Umorni Bukovsky

Sijera Leone je država u zapadnoj Africi na obali Atlantskog oceana. Ime Sijera Leone znači "planine lavice". Sijera Leone zauzima površinu od 71 740 km2 (27% veća od Hrvatske) i procjenjuje se da u njoj živi između 5,4 do 6,4 milijuna stanovnika. U povijesti je poznata kao centar trgovine robljem.

Glavna privredna grana je rudarstvo, posebno vezano uz dijamante, a Sijera Leonea spada u 10 najvećih proizvođača dijamanata u svijetu. Osim dijamanta, izvoz ruda ili mineralnih sirovina je njihov glavni dohodak, jer Sijera Leonea spada među najveće proizvođače titanija i boksita, a značajan je proizvođač i zlata u svijetu. Sijera Leonea ima među najvećim nalazištima u svijetu minerala rutila, koji se koristi kao snažni bijeli pigment u bojama i kao zaštitna obloga kod elektroda za zavarivanje. Usprkos prirodnim bogatstvima, 70% stanovnika živi u siromaštvu.

Od 1991 ,g dolazi doratnih sukoba u toj zemlji koji traju do 2002. Taj rat je ubio oko 100 000 ljudi i zazvao izbjeglištvo oko dva milijuna ljudi.

Bio je to rat za rudnike dijamanta.

Kao što velika većina američkih vojnika nije nikad vidjela sirovu naftu, tako niti jedan ubijeni crni čovjek , niti jedna izbjegla osoba Siera Leone nikad nije vidjela dijamant.
Slavili su vjenčanja, darivali darove, imali raznih vjerski svečanih obilježja, ali nijedan Sijeraleonac, niti mrtvi , niti raseljeni nikad nije vidio dijamant.

Groteskno:: NI JEDAN CRNI ČOVJEK, TAMO, NIJE VIDIO NITI KRVAVI DIJAMANT!

Pismo Štefeku:
Dragi moj sinek Štefek,

Evo,bum ti ovo napisala da znaš da sam živa. Pišem ti
polafke, jer znam da
ti nemreš brzo čitati.

Ne buš prepoznal hižu kad dojdeš, jer smo se preselili.
Adresu ti još nemrem
poslati, jer su bivši stanari odnesli broje vu svoju novu
hižu da ne buju
morali svoje adrese menjati.

Nova hižica ima odličnu vešmašinu, ali ne dela dobro.
Jučer sam dela oprati
japine dve košulje i onaj zeleni šorc, povukla lanac i
robe više nikam ni!

Japa je dobil odličan novi posel. Ima pod sebom 500 ljudi.
On je sad grobar
tu v selu. I kad to velim, da znaš da smo konačno pokopali
vujca Jožu.

Vu selidbi smo ga pronašli vu ormaru kam se je bil skril
još onega Božića
kad nas je pobedil na skrivača.

Danas je rodila tvoja sestra, ali kak još ne znamo jel sin
ili kćer, nemrem
ti povedati jel si vujec ili vujna.

Kaj ti bum još povedala? Sećaš se stričeka Blaža? Onoga
kaj se je navek
falil da je brži od susedova bika? Je, sad znamo da ni.
Prošli teden se vtopil tvoj kum vu kaci z rakijom. Više
njih ga je pokušalo
spasiti, ali on se ni dal. Tri dana su vatru gasili kad smo
ga kremirali.

A ujna Ruža? Njoj je prav sve suprotno neg meni. Ona kad
pije kavu, ne mre
spati, a ja kad spim, ne mrem piti kavu.
Neki dan kad smo išli vu onaj Getro kaj su ga otvorili vu
našeme selu, je
bilo nestalo struje baš kad smo se vozili na pokretnim
štengama. Tri sata
smo čakali da se buju opet pokrenule. A onda je tvoj
bratić Jožek zatvoril
izvana vrata od auta i ostavil ključe nutri, pak smo svi
kaj smo bili v avtu
morali čakati još dve vure dok je on išel doma po
rezervne ključe.

Jako nam fališ, a naročito od kak si odišel. Moraš nam
pisati kak ti ide s
tvojom novom curom stranjkinjom.
Nemreš si zamisliti kak smo se svi
obradovali kad si nam ono rekel da si vu krevetu s tom
Hepatitisom. Kaj je
ona iz Grčke?

Voli te tvoja mama,

Jožica

Dinamo večeras.?
Dinamo i blogeri?
Ako i kad se igrač Dinama nađe i u polušansi, skoncemtrirajmo se na šut i gol.
Maksimalna i navijačka želja i koncentracija. (alternativna djeltnost )

Možda uđe.

