BABY, COME BACK!

 
nostalgičan...i ja sam...(j.birkin..je t aime...etc)
http://www.youtube.com/watch?v=x2C98G-9rJk
jedan iskričar me podsjetio...a drugi... s njim sam poželjela slušati...a bit će valjda i neki (ne nužno iskričar) s kojim ću to željeti...činiti! soon!

oprala sam kosu! nakon dva tjedna. i svršila u svojoj ovalnoj kadi. misleći na tebe. pitao si me kada sam zadnji put bila s nekim? negdje oko početka jednog od ovih mjeseci mislim čak… ove godine. ali mislim da sam ti i tada napisala poruku da sam noć provela s njim. čovjekom. a u stvari rekla sam tiho tvoje ime. jer sam te i tada silno željela. lipanj samo što nije. želja je još tu. željela sam ti poslati sms o tome kako sam svršila, ali odustala sam.gledaš nogomet. opet neko prvenstvo, ne sjećam se jel europsko ili svjetsko. a možda je i košarka?
 
al moja misao tvojim svijetom putuje a… želim biti u centru svijeta tvog zbivanja. ...svirao si mi. bolero? let it be?
 
ne sjećam se što je bilo…al sjećam se da te jebeno...želim. bilo je..jebeno dobro! al ne kao što će biti?
 
(ovo je posveta od bloga, a ne blog s posvetom)
 29.05.2010. 22:37:23
 
 
tako je bilo tada, al ne i sada...
 
sada je ovo blog s...posvetom!

večerašnjim blogerima..
hm, sergio leone će sigurno snimiti slijedeći film o...iskrici! zvat će se...ružan, zao, loš i to sve za...groš!

dugo nisam puštala i slušala stvari
jednom bivšem blogeru...koji je volio tu stvar svirati na klaviru  (proco harum)
http://www.youtube.com/watch?v=Mb3iPP-tHdA
i koji me zadnji zapalio...kako duhom tako i tijelom!
 za jednu buduću bivšu blogericu koja će valjda otić jednom od ovih dana (pickett, shakira,imagine)
http://www.youtube.com/watch?v=okd3hLlvvLw
 http://www.youtube.com/watch?v=Iphrbdj7xSc
http://www.youtube.com/watch?v=885-FfTJjRA
ima još...but, never mind!
 
 

pa šta je ovo večeras...hrpa nickova mi pogledala profil i to uglavnom...oženjeni! stvarno je već vrijeme da odem s ovog sajta. pa da se i ja vratim kao udata...jer nije da me ne prose. kažu, treća sreća! istina, ne ovi oženjeni s iskrice, već neki drugi....stvarni. zanimljivo je da sam ovdje već godinama i da pravog tipa sretnem ne ovdje već...tamo! u stvarnosti...na savskoj pustopoljini. i sve mi neugodno kak je drag prema meni....i kak sve štima. još samo da se ja...zapalim. nešto su se žigice navlažile...pa će trebat neki dobar upaljač. poklonio mi ga onomad jedan nemoćni biker. poslužit će...jednom od ovih dana. kad kresne...bit će vatre? zima samo što nije...valja se zavući pod poplon s nekim...ali to je...duga priča! 

čini mi se nekoć bje neki dobar bosov parfem tog imena? dok sam stavljala prvu svoju fotku (na ljuljački) trudila sam se da me se baš i ne...prepozna! nisam se maskirala...ali očale i dovoljna udaljenost bili su garancija...uspjeha. potom je došlo neko drugo vrijeme koje je donijelo tj. odnijelo sve moje zablude i snove te stvarajući novi nik odlučila sam staviti fotku u galeriju...but ovaj puta sa jasno vidljivom facom. istina, nisam zadovoljna njome, ali odlučila sam da je fer ljudima s kojima komuniciram barem na neki način za prvi dojam sebe uprizoriti. rečeno, učinjeno. i čitam ovih dana tj. danas sve neke blogove na temu iskrenosti i tajnosti gotovo da pomislim da nisam na sajtu kojem je cilj upoznavanje temeljem spolnosti (muškaraca i žena ili žena i žena ili pak muškaraca i muškaraca..a može i čoporativno-bolje zvuči svinganje....sa sado mazo i td.) već da sam u nekom bratstvu...možda velikog zmaja (naročito mi se sviđa onaj rvacki koji bljuje vatru) ili masona ili križara ili nekih drugih tajnih...službi? jer onog trena kad sam ovdje prvi put dala mail, broj moba i otišla na kavu...postala sam stvarna...jer virtualci borave samo na ovom plejsu...ne idu na dejt...oni tipkaju, tipkaju, tipkaju...i kad otipkaju zatvore lap ili comp...i nema ih više! a kako ne volim biti incognito (previše godina sam bila u ilegali kako ljubavnoj tako i političkoj) eto i večeras sam popila jednu finu kavu s jednim znanim iskričarem...čak i blogerom. i ostadosmo opet...živi! i valjda ima više od stotinu ljudi kaj imaju moje mobitele, fiksne, fotke...ma pravi memoari..ali nisam fobičar, osim...klaustro! a kako iskrica nije niti u liftu, niti u podmornici, niti u tunelu...eto me tu sam sa svim svojim i mojim!

