Umorni Bukovsky

Sprema se kiša. U daljini grmljavina, tlak u blizini, niski oblaci i manjak zraka. Tu su i 70-te, pa se nadam da neće dugo. Gledati, tražiti cijeli dan smisao, a njega nema?...Neveseli me!

Vjerujem da se većina ljudi mojih godina osjeća slično...izgubljeno u civilizaciji i društvu.. Znamo zakone...

Opet loše raspoloženje u ranu večer.

Gledam u smisao, on gleda u mene i ne vidimo se i ne prepoznajemo se.

Nikad se nismo sreli.

Dođu ti anđeli ali mi ih zovemo drugačije.

Dođu, nepozvani ali potrebni.

Obično ti pruže nevjerojatnu količinu radosti.

Vjeruj, stvarno je. Ali samo na kratko.

.Uče te životnim lekcijama,
stvarima koje moraš izgraditi da bi imao čvrstu
emocionalnu osnovu.

Tvoj je zadatak da prihvatiš lekciju,
voliš sve njih i primijeniš sve što si naučio
u svim drugim odnosima i
područjima svog života.

Rečeno je da je ljubav slijepa, ali prijateljstvo
je pronicljivo.


To sam našao u svojoj arhivi i ne znam autora.
Možda sam i ja.

Ovo je sigurno moje. Od jučer:

Prijatelj je došao do mene, nakon moje operacije,
i na podu je bilo dosta knjiga. Pitao me:
"Jesi li ti pročitao te knjige?"
" Nisam".
" Nemoj ih baciti kad ih pročitaš."

Mislio je da ću skoro umrijeti. Pogledao sam ga,
pomalo upitno a više žalosno: "
" Jel' ti znaš nekog tko baca knjige kad ih
pročita?"

Umro je prije dvije godine. Srce reklo svoje.

Knjige su još na podu. Nepročitane.....

Divno je biti nekome nešto. Znam. Dokazano. Provjereno.
Na blogu nisam nikome ništa.
Može li se to uokviriti bar u ugodan ili ravnodušan odnos?
Ja sam veliki dužnik Blogu. To se ne može zaboraviti.