SVAKA SKONCENTRIRANA MISAO TEŽI KA REALIZACIJI.

Bit će nas i gledatelja i navijača.

POKUŠAJMO!!

Za vas 50+, 60+ i za mene i još nekoliko 70+, nismo u pravu. To što mi mislimo da izgledamo i da se ponašamo mladoliko nije ništa novo i neobično. Sjetimo se svojih 20-tih i sjetimo se što smo mislili o starosti i starijim osobama. Isto to misli i današnja mladost o nama. Mi se se zvaravamo, sami sebi lažemo da smo aktivni, poželjni i da je naša starost drugačija od nekadašnje. Mene su mladi vojnici , 1991-1995 , nazivali " dida". Moju prijateljicu, 35 godina," teta" i slala ih je u 3PM.

Činjenica je da je blog i blogeri pomalo prestar i puno laskamo sami sebi. To što ja nisam kriv što imam 70 godina, ne zanči , po izgledu. baš ništa.

Možda mi je duša mlađa nego mom ocu, nekada. u mojim sadašnjim godinama.
Nije bio u svom životu toliko i tako ludast, nije imao prijateljica, izlaza, druženja, opijanja....

Nije ima šanse ući u krivu procijenu, a nije ga niti zanimala.

Bio je zaposlen na poslu i doma, a to ne zrači nekom radosnom i manekenoskom starošću.

Dakle, hej vi 50+, 60+. i ostali plusevi, stanite na loptu i obrišite maglu s ogledala, ili povećajte dioptriju.

Znam po sebi ( koža na rukama mi izgleda mladoliko i prirodno od prirode i farmacije ... pomoći...umivao sam i ruke....)

Adio starosti u ovoj mladosti!

"Dođe seljak u Cinestar. Stane u red kupiti kartu.

Prodavačica ulaznica ga upita: "Što to imate na ramenu?"

Kaže seljak: "To je moja vjeverica Mara, uvijek ide sa mnom gdjegod išao."

"Žao mi je", odgovori prodavačica, "životinje ne smiju u kino!"

Seljak ode do WC-ja i sakrije Maru u hlače.

Potom se vrati prodavačici, kupi ulaznicu i sjedne u dvoranu, pokraj dvije
starije udovice, Milke i Štefice.

Započne film, ali Mara se počne žalit na neudoban položaj u hlačama. Seljak
si otvori hlače, tako da je Mara mogla dati glavu van i gledati film.

"Štefica" šapne Milka.

"Molim" kaže Štefica, potpuno zaokupljena filmom.

"Mislim da je ovaj koji sjedi do mene perverznjak".

"Zašto tako misliš?" upita Štefica.

"Otvorio je hlače i dao ga je van!"

"No, ne sekiraj se radi toga," kaže Štefica koja je i dalje zaokupljeno
gledala u platno, "U našim godinama vidjeli smo ih mnogo, sigurno nije
ništa drugačiji od drugih. Koji centimetar više ili manje..."

"I ja sam isto tako mislila," kaže Milka. "ALI OVAJ JEDE moje kokice!!!"

Znamo za rode, lastavice...ali za 200 vrsta nemamo pojma:

"Kada čujemo nešto o pticama selicama prvo se sjetimo rode i lastavice, a kad pokušamo nastaviti niz počinjemo shvaćati da zapravo ne znamo ni koje ptice sele, a kamoli kamo se sele.

Kamo se ptice sele, većinom se i dobro pogađa – u toplije krajeve, no koji su to topliji krajevi? Koliko ptica seli? U koje vrijeme ptice sele? Kako se orijentiraju na putu i nakon više tisuća proletjenih kilometara uvijek uspiju vratiti kući u svoja stara gnijezda?

U Hrvatskoj možemo razlikovati, zahvaljujući umjerenoj klimi, do 300 različitih vrsta ptica, od kojih su dvjestotinjak selice. Neke se ptice sele samo iz sjeverne u južnu Hrvatsku, neke pak samo skakuću s mjesta na mjesto gradeći nova gnijezda, neke iz sjev. Europe dolaze u Hrvatsku, a neke iz Hrvatske odlaze u, već spomenute, toplije krajeve, tj. u Afriku.