nikako nije inspirativan dan osim ako niste bili kod suca za prekršaje. koji vam zbog prekoračenja brzine odjebe plavce i njihovu kaznu od tisuću kuna preinači u 350! pa se mogu sutra počastiti (sebe i njega) s ručkom za 650 kuna koje sam zaradila. jer ih nisam dala. iako to  nije isto kao da sam ih primila. pa stoga niti neću platiti ja ručak. nek ga plati on. ta ipak je sutra petak. dan nezavisnosti. ili neovisnosti. trebala bih pogledati u rječnik što je čistije (mislim da je hrvatskije neovisnosti)...ali neću. danas je dan moje pobjede nad plavcima...i ove jebene države. koja samo otima. ni porez mi još nisu vratili. a htjeli bi da im platim taj isti za auto. koji sam sama kupila. i koji k. ima država ubirat novce za nečiji auto star četiri godine. a nije lamborghini (ovaj put sam valjda dobro napisala). u stvari, ovaj tjedan sam sve nešto počela u superlativima...neće mi valjda sara opet pojesti neku kokoš u seoskom turizmu...prošli put me to koštalo...100 kuna! cijene rastu iz dana u dan, a zagorci više nemaju jožu i franceka...nije im lako. valja se namirit za slijedećih pet šest generacija...tko zna kad će opet neki jože...ili morti ivek? uglavnom, kumeka ima uvijek dosti...a bome i kumica. pa makar bile one i...dalmatinke.

znam da znate za fado, ali ipak večeras uživajte. kak sam i ja...dugo me ne bje u hramu kazališta oliti hnk. od doba tuđmanistana...kad sam zadnji i predzadnji put izašla s dvije predstave...neka berenikina kosa i hasanaginica ili koja već drama po narudžbi tadašnjih političara...pa je moj come back potrajao...do večeras...bingo...rekla bih ja. evo malo slušajte i vi..nije baš ko originalni fado...ali bilo je posve ok...kako scenografija, kostimografija...glazba...plesni ansambl baleta....sve pet...eto već drugo veče same odlične stvari...
http://www.dailymotion.com/video/x76ckg_trago-fado-nos-sentidos-live_music

stranica pretrage profila...muškaraca koji su on line. povremeno to činim...dok nemam on line vipovce izvršim pretragu. pa se večeras ugodno iznenadila...čak pet stranica..profila! but, kad sam krenula listat...vidim da je dobar dio njih već potrošen. tj. popila sam s njima kavu i nisam imala želju za...slijedećom! pa se obično zgasnulo druženje..iako ima izuzetaka...eto s pet šest ljudi se družim već godinama...s nekima mjesecma...popili smo pokoju kavu, možda se i poševili...ali ostali smo u prijateljskim odnosima i čujemo se, vidimo se...reklo bi se...kontaktiramo. s onima drugima (potrošenima) uglavnom ne...biva to jednokratno druženje...s toliko nestrpljenja očekujemo tu neku kavu a kad se ona dogodi, potroši se svo...iščekivanje! ali, to je samo trećina sa liste...ima i ona druga trećina muškaraca koji su u sretnom, nesretnom etc. braku,vezi i stilski žive. jedino kad obično pitam jel imaju i stilski namještaj, ispadne da je to jedan jedini komad...ne komoda već...supruga! e sad smo kod treće skupine potencijalnih muškaraca..baš mi se sviđa ova konstatacija (potencijalni)...e to su oni koji imaju cca 49, 50...pa i 60 godina...i umjesto da uživaju u blagodatima danom im slobodnjačkog života i uživaju s nekom (naravno sa mnom) nekom al pari ženom i ženkom, oni uglavnom očijukaju (svako veče) sa djevojkama i ženama koje su cca 20 let mlađe od njih...i uglavnom su ti njihovi pokušaji bezuspješni..ali tu i tamo im se posreći. pa završe u krevetu s nekom mladom ženom...no vrlo brzo shvate...ha..to što shvate. nije da sam ljubomorna, ali mi žo..jer obično dođu k nama iscrpljeni (kako fiziči tako i materijalno) sa žalopojkama tipa..pa htjela je samo dijete od mene, ta htjela je da joj budem sponzor, ta htjela je a ja nisam mogao...etc. ali, neću duljit kak ne bih bila druga vega...ako išta mrzim mrzim čitati ovdje grozomorne blogove od puno slova...stoga isprika što sam pretjerala..neću više! (malo mi slava udarila u glavu...stalno dobivam poruke da odlično pišem etc.)

