BABY, COME BACK!

hotel jadran...zvuči tako poznato da nemre biti
neistinito? svaki jadran pa i naš ima hotel
jadran! znaš, sjetila sam te se ovih dana...kako
smo imali nenadjebivu prepisku ovdje...pili smo disarion
…ovih dana sam se opet srela s jednim čovjekom koji me
zadivio svojim umom, zaintrigirao...
pa sam se sjetila tebe...kako sam tada imala istu ili sličnu dilemu
.....znaš da ponekad nemam takta, ponekad
sam jebeno iskrena...al sad idem na poantu...zakaj
ljudi bogata duha poput tebe (ili njega) nemaju i...body?
mislim ono da te čovjek poželi....želi...to the end!

kažu da se ponavljam...pa se eto opet...ponavljam! ovaj put u izvornom obliku!

vrlo jednostavno...pisati blog!

jer...kaže jedna poruka na pvt tj. pita me tip kako to i zašto tako javno u javnosti (koje li formulacije?) pišem na blogu o..."u savkom slučaju svaka ti čast što svoj tok misli ovako javno izlažeš pred javnost;..." pa ja kažem nato...opet na pvt:

>....u čemu je problem što javno kako kažeš u javnosti....što bi ljudi onda čitali u knjigama, po čemu bi se snimali filmovi...da su svi...šutjeli. ta život i jest priča..koju valja ispričati! nakon što si ju...živio! a za istinu ili maštu treba između ostalog imatii...muda!"

a onda se sjetih da sam negdje pročitala da čovjek raspolaže sa tri sredstva za ocjenu ljudskog života; proučavanje sebe, najteži i najopasniji (ali najučinkovitiji)...promatranje ljudi koji se trude da nam skriju svoje tajne ili da nas uvjere kako ih imaju (?)...te napose knjige, s greškama koje se javljaju među redovima...."

ja sam izabrala (ili je mene) najteži i najopasniji način da objasnim život, objašnjavajući sebe. ponekad promatram druge...pa na trenutak pobrkam sebe i druge..tako da počnem promatrati sebe, a proučavati druge! pa se opet vratim sebi...

btw: spoznaja o tome ne pomaže...jer najčešće nisam tražila spoznaju...tražila sam samo...pomoć, but, spoznala sam da pomoći...nema! pa onda imam...muda!

11.07.2009. 21:53:04

već davno. ali i nadalje sam tu na blogu. sa pvt om sam se odselila tamo. ovdje, povremeno, ponekad. teško se riješiti svoje stare košulje. poput slikara koji je u njoj naslikao bezbroj slika, obrisao zmazane prste tisuću puta. a teško se riješiti i fame o sebi. na blogu. pišući. život je nešto drugo. ponekad bolji, ponekad samo sjena. no vinuti se u te visine stvarnosti pa ih još jednom proživjeti ovdje...nenadjebivo je. iako sam neke i živjela ovdje...pišući. jer kako objasniti kada ti jutrom osvane dvadesetak jebenih poruka od koje ti se vrti u glavi. pa potom zavrti i cijeli život,. ne samo tvoj. a opet, one najveće visove i vrhunce upravo sam u tišini...proživjela. nikad ih nisam podijelila. niti ću. sve ima svoju cijenu. pa i ovaj premium. ubio je dušu iskrici. rastjerao iskričare. nisam fizičar al me to nekak podsjeća na razbijanje atoma...jest svi su tu...ali nešto ipak nedostaje. ili je možda previše. nije niti važno. ovo je tek samo jedna nedjelja. dugo već nisam pila boujeulas...i dugo već nisam vidjela jedan dobar pogleda na zagreb. no nisam odustala od...selo moje malo me još valjda čeka?

baš se pitam zakaj još pišem besplatne blogove ovdje? ta svaka druga prepiska ovdje se plaća...zašto ne bih i ja uvela plaćanje za čitanje mog bloga?

btw danas mi piše iskrica da nemam pojma koje blagodati čine premium usluge...pa tako već i čak 500 žena na isrkici ima premium i nemam pojma koliko imaju pvt prepiski i poruka...pa kako to da mi ne rastu zazubice pa...što čekam? a ja sam čekati prestala...nisam više simonova!

