Laprdarij

E, kad sam bila mlada donosila sam odluke brzo i kvalitetno. Zapravo, samo zbog jedne odluke nisam bila sretna, a ta je kredit u švicarcima. No, tužila sam banku i bogato me obeštetila tako da je i ta odluka ispala dobra. Kupila sam stan za švicarce kao investicija za penziju. A sad me obeštetilo taman prije penzije, i ostao mi stan, tako da je ispalo bolje nego sam planirala.

Zadnjih ne znam, desetak godina, ili manje, ne mogu donijeti odluku. Samoj sebi idem na živce, jel bi piškila ili kakila. Najbedastiju odluku mi je teško donijeti. Uređujem stan, i svaki korak je mučan, pa do bolan. Jebemti, da barem netko umjesto mene odlučuje. Na kraju pitam djecu, ona vele ovo ili ono, i ja napravim kak oni hoće. Hehe, sad mijenjamo prozore, i pitam kćer koju boju roleta da stavimo. Dosad su bile smeđe, ostatak zgrade ima smeđe i bijele bez pravila, no naš dio zgrade je odvojen tako da nije nužno da se uklapamo u ostatak. Veli kći - sive. Pa kak sive, neće pasat, ne, veli ona, sive. Pak ja pitam izvođača, a kakva je to siva, veli on - to je zapravo metalno siva, boja aluminija. E, jebote, izgledat će kao svemirski brod! No, gledam ja sad susjedstvo i primijetim da zapravo neki imaju sive rolete, a dosad bih se kladila da su bijele. I to su te metalik. Jedva se vidi razlika. Rekoh, ok, sive. Da je do mene, ja bih još mjesec dana - bijele, smeđe, sive..

A prozore biram oko dva mjeseca, možda malo manje. No nije to nešto što se mijenja svake godine, pa kad se već radi da bude onak kak mi baš paše. Pošto je budžet ipak tijesan, nisam mogla uklopiti drvene prozore, bit će pvc, ali će funkcionalno zato biti super. Ima oko 22 kvadrata prozora, što nije malo. Bome, i ovo će koštat ko manji auto. Jučer sam uplatila avans pa se danas osjećam baš nekako lako, ipak sam nešto odlučila.

.. no fakat je netko dobro primijetio, kako operirati nos a nije hitno sada kad smo u maksimumu zaraze? jel ima vaucer? mojoj frendici koja treba operirati kraljeznicu jer pati od bolova da joj painkilleri ne pomazu odgodjena je operacija.

Autor: John Hedgecoe

Autor Maja Šivec

https://www.iskrica.com/weblogs/blog.php?id=5#log_3

Nisam znala da su sačuvani svi zapisi od 2003, jer neke tamo 2009 ili 2010 su mijenjali sustav i mislila sam da nema prethodnih blogova. Barem ih tada nije bilo, ne znam kad su to updejtirali.

I dalje ostajem pri ovoj svojoj izjavi. To što je Brka dodala na tu moju izjavu stvari koje nisam ni pomislila, a pogotovo napisala - dakle to je proizvod u njezinoj glavi - ona to tako vidi. Jesam li ja tu napisala da ga smatram kriplom, invalidom, muškarcem drugog reda ili nemuškarcem? Ne, ja ga smatram osobom koja je osjetljiva na emocionalnom planu. A to može biti bilo koja osoba koja je dugo sama, koja je možda nesigurna, koja je možda jače emotivna od većine. Takva se osoba ponada kad nade nema nigdje. I zato kažem da se s takvima ne zajebava. No, to treba prepoznati. Netko tko je završio psihologiju to ne može prepoznati. Što da ja mislim onda o takvoj osobi kao psihologu? Sramota za struku.

A što sam ja jučer radila dok je trajala lektoreja (ili kako se zove kad netko ima proljev riječi)? Brojala sam riječi koje je moja izjava izazvala. Evo, bilo je oko 2500 riječi. Neki su zapisi obrisani ali sam ih spremila. Poštivajući originalni prored, to je oko 10 stranica teksta. I to pridodajem u popis svoji uspjeha od dana prije. Mojih 25 riječi vs 2500! Faktor 100!

