BABY, COME BACK!

pa nemrem vjerovat da se agonija produžava! ovaj puta zbog...dijaspore. koja nemre platit svoje članstvo...ti vjerni zagrebački dečki i cure. obožavam kad tipkam s nekim kome u profilu piše da je iz zgb županije a kad tamo...neki toronto, sidney, chicago, zurich...ma svuda po ovoj našoj lijepoj planeti! a ja u zagrebu...na trešnjevki...i baš se zagrijala za skoknuti na neko pićence...kavicu. ma jok. on je tamo a ja tu. i baš sam ih mrzila iz dna duše a kad tamo mogu im biti zahvalna za još tjedan dana premiuma! uf...tak nam je i te devedesetiprve ona, dijaspora spasila glavu...tako da je napunila džepove naših uvaženih todorića, gucića, kutle, rajića i ostalih tajkunćića-šoferčića! koji su pak švercali oružje kaj su ovi dopremali avijonima! no kako bilo da bilo...ja se oprostila kad tamo...moram opet pisat! jedino kaj se pitam kako ću opet platit tu pomoć iz dijaspore? oće li i ovaj put to biti neka ekspres pošiljka u vidu...magle? o onoj drugoj dijaspori preko brda i gudura istočnije i južnije neću...o njima su svi već sve rekli. al najviše oni sami. ta oni su ionako svi već doselili u lijepu nam...njihovu!

„Harač, rajo, harač!“ riče,
„Harač, harač, il još gore biče!“

“Harač, harač!“ Otkud raji harač?
Otkud zlato, koji krova neima,
Mirna krova da ukloni glavu?
Otkud zlato, koji njive neima,
Nego tursku svojijem znojem topi?
Otkud zlato, koji stoke neima,
No za tuđom po brdijeh se bije?
Otkud zlato, koji ruha neima?
Otkud zlato, koji kruha neima?"

D day...koji ćemo pamtiti.... kad su ukinuli harač! ali i dan kad je umrla iskrica! karmine su u tijeku....neki su tj. većina i groblje pohodili. baš prigodno.. but, ja se ipak samo pepelom...razbacujem!

http://www.youtube.com/user/playingforchange?blend=1&ob=4#p/f/0/JPnjzgm0h6M


e ovo je stvarno nešto...drugačije!

Kako istječe pješčani sat vrijeme mi je otić ispod duge i krenuti u stvarni svijet! Ova Alisa više ne vjeruje u čuda, iako je ponekad bilo tako začudno…lijepo! I Začudno teško, jadno, bolno…but, kako bi spoznali visove ak se nismo spustili u hadove? Ovaj nick valja napustiti kao i neke obale koje sam oplahivala ove četiri godine. Stvorila sam jedan image koji jest i nije bio ja…više nije nego je. No većina ovdje upravo će me takvu bezmenu pamtit. Ipak sam stvarna osoba s natruhama…virtualnosti!

pa nastavljam sa satchmom

http://www.youtube.com/watch?v=xotoDy5806Y

a ne mogu ja niti bez jedne sare

http://www.youtube.com/watch?v=t9HxfF7faXk

to the end my dear friend!


http://www.youtube.com/watch?v=7CFoJuRcjHU&feature=related

a može i ovako

http://www.youtube.com/watch?v=Od2-R69E2Yg&feature=related

eto malo narodnjačke i starogradske i na mom blogu...još samo večeras cirkus u vašemu gradu!

mogla bih nazvati i...vrijeme nježnosti. volim kad moj muškarac (ili bar muškarac) ima stila. a grey boja je sigurno boja sa stilom...dolča, sakač, kaput, hlače...sive cipele bi bile...previše! naspram tvoje brižljivosti, moje trapke nisu se baš proslavile...neka žnj kvaliteta bez marke. iako kažu da je grey kompilacija bijele i crne. takvo je bilo i naše druženje...bura u meni. kako god, šetnja gornjim gradom, kasno predvečerje onako u kaputu na jednoj gornjogradskoj terasi podsjetila me na jedno drugo pijenje kave "praznika u...rimu". u to doba kod nas se još posve i posvuda moglo pušiti. pamtim taj rim upravo po tome...sjedeći u kaputu na terasi pušila sam svoju jedinu cigaretu uz kavu. iako je taj rim upravo trebalo što prije zaboraviti. naša gornjogradska (zagrebačka a ne rimska) kasnovečernja šetnja završila je laganom večerom. toliko laganom da je dobar komad (mesa) ostao za psa. vino bje gotovo ko beaujolais. po njemu sam znala da sam u zagrebu, jer tu se ipak u ovo doba pije...portugizac. ali sam ipak ostala bez deserta. da li je to trebao biti neki kolač ili neka ja u zagrljaju...hm....s tobom...ne znam? i tako iz trena u tren...puninom riječi, emocija, značenja...osta praznina. iako je bilo i dodira. prijatelji su uvijek tu da nas tješe, pruže ruku, ponekad i dlan. ali nisam trebala prijatelja, slušatelja...možda sam trebala....muškarca? i sve je bilo tu...čak i

smoke get in your eyes

http://www.youtube.com/watch?v=57tK6aQS_H0

čega onda ne bje? mene...tebe...nas!