but

rekoh neko večer na blogu nek ne zatvaraju vrata, već da ih ostave odškrinuta...možda on uđe...
ali na tako odškrinuta vrata zalaze i ulaze..odlaze mnogi putnici namjernici..pa tako i ti, daleki druže....
zaintrigirao si me svojim piskaranjem na mom blogu (istina post festum trećeg dana) pa
rekoh...idem vidjet što to jest? i čitam tvoj profil (zame on ipak nečem služi) kad
tamo...daleko si čovječe! tamo ni moja toplina
nemre doć...a šteta...mi vuci i vučice se
moramo povonjati kako bismo znali kojem čoporu
(ili bez) pripadamo! ova vučica prije je jasnina Pinkola Estes...nikako da naiđe na svog vuka, o čoporu ne bih...davno sam ga već napustila. but, daleko su germanske šume....so long my german friend!

volim kad mi susret bude povodom da napišem dobru poruku…misao…pa tako

kad si me već posjetio, podsjetio si me na sebe! ali i bez toga danima već ne izlaziš iz moje glave. a
sada ti pišem jer se moj ego malo stišao. nadam se i tvoj. i ne mogu ne reći da je naš susret
ostavio traga..kako već dugo niti jedan nije. dokučila sam tvoju osobu, ali ono što sam naslutila...možda je čak i više! i tako ta slutnja mi ne da mira...ta jedva je nešto sati provedenih zajedno...što riječi, što pogleda...tu i tamo pokoji ovlaš dodir. više žudnja uz žubor vode...ovalne kade. dobro je kad se ljudi odmah slože oko..ovalne kade. nije često to slučaj u kupaonicama. i neću otvarati temu koja nas razdvaja..ali ne mogu ne vratiti se na tvoju prvu poruku razlaza koju si mi poslao...u kojoj kažeš da ne možemo biti ljubavnici…ali možemo biti poznanici, a možda postati i
prijatelji? rijetko je sresti takva čovjeka s kojim mogu razmijeniti to što sam s tobom...a kamoli još sve što nisam. pa pitam...a možda i sanjam...je li moguće nastaviti ...tamo gdje smo stali ..kao dvoje ljudi kojima društvo onog drugog odgovara. dok ne sretnem čovjeka svog života...ili ti ženu kakvu tražiš..to the end? ovdje na iskrici...ili negdje na nekom
peronu...čekanja...znaš onu dobru stvar indexa? ako je sve ovo po tvojoj procjeni višak riječi ..oprosti svom niti prijatelju…niti neprijatelju! nisam premium..vjerojatno nisi niti ti...pa možda je to i dobro...nećeš moći pročitati ovu moju poruku! nada umire posljednja...
srdačno tvoja….

prastara izreka u životu...svako zlo za neko dobro...pa će evo ovo možda postati i plodonosni blog...jer kad ću htjeti nekome nešto napisati...a nije premium...objesit ću na zid (čak mi se ovaj više sviđa nego onaj fejsov)! jedino se nadam da se neće pogubiti ili pomiješati ceduljice! uvijek ima dovoljno...rajsnedla. pa ako skineš onu koja nije za tebe....vrati je na zid. možda za koju godinu....on svrati?

pa kaže da mogu pročitati poruku samo ako je jedan od sudionika premium! a kako nisam ta...vjerojatno ću imati svaki dan sve više nepročitanih poruka. a upravo provjeravam mogu li uopće pisati svoj blog?