Ptice svoj put do Afrike, iako jako dug, svladavaju relativno lako ako im je zadovoljen najvažniji uvjet – dobro vrijeme za putovanje. Lijepo vrijeme je bitno i za njihovu orijentaciju. Na svojim letovima ptice se orijentiraju pomoću vida no na koji način, nije točno utvrđeno. zanimljivo je da taj put znaju još i prije nego su ugledale svijetlo dana. To znanje im je urođeno. Let nije jedini način na koji se ptice sele. Dakle, uz letenje neke ptice, ptice trkačice, većinu puta pretrče, dok druge, vodene ptice, plove, tj. plivaju kada im se god pruži za to prilika.

Prve naše ptice selidbu prakticiraju početkom rujna. To su: kukavice, lastavice, čiore, mutavice, pupavke i dr… znači one koje se hrane kukcima. Do sredine listopada odsele se i ostale, one koje se hrane biljem i sjemenkama (ševa, prepelica), te močvarne ptice kojima se zalede većina močvara, a jelo, tj. žabe i ostale životinjice uvuku u mulj i izlaze tek na proljeće. To su patke, rode, čaplje. Usporedo s ovim pticama sele se i mnoge ptice grabljivice koje jednostavno slijede svoj plijen (druge ptice), a to je npr. sokol, a između ostalih i pokoja vrsta orla.

Ipak, kad se pticama učini da će zima biti blaga neke niti ne odlaze, a po tome su kod nas poznate: ševa, čaplja, patka, škanjac, galeb i čvorak, a i neke ptice sa sjevera Europe kojima se svidi Hrvatska, ostaju zimovati ovdje.

Što se tiče povratka, ptice se vraćaju već od trećeg mjeseca pa tamo negdje do kraja svibnja. Koje se ne vrate u tom periodu vjerojatno su smrtno stradale i nikada se više ni neće vratiti.

Kamo točno, naše ptice sele otkrilo se je preko prstenovanja. Prstenovanje ptica je inače postupak označavanja ptica sa malim limenim prstenom na nozi. Neki ga zovu i narukvicom. Tako znamo da naše ptice odlaze u srednju i južnu Afriku, ali ne najkraćim putem već kroz istočni Balkan, Tursku i Sueski kanal. Zatim se neke opredijele za put prema jugu, a neke prate tok rijeke Nila i dolaze do središnje Afrike."

"Kad krenete pljuvati ovu Hrvatsku, sjetite se da je klima odlična, da su vjetrovi blagi( čast buri ), da nema razornih oluja, tsunamija, tornada, aktivnih vulkana, potresa ( zemljotresa- slovko ),

Plodna je. Iz džepa ili iz kljuna ispadne sjeme i nešto nikne. Šumovita je, brdovita ali nisu kamenjari, džungle. u nizinam nema zvjeri i zmijurina, nema zaraznih bolesti.

Sve je fino, blago, pitomo, nježno," od Slavonije pa do najljepših gradova i mora.

To je moja zemlja...volim je.

Muka je od ljudi.

Poznati francusku pisac ( A C ) je rekao :" Kad crknem , zakopajte me izvan grad, ispod zidina, kao crknutu mačku."
Mene sada zanima zašto su mačke, bez obzira na boju, zakopavali izvan grada? Ako su tako zakopavali i pse, bar ne kruži priča o tome.

Nisu ti stari ljudi bili pametniji od nas. Jebo današnju tehniku.

"Trebaš voljeti, bez obzira sviđa li ti se to ili ne. Emocije dolaze i odlaze poput oblaka. Ali ljubav nije samo osjećaj, trebaš voljeti. Kad uistinu voliš, javlja se rizik od neuspjeha, rizik od izdaje. Bojiš se da je tvoja ljubav nestala, a možda samo čeka da se pretvori u nešto veće. Probudi u sebi božansku prisutnost koja spava u svima nama, u svakome čovjeku, u svakoj ženi. Upoznajte jedno drugo u takvoj ljubavi, koja se nikada ne mijenja.“


„Želio sam biti voljen jer sam bio velik. Velik Čovjek. Ali ja sam nitko i ništa. Pogledajte svu ovu slavu oko nas. Drveće. Ptice. Živio sam u Ljepoti. Oskvrnuo sam sve to. I nisam primijetio ljepotu života. Ja sam lud čovjek.“


"Mrzim način na koji razgovaraš sa mnom, i kako radiš frizuru. Mrzim tvoje cipele, i način na koji mi čitaš misli. Mrzim što si uvijek u pravu. Mrzim kad me tjeraš na smijeh, isto kao i na plač. Mrzim što te nema kraj mene, i činjenicu da me nisi nazvala.. No najviše mrzim to što te ne mrzim. Nikako, ni trunčicu, baš ni malo.“


„Čovjek koji je rekao: 'Radije bih bio sretan nego dobar', je vrlo je mudar. Ljudi se boje priznati kako velik dio života ovisi o sreći. Može biti zastrašujuće kada shvatimo kolike su stvari izvan naše kontrole. Postoje trenuci u utakmici kada lopta padne na vrh mreže i u tom djeliću sekunde...."

