svuda oko nas. Svi sve znaju o politici. I o nogometu. Ali nogomet je politika pa to dođe na isto. Politika je toliko duboko u svima nama da je teško ne prozboriti o tome barem jednom dnevno. Malo je vjerojatno da će proći dan da ne čujem da netko nešto komentira na tu temu, da netko ne komentira pokoji biser naših vlastodržaca, da netko ne ponudi svoju viziju ili rješenje izlaska iz krize i tako dalje.

No, čini se da je Iskrica neki paralelni svijet, neka druga dimenzija. Čini se da doista jest jer ovdje nikoga ne zanima politika, ovdje su svi apolitični, nezainteresirani za te prizemne teme. Možda je doista tako, ali sve do trenutka kad se u privatnim porukama ne načnu te teme :)

Mene osobno politika zanima koliko mi utječe na život, a nažalost svima nam utječe. Ne navijam niti za jednu niti za drugu opciju jer se previše ne razlikuju, ali izlazim na izbore i onda po principu „manjeg zla“ nešto zaokružim. Po odgovorima koje sam dao na iskrici ispadam vrlo zainteresiran za politiku, ali u stvarnom životu ispadam potpuno nezainteresiran za te teme. I tko sad ne bi volio Iskricu kad ovdje odjednom postanete nešto što u stvarnom životu niste :)

Z.

Osobno ne volim okolo govoriti da sam registriran na Iskrici. Ne zato što me je sram ili zato što je to društveno (ne)prihvatljivo, jednostavno sam vrlo osjetljiv na stvari poput privatnosti. Također ne želim javno objaviti svoje slike jer one nisu javno dobro koje bi trebalo biti svima dostupno. Možete reći da sam paranoičan, zatvoren, štogod; ali takvi su moji stavovi i za sad mi se čini malo vjerojatnim da ću tako skoro olabaviti po tom pitanju.

Ono što me jako iritira jest činjenica da ljudi ovakav način upoznavanja tretiraju kao nekakav potez očajnika. Kao da se tu skupljaju gubitnici koji u stvarnom životu nisu uspjeli pronaći partnera/partnericu pa sada eto iz očaja svim silama pokušavaju naći bilo koga. Otprilike takav je stav većine ljudi o tome. Naravno, nesumnjivo da tu ima i očajnika koji bi pošto-poto nekoga namamili na izlazak, no, stvarno stanje stvari nije tako jednostavno niti crno-bijelo. Iskričara i iskričarki ima raznih profila te svatko ima neke svoje razloge zašto i kako je ovdje završio. Ovaj ludi i ubrzani ritam života nas dosta otuđuje te nam dosta smanjuje mogućnost da upoznamo nekog zanimljivog u stvarnom životu. No bez obzira na sve, živimo u 21. stoljeću, u internetskom stoljeću, imamo tehnologiju koja nam olakšava život, koja nam omogućava neke stvari o kojima smo mogli samo sanjati koje desetljeće unazad. Obzirom da je tako, zašto si onda ne bismo malo olakšali život kad nam se takva mogućnost nudi? Možda je bolja opcija da se isključimo sa Interneta, budemo još više asocijalni samo zato da budemo prihvatljiviji našoj okolini, onoj stvarnoj okolini?

Naravno da je ljepše nekoga upoznati u stvarnom životu, ipak ovaj virtualni način upoznavanja ima i svoje nedostatke. Nedostatak je vizualizacija osobe s kojom komuniciramo, nedostatak je i manjak spontanosti, ipak je ona stvarna interakcija nešto sasvim drugo. No, mnogi iskričari i iskričarke imaju iza sebe veze koje su nastale na takav „prirodni“ način pa su im svejedno te veze postale prošlo svršeno vrijeme. I ja sam jedan od takvih iskričara. Moje mišljenje je da uopće nije važno gdje i kako nekoga upoznaš jer s krivom osobom niti najbolji scenarij neće biti dobar, isto kao što će s pravom osobom i najlošiji scenarij biti savršen. Sudbina se stvarno zna poigrati i našaliti sa ljudima :)

Ukoliko vam je neugodno što ste završili ovdje, nemojte da vam bude. Samo po sebi uopće nije loše što ste završili ovdje. Čak dapače, možda vam se posreći i doista ovdje pronađete ono što tražite :)

Z.