Istovremeno sam ponovo dohvatila Hadrijana i njegove memoare i ti mi se javi. U tome vidim neki znak, pa za razliku od prepiske od prije godine i više, ovu ću s tobom imati…javno. Iako si mi, sada vidjeh, poslao deset poruka. Noćas, dok spavah snom pravednika, bjah s tobom…do sitnih sati. Od cijelog društva, prijatelja tvojih, mojih prijateljica…opet do nas samih? Ne znam što ti je trebalo cijelo društvo da bismo nas dvoje vodili ljubav, jer iako rekoh pod tvojim uvjetima…ne znači da nemam svoje? A ti su da ih nemam! A ovdje na blogu…voljet ćemo se javno, a jebati…tajno! Jer sve što doživi jedan čovjek (reče lasić, a nije frano) doživljavajuju svi…ljudi. I podsjećam se žene u crvenom…jedne večeri je pustih na blog, nisi samo ti plesao! Potažit ću crvenu haljinu, ali ionako ćeš je…skinuti? Ovaj put nemoj čekati godinu dana. Jer, ta tajanstvena igra u kojoj se ide od ljubavi tijela do ljubavi osobe činila mi se dovoljno lijepom da joj posvetim…dobar komad svog života. Pa iako uglavnom sve ludosti prođoše, sjećanja ostaju. Pa ću samo ponoviti….sjećanje.
Ne želim biti poput ostalih pripovjedača erotskih priča (i ovdje na blogu), kako reče hadrijan, koji su jedva nešto više od mesara koji izlažu na prodaju malene komade mesa što privlače muhe. Ta poznato je da svaka istina izaziva sablazan…pa tako ja možda želim poučiti, izazvati…sablazan. Uzburkaj mi život, reče jedan iskričar svojevremeno. A potom kad je doživio brodolom, zajedno sa mnom…vjerojatno je požalio. Želim opet…žaliti! Ne treba ispunjavati sve želje, ne treba uvijek živjeti…istinu. Ponekad je bolje ostati u…laži. Čak i onda kada neki dijelovi života počinju nalikovati na ispražnjene dvorane palače u kojoj osiromašeni vlasnik stanuje samo u jednoj odaji. Koji je smisao da pohodim sve svoje odaje ….podrume, tavane, više i niže katove, a imam samo…stan. I moj krevet…zategnuta plahta boje naranče (nisi spomenuo boju, ali koru jesi). Voljela bih da je zgužvana…poput njezine kore. But, čak sam ih prestala peglati posljednje vrijeme, kako bi…ličile. I opet mi se vraća hadrijan i njegova najezda duha na put nego puti na duh….i ti sa svojom…znatiželjom. I besanicom, mojom. Jer on kaže: što je drugo naša besanica do bjesomučna upornost našeg uma da proizvodi misli, odbijanje da se povuče pred božanskom glupošću naših sklopljenih očiju ili pred mudrim ludilom snova? A ti vidim jutrom, četiri ure pisao predzadnju poruku. Jer uslijedit će…slijedeća. I dok sam ja jutrom pisala ti ova slova ti meni već napisao poruke, koje nisam čitala. Ali sam ih…odgovorila. Ludošću svojom koju ti poslah u galebu slomljena krila. Kako bi inače znao da sam te…pohodila. I ostavih nadu…da ćemo se poje….? But, hoćemo! u nastavku reći ću ti....kako, kada, koliko, zašto...
02.08.2009. 15:53:34

Al bilo bi dobro prišlopiti i sam Hadrijanov zapis…jer nisam to baš mogla ovih dana…prostor za poruke prilično je skučen…pa ga valja objaviti na blogu…uvijek sam voljela kompilaciju trenutnih događanja i nekih…davno već zaboravljenih…a iskrica blogovi su postali tako zamorni, dosadni, neinventivni…nezanimljivi….dok je ova igra duha i puti uvijek…dobro došla! čak i kad je nema…čak i kad je u očekivanju…poput godota…često je žudnja bolji osjećaj od…ispunjenja!