Sad ću ovo napisati okruglo pa na ćošak, da se ne skuži o čemu i kome se radi, jer ne bih voljela, barem zasad.

Uglavnom, znam jednu osobu koja ima čudan strah, a ko za vraga s tim se susreće svaki dan. Puno smo razgovarali i ta osoba ne zna otkud joj taj strah jer ni roditelji te osobe nisu svjesni da je dotična došla u neku situaciju u kojoj bi joj se taj strah razvio. I ta osoba je sama zaključila da je taj strah možda iz nekog bivšeg života.

Zabilježen je jedan slučaj (nažalost nije samo jedan, ali taj jedan je upečatljiv) u kojem je neka druga osoba stradala baš na način kakvog se boji ova prva osoba. Mučno, jako mučno.

Zatim, moj muž mi je jednom rekao da poznaje tatu te osobe, veli on, sjećaš se ti tog slučaja? Ajme, sjećam se... I onda sam ponukana cijelom pričom išla tražiti kada se je sve to događalo, i fakat je ta osoba mučno stradala par mjeseci prije začeća ove druge osobe koja ima taj rijetki strah.

Reinkarnacija?

Jednom prilikom pitam ovu osobu sa strahom, jel bi ti možda htjela znati otkud ti taj strah? Malo je razmišljala, i rekla - ne bih. To je bilo sigurno jako strašno.

Zatim smo pričale o regresijskoj analizi u prošle živote i da bi se možda podvrgla tomu. Nije sigurna.

Neki dan me ta osoba nazove sva u panici jer je došla u za njoj groznu situaciju u kojoj joj se strah maksimalno aktivirao, malo smo razgovarale, bilo joj je navodno lakše nakon razgovora.

I nakon tog razgovora me je počelo kopkati gdje je onaj tata od te prve osobe koja je stradala jer mi je muž pokojni i ne mogu ga pitati, je li ovaj još živ, i idem kopati i nađem ga! Čak je i lako dostupan.

Sljedeći korak? Ne znam.. Kako me voda nanese...

...zašto bi se nekomu govorilo da sere. A još se predstavlja i kao akademski građanin. Hehe, da budem konstruktivna, a vidim da se ide u tom smjeru, idem nabrojati neke svoje uspjehe.

Moj je najveći uspjeh u životu bio takav da sam se usput otrovala, završila u bolnici i nisam smjela reći što mi je bilo. Jest da sam time mnogima spasila živote, a bome su neki dobili milijunske odštete. Ja sam dobila 100 eura. I nijedan dan nagradnog godišnjeg, a trebalo mi je... Dobila sam i nekakvo priznanje glavonje u branši za koje ni ne znam gdje mi je. I tako sam se s tim svojim uspjehom morala sama nositi, pričati samoj sebi jer nisam smjela nikomu, i diviti se samoj sebi. Budući da sam otkrila nešto što nisam smjela, bilo je tu svega, bome sam čuvala glavu i leđa, i na kraju popustila.

Sljedeća su mi dva neuspjeha koje smatram uspjehom :) Napravila sam dva doktorata, ali nisam niti jedan obranila. Prvi je bio u vrijeme rata, a kako sam radila s ljudima - moja se grupa ispitanika prilično izmijenila od početka do kraja studije. Sve sam to ja odradila, ali onda kad se to stavilo na hrpu - nije imalo smisla. Meni. Da su bili isti ljudi od početka do kraja, e to bi bilo super. Drugi doktorat sam radila na nečemu što je bilo patentno zaštićeno i bilo mi je obećano da će se kontaktirati ta firma čiji je patent da mi odobri obranu. Međutim, usprkos mojem moljenju, davljenju, gnjavljenju, nekako je stalno bilo važnijih stvari od tog patenta i došla je nesretna 2011. kad su ukinuli doktorate po starom. I onda sam prelomila da ne budem radila treći. A to sve smatram uspjehom zato jer važan je put, a ne cilj. Bilo bi lijepo da je postignut cilj, ali nije.