Malo stare slave koja živi i danas. U nama.

Noćas, oko pola jedan, legoh u krevet. Preko nogu mi se odmah ispružila bezglasno crna mačka , o pogledao sam na lapu: 13. 09.2019., petak...Evo, jutros sam doručkovao, popio kavu i imao stolicu ( malo si pomažem s Bekunisom - Njemačka ).

"Jutro kao jutro, dan kao dan za umirovljenog disidenta.... koji čak nije niti sam. Uz najdražu suprugu na svijetu, imam i dvije mačke i Tonku. I svi me vole. To se vas ne tiče , ali možda se negdje nađete u ovom:

Ljudi ulaze u tvoj život s razlogom - na kratko ili za cijeli život.

Kad spoznaš o kojoj se opciji radi, znat ćeš što učiniti za tu osobu.

Kad netko uđe u tvoj život s RAZLOGOM, obično je to stoga da ti
pomogne ispuniti želju.

Došli su ti pomoći kroz teškoće, pružiti ti ruku i biti ti podrška.

Pomoći ti fizički, emocionalno ili duhovno.


Mogu ti se činiti kao da su poslani od Boga i jesu.

Tu su s razlogom jer ih ti tu trebaš.

I, bez da si nešto pogriješio ili u totalno krivo vrijeme,

mogu reći ili učiniti nešto da zaključe vaš odnos.

Ponekad umru. Ponekad odu.

Ponekad te prisile da zauzmeš stav.

Ono što moramo shvatiti je da su naše potrebe spoznate, naše želje
zadovoljene, njihov posao učinjen.

Molitva koju si poslao je uslišana, a sad je vrijeme da kreneš dalje."

Ili da uživaš u ovom što imaš? Tu gdje jesi.

"Plasirajući se u finale Svjetskog prvenstva Hrvatska nogometna reprezentacija je posredstvom televizijskih ekrana, interneta i tiskanih medija pronijela glas o svojoj zemlji i svojem narodu u sve kutke zemaljske kugle.

To znači, kako je hrvatska sportska diplomacija doživjela zvjezdane trenutke zahvaljujući ambasadoru utjelovljenom u nogometnoj reprezentaciji. Ovi planetarni učinci Hrvatske sportske diplomacije, mogli bi dati poticaja boljem tretiranju sporta, posebice nogometa, ne samo u Hrvatskoj nego i u zemljama u susjedstvu.

Temeljitim praćenjem minulog Svjetskog nogometnog prvenstva radoznalost se posebice usmjeravala na duhovnu dimenziju Hrvatske reprezentacije. Poticaji su dolazili od neskrivenih poruka izbornika Dalića kako nosi krunicu sa sobom i moli se Bogu, te njegovih ali i izjava hrvatskih igrača u kojima se uporno govorilo: “S Božjom pomoći,” “Ako Bog da” ili “Daj Bože.” "

Poznat su primjeri sportskih uspjeha proslavljenih u Međugorju i uz pomoć i zahvalu Majci Božjoj.

Sve su to " Igre bez granice".

Vjernik sam ali sam Dinamo, Hajduk, HNS uvijek dijelo od Boga i božijih svetaca.

Vidjet ćemo što Hrvatska večers zna o nogometu kad je Bog daleko a krunica nepoznata.

SRETNO!

Druga strana je puno više od selekcije.
Druga strana nudi spasenje.
Jer, život na drugoj strani je uvijek pravedan, uvijek pravi i nadmoćan. ( pogledajte vedro nebo noću! )
A da bi ga zaslužili, da bi se oslobodili ovog kaosa, moramo vjerovati, imati vjeru,
Imati vjeru.
I najvažnije:

IMATI VJERU U SEBE!

Iako se danas, srećom, (uglavnom, ali ne i uvijek) ne pojavljuje kao okrutna realnost indijskih žena, ritualna praksa žrtvenog samospaljivanja udovica – "sati" – bila je uvelike nazočna kroz povijest indijskog iznimno patrijarhalnog društva
.
Radi se, naime, o praksi kojom je udovica u Indiji, nakon smrti svojega muža, kako bi obranila njegovu čast, pod krinkom slobodne volje bila primorana na čin javnog samospaljivanja u plamenu na lomači, zajedno s tijelom pokojnoga muža.