„CINICI I MORALISTI SLOŽNO SVRSTAVAJU LJUBAVNA UŽIVANJA U TZV. PROSTAČA UŽIVANJA, IZMEĐU JELA I PIĆA, IZJAVLJUJUĆI ISTOVREMENO I
UOSTALOM, JER IH SE PO NJIMA ČOVJEK MOŽE LIŠITI, DA SU MANJE NEOPHODNA OD ONIH PRVIH. OD JEDNOG MORALISTE SVE MOGU OČEKIVATI, ALI SE ČUDIM DA SE TU CINIK VARA. RECIMO, A SE I JEDNI I DRUGI PLAŠE SVOJIH DUHOVA BILO DA IM JE ODUPIRU, BILO DA IM SE PREDAJU, TRUDEĆI SE DA SVLADAJU SVOJE UŽIVANJE, NE BI LI MU TAKO ODUZELI NJEGOVU
SKORO UŽASNU MOĆ KOJA IH OBARA I NJEGOVU ČUDNU TAJNU U KOJOJ SE GUBE. ...TAKVI I NAJMANJE I NAJPOVRŠNIJI DODIRI SA VEĆINOM BIĆA DOVOLJNI SU ZA NAŠU ŽELJU, ČAK JE I PREVAZILAZE. AKO JAČAJU, AKO SE MNOŽE OKO JEDNOG JEDINOG STVORA, DOK GA CIJELOG NE OBAVIJU, AKO SVAKI DJELIĆ JEDNOG TIJELA IMA ZA NAS ISTO TOLIKO POTRESNIH ZNAČENJA KOLIKO I CRTE JEDNOG LICA, KAD JEDNO JEDINO BIĆE, UMJESTO DA U NAMA IZAZOVE, U NAJBOLJEM SLUČAJU RAZDRAŽLJIVOST, ZADOVOLJSTVO ILI DOSADU, POČINJE DA NAS OPSJEDA, KAO MUZIKA ILI DA NAS MUČI KAO PROBLEM, AKO SA PERIFERIJE NAŠEG SVIJETA DOSPIJE U NJEGOVO SREDIŠTE I POSTANE NAJZAD NEOPHODNIJE NO ŠTO SMO SAMI SEBI,
ONDA SE DOGODI TO NEOČEKIVANO ČUDO GDJE JA PRIJE VIDIM NAJEZDU DUHA NA PUT NO PROSTU IGRU PUTI."

Jebeš čovjeka bez predrasuda. Ali i onoga koji ih ima. Pa kako onda…s čovjekom? Kad sam već načela temu predrasuda zanimljivo je kako čovjek o istome…drugačije? Pa se tako u popodnevnom viđenju tuđe predrasude ne mogah ne sjetiti i vlastite takve. Istina, možda ne baš posve ali u načelu…iste! Posljednjih mjeseci dešavala mi se jedna lijepa priča koja čak i nije potekla sa iskrice. Paralelno s njome pala sam u iskušenje viđati se i biti s čovjekom koji je znatno mlađi od mene…ne par godina već…više od deset? Možda zbog paralelnosti ove druge priče, možda zbog predrasude odlučila sam se radije za muškarca koji je bio stariji od mene više od deset godina nego za onog koji je bio toliko isto mlađi od mene. Istina, kada sam dotičnome mladom čovjeku to priopčila (ne volim muljanja) rekao je prilično razočarano otprilike: Sjeti se na mene kad on nebude…mogao! Nisam dugo trebala čekati na to…sjetila sam se, jer nije mogao! Istina, nije to bio jedini razlog našeg razlaza…ali kad počnemo čeprkati po svojim istinama, svojim predrasudama…tko zna na što sve naiđemo. Sumnjam da sam ovu o kojoj sada pišem prevazišla ko onu popodnevnu? Jer, bila sam sa znatno mlađim muškarcima (ovo znatno je za mene do pet godina) i mogu reći da je to posve poželjno, dapače…bolje klapa nego li ona priča sa znatno starijima (i ovdje ne govorim o extremima već o razlici od cca pet godina). Možda je stvar i u mojim godinama…možda nekoć u nekim drugim sve to ne bi bilo važno. Nažalost (ponekad i na sreću) imam te koje imam…kao i predrasudu koja je još uvijek…in! Tko zna, možda i nju spremim u ropotarnicu…jednom od ovih dana!