Evo za znatiželjne, moje područje je toksikologija, metabolizam lijekova i farmakokinetika. A nemrem baš sve napisati iako bih se još rado hvalila. Imam nešto radova u CC časopisima, jedan dio života sam radila na mjestu gdje nismo smjeli objavljivati pa mi je tu prekid. Obožavam svoj posao. Baš sam jučer rekla svojoj frendici da idem ispočetka, opet bih izabrala isti put.

...Autor: BugaVuga 28.10.2021. u 17:29 opcije

i meni je trenutno aktualno. Plinsko etažno ne želim, jer ne želim misliti hoće li Putin zatvoriti pipu ili neće.

Dakle, u obzir dolazi dizalica topline - početna cijena je visoka, ali je sve ostalo prihvatljivo. A razmišljam i o solarnim panelima, vidim da Vaillant ima sve moguće varijante.

Ako netko ima iskustva s ova dva načina grijanja, molim da podijeli.

Tu je link na Vaillantov cjenik Link

E, jeste li vidjeli našu Vrbi sinoć, i presinoć u braku na prvu?
Prvu sezonu nisam gledala, tu i tam.. Ali sad sam uhvatila prve 3 epizode i dopalo mi se ono kad izabiru partnere. Šteta što to nisu još detaljnije prikazali, ako je bilo još detalja.

Boris Blažinić koji je jedan od članova komisije, mi imponira. I svaka mu je na mjestu, ove druge dvije koke ne poznam. Čini mi se da bi tu na blogu isto dobro došao jdan Boris B da nas upari. A da mi ne znamo s kim, nego samo dođemo na sudar (više se ne kaže sudar, jel?).

Kad bih ja bila BB (zapravo jesam BB, ali ne Boris B), tada bih napravila nekoliko kombinacija tu na blogu, prema intuiciji obzirom da znanje psihologije prepuštam bloškim stručnjacima (hahhaha).

Pa sam krenula uparivati s mišlju da imamo manje muškaraca. Popisala sam muškarce sa zadnje dvije stranice bloga i onda kad im je trebalo pridružiti ženske, ponestalo. Ispada da su neki muški vrlo osebujni i da tu jednostavno nemaju šanse. To ja tako sa ženskog stajališta.

Ti osebujni - redom: Fly, Habucibe, Kjele - pa đe ih nađe.. koje bi blogerice njima pasale? Na stranu one koje bi htjele s njima, ali ovako sa strane, koje bi im Blažinić dao?

Drugi red: Ford, Krelec, Wax, Perce (kojeg vidim jedino sa slikom mlade golišavice u jednoj ruci, a u drugoj hm..), Đuro

Onda red ozbiljnih: Ćiril, Mandarinetto, Touchme..., e, za te bih još i našla blogerice

Ispada da ima više muškraca nego žena trenutno aktivnih

U prošlosti je bilo tu bome osebujnih žena, Baba, Boža, ajd i Vega, nije čudo da su se družile s prvim redom, i nešto s drugim

Doduše, nedavno saznah za jedan par, jedan osebujan, a ona... (digresija, jednom davno mi neki drugi osebujan reče da voli žene s telećim pogledom).

I znate kaj me čudi: da stručni ljudi ne znaju primijeniti znanje na sebi, ili u svoju korist. Znam jednu biokemičarku, biloginju, kvalificirana višestruko, i sve je njoj jasno, ali kad treba to znanje primijeniti na sebi - tu zakaže. Kakvo je to onda znanje, je li to uopće znanje?

E, da, trenutno najosebujnije žene ovdje: Juicy, Sara, BugaVuga, Brka, a, da, Cyb

Ovako mislim danas, ne znam kako ću misliti sutra

Na radnom mjestu izgledam kao ova "Vaccine Research" kod Flyja, a opet... Netko mi reče da mi iz te industrije moramo paziti što govorimo jer služimo kao primjer drugima. Kad netko it TE industrije nije za cijepljenje (ispravak, ja jesam za cijepljenje, ali ne iglom. Naš imunološki je imao cjepivo protiv gripe koje se udiše - genijalno! Ali su spušili jer se nisu snašli - ili kako želite to shvatiti), tada se drugi mogu pitati - ako ona koja zna se ne želi cijepiti, onda tu sigurno ima nešto.

Jebo cijepljenje. I to će proći.