Na ovaj čin gledalo se kao na ultimativnu formu ženske odanosti i žrtve.

Eduardo Galeano je bio veliki čovek, a ono što je pisao i govorio je malo koga ostavljalo ravnodušnim.

"Šta se dešava poslije smrti? Genijalni Kijanu Rivs zna odgovor."

„Stvoreni smo od vremena. Mi smo njegovi glasovi i njegova stopala. Stopala vremena koračaju našim stopama. Prije ili kasnije vjetrovi će izbrisati naše tragove. Svi to znaju. Koračanje kroz ništa, tragovi nikoga? Glasovi vremena pripovijedaju svoj put.“

„Mi živimo u svijetu gdje su pokopi važniji od pokojnika, gdje su svadbe važnije od ljubavi, gdje je izgled važniji od pameti. Mi živimo u kulturi ambalaže, koja prezire sadržaj“.

„Ako sam pao, to je bilo zato što sam hodao. I vrijedno je hodati čak i ako padneš.“

„Samo budale vjeruju da je tišina praznina, nikada nije praznina. Ponekad je najbolji način komuniciranja upravo tišina.“

„Postoji tzv. Međunarodna zajednica? Je li to nešto više od kluba trgovaca, bankara i ratnika? Je li to nešto više od umjtničkog imena koje Sjedinjene Države daju kada igraju?“

„Ljubav je ponižavajuća jer se vrši vertikalno i odozgo; solidarnost je horizontalna i podrazumjeva međusobno poštovanje.“

„Nasilje izaziva nasilje, kao što znamo; ali takođe stvara dobit za industriju nasilja, koja ga prodaje kao spektakl i postaje objekt potrošnje.“

„Glad utiče na strah. Strah od tišine probija ulice. Strah prijeti: Ako volite, imat ćete AIDS. Ako pušite, imat ćete rak. Ako dišete, imat ćete zagađenje.“

„Zidovi su utisak siromašnih.“- Gledanje u zidove je bogatstvo. Gledanje u zid je pobjeda tišine ( medo )

„Jedini način da se povijest ne ponovi je čuvati je živom.“

„Najmoćnije institucije, MMF i Svjetska banka vode tri ili četiri države. Ostali gledaju. Svijet je organiziran po ratnoj ekonomiji i kulturi rata.“

„Moj najveći strah je da svi patimo od zaborava. Pišem da bih oporavio pamćenje ljudske duge, koje je u opasnosti da bude unakaženo.“ ( medo: kasno je )

„…brojni su oni oni osuđeni na glad za kruhom, a još brojniji oni osuđeni na glad za zagrljajima.“

Ete, čitajući u nizu ovih godina iza nas, tvoje verbalne akrobacije, prijateljske i "neprijateljske". nikad nisam bio siguran da li je to jedna vrsta egoistične egzibicije ili je stvarno naša slika i naša prilika.

Sada si napisao nešto za mene ( savjet ) prvi put sam dobio takvo nešto i prvi put ozbiljno shvatio.
Ne znam što u toj tvojoj sugestiji igra mogućnost, znači mogućnost mojih laži ( ne lažem ali laž ne bi mijenjala tvoje opise ) i imam u džepu stalno hitnu pomoć; tvoje preporuke i tvoj opis kako poboljšati vlastiti zdravstvenu sliku
. Gdje sam možda griješio?!
Vjerovao sam puno prirodi i našoj suradnji. Nakon operacije sam provodio dane i dane u zdravoj prirodi i primao ono što mi davala. To nije bila svjesna ni meditativna radnja, to je sve bilo spontano. Sačuvao sam život ali zdravlje se ipak pogoršavalo i to zbog uvjeta disanja ( na kanilu , bez filtera, bez zaštite- parodoksalno je da sam smio jesti bez problema janjetinu , ali bilo mi je zabranjena nazočnost kod pečenju janjca-znači kanila je stvara nepoznate probleme i neproučene probleme jer je malo pacijenata dugo bilo živih na kojima bi se radili stručni pokusi ).
Jedan mi je internista rekao da je tvoja projekcijamog zdravlja nešto najbolje za mene što je pročitao i to je bio povod ovom pisanju.

Svake ću ti se godine javljati. Nadam se u dobrom i sve boljem stanju.

Hvala.