Primijetio sam jednu zanimljivu stvar u svezi pregledavanja mojeg profila. Svaki put, ali baš svaki put, kad nešto napišem na svoj blog moj profil obavezno netko posjeti. Dobro, to i nije neko čudo već je očekivano. Ali i poželjno jer u suprotnom netko posjeti moj profil svake prijestupne godine :)

Ono što je zanimljivo jest da su najčešći posjetitelji ( > 90% ) žene kasnih 30-ih pa do ranih 50-ih, dakle zrele žene. Nije da se žalim ili da me to smeta, čak dapače; ali zanimljivo je to da privlačim najviše pozornosti baš kod zrelih žena. Čini se da one mlađe ili nisu zainteresirane za iskričin blog ili za to nemaju vremena, ili to vrijeme koriste za večernje izlaske; tko će ga znati… Ništa ne zaključujem, samo primjećujem i naglas razmišljam :)

Stvarno ne kažu bez razloga da je blog odlično mjesto za upoznavanje :)

Ili sam ja ćorav ili na Iskrici nema savjeta za online upoznavanje. Virtualni životi su naša stvarnost, to i nije neka novost. No, i u ovim virtualnim životima vrebaju opasnosti kao i našim stvarnim životima. Nisu svi iskričari i iskričarke ljudi dobrih namjera, kladim se da to svi prije ili kasnije iskusimo barem jedno takvo neugodno iskustvo. Krenuvši od lažnih profila, preuveličavanja vrlina i skrivanja mana, neki čak šalju drugima tuđe fotografije (BTW jedna iskričarka mi je rekla da je vidjela da je neki lik objavio neku pornjavu uz njezinu fotku), bilo je čak i onih jeftinih trikova da se od naivnih iskričara izvuče novac (najčešće na način da se žrtvu zamoli da pošalje bonove za mobitel) i tako dalje. Nevjerojatno je koliko takvi pojedinci znaju biti domišljati, kakve im sve ideje padaju te što su sve u stanju napraviti ne bi li tako izmamili svojeg potencijalnog kandidata/kandidatkinju na stvarni susret ili ostvarili neke druge ciljeve koji nisu tako plemeniti.

Susreti uživo – što se tiče mene osobno, stvarno ne mogu reći da imam loših iskustva. Nije ih bilo puno, ali mogu reći da su bili vrlo ugodni, i to bez obzira na činjenicu da niti s jednom iskričarkom kasnije nisam završio u vezi. Sve cure su pristojno izgledale, pristojno se ponašale, ali nažalost nikad se nije dovoljno zaiskrilo da se to pretvori u nešto konkretnije, ili su tu bile neke druge prepreke o kojima sada ne bih pisao da previše ne skrećem sa teme.

Pokušaji prevare – nije ih bilo puno i stvarno su bili vrlo naivni. Najsmješniji su mi bili oni nekakvi profili na engleskom jeziku i poruke prevedene Googleovim prevoditeljem, ili čime već :)

Da se vratim na temu savjeta za sigurno online upoznavanje, nije mi namjera nikoga tu nešto savjetovati, a niti meni osobno trebaju neki savjeti. Ali mnogima čini se trebaju. Pročitao sam na jednoj konkurentskoj web stranici odličan članak na temu online upoznavanja sa vrlo konkretnim savjetima, npr. kako se zaštititi od prevaranata i muljatora, kako komunicirati, koje podatke ostaviti drugoj strani, na koje detalje obraćati pažnju u tijeku komunikacije; ima tu i savjeta kako se ponašati na prvom spoju, i tako dalje. Ne kažem da su te stvari svima potrebne, siguran sam da je sve to nekim iskričarima i iskričarkama intuitivno; ali takva jedna rubrika bi definitivno trebala dobiti svoje mjesto na Iskrici. Nadam se da netko od Iskričinih admina čita ovo te da će jednog dana nešto slično osvanuti i na Iskrici.

Z.