rekao bi doajen naše nogometnoloptačke epopeje...mladen delić! a čarobnjak iz oza bi ostao zatečen i skinuo bi svoj šešir..o limenom, lavu i ostalim likovima neću niti pričati. svi bi ostali zadivljeni pred ovim kartunsima od iskrice. jerbo blog sada vidiš a za par minuta ga ne vidiš! pa se pitam koja je bila ključna riječ...jer nisam još ni uspjela zapamtit njegov nick a već ga obrisali. premium klub ima stvarno moćne članove...ma što su ti masoni spram njih. nekoć u ona grozna komunistička vremena prosvjedovali smo ak je netko obrisao zapiš, jer tko je vidio zapišavat svoj teritorij. a sada ode sve u...vjetar! no dan mrtvih će ioanko uskoro...dostojno ćemo ih sve...saranit!



http://www.youtube.com/watch?v=fCFibtD3H_k

nekako se poklopilo moje slušanje i gledanje labuđeg jezera sinoć u hramu hrvatske kulture (hnk)u kojem sam uživala i ovog iskričavog labuđeg...pjeva! u kojem ne uživam al ga podnašam. kak veli morison...to the end! pijesak polako istječe...čitam o novoj uređivačkoj politici na blogu pa ću uzeti neki dopust od nešto vremena...kako bih se bacila u jezero! jer more je ipak daleko a zima samo što nije. a ovaj crni labud (crni zato što sam uvijek bila neprilagođena) će tako zalepetati...krilima. ja sam od onih anđela kojima su ona narasla...od puno ljubavi. malo su se pohabala zadnje vrijeme, ali ima ih još. ne dam da mi lome bagreme ovi neki novi tu samozvani na blogu. pa će mi neki iskričavi puk oliti pučanstvo (samo zato što je platilo premium uslugu od bijednih 30 kn mjesečno) određivati što ću i kolko ja pisati, komentirati i učiti me kulturi. možda je to bilo potrebito za one ne-kulturne kako bi ih se dovelo u red (mislim da je postojalo daleko bolji i svrhovitijih alata npr. bat) ali mi kulturni (tu mislim nase a i na još poneke) ćemo sad postat nekulturni i reći javno: MA GONITE SE U VRAŽJU MATER I VI I VAŠ BICIKL OD BLOGA!

ima jedna ljepota ovdje... mogućnost izbora koju sam sinoć nazvala "izvjesnost trajanja a nemogućnost izbora" ...pa znam da ću uskoro tipkati samo sa....."odabranima"! a rijetko gdje su odabrani...siromašni. jer, iskrica nudi da se ne mora više tipkati samo sa siromašnima već ću imati izbor...a oni siromašni ...moći će tipkati samo sa siromašnima (kad kažem "siromašni" mislim na one bez premium usluga). a kad ja već nisam ta ne volim se niti družiti s njima. o siromašnima duhom nisam večeras zborila...barem ne ovdje! a u stvari, iako nisam uopće bogata mogu si platiti premium usluge...al ću ostati siromašna...tj. ona koja nema premium usluge pa može tipkati samo sa..."siromašnima" ...to sam htjela poručiti! jer se takvom i osjećam...tu. još uvijek konzumiram mojih 15 dana! osim ako me admini ne proglase večeras ne samo siromašnom već i ...suvišnom?

baš dobro da sam se štitila...sad je i moj "nikola"...bivši! kaj bi s decom tako malom (sad bi imalo cca 10 let)? bolje ovako...imam pesa i samo ponekad u šetnji kad neko lišće u krošnjama na vjetru zatitra dotakne me ta...minula ljubav. ta više se i ne čujemo...vidjeli smo se prije godine dana...razvod je protekao posve dobro. osim podjele imovine. koju jedva da smo imali. ali zato uredno općimo preko odvjetnika o tom ničem. da smo imali djecu..ona bi sada bila ko moja unučad. koje opet nemam. a što imam? jesen...krošnje...lišće...tako je meko...čak i pod...nogama! i opet ovih dana poželjeh...njega. čak je i bradu imao...rekla bih my favorite...but, lišće nije dovoljno šuštalo...a kad šećem sama mozak mi radi. prije toga pak moja pesica digne nos i dugo, dugo...njuška! gotovo da i sama njušim još jedan završetak i prije...početka.

ovaj sajt ko i država na temu "ide dalje u budućnost" tako....da bi dosegao prošlost!
a ja ne mogu abdicirati od svog uma i svog...sjećanja....koje neumoljivo pamti bolje dane! sa mnom ili bez mene!

je jebeno dobro osjetiti golo muško tijelo...ponad sebe...iza sebe....ispod sebe...pokraj sebe....još uvijek je dobro to i napisati...negdje. ne radi njih, vas...koji to čitate već radi sebe. ponekad valja tako glasno vrisnuti...ne samo tijelom i tijekom ....o dobrom vođenju ljubavi. kažu da je jutro pametnije od večeri. kada želiš još...možeš još. nije da sam brojala....iako ti jesi. ispod prozora upravo izvikuje...krumpiiiiiiira! jel to...vik-end?