Zadranin Vedran Miočić-Stošić vlasnik je automobila ford fusion na kojemu se nalaze pločice MG100616GM. To su njegove privatne pločice koje je sam računalno dizajnirao, izradio i postavio na svoj automobil, njegovo pomoćno sredstvo za kretanje.
Prvotno je odjavio vozilo, vratio službene registracijske pločice koje je do tada koristio te dana 10. lipnja 2016. godine odlučio da će kao živi čovjek svojom slobodnom voljom koristiti pločice u svom vlasništvu na svim pokretninama u svom vlasništvu, te se slobodno kretati po svim prometnicama za svoje privatne potrebe, o čemu je službeno obavijestio Policijsku upravu zadarsku.
Privatne pločice na automobilu temeljene su na "Objavi o nepostojanju osobe", dokumentu kojim je raskinuo sve fiktivne, imaginarne, izmišljene veze između njega i fiktivnog entiteta - države.
Radi se o vjerojatno najvećem obliku građanskog otpora u Hrvatskoj koji je do sada bio prilično nepoznat mada njegov slučaj nije jedini.
Nije izveden naprečac, ishitreno i impulsivno, već je dio dobro razrađenog plana temeljenog na „univerzalnom ljudskom pravu živog čovjeka“ na kojeg se, ako to on odluči te se zakonski prema državi tako i deklarira, od tog trenutka zakoni više ne odnose. Pravno gledajući, sve fizičke osobe su tvrtke, a kako je to i država, ovdje se, tvrdi Miočić-Stošić, radi o svojevrsnom raskidu ugovora.
- Pojava ljudi koji su se počeli deklarirati prema državi kao živi ljudi postoji već neko vrijeme u svijetu, međutim po mojim saznanjima "Objava" je jedinstveni dokument.
Do njega se došlo istraživanjem nekoliko godina kojim se osmislio način kako da čovjek preuzme nazad suverenitet nad svojim životom, ostvari svoju slobodu te se zaštiti od "države" koja sredstvima prisile porobljuje ljude na sve moguće načine, istovremeno se obavezujući da pritom neće drugom živom čovjeku ni njegovoj imovini činiti štetu - kaže Miočić-Stošić i nastavlja:
- Jedni od pionira ove priče u Hrvatskoj su Dražen Kasalo iz Solina (kontrolauma.org) i Vladimir Perić Valter iz Zagreba (zvono-istine.org) koji su osmislili "šprancu" koju svaki čovjek može iskoristiti ili je doraditi po svom nahođenju. Koncept je zapravo vrlo jednostavan. Ako pažljivo pročitate, zakoni se odnose samo na fizičke osobe, ne na čovjeka!
"Republika Hrvatska" d.o.o. putem rodnih listova kreira fizičke osobe-tvrtke, time ima nad njima nadležnost jer je njihov vlasnik, te putem zakona (čitaj:ugovora) s njima posluje na način da im propisuje koja su njihova prava, obaveze i sl.
Na taj način sistem, tj. ljudi koji ga provode, jer sistem ne postoji već je samo mentalni koncept, imaju "legalnu podlogu" kako porobiti čovjeka u svakom pogledu njegova postojanja, iz tko zna sve kojih psihopatskih razloga. Čovjek tada, indoktriniran na sve moguće načine, nesvjesno prihvaća igru i upada u žrvanj, doslovno postaje gorivo koje svojim pristankom pokreće nečiju mašinu.
I tako stoljećima, "civilizacija" se fino razvija do današnjeg trenutka kada se, globalno gledajući, doslovno potiče kaos, destrukcija, ratovi, krize i - poslovanje! Cijeli svijet je prihvatio "igru", a netko nad ovim konceptom ima franšizu (proučite: Justinijanska obmana).
E sad, pravo porobljavanje nije u tome što nas "sistem tlači", već u tome što se čovjek na individualnoj razini identificira s fizičkom osobom i time predaje nadležnost nad svojim životom nekom drugom, nesvjestan da je prevaren.
Upravo tu po meni leži poanta priče, čovjek treba prvenstveno sebi osvijestiti tko je u duhovnom i fizičkom smislu, koje su mu mogućnosti i potencijali, koja su njegova prirodna prava, to je određeni put samospoznaje... Čovjek danas previše djeluje iz pozicije uma, ega, a premalo sluša svoje srce. Ja sam odlučio preuzeti odgovornost za svoj život u svoje ruke i graditi odnose s drugim ljudima i svojom okolinom na konstruktivan način - objašnjava Miočić-Stošić.

Dva najvažnija dana u mom životu su ; dan kad sam se rodio , i dan kad saznam zašto sam se rodio. Danas mi je 70-ti rođendan a ne znam te dane.
Za dan kad sam se rodio bio sam mali, a za dan zašto sam se rodio sam preglup.

Zovne Bog Adama da mu kaže neke novosti. I kad je Adam došao, Bog kaže:

" Imam dvije vijesti za tebe. Dobru i lošu!
" ?! "
" Dobra je da sam odlučio dati ti dva nova organa. Mozak i penis!"
" Odlično! A loša?"
" Nećeš ih moći koristiti u isto vrijeme!"

I Bog ga je prevario. Nije to prvi put da On laže. Židove vara i laže čitavu vječnost . Kaže :" Odabrani narod !"

Taj odabrani narod je htio baciti atomsku bombu na Egipat. Meni su Egipćani odabrani narod.

Te noći pisah sjedeć posve mirno,
Da ne bih majci u susjednoj sobi
Škripanjem stolca u san dirno.

A kad mi koja ustrebala knjiga,
...Sasvim sam tiho išao po sagu.
U svakoj kretnji bila mi je briga
Da staričicu ne probudim dragu.

I noć je tekla spokojna i nijema.
A tad se sjetih da je više nema.

-Dobriša Cesarić-

Bližnji! Da malo više umorite dušu i zaposlite mozak!

Ovaj se svijet sve brže okreće na mnoge načine za većinu vas, jednostavno nema dovoljno vremena za sve ono što namjeravate učiniti svakog dana.
Molimo vas da budete strpljivi prema sebi i pokušate biti opušteni kada se vaše zamisli ne ostvaruju onako brzo kako vi očekujete. Vi osjećate da se vrijeme brže kreće, ali vi još uvijek stojite. Vaše percepcije prolaze kroz radikalne promjene i to će do kraja godine biti još vidljivije. Umjesto da se trudite dostići svoje ciljeve, bolje je da se opustite i prepustite struji te ostanete povezani sa svojim unutarnjim bićem. Na taj način, sve promjene u vašoj okolini neće u velikoj mjeri utjecati na vašu ravnotežu.