Najčešće mislimo kako ih nemamo. A onda nas one lupe svom svojom žestinom. Ili mi udarimo glavom o njih. Imam ih nekoliko…neke sam sama spoznala ali možda mi je na veći dio njih ukazala kćer. Ali neću o drugima već o jednoj s kojom sam se netom sudarila. Možda i ne bih progovorila o njoj da je nisam prevazišla. Jebem ti taj izraz, ali ne poznajem neki bolji hrvatski. Bila bih zahvalna iskričavom auditoriju kada bi mi ga našao. Nikad nisam voljela debele tj. pretile ljude. O njima imam apriori loš stav da su to ljudi koji nemaju dobar odnos prema sebi i okolini …etc. I da u najmanju ruku nije kulturno toliko jesti i biti silno debeo i time zagađivati okoliš više no što je potrebno. O štetnosti na vlastito zdravlje da i ne govorim. Zanimljivo, tako ne gledam na ovisnike pušače, narokomane etc….što je potpuni znak da je to jedna moja predrasuda. Činilo bi se da sam nekoć i sama imala takvih problema, ali nikad baš nikad nisam o tome morala voditi računa. I danas jedem sve što stignem, a naročito slatkiše pa mi debljina nije problem. Ali, otkuda meni pravo da ja sudim o tima i takvima. Jer svi imamo barem nekog u obitelji takvog, sličnog…pa i ja. To je moja kćer, to predivno biće. Ali nisam na njoj testirala svoju predrasudu (imala sam često ružne obračune baš glede te njene debljine i moje nerazumijevanje)…već na jednom čovjeku. Mislila sam da s takvim ljudima osim dobar dan ne treba ništa više. A onda sretoh by the way jednom od ovih sunčanih dana osmjeh, pogled…zavirih u dušu jednu. I od ljepote duše ne vidjeh…pretilost. Dapače, čak mi se i tijelo dopalo…isprva sam pomislila kako je to nemoguće…da je to pogrešan prvi dojam. A onda je i drugi bio isti ako ne i bolji. I koliko god nas neke stvari…susresti…riječi….boljeli, važno je znati što su nam oni donijeli. Ne što su odnijeli, već što su donijeli. A meni je ovaj donio bol ali i susret sa mojom velikom predrasudom. Koju sam ostavila negdje iza sebe…jer mogla bih voljeti i takvog čovjeka. To što on ne može voljeti mene zbog…mojih godina…svojih godina….njegovih predrasuda. Preboljet ću. Preboljela sam očito i jednu od svojih predrasuda. I dalje živimo zajedno. Istina, moj ego malo manje zadovoljan, ali moje predrasude i ja smo zadovoljnije…jer ih je manje!

Što znači kliknuti? Ta bilo je i klikova, ali kod pogrešnih ljudi. Jer ako muškarac nema posao, ako više sexualno ništa ne može….ako je oženjen i laže samog sebe da će ostaviti ženu… ako je u vezi a kaže da je udovac...da ne nabrajam još...sve su to za mene ipak promašeni ljudi s kojima ne bih trebala osim dobar dan bilo što. A ipak sam ih voljela...i normalno da nije bilo šansi da veza uspije. Pa sam oprezna...i više si ne dopuštam emocije i vezanje za osobe koje nisu vrijedne....pa ako je puno što očekujem da čovjek s kojim jesam ima posao, svoj stan bez suvišnih lica, da sexualno može...da je izgledom čemu, da je materijalno egal sa mnom, ta na zapadu svaka šuša ima plaću tisuću €…. da ima nešto u glavi...jer važan mi je intelekt...volim nakon sexa, prije sexa…pričati o ….sexu. Ah, umorila sam se od nabrajanja....a kamoli od ostvarenja. Zato i jest sve ovo nemoguća misija, kaj ne? Kad tamo...upravo danas, kad sam ovo napisala...sretoh njega! U nedjelju sam rekla kćeri da dugo već nisam bila bolesna, u ponedjeljak sam se prehladila. Danas sam napisala da je nemoguća misija sresti i zavoljeti čovjeka na iskrici koji je al pari, a onda ...nečujno step by step, riječ po riječ, aluziju po aluziju...dematniraš samog sebe! Nemam svog glasnogovornika tak da me neće valjda i on ...demantirati?

