Gdje je moje mjesto?

ŠČ i kurcem po čelu
svakom zaostalom debilu

Crveno je boja nerada,
crno je boja smrti.

Srećom,
postoje i druge boje.

volim te gledati
kako nakon spakinga
hodaš.
Odlaziš mužu koji
neće ni primjetiti
crvenilo na tvojoj
savršenoj guzi

Još uvijek bez tebe ja ne mogu
i kad druge ljubim
tebe zamišlajm
kao da nisam uz tebe
baš skoro svaki dan

Kad god se gledam
Zeleno me plavi
Jutrom se budim
u crvenoj travi

Volim šte te volim
volim što se voliš
volim što me voliš
volim što se volim

mota mi se po glavi,
koju god pozu ti zauzmeš
ja se tvome tijelu divim

Dok
radim,
kuham,
peglam,
po kući spremam,
djecu odgajam,
navečer čekam
i u zagrljaj te primam,
skrivena sam,
protiv svoje volje,
kao blago tvoje,
od vanjskoga svijeta.

Ne bojiš li se lovaca
na skriveno blago?

Tako volim što paziš tu svoju nježnu kožu,
od tvojih lijepih stopala,
do tvojeg lijepog lica
i svega između.

Tako volim što te mogu lizati, ljubiti, cuclati,
svud po tijelu tvom.

tvoje lice, tvoje riječi,
boja glasa, tvoja masa...

;)

Primijetio sam,
da sve brže
i jače
svršavaš,
kad pri kraju
po guzi dobivaš.

Oslobađaš se...


(Normalna osoba kad pročita ovo na mom blogu vidi žensku guzu i spanking, a oni u sukobu sa svojom seksualnošću mušku). Koji ste vi?

Moje ime je… recimo, Marina

I

Moje ime je… recimo, Marina. Živim u jednom gradu na obali, radim u državnoj upravi, samohrana sam majka. Plavoka, plavokosa. I svaki dan mi je isti.

Svaki dan nadam se da će baš taj dan biti drugačiji, da će se netko pojaviti, da će se nešto dogoditi... I onda se prihvatim posla, odem na marendu, na roditeljski, pogledam na RTL-u epizodu serije Kako sam upoznao vašu majku, i nasmijem se u sebi svojoj verziji koja nikad neće biti snimljena sa naslovom Kako sam upoznala vašeg tatu... I onda zaspem.

A slijedeće jutro opet isti dan. Beskrajni dan.


II

Prva sam se probudila, ležim u tvome krevetu, gledam te, crte tvoga lica, tvoje duge trepavice, tvoja snažna ramena. I zamišljam:

Kuća sa prekrasnim vrtom, bršljan po zidovima, jablani uz ogradu. Otvoren veliki prozor, sunčane zrake padaju po prostranom baroknom krevetu. I nas na njemu.

Idila.

Ja onako plavokosa, plavooka, sva nježna, kao anđeo stojim nad tobom, ti se budiš, rastežeš se polako.

"Tako si lijepa", to bi željela da mi kažeš, i pritom da me zaljubljeno gledaš.


III

Bojim se, bojim se tvojeg osmijeha. Jel' to zaista osmijeh ili samo kroz godine usavršena poza, prevarantski šarm prerušenog lovca? Oh, ne želim opet biti lovina, niti trofej s kojim će se netko hvaliti prijateljima.

Bojim se, da će sada kada si me napokon odvukao u krevet, sve one nježne riječi, svi oni tvoji osmijesi i svi zajednički interesi nestati, kao balon od sapunice.

Zaljubi se u mene pa me zavoli, a ne ulovi. I molim te, zaljubi se u mene prije nego što se ja zaljubim u tebe. Jer mi onda nema povratka, jer kada ja prva ljubim, onda ludim i razum gubim.

Ja nisam odgojena da donosim odluke, da prekinem ludilo, ja gubitak razuma sudbinom zovem. I zato trebam da me voliš, a ne da se slabostim mojim koristiš.