Kotač života neumoljivo nastavlja svoje putovanje kroz Svemir, a vi imate privilegiju biti dio toga.

Sve što je potrebno je da ostanete svjesni svoje snage kako bi napravili izbor koji će vas osnažiti da zadržite svoj visoki potencijal. Znajte da svojom prisutnosti ovdje i vašom upornošću da postanete Svjetlo, ( ja jesam svjetlo ) koje odista jeste, doprinosite najvišem i najvećem dobru svih. Sve je dobro kao što i treba biti. Vi ste sjajno svjetlo i nada za novi svijet koji sviće i svi mi zajedno stvaramo ova čudesna događanja, sada, u ovom trenutku. Fokusirajući svoju svjesnost na sadašnji trenutak što češće možete, vi uvježbavate svoje majstorstvo i sam život.

Krajnji će rezultat biti velika dobrobit za vas i sve u vašoj okolini.

Podsjećamo vas, hranite svoja fizička tijela hranom visokih vibracija, kao što je svježe voće i povrće i pijte puno čiste vode svaki dan.
Slušajte svoje tijelo i njegove potrebe, čak iako vam se to ponekad čini nelogično.
Vjerujte, vaš bitak zna što mu je potrebno za savršeno funkcioniranje i izvrsno zdravlje tijekom ovih moćnih vremena. Ako osjećate valove vrućine u svom tijelu, to pokazuje da se odvija preobražaj u svakoj stanici i atomu vašeg tijela, na svim nivoima. To je proces Uzlaska, čišćenja i pročišćavanja, a vi ste spremni da apsorbirate više frekvencije svemirskih energetskih valova koji upravo dolaze.
Provodite vrijeme vani, u prirodi, što više možete, tako ćete pročistiti svoju auru i energetsko polje i pomoći im da djeluju na najvišim mogućim razinama. Uzemljujte se, povežite se s kristalnom jezgrom Majke Zemlje, osobito ako primjećujete da funkcionirate više na mentalnoj razini, s previše misli koje vam se vrzmaju umom.

Potrebno je svakodnevno provoditi određeno vrijeme u stanju duboke tišine, ponirući u nju, a ta će vam praksa u ovim vremenima promjena, uvelike pomoći u održavanju ravnoteže.
Sjetite se da mnogi od vas upijaju energije i misaone oblike od drugih koji vas okružuju i vi toga morate biti svjesni pa će vaš hod po stazi koju ste odabrali biti ispunjen lakoćom i milošću. Prva stvar koje ujutro morate biti svjesni je da, čim izađete van, osjećaji i misli vanjskog svijeta koji ulaze u vašu svijest NISU vaše misli i da vi s njima ne rezonirate. Zamolite nas svakog jutra da asisitiramo pri čišćenju vaših polja aure od svih misli, osjećaja i energija, koje nisu za vaše najviše i najveće dobro i vjerujte da tu pomoć primate.

Sada se od vas traži više mentalne discipline kako bi imali više snage da postanete svjesni sustvaratelji onoga što se sada odvija na Zemlji.
Što se više usredotočite na stvaranje svjetskog mira, ljubavi, sklada i radosti, više će se toga manifestirati u vašoj svakodnevici.
Vjerujte da se vaša moćna namjera da stvorite Zlatno Doba na ovoj divnoj planeti koja je u razvoju, sada upravo odvija. Slijedite svoje unutarnje vodstvo i usudite se postati veličanstveno biće koje ste oduvijek planirali biti . . . drugim riječima, maštajte!

Do sljedećeg svijetla, do slijedećeg popravka, do slijedećeg Mede...

JA JESAM Hilarion ( MEDO )!

Spremalo se gadno nevrijeme , danas popodne. Na Tv je bilo upozorenje da isključimo osjetljive aparate jer su oblaci prenisko.
Stvarno je opsano i glasno pucalo, smaračilo se i sijevalo kao nekad kod nas, po noći...
Isključio sam TV a na laptopu sam bio na igricama , bez interneta, Onda je blizu i jako puklo i isključio sam i internet.
Mačka- Gara, naša, polu - divlja, koja ne želi ljudske dodire, čak bježi i od ljudske blizine bila je na krevetu kraj mene. Legao sam, u besposlici, a ona se onako mačje i nepoznato ispružila uz moja leđa,

Zbrojio sam neke faktore i osjetio, negdje duboku u sebi, ne znam ni ja gdje, osjetio sam neku čudnu prirodnu radost. Tko sam ja da poludivlja mačka sa sigurnošću spava uz moja leđa, dok se vani svijet ruši?!