Pretpostavljam da mnogim iskričarima najprvo zapne za oko ono "jaaako dobar", pogotovo onima u ranim 20-im. No, kako vrijeme odmiče i kako stječemo prva iskustva u dugoročnim vezama, počinju se približavati 30-e pa nam postaje prihvatljivo i ono "iznadprosječan", ali i još nešto vrlo važno -- počinjemo uočavati i ono "uživam kuhati za nekoga". Meni je isprva bilo čudno da uopće netko klikne na taj odgovor te sam mislio da to možda ljudi stave da privuku potencijalnog kandidata, ali stvarno sam skužio da dosta ljudi doista voli kuhati. Pardon, dosta cura, nisam do sad komunicirao sa muškarcima, da ne bi slučajno netko nešto krivo i zločesto pomislio ;)

Smatram da je u vezi vrlo važno da jedan od partnera voli kuhati. Vjeruj te mi, to je jedna od lekcija koju sam naučio za svojih dviju propalih dugoročnih veza jer niti jedna od bivših cura nije znala niti voljela kuhati. Ne želim sad razglabati o bivšim curama jer ovo nije mjesto gdje želim iznositi detalje iz svojeg ljubavnog života, ali reći ću samo da mi je s vremenom taj problemčić postajao sve veći i veći. Sjećam se zadnjeg ljetovanja sa zadnjom bivšom kad mi je glavno jelo za ručak znalo biti konzerva od tune. Srećom, navečer smo znali svratiti do nekog restorana na ribu (inače obožavam jesti ribu, pogotovo pastrvu, lososa ili plavu morsku) pa nije baš da sam gladovao, ali ručkovi su mi zbilja nisu bili nešto :)

Da, znam da će sad netko reći da sam ja trebao pokrenuti inicijativu i primiti se kuhanja, ali nekako više volim kad žene po tom pitanju pokrenu inicijativu, isto kao što žene vole da mi muškarci u nekim stvarima pokrećemo inicijativu. Čini se da tradicionalne uloge muškarca i žene ipak postoje, koliko god da se mi tome opirali... Uglavnom, neću biti licemjer i glumiti da mi je svejedno već ću otvoreno reći da u ženskom profilu volim pročitati ono "uživam kuhati za nekoga", pa tko god želi može sad slobodno sasuti drvlje i kamenje po meni :)

Ukoliko niste sasuli drvlje i kamenje po meni, najljepše zahvaljujem! Dobra vijest za vas a loša za one koji su me već pribili na križ -- ne ubrajam u kategoriju frajera koji si ne znaju ništa skuhati ili koji ne vole kuhati, čak dapače. Inače sam vrlo pedantan po prirodi i kad si dam malo truda, ide meni kuhanje dosta dobro. Ali najdraže mi je kad to bude timski sport, pa makar ja bio samo pomoćni kuhar; a savršen scenarij je kad si u vezi i prakticiraš to (kuhanje) sa svojom partnericom :)

Z.

U svojoj komunikaciji sa iskričarkama znam doživjeti vrlo zanimljivih stvari, katkada kao da ih u stvarnosti proživljavam. Jedna od tih stvari jest pridavanje važnosti nebitnim stvarima poput jesi li ili nisi online. Fraza „možda se ulovimo online“ je postala nešto poput poštapalice, a situacija „konačno se ulovismo online“ katkada izaziva toliko oduševljenja poput stvarnog susreta na nekom toplom i ugodnom mjestu, poput stvarnog razgovora uz finu cugu i klopu popraćenu ugodnom i opuštajućom glazbom.

Zašto su mnogima takve nebitne stvari poput „online“ ili „offline“ toliko važne? Zašto je to uopće toliko važno kad ionako nitko ne koristi iskričin chat koji je dizajniran upravo za komunikaciju u realnom vremenu? Ne bi li sadržaj komunikacije trebao biti važniji od oblika komunikacije?

Osobno vrlo rijetko koristim chat. Zna biti vrlo zanimljivo (ovisno o sugovorniku), ali uglavnom imam jako malo slobodnog vremena pa su mi klasične poruke i emailovi kudikamo prihvatljiviji oblik komunikacije. Ali nije samo to, emailovima i porukama se mogu kvalitetnije izraziti, budu sadržajnije te mi oduzimaju puno manje vremena od chata. Da, to je razlog zašto moje porukice znaju biti poduže, što baš i ne oduševi sve iskričarke naučene i navučene na te kratke i besadržajne instant porukice ;)

Evo, trenutačno sam online ako to nekome nešto znači… ups, više nisam ;)