TOK MISLI LOVCA NA TROFEJE

IV

"U ljubavi i ratu sve je dozvoljeno, pobjeđuju oni koji bolje lažu."

Dobro je što nije moguće čitati misli. Pogotovo tebi moje. Sada kad ležiš pored mene u krevetu, gledaš me, razmišljaš i pitaš se što nakon seksa. Pa pitaj se, baš me briga, spavao sam s tobom, ja sam svoje odradio. Dobio sam što sam htio, sad se ti potrudi, ponizi se, zadrži me, napravi mi doručak, ne pričaj previše, daj da te pokažem koji put frendovima i daj mi ponovo kad ti se javim. Mission accomplished.

E da samo znaš, Marina. Što se krije iza mojih slatkih riječi i zavodljivog osmijeha. Moja osobna prevara stoljeća.

Odavno si bila na mojem popisu želja. Taj popis ima samo dvije kategorije, nedostižne ljepotice i dostignute žene. Počeo sam ga raditi još kao tinejđer, puneći prvu kategoriju i dugo držeći drugu praznom. Nisu baš sve bile ljepotice, ali su mi tada sve bile nedostižne.

Prolazile su godine, prva nesretna zaljubljivanja i prva nespretna kontanja. I strah od neuspjeha.

S godinama sam naučio da se neuspjeha ne treba bojati jer neuspjeh je sastavni dio uspjeha. Ni Tesli nije svaki pokus uspio iz prve. Shvatio sam ako stalno pokušavam zavesti svaku imalo zgodniju ženu, ako pararelno pokušavam s više žena istovremeno, povećavam svoje šanse za uspjeh bez obzira i na porast broja neuspjeha. I da se za razliku od životinja možemo ne samo šepuriti pred ženkama nego da možemo, kad nam je već bog dao dar govora, riječima uljepšati stvarnosti. A to žene vole, uljepšavanje.

Kažu da muškarci maštaju o seksu sa ženama koje poznaju ili barem imaju prilike povremeno viđati, dok žene maštaju o zvijezdama, pjevačima i glumcima. Marina, to je istina. Kad su muškarci u pitanju. Kad sam ja u pitanju. Maštao sam o tebi, želio tvoje tijelo, zanimale su me tvoje riječi samo da bi saznao kako se domoći tvojeg tijela. I ubaciti te na listu dostižnih.


V

Polako se kategorija dostižnih ljepuškasti žena na mome popisu počela puniti. Ali ti se nisi dala sa liste nedostižnih. Ili barem ja nisam bio za tebe spreman.

Bilo je samo pitanje vremena, odavno sam odlućio poslušati Bregovića, prodati dušu vragu i ne brinuti se za poslije.

"pristao sam biću sve što hoćeš
evo prodajem dušu vragu svome
i ostat ću samo crna točka
poslije ove igre
kad me slome"

Misliš da je naš susret bio slučajan. Nije. Misliš da je razgovor bio spontan. Nije. Misliš da sam imao razumjevanja. Nisam.

Sve je bio namješteno, i susret i priča i razumjevanje. Uz malo improvizacije iskusnoga lovca.

Zvijer nikad ne napada odmah, osim u smrtnom strahu. Prvo kruži oko žrtve, promatra. Kuda se kreće, s kime se druži. Raspita se. Sazna što je veseli, što joj je slaba strana. I onda joj se približi, lijepim riječim sakrije očnjake, polako, sve bliže i bliže, i onda ugrize. I ne bude to ljubavni ugriz.

I sada se pitam kad ćeš mi dosaditi? Ne brini, neću te se odmah rješiti, prlijepa si da te još koju put ne poželim. Sad moram otvoriti oći i igrati moju igru s tobom dalje.

VI

Rastežem se, trljam oči, kombiniram osmijeh i riječ "Ljepotice" upućenu tebi.