Ne mora to biti proglašeno čudom, nije ni jedna sitnica između nas iztrenirana, evo i sada leži, sita, uz moje bedro. Što mi to priroda vraća, ili kako da ja njoj vratim tu neljudsku suradnju? Ono što je vrlo teško objasniti je osjećaj druženja koji isključuje domjenke, glazbu, žene, glazbu?U sobi sam sam, potpono sam a soba puna blizine, druženja, pozornosti, pogleda.

Nitko ne traži neku hvalu.. Sada je ušla Tonka ( pas ) snimiti situaciju , snimila i orišla po kost da ima razlog provocirati Garu, Čujem je kako od Maje u kuhinji , cvileći, nešto žica da bi, opravdano , po njoj, razbila ovu idilu mačke, koja nije ljudska, i čovjeka. Gara to kuži i samo se odmakne od mene dok se Tonka ne smiri,

Dali je sve zaista tako, ili ja stvaram priču od promatranja, od promatranje jer imam vremena. Nema veze, veza je u tome da se dobro osjećam pa čak i zdravo....

Evo sada Tonka s lopticom dahće meni pod pazuhom , gledajući upitno: Koliko napora da otjera Garu? a Gara je otišla dostojanstveno, ono kao, Tonka je dosadna. Sve to rade, ne samo za moje zadovoljstvo, več za našu radost.

U mozgu se pojavljuju relacije, opcije iz onog dijela koji nije bio aktivan . To nazivamo svakako: Demencija, senilnost, Parkinsova bolest, Alzheimerova bolest...i još stotinjak raznih drugih i sve novijih imena.

Evo primjera s demencijom:

"Demenciju ljudi obično zovu senilnost; to je postupno pogoršanje intelektualnih sposobnosti sve do oštećenja socijalnog i radnog funkcioniranja. Najistaknutiji simptom su teškoće u pamćenju, posebno nedavnih događaja. Drugi simptomi su loša prosudba – osoba ima teškoća u razumijevanju osobnih situacija, planiranju ili odlučivanju, osobe gube vlastite standarde i kontrolu nad porivima, sposobnost apstraktnog mišljenja opada, uobičajene su emocionalne smetnje, uključujući i preslabi afekt i povremene emocionalne ispade."

I točka.

Zar ne bi mogli pokušati misliti da se novoaktivirani dio mozga koji nije bio do sada zaposlen, ponaša drugačije, ide drugim stazma, ima drugačije spoznaje, vidike, kuteve gledanja.( Primjer u duhovnosti je joga ) Umjesto da se pokušavamo razumijeti, mi navalimo na farmaciju , terapije, lažne energetičke pravce..i priznate vidovnjake i proroke.

"Tijek demencije može biti progresivan, statičan ili se može povremeno povući, ovisno o uzrocima. S vremenom mnogi oboljeli postaju apatični i povučeni, a u terminalnoj fazi osoba gubi integritet i živost ličnosti, te ne primjećuje okolinu. Najčešći uzrok demencije su cerebrovaskularne bolesti koje ometaju dotok krvi u mozak."

(Koji je kurac cerebrovaskularna bolest i tko je od nje otišao ) ?

Zašto demencija ne bi bila druga dimenzija?

Meni se zadnjih godina pojavljuju u snovima moji bliski mrtvaci s kojim nije sve bilo rasčišćeno i otišli su s tim nerješnim pitanjima. Primjećujem da i dalje misle isto, da nisu promijenili svoj mišljenje. Znači, u smrti se ništa ne nauči, kao što ni nas tuđa smrt nimalo ne opameti u nekim životinim pitanjima.