čitajući jutros otvoreno pismo rudanice (V. Rudan) jadranki kosor nisam odoljela i ja ne napisati takvo. ali ovdje. jebeš ovu državu, jebeš sud po kojem narod nije iznad vlasti...već treba njoj služiti. tko jebe narod koji je rekao da oće referendum. tko jebe iskricu koja oće pare. njezino pravo. ali moje da ne želim znati tko kako s kime zašto (premium usluge). kak reče jedan bloger ovdje...želim se sama uvjeriti tko je tko...iskrica i ovaj virtual svijet mi je samo metoda, način, put do....osobe! ovo s iskricom me podsjeća na famoznu izreku: put u pakao popločen je najbojim namjerama. iako sumnjam da ih je iskrica čak i imala. ali će zasigurno završiti u paklu. vjerojatno i ovo moje pismo. zadnje vrijeme sam stalno pisala ljubvna pisma, eto sad došlo vrijeme i na otvorena. a potom ću sve i...zatvoriti. nadam se ne i mene. koja sam cijeli život nešto rogoborila. bit će da sam francuskinja po mentalitetu, vokaciji što li? eto oni na ulicama...ne daju se. i tamo policija tuče, ali javnost i mnijenje se ne daju...drže do sebe. a radi se samo o dvije godine povećanja staža za odlazak u penziju. kaj bi oni učinili da im uzmu referendum. mislim da bi kolektivno odselili na drugi planet. pa nek se jebe sam sa sobom i taj sarkozy, patuljak od muškarca. baš se pitam s kim bi jadranka da mi odemo? a s kim će iskrica? jebe mi se (zato)!

malo malo pa moram pisat ovdje neke prosvjedne note...pa eto tako sada javno apeliram na vas iskričare....ja ću otići...ne stoga što mi se to hoće, već stoga što nakon četiri godine ne želim biti ničija roba...osobito ne iskričina. pa da ona trži mnome....o tome sam javno već rekla svoje mišljenje kad su počeli s premium uslugama...ali ovo sada je javna sramota...plaćati internet? pa gdje toga ima....stoga rajo moja...harač onaj jadrankih upravo ukidaju u studenom, a sad bi ovdje ovaj...što se mene tiče..jok! a vi kako vam drago...dakle,dali su nam dva tjedna gratis...a potom...brisidba! bilo bi zgodno to obaviti u isti dan...nas jedno barem sto hiljada....jer kaže da nas ima i više...pa ja eto počinjem odbrojavanje...15....

ne možeš znati jel uzaludno ako ne učiniš! pa tako i sa blogom...ne mogu znati jel funkcionira ak ne probam. reče mi jedan stari znanac da više ne pišem ko nekad...kao da se izgubilo ono nešto? možda zato jer sam se našla...a kad se nađeš onda su padovi i usponi sve rjeđi...tiši...nema sinusoida. iako, jebeš crtu. ponekad poželim one moje sinusoide...kada srce juri, a um ga jedva sustiže. kada patim i u patnji nalazim smisao. kada ljubim i izgaram...ko onaj žarki žar cigarete...iako više nisam niti pušač. osim povremeni i prigodni. hm, gotovo da me prati ta riječ...povremeno i prigodno. pa tako eto i večeras pišem ovaj blog...prigodničarski. uz ovaj novi image...kad se već ne mijenja suština i srž...valja promijeniti boju, font i poneki...čip!

su puno previše! tvoj i moj. jedan na zapadu a drugi na jugu...ili je to ipak jugoistok? no zasigurno bi jedan mogao postati višak? ili je to samo nada? želja? čežnja? žudnja? a samo si se zavukao...unj! to bje dovoljno za moje...lamentacije. na temu moje guze u tvom zagrljaju. ujutro te neće biti. ne samo u krevetu, već niti u mislima. jer jebeni ponedjeljak ne ostavlja nikakvu nadu. elektronska ura nemilosrdno će tuliti. kad će taj jebeni...vikend!

Ne, nemoj mi prići!Hoću izdaleka
Da volim i želim oka tvoja dva.
Jer sreća je lepa samo dok se čeka,
Dok od sebe samo nagoveštaj da.
Ne,nemoj mi prići!Ima više draži
Ova slatka strepnja,čekanje i stra`.
Sve je mnogo lepše donde dok se traži
O čemu se samo tek po slutnji zna.
Ne,nemoj mi prići! Našto to, i čemu?
Iz daleka samo sve k`o zvezda sja;
Iz daleka samo divimo se svemu.
Ne,neka mi ne priđu oka tvoja dva. (d.m.)
 
a ja ne znam da li da ju želim...il ne želim?