Pridižem se, nježno ti dodirnem rukom bradu. Izustim ime tvoje i poljubm te.

Hm, koliko sam to puta već izveo, ista finta samo druga imena. I ako kužiš moju igru, priznaj mi bar da sam odličan igrač! Baš sam zadovoljan sobom.

Odalzim do tvoje kuhinje, pripremam nam kavu. Pričam, šalim se, opuštam te i navlačim.

Stavljam šalicu ispred tebe. Uzimam salvetu, kemijsku sa stola. Nagnem se nad stol, pored tebe i stavljam salvetu ispred tebe. Počinjem pisati:

"If you want a lover
I'll do anything you ask me to
And if you want another kind of love
I'll wear a mask for you"

Kako uvijek upali Leonard Cohen. I ženska nada da je velika ljubav na vidiku.

Krenem prema odijeći posloženoj pored kreveta "Moram ići, imam dogovoren sastanak, posao ne čeka". Snažno te zagrlim, poljubim te i kažem ti: " Marina, Nazovi me."

Odlazim. Znam da ćeš me nazvati.

Jer se nadaš ljubavi. (i baš me zanima do kad ćeš me trpiti)


VII

Volim kad me zovu imenom. Volim kako se tvoje usne miču dok izgovaraš “Marina".

Predugo sam padala na ribice, ljubice, mačkice..., odrasla sam u međuvremenu. Sada znam da onaj koji me voli, voli Marinu, a ne ribicu ni ljubicu.

Baš slatko, ti si meni skuhao kavu u mojoj kuhinji.
Baš slatko se šališ, opuštam se uz tebe.
Baš slatko kako se navlačim na tebe tako brzo, lako.
Baš slatko, ti stihovi na salveti.
Baš slatko, imaš posla, ali siguran u sebe čekaš da ti se javim.
Sve baš slatko.


VIII

Glas iz visina, glas iz dubina:

"Marina, krećeš se u mjestu,
ovo nikud ne vodi, on je još jedan u nizu,
koji samo želi tvoje tijelo blizu."

Ne! On nije takakv, ne može biti, ja samo sretna želim biti!
Želim dalje, želim da me netko voli,
neka se ova monotonija goni!


Glas iz visina, glas iz dubina:

"Marina, krećeš se u mjestu,
ovo nikud ne vodi, odrasti za zbilja,
razbila se odavno staklena kugla tvoga tate,
sada si u stvarnom svijetu, nije rješenje veliku grešku razbiti na male rate."

Ja sam još uvijek princeza mala,
i želim da se za mene netko brine,
da mi sa neba zvijezde skine,
želim da princeza i njen princ žive sretno i dugo uz sretni kraj,
želim da mi ostatak života napokon bude jedan veliki doživljaj!

Glas iz visina, glas iz dubina:

"Marina, krečeš se u mjestu,
ovo nikud ne vodi, ti bi trebala birati,
a ne uvijek da tebe izaberu.
Hrabri morem plove i nove svjetove otkrivaju,
kukavice na obali života samo naplavine čekaju"

Znam, znam da stojim u mjestu,
bavim se računovodstvom, poreze brojim,
znam što je pasiva, znam što je aktiva,
ali ja ne mogu pobijeći od sebe,
i zato bježi ti mudri glasu od mene!


Glas iz visina, glas iz dubina, nestaje....

IX

Zvat ću te.

Ustvari ne. Nemam hrabrosti, a krivo je da žena trči za muškarcem. Jedan SMS će biti dovoljan: " :) ".
Uh, za sekundu dolazi tvoj odgovor: " ;) ". Sada ja opet pišem "Večeras!".

Nema tvoga odgovora. Prolaze minute, provjeravam mobitel, mail, ništa ne dolazi.

Napokon! "Marina, nazovi! :)". Uh, zovem te, volim što si me natjerao da ja tebe nazovem. Volim muškarce koji me natjeraju da nešto učinim. Da ne čekam samo...