Ponekad, kad sam sasvim sloboodan, mislim da smo karcinom i ja napravili kompropis na ovom svijetu. Ostavio sam ga živog do četvrtog stadija, a evo on mene već 16 godina,
Trebalo bi starost uvrstiti u vrste bolesti, dati joj šifru i pokušati liječiti, zaustaviti, izolirati od poznatih i proučenih bolesti

( "Procjenjuje se da u Hrvatskoj ima oko 80.000 oboljelih od demencije, a temelji se na izračunu da demencija zahvaća 10% osoba starijih od 65 godina, a prema podatcima od 4. prosinca 2006. kada je u Hrvatskoj sa zdravstvenom zaštitom bilo 806.070 osoba starijih od 65 godina." )

-Uzroci demencije
-Demencije se obično dijele u dvije kategorije.

Idemo ove teze promijeniti ovako:

Uzroci starosti.
Starost se obično dijeli u individualne kategorije.

i onda idemo sve to prebaciti u laboratorije a ne u parkove, šahovske klupe, domove...

Evo što sve izaziva uzimanje, smatranje demencije kao tipično starčke bolesti koje može opravdati sve pa čak i smrt:

"Bolest započinje teškoćama u koncentraciji i pamćenju novonaučenog materijala; osoba djeluje rastreseno i razdražljivo, što uskoro počinje ometati svakodnevni život. Osoba okrivljava druge zbog vlastitih neuspjeha i umišlja da je netko proganja. Pamćenje i dalje slabi, a osoba postaje sve više dezorijentirana i uzrujana."

Da me nitko ne bi mogao kvalitetno zajebavati, pokušavam, što sam stariji, sve bolje pamtiti.

Sam svoj majstor

Vjerujem da nisam jedini....Javite se!

Da li vam ovaj ispis izgleda kao rezultat demencije?

-Dobar dan!
Nisi mi sinoć odgovorila kako ti miriše ovogodišnja sezona. Palo mi je pitanje na pamet jer je kod nas led sve potukao, baš 100%. Kod nas u Slavoniji , u Zapadnoj Slavoniji.

Ni priroda nije više ista:

Votka i led će nam upropastiti bubrege.
Rum i led će upropastiti jetru..
Viski i led će nam sjebati srce.
Džin i led mozak
Coca cola i led upropastiti će zube.
..
Titanic je sjeban s ledom.

Led je smrtonosan.

Jebo te led!!!!

A led zaista nije dobar.. ha ha... i na kraju.. jebo te led
Bas tako
Kako si ti?
Dopodne je lijevala kiša a poslijepodne sunce i bilo mi je dobro. Ni sada nije loše. Nema leda.
Jel se to moje stanje pluća može zaliječiti? Što kaže znanost?
Taj KOBP?
Ja sam radišna kad znam da te ne boli.. Ma pluća su okkk nema veze što su doktori napisali. Nikad nisam priznala njihovu dijagnozu. Jer tebe ne bi više bilo.. Da prostiš jedu govna
Kronična opstruktivna plućna bolest?
Pluća su od zračenja sjebana. I zato skupljaju vodu..
Neki amateri mi pričaju da je to vrsta TBC-a. Jebga, onda sam i zarazan.
Ma, pusti priče.
Imas ti svog andjela čuvara
A kronična opstruktivna bolest je samo javljanje bronha.
Zato me uplaši kad se ne javiš.... Mene na kanilu može zrak ubiti za pet minuta....Ugušiti.
No koliko vidim u zadnje vrijeme nemaš većih poteškoća s disanjem što su reći da si puno bolje.
Ne sikiraj se ti. Dok moje srce kuca. Ja sam tu..
Ovaj ovdje Slovenac -pulmolog je rekao da više nemam bronhitisa.
Je?
Bio je kronični bronhitis i veli mi , gledajući snimku; jel vidite da ga nema? Ja kimnem glavom jer nisam ništa vidio.
Ha ha...
Kad je to bilo?
Početkom ove godine, ili oko Božića.
He he
Eto ti dijagnoze!
A u bolnici su svašta rekli.
Mislim da su moja pluća, u biti,oslabila i ne mogu izbaciti sve dnevno smeće koje udahnem na kanilu i to ometa disanje. to je mehanički kvar a ne organski.

Peršin pij! to je zakon
I celer s njim. Moze žlica meda

Od toga možeš i omršaviti

Polako sam naučio manje jesti, uzimam tabletu za štitnjaču i gubim lagano KG. I dobro i za srce.

Super. Idemo raditi...protiv leda.

