Umorni Bukovsky

" Lijepa sjećanja su u tmurnim danima balzam za dušu. Putujmo u mislima u prošlost.. Studeni je mjesec melankolije. Duša u tom mjesecu rado putuje u prošlost. Sjećajmo se dragih ljudi i lijepih uspomena. U tihim satima suprostavimo se melankoliji i bolnim osjećajima. Pri tom se možemo malo sažaljevati, ali ne previše."
Imajmo na umu da ćemo opet biti za jednu godinu bogatiji!

Ustao sam i uzeo svoj križ, istesan od teške grede,
" križ koji neme nikakve veze s križevima
što vise danas o vašem vratu
kao ukras"
Križ na koji budem svaki dan razapet!
Križ s kojim živim.....
O čemu ja to pišem, i komu? Popijte tu kavu i šutite! Može malo tišine?!

Na Nebu nema novca.
Plaća se smiješkom, poljupcem,
stručkom ljubica ili poljskog cvijeća.
A najveću vrijenost imaju:
večernji povjetarac, pjesma ptica,
i pogled djece,
u kojem ima toliko svjetlosti
i blaga nježnost.

Jednom dnevno, ćim bi zašlo Sunce, guru je okupljao svoje sljedbenike i propovijedao. Jednog je dana u ašram došao lijep mačak, koji je slijedio gurua kamo god je išao.
I tako, svaki put kad bi guru propovijedao, mačak je neprestano prolazio između učenika odvlačeći im pozornost te stoga nisu mogli slušati učiteljev govor.
Zato je jednog dana učitelj odlučio da pet minuta prije no što počne s govorom, vežu mačka kako ne bi smetao.
Tako je prolazilo vrijeme i jednog je dana guru umro.
Najstariji učenik postao je novi duhovni guru u ašramu.
Pet minuta prije prvog govora naredio je da vežu mačka.
Njegovi su pomoćnici dvadest minuta tražili mačka kako bi ga vezali...
Vrijeme je prolazilo i mačak je jednog dana umro
Novi je guru naredio da nabave drugog mačka kako bi ga mogli svezati.
( J. Bucay )

- "Tko je bio Medo?"
- "Prijatelj."- lice joj se postaralo.
- "To je sve, samo prijatelj?"
- " Voljela sam ga!"
- " Dobro, a jel' on volio tebe?
- " Naravno!" - glas joj je zvučao nezadovoljno.
- " Jeste li živjeli zajedno?"
- " Da! Jedno vrijeme" - glas joj postao razdražljiv. - "On je bio neprijatelj!"

Dakle, i ovo naše pisanje je jedna predstava!
Ja sada pišem i prestavljam se kao ozbiljan čovjek , dobro informiran, učitan, relativno pristojan s kojim vi imate o čemu pisati
E, pa pišite!
Pišite mi kako je biti mlad, kako je biti zdrav, bez poteškoća, kako je rasti i i odrasti u jednoj sigurnosti, stalno biti siguran da sutra neće biti gore -već samo bolje, da vas nitko ne može izbaciti iz ritma, iz plana, iz stabilnosti, iz strategije. Bukovski je rekao da " neki ljudi nikad ne pizde - mora da žive grozan život! " Zašto bi stari pokvarenjak bio u pravu?
Moje mišljenje je da je lijepo živjeti i proživjeti svoj život lijepo.
" Najsretniji su oni koji se nepoznati rode i nepoznati umru. Živjeti buran život nije nikakva nagrada ni užitak."

Ovo pišem zbog toga što se magla nije digla, što se čaj ohladio, što je žuč u pripremi:

Bar jedna stavar u ovom običnom blogu svijetli uvijek nanovo, jasno poput baklje; riječ je o misteriju velike ljubavi, kao i poruci....Kakvoj poruci????
KAKVOJ JEBENOJ PORUCI?? NEMA PORUKE!

" Neke moje želje imaju svoju vrijednost samo zato što su neostvarive!"