Rijetko da uspijem s nekim ovdje uspostaviti komunikaciju, stvarno rijetko. A i kad to ostvarim, komunikacija nerijetko prestane kad pošaljem svoje fotke i to najčešće na način da mi se prestanu javljati, tu i tamo bude muljanja i zavlačenja, ali rijetke su one koje mi odmah direktno i bez okolišanja kažu „nisam zainteresirana“. Da, znam da je neugodno nekome reći tako nešto, ali takav odgovor je definitivno najprihvatljiviji od svih ponuđenih. Skužio sam da svojim profilom ostavljam dojam ozbiljne, možda čak i uštogljene osobe, pa onda bude veliki šok kad pošaljem svoju stariju fotku gdje sam imao dugu kosu jer se kod nas takvi muškarci smatraju neozbiljnima, mnogi to čak povezuju i sa nekim supkulturama tipa heavy metalci, bikeri itd. Ha što ću kad nisam neka „celebrity“ faca, ugledni menadžer ili ugledni znanstvenik, tada bi se na to gledalo bitno drugačije te bi se takav izgled izgledu pridavali neki drugi epiteti :)

No, tema ovog posta nisu moje jadikovke i tipkanje o mojim (ne)uspjesima na Iskrici jer se ionako time baš previše ne uzrujavam a niti sam tu iz očaja (BTW tu sam upoznao nekoliko stvarno super cura), već se želim osvrnuti na nešto sasvim drugo -- realnost prikaza na fotkama kako mi uistinu izgledamo. Koliko realno izgledamo na fotkama? Da li je to uistinu pokazatelj kako mi izgledamo? Može li jedan takav nebitan detalj poput ovakve ili onakve frizure na nekoj fotki uistinu nas prikazati onakvima kakvi mi jesmo?

Imam puno iskustva s tim stvarima. Naravno, ne sa Iskrice već s posla. Radim u velikoj firmi, komuniciram sa puno ljudi koje viđam samo na fotkama i s nakon nekog vremena ih sretnem na nekom sastanku. Svaki, ali baš svaki put mi bude šok jer ti ljudi u stvarnosti izgledaju potpuno drugačije. Neki lošije, neki bolje, ovisi o fotogeničnosti i fotografu.

Ono što htjedoh reći da je jedna od karakteristika „mainstreama“ i površnosti Iskrice što ljudi dosta olako shvaćaju realnost prikaza fotki, budu odbijeni možda nekom lošijom fotkom i tako odbiju od sebe potencijalno zanimljivu osobu s kojom bi se u stvarnosti možda super složili, ili čak i više od toga. Što se mene osobno tiče, taj sud donosim tek kad nekoga vidim uživo. Naravno, izuzev časnih iznimaka, ali takve situacije su stvarno rijetke. Budući da sam muško i da se meni inbox ne puni brzinom svjetlosti kao što se po defaultu puni ženama, proces selekcije potencijalno zanimljivih kandidatkinja od onih drugih mi i nije baš nešto previše težak niti naporan ;)

Uživajte i nemojte biti previše strogi u ocjenjivanju nečije privlačnosti na fotkama. Fotke su fotke, realnost je realnost. Ako baš dođe do toga, radije mu/joj kažite „nisam zainteresiran/a“ :)

Z.

Konačno da se netko od vas sjetio da malo ograniči besplatne korisnike, što vjerujem neće mnoge oduševiti :) Nadam se da će se na taj način filtrirati mnogi kojima je ovo jeftina zabava i/ili psihoterapija, koji su ovdje samo u trenutcima dokolice ili iz čiste dosade, onima koji si ovdje samo popunjavaju rupe u rasporedu ili kad im je dosadno na poslu pa da malo ubiju vrijeme i tako lakše dočekaju kraj radnog vremena. Ženski dio će biti oduševljen što će se tako filtrirati nemali broj dosadnjakovića, onaj lik za S/M i bratija. Ne bi bilo loše da uvedete opciju "fotka vidljiva samo premium članovima", ali to će valjda doći s vremenom :)

Uglavnom eto, komplimenti! :)

Z.

Stvarno me fascinira činjenica da od toliko profila na Iskrici jedva da naiđem na jedan koji je kvalitetno i do kraja popunjen. Da su ljudi toliko lijeni da se kvalitetno prezentiraju kroz taj nesretni profil, stvarno mi nije jasno. Ako su ljudi toliko lijeni da se u ovom virtualnom životu kvalitetno prezentiraju, pitam se kakvi su li tek u stvarnom životu... Mislim da nemam želju saznati.