Aha. Ni lijekove ne gutam osim ako nije život u pitanju. Ili sam prisiljena funkcionirati zbog nekog razloga - pa popijem antibiotik. No, minimaliziram. Da se pojavi lijek protiv kovida, može. Akutni lijekovi su ok. Oni što se moraju uzimati svaki dan pa do kraja života, e ti mi nisu dragi.

Zapravo sjedoh za komp napisati nešto drugo, a to je divljenje firmi Telemach! Oni uvode 5G!!! Divno! Moj se kolega zapalio i negdje je čuo nešto - ne znam to ponoviti - nekakvo tehnološko čudo i on bi to kod sebe doma - i zove on Telemach. No, koga god dobije, ne znaju mu baš reći može li to on kod sebe doma, kada može ako ne sada i sl. Tako se on meni žali, a ja mu ispričam svoju priču. 5G? Hahha!

Krajem srpnja prebacujem svoj broj iz jednog operatera u Telemach. I kažu, za 5 dana broj je prebačen, koristite novu karticu. I ja napravim tako. Odem na more baš taj dan, i nitko me ne zove, super! Bome ni ja ne zovem, uglavnom preko whappa komuniciram. Nakon tjedan, dva, nazovem sina, i pita me on - s kojeg to broja zoveš? Kak s kojeg? Pa neki nepoznati broj imaš. Jel? I pročita on meni broj. Oho! Odmah ja u Telemach i vele - to je privremeni broj, evo dobit ćete svoj uskoro.

Prođe mjesec dana, nigdje mojed broja. Zovem više puta u Telemach da mi jedna kaže - neee, vaš stari broj više ne postoji. Ne moežmo vam ga dati. Popizdim! Zovem bivšeg operatera i kažem - ja bih se vratila vama. On kaže, ako je broj aktivan, može. Gleda on, broj nije aktivan, ali je prenešen u Telemach. Aha. Sad imam argument i nazovem Telemach, i ne dam se dok nije neka baba rekla da će mi ga uključiti. I fakat, za dan dva evo mojeg broja. Može me se nazvati, ali ja ne mogu zvati. Zovem opet, prvi, drugi, treći put, idem u poslovnice - da, da, evo samo što nije. Dakle, ja još uvijek ne mogu nazvati sa svojeg broja. Ali me barem drugi mogu dobiti.

Završna riječ: Ispričam ja to svojoj šogorici koja je u branši, a ona veli - ma daj pa zapošljavaju klince koji nemaju pojma, ne educiraju ih, plaće nikakve, Sve se raspada..

Najzavršnija riječ: htjeli ste kapitalizam, evo vam ga, u pm

... slobodo. Što je sloboda? Za mene jedno, za nekog drugog drugo. Jučer se uputih na festival slobode jer me nekoliko govornika privuklo - Lidija Gajski, Srećko Sladoljev, Anita Šupe i Semir Osmanagić. Usput sam trebala obaviti nešto na trgu pa sam spojila ugodno s korisnim. Hodam Ilicom i negdje oko Gundulićeve već se čuje što se govori na trgu. A bolje da nisam čula. Čovjek priča da ga je poslao Isus, i počne o abortusima i kako to treba zabraniti.. Molim? To je tebi sloboda? Pa pomislim, što ovaj radi ovdje? Valjda su ga morali primiti u svoje redove da se skup uopće održi. Ono, ucjena. Može festival, ali ako pustite ovog da kaže svoje. A joj. Ako Isus ovo vidi, što ne poduzme nešto. Uglavnom, nisam ostala na festivalu, nemrem. Vjerujem da su ostali kvalitetno rekli svoje, ali ovaj lik bložemesačuvaj.

Malo prije čitam na indexu osvrt i zapne mi za oko misao novinara koji kaže da je Osmanagić navodno otkrio neke navodne piramide koje je znanost osporila. Pa jesi vidio te piramide? Odi tam, pogledaj, pa komentiraj.