"Marina ovdje" i ne znam što dalje da kažem. Trenutak tišine, a onda se ti nasmiješ i kažeš "Dakle, Marina ondje". Volim kako izgovaraš moje ime dok se smiješ.

Htjela bi reči: "Dođi većeras, budi uz mene", a kažem "ovaj... htjela bih ti reči da mi je bilo lijepo. Danas sam slobodna predvećer, pa, ovaj, da ja napravim kavu..."

"Marina, ti stvarno želiš da budem budan cijelu noć uz toliku kavu..." opet se nasmiješ kao da sam rekla nešto najduhovitije na svijetu. "Pristajem, ali uz uvijet da nema kave i da ja tebe izvedem na većeru."

"Pristajem" odgovaram pokušavajući prikrit radost u glasu.

"Marina, imam još jedan uvijet."
"Reci."
"Kad dođem po tebe, nemoj odmah ući u moj auto. Čekaj dok ne dođem i otvorim ti vrata."
Sada se ja smijem. "Baš si drag!"

X

Tramerka. Znaš izabrati.
Netko drugi bi me, kad je barem Volosko u pitanju, odveo u La Mandrać, u izlog.
Ovako je bolje, umjerene cijene i ukusna hrana u intimnijoj atmosferi.

Volim tvoje slućajne dodire, volim što su dovoljno rijetki da ih se zaželim. Mrzim kad plaze po meni, barem na početku, barem prije nego što mi zatreba stalni dodir prisnosti.

Pričaš mi, ali puštaš i da ja pričam, i pri tome me gledaš sa sjajem u očima.

Neugodno mi je koliko mi je ugodno sa tobom, napokon netko s kojim mogu pričati, s kojim se mogu zabaviti...

Nakon deserta dolazi konobar i pita na da li smo za kavu. "Jesmo" odgovaraš " ali ne danas." Nasmijem se.

Voziš me doma. Kao slučajno ti dodirujem podlakticu dok mjenjaš brzine. I ti slučajno zadržavaš ruku uz moju ruku sekundu više nego što bi trebalo" Uh!

Kvragu! Pozvala bih te u moj stan, u moj krevet. Ali ne mogu. Ono jučer je bio rezultat dobre zabave, dobre atmosfere u pub-u i možda koje čaše piva previše. Ali ovo bi bilo prelako.
Ja nisam takva. Makoliko ponekad htjela biti.

"Marina, bilo mi je predivno s tobom!" govoriš mi dok me gledaš u oči. "Čekaj!" kažeš mi, izlaziš iz auta, dolaziš do mojih vrata i otvaraš ih. Uzimaš me za ruku, pratiš me do ulaznih vrata moje zgrade.

Uzimaš mi ruku i kažeš "Zahvaljujem na ugodnoj večeri i još ugodnijem društvu". Poljubiš me u ruku. "Marina, dopusti da sutra ja tebe nazovem."

"Naravno" sa iskrenim smješkom odgovaram.

XI

Glas iz visina, glas iz dubina:

"Marina, nemamo ti što reći,
ionako ne bi ništa čula,
počinješ ljubiti,
počinješ biti luda!"

Volim gledati
kad svršavaš
tvoj orgazam
moja je nagrada.

Oko nas
neki je drugi svijet
od onog o kojem smo maštali
na samom početku našeg odnosa
istina bivanja ubila je sva naša maštanja.

Odbacili smo sve
što je trebalo zadržati,
a zadržali smo sve
što je trebalo odbaciti,
i boje ljubavi polako nestaju
u magli sjećanja...

Ovo sada
neki je drugi svijet...

Dok pišem priče,
dok pišem pjesme,
mašta me vodi
sve dalje od stvarnosti...

Svaka izrečena misao
u istom trenutku
veseli me
i prazni.

Kao u seksu,
kad izgovoriš
prljave misli
i onda,
nakon orgazma,
počneš se osijećati glupo...