Vrijednost tih želja koje su neostvarive je čudna i samo moja. Želio sam biti pilot, i kao dječak prošao sve tstove. Navečer, noć prije upisa, otac je rekao to famozno " ne "! Ta se želja danas ogledava u meditaciji, u snovima, u podsvijsti, i čim se malo više opusrim; ja letim...letim...
Ovih dana sam bio nad ruskim šumama. Zamisliti sve ispod vas šuma, nepregledna, divna, nepoznata, nedirnuta.
( nisam sanjao, prije da sam u meditaciji odletio ).. Kad sam se vratio , bio sam ozbiljno povrijeđen zbog povrtaka. Kao da je netko kriv...
To je samo jedna od želja koje imaju svoju vrijednost a neće se ispuniti.
Ipak, nikad neću letjeti, ali volim tu svoju neostvarivu želju.

Ništa nisam učinio a vrijeme to zna i prolazi. I daje mi još malo vremena da ništa ne učinim.
Zbog velikodušnosti tog vremena, postao sam najveći potrošač "uzaludno potrošenog vremena ".
I drugi me počinju pitati kako da oni ne rade to što rade, a ja im ne mogu pomoći jer bi izgledalo da nešto radim, da sam nešto učinio, a nije moje da nešto učinim.
Nije moje ni da lažem. I za laž treba određeni napor..ideja...
I zato me nemojte ništa pitati.
( naslov je zato da ne kažu da ih nisam spomenuo )

" Nema utjehe, čak ni spasonosno vrijeme ne liječi rane, ono ih samo prikriva.
Možemo nastaviti živjeti jedino uviđajući da se za ostatak vremena koje nam je poklonjeno, moramo nekako snaći s amputiranim životom....nema velikog života bez velikog sakaćenja...."
( Klaunovi doniješe suze )

" -Dušo",.- rekao sam joj- " ja sam genij, samo to još nitko ne zna osim mene."
" -Radije ustani s poda, budalo jedna, i donesi mi piće!"

" Svako od nas pokušava imati odnose sa ženama, neki su , u očajanju, također pokušavali da nemaju odnose sa ženama, No, izlazilo je na isto. Žene su bile posvuda!"
" Žena je tek onda iskrena, kad je stvarno zla!"
" Kako to da jedna ista noć koju smo proveli zajedno, tvom srcu donese mir a mene zauvijek ispuni ljubavlju...?"
" Ako dugo žive skupa, životinje se zavole; ljudi se zamrze!

i baš nešto za mene: " Ljubav je kao ospice: što je bolesnik stariji, to se teže izliječi."

Ljubav:
" Doista je potrebno mnogo znanja i razumijevanja da bi shvatio da možeš biti sretan i s ne tako savršenom vezom, i s ne tako divnom oobom...
A posao:
Svi smo mi potrebni na ovom svijetu:" pronađite što je to što najviše volite raditi, a onda nađite i nekog da vas zato plaća." Samo to!
A mačke:
Nepoznata bića , koja su možda još u divljem stanju slobode. Slobodne i okrutne.

Ja sam jedna umorna, sebična , kapriciozna osoba koja još misli da če uhvatiti svoju najveću ribu. I svaki dan izlazim na pučinu u starom, poderanom čamcu koji propušta vodu i svako večer se vraćam sve kasnije, i sve umrniji, bez te svoje velike ribe. Sve sate potrošim na izbacivanje vode iz čamaca i ne pomislim na ribu, na ulov.
Možete li mi pomoći da bar izbacivate vodu iz čamca? Ne možete, jer izbacujete svoju vodu iz svog oštećenog čamca.
A pogledajte malo bolje; voda je sve prljavija, sve mutnija, sve hladnija....
Kad bih se bar znao zavezati i ostati na obali !

Vi ste postigli zrelost. Zreloj duši nije važna svjetovna moć, status, već emocije, razumijevanje svoje osobnosti, ljubav, i shvaćanje Onog što nam to daje, Onog koji je.....