ili je kastriran blog? ne bojte se dragi prijatelji, ni onaj tamo nije oživio! reklo bi se jednako mrtvilo...i nebitno je gdje će ovaj biti da li tamo lijevo u ćošku ili na prednjoj strani. ta nije valjda da se knjige cijene po...formatu? istina, biblija je najčitanija knjiga ali ne bi se baš reklo...po ponašanju. kako vjernika tako i onih druge...vjere? a što se čitanja tiče ioanko su blogovi služili za osobe koje nisu imale pvt prepisku pa su time nadomještale svoje druženje tipa hi ho tića. čast izuzecima...kada je čovjek mogao ponešto i pročitati...komentirati. a čast i onima koji svakodnevno stavljaju svoje uratke koji btw nisu loše napisani ali su dozlaboga...nejestivi, nepitki, nečitljivi. o poplavi linkova i šljaštećih (do danas mi nije jasno otkud taj izraz al baš odgovara) fotki....gotovo da žalim za vremenom groznog drmaxa, skyke i inih kretenizama. od kretenizma samo je gora...sterilnost. znam da se ponavljam, ali sad mi je jasno kaj sam napravila svojoj...kujici! zato ljudi, množite se...dok vas nisu kastrirali! tko zna...možda vam je to...posljednji blog?

često sam se takvom osjećala na druženjima...kako onim prijateljskim...onim poslovnim...ponekad i ljubavnim. no, nikad do sada se nisam osjećala suvišnom...ovdje. i nema to veze sa premiumom. koji valjda sutra ističe? suvišna sam stoga što nemam više ljude s kojima bih mogla, htjela, smjela...pričati. ali još i više stoga što ja nemam želje, potrebe više kome što i govoriti...pisati. osim ponekad, ponešto...ponekom. sterilizacija je uspješno provedena. sad znam kak se osjeća moja...kujica! gotovo da me najviše opčinila upravo ova stupidna reklama sa kviki avanturom! dotle je došlo..ovdje. a ni tamo nije bolje. od jednog dobrog sajta napravljena su dva...loša!

znam da je pravo svakoga da na svom blogu piše kaj hoće, al nemreš dear PAM ubiti čovjeka (verbalno) i naprosto zatvoriti blog? to je valjda ta premium novotarija. dođoh, htjedoh, nemogoh! jer je ženska zatvorila butigu...ne sluša joj se drugačije mišljenje, argumenti...ma tko jebe auditorij. moš čovjeka proglasit luzerom (ružno zvuči ali je bih baš voljela pitat dotičnu tko je za nju luzer? za mene prije ona do li npr. neki aboriđin) , ali...ona je svoje rekla i zalupila vratima! a da pri tom nisu uopće njezina tj. njena stana već samo...bloga! a nekoć se ovdje doista moglo opisati, brisati..i čuti i one koji su u stanju čak i drugi dan reć ak su imali kaj. a sada...još vrući blog još vrućeg izričaja...fajrunt! opet prosvjedujem (a nisam premium član) protiv mogućnosti uzurpacije bloga. čak i svoga. ta ipak je ovo javno izgovorena riječi i opće dobro...ma koliko mi mislili da je to naš kokošinjac u kojem svi kokodačemo kaj nas je volja. gotovo mi dođe da prijavim nepoćudni blog od PAM jer nije u redu sasuti nekom sve to u masku (bez lica) i otići.

preda mnom odmor, vikend...iza mene...arena. danas sam samo protrčala kroz nju...ne zbog šopinga već poslovno...but, deja vu...vidio si jedan šoping centar, vidio si sve! sačuvaj me bože današnje kupovine tamo. za nadati se, kako je arena na jugu, da će sve ostale tri strane svijeta ostati nama koji volimo mir, tišinu, zeku i potočić?

stavio si ovaj link kao da si jučer izašao iz moje postelje....očito ti silno nedostaje (m)

http://www.youtube.com/watch?v=HJcGme5zclA&feature=share


a davno bje. minula je i treća godina. i tko zna kolike sam trenutke provela zazivajući tvoje ime dok su se mijenjali...akteri. i tvoja je popunjena svaki dan, al čini mi se ne i topla.

i onaj prethodni nije ništa bolji...zar još uvijek sjediš na krevetu i pušiš onu famoznu postkoitalnu? jedino što sam isključila zvuk...previše vuče na narodnjake.

http://www.youtube.com/watch?v=58jxCMXydtQ

a i nju si stavio

http://www.youtube.com/watch?v=muDZD3wgoHI&feature=player_embedded#!

sve zbog jedne plave i ovlaš....kave!