Znate ono da svatko traži, i nalazi, samo potvrde onoga u što vjeruje. Ako vjeruje da su piramide lažne, naći će tekstove koji to potvrđuju. Ako vjeruje suprotno, naići će na ono što je u skladu s njegovim vjerovanjima. A promijeniti vjerovanje - nemoguća misija. Treba puno truda uložiti kako bi se uopće čulo nešto što nije u skladu s našim uvjerenjima. A da se prihvati da postoji nešto drugo osim našeg uvjerenja, pa to je blizu prosvjetljenja.

Ja to vidim ovako: hoda hrpa ljudi ulicom i svatko ima svoj balon oko glave - to su njegova uvjerenja. Ponekad se baloni preklope i eto sreće. Ali u puno situacija dolazi do sudaranja balona, svađe, borbe, pa i ratova. A svakom glava u njegovom balonu. I u njegovom balonu je stvarno tak kak si on misli da je i izvan balona. Naša draga vlast i utjecajni ljudi pridonose tome da su nam baloni što različitiji jer se tako lakše nama vlada. Da, prosvjetljenje je odbaciti balon. Pogledati oko sebe bez prosuđivanja. Tada bismo tek vidjeli jedni druge. Tek tada bismo bili slobodni. Ovako vidimo samo unutrašnjost vlastitih balona.

Neka. Ako netko smatra da je vrijedno dati novac za nečije tekstove, podržavam. E, sad, da sam zločesta, i ako je to tako, onda nek uplate na žiro račun i ide prijava poreza. Kad se već sve javno zna. A moglo se i prešutit. E, a ne može se prešutit :) Mora se pohvalit. No, to ide s mudrošću.

Sviđa mi se zadnji tekst Brkin. Iako je to davno iza mene. Ali sjećam se kakvi su to osjećaji bili kad netko tko je muško, i jednostavno zato što je muško, ima moć. Sad sam sama, i bome ne bih mijenjala tu situaciju. Čemu kupit cijelu svinju zbog jedne kobasice.

Družim se s jednom ženskom ekipom, one su slične međusobno, a ja opet odskačem. One su u sretnim nadam se brakovima, situirane, i imaju hobi da prikrate vrijeme. Žene iz serija, ne moraju brinuti "ima li jaja u firižideru". I na svakom našem sijelu jedna od tema je koje su nove serije na Netflixu, HBO, koja je nova knjiga vrijedna čitanja.. A ja se tu nikako uklopit. Prvo, ne čitam već godinama. Iz više razloga, no ne mislim se opravdavati. Najveći je da cijeli dan buljim u komp i nije mi odmor buljiti u slova. Na kompu. Jer papirnate knjige sam odavno riješila. Skladišni prostor je preskup. Osim toga, što ja to mogu pročitati, a da se meni nije dogodilo? A ono što mi se nije dogodilo, bome me i ne zanima. Moj je život i knjiga, i film, najbolji, i nevjerojatan. Kao što ni ne gledam filmove, šteta mi je ulupat 2 sata u nečije izdrkavanje. Moje vrijeme puno vrijedi, sve više jer ga je sve manje, i želim tih 2 sata proživjeti, a ne promatrati tuđi život. Ili još gore, tuđe izmišljotine kako bi život mogao izgledati.

Ako imam 2 sata, onda se radije primim učenja nečeg novoga, po mogućnosti primjenjivog. Nedavno shvatih da ne znam ništa o kritpo valutama, trgovanju fiat valutama, trgovanju dionicama, i sl. I primila sam se toga. No, kad imam sijelo sa svojim ženicama, kako da ja njima objasnim da mene zanima takvo što? Da me boli đon za Netflix i HBO. Između ostalog, to me zanima i zato jer sam blizu penzije, i zanima me investiranje, zarađivanje, jer penzijica ne bude vjerojatno bogzna što. Bit će neka otpremnina, pa kako oploditi to. Treba i djecu odškolovati. Jer pokraj mene nije netko tko brine o jajima. Nije baš ni bio. Oduvijek sam sama brinula ima li jaja, ima li bilo čega. I dobro je bilo ako očuvam stečeno, to je već bio uspjeh.

Mislim na svog pokojnog muža, i uhvatim se kako s njim razgovaram. Kako mu govorim: ok, bolestan si, kraj je blizu, ali zašto dosad nisi živio? No, tema za sebe.

Je li vi živite ili promatrate tuđe živote?