nikad nisam bila osoba koja je držala do marke...čak niti one njemačke! ali uvijek sam cijenila...kad me netko cijenio! pa to izražavao sitnim znacima pažnje. reklo bi se da se ljubav može...kupiti! znacima pažnje...koji postanu stil ponašanja. a godi kad te darivlju...iako sam uvijek voljela upravo ja...darivati! iako me uglavnom mučilo to što rijetko tko je uspijevao pogađati moj ukus...kako muški tako i ženski svijet. od kozmetike, parfema, nakita, cvijeća...nekako sam obično imala uvrnut ukus prema drugima....stoga još više godi kad ti drago biće pokloni..onako an pasan...između šetnje psa i kave...swarovski kristalni lanac...i to baš onakav kakav si željela. bez puno pompe i ceremonije. i normalno da kao svaka normalna žena...bacim se u zagrljaj i kušnem čovjeka! e sad pitate se što će biti...protuusluga? what next? hm, baš sam vidjela jedne dobre...bokserice. na prugice, onak spakirane u vrećicu...s vezicom! a mogla bih svezati i neku...mašnicu! radi ravnoteže...jer na mom paketiću bje crveno-plava...a bokse su crno-bijele, iako nije partizanovac! za sada ću preskočiti vrpcu...dovoljne su one.

je posvema uzeo maha na ovom prostoru. ne znam jel to zbog povratka kjelea...but, sumnjam da je njegov utjecaj tolik. stoga, ostajem bez...teksta! i pridružujem se odboru za...doček! 

....nisam mislila u smislu....muke, već užitka...jer jebati i najebati (u stvarnom a ne prenesenom smislu) je u našoj dobi i uvjetima...poželjna stvar. iako sam svojevremeno imala "znanstvenu" raspravu sa svojim bivšim suprugom koji je smatrao da žena nemre...jebati! jer ona nema kurac...to može samo muškarac...što je notorna glupost...jer čin jebanja kao aktivnost nigdje ne podrazumijeva...njega a ne i nju? dakle, baš me zanima zašto žena ne bi mogla jebati...a muškarac to može? pa bih voljela da mi netko to objasni...koja je to predispozicija za tu aktivnost? jer jebati jest aktivnost! da li sama pozicija organa...isturenost ili je to neki drugi...atribut?

kad ostaneš doma u petak navečer, umjesto da odeš...van. i to ne bilo kako. s bilo kime. valjalo je napraviti iskorak pa se ozbiljno upustiti s muškarcem mlađim od sebe. ne par godina, već...puno. za mene...previše. za neku drugu ženu...posve normalno. još uvijek manje nego demi i ešton. no to nisam ja. i to zašto...stoga što ću sutra otići sa starijim. ne malo...za mene previše. ali nisu oni bitni...oni su samo posljedica. čvrsto tijelo radije mijenjam za bistri um. šlif bečke škole mi više paše nego li moderna spika. kažu, ljepota je u oku promatrača. a neki ljudi znaju gledati...dušom. sinoć ode jedan dugogodišnji bloger. pitam se kad ću i ja. ne može se biti i tu i tamo...do sada sam godinama uspijevala izbalansirati virtualni i stvarni život više stoga što stvarni nije bio kako dolikuje nego li zato što sam dobro...žonglirala. možda je i ovo zajeb...again. a najviše me veseli što sam to opet ja...žena vodenjak koja je u stanju ujutro donijeti jedan zaključak zasnovan na svim prostrtim činjenicama...a potom par sati iza toga opet temeljem istih tih prostrtih...donijeti posve drugi. i krenuti u drugom smjeru...možda i natrag. a danas mi je jedna uvažena blogerica spočitnula moje međunožje...onak javno na blogu.o kojem kakti stalno pričam. bit će i sa razlogom...jer je ono iznjedrilo dva čovjeka..neki bi rekli prosta reprodukcija...za mene ipak dva nova ljudska života. a što ima vrijednije od toga (dotična očito nije ni reproducirala samu sebe).... osim jebačine. btw imam konačno i sliku na tv...kak spada. utaknuti su svi kablovi, risiveri i antene...sve je na svom mjestu. još samo da ja sebe...uzemljim! 

u čast njegova odlaska...idem ipak gledat jednog kineskog zmaja (ili kak se već zove)...tolko šarenila i vještine ipak mijenjam za....blog!

 
(kak ne bih ljudima zaposjedala blog svojim grozomornim komentarima na temu...kuća...poso...crkv, sinag,džam)
često kad idem navečer na kave (ove iskričave) to biva uglvnom oko 20 h...a kako živim u jednoj mamutici od stambene zgrade imam što i vidjeti..ja sam valjda jedna od rijetkih kaj "imam" tzv noćni život...tj. izlazim bar nekuda...ljudi uglavnom dođu doma, sparkaju auto i ujutro opet na posao. vikendom odu do vikse, dođu klinci sa svojim klincima i jede se purica s mlincima ili neki picek...sačuvaj me bože takvih stereotipa. iskrica je mila majka prema takvom životu. jedino im zavidim na..kožici...jer ja ne pečem piceka...pesica ne smije...a ja nemrem pojest celog piceka!