-Otišao sam u kuhinju na kavu i narodnu terapiju, pa izašao u vrt na vrtne stolice i došle i mačke do mene i do psa Tonke. Odlučim otići u šetnju i Tigra krene s nama. Jedinstveno za Loku. Na klupi sjedi stari sjedi čovjek do njega sivo bijela mačka na klupi a ispred u travi sjedi bijela Tonka.( lovački pas pretvoren u kućnog ljubimca-ludnica ) Svi čuvamo poziciju a mačka i pas mene. To ovdje nisu vidjeli da mačka i pas prate čovjeka ( Gara u blizini na sve mirno pazi ).
I zajedno smo se vratili . Tonka na povodcu a mačka slobodna. Da sam ranije krenuo u šetnju s Tonkom i ona bi danas šetala bez povodca. To bi bila društvena šetnja i treba paziti na ponašanje. Objašnjavao sam joj to danas da nema lajanja bez razloga.
Bili smo vani preko dva sata. Dobro, nismo dva sata šetali , ali smo bili u toj mogućnosti ... šetati.
Došli smo doma u pola 11 . Bilo je već prevruće vani.
Jesmo li imali vitamina S jer sam se dobro osjećao?

-Ma, takve vijesti me jako raduju.. Pa ti nisi šetao godinama. A pogotovo u ovakom divnom drustvu. A uz to što si se dobro osjecao. Jos sam sretnija.. Naravno da si imao vitamin S. Uvijek ti saljem energiju.. No sada moze rad i to standard.. Znaci sve!
-Ustavri, ja se pomalo rugam od ovih seljana jer glume neke građane koji vode samo svoju brigu. I sada ; čovjek, pas, mačka na jednoj klupi, u parku, nasmijani, zadovoljni bez obzira na njihovu seosko-malograđansku isključivost. Baš se inatim i svaki dan druga košulja, majica, bermude, druga obleka.
Obrijan i ošišan do gola!
-Ma super. Vraća se volja za svime. Što je lijepo.. Zar život i živjeti nije lijepo?!
-Da sam slučajno ovdje doselio sa svojih 50 godina, promijenio bih im puno navika. Nikad nisu pekli roštilj da cijelo selo miriše....
-Kako im nebi promijenio kad primamljivo mirise.
-JE! Život je jako lijep kad te ništa ne boli. Nisu važne ni godine, samo zdravlje. U biti nedostatak bola.
-Naravni da je tako. Svi mi imamo nekakav hendikep no samo neki ne bole.. Konacno sam sretna da je sva moja terapija uspjela..
-I kad bih znao da ću za tri godine umrijeti ( kao moj otac ) ne bi mi to kvarilo raspoloženje. Samo da ne boli..
Zaista se trudim. Da svaki tvoj dan bude llijep.
-Ovaj CA ( calcij ) je pun pogodak!
-Naravno bol uništava dusu. A teško disanje ubija dušu.
Ne mora svaki dan biti sretan Bar svaki drugi. Ja ću pamtiti jučer!
Znam da je bio Ca u pitanju. Zato sam rekla; napravi test krvi. Jer ovako nije lako pogoditi terapiju.. Glupi doktori. Trebali su znati kad je ostećena Štitna da je oštecena i paratireoidna žlijezda. Bio si kod doktora. I to najboljih a ni jednoj budali ne pada na pamet da pregledaju hormon i zrnca u krvi.

Tigra je išla pola KM s nama , sjedila čitav sat i vratila se s nama. Tko ima takvu mačku. A Gara nas je ispratila. Ona bolje pozna prirodu i ne tuče joj se.
No, svjedno, zato tvoj vitamin S radi za tebe. No nije trebala tolika patnja
A druge životinje u njoj ( Gari ) prepoznaju divlje stvorenje.
Mora doći do reakcije. kako se osjećam ovdje među ljudima, tako se Gara osjeća među životinjama. Učimo društvenost, Gara niti mijauče niti što moli. Tu smo negdje...
Moje društva za van i ja

Danas je duhovski ponedjeljak. Šaljem vam sedam darova Duha Svetog:


Mudrost, razum, savjet, jakost, znanje, pobožnost, strah božji...

A sebi još ostavljam Vitamin S i CA.

Dobro jutro!

Sačekao sam je na izlazu iz naše firme. Radimo u istoj firmi , u istoj zgradi ali u drugim pozicijskim relacijama. Sličnim. Pomalo smo se zabavljali, upucavali a onda se dogodilo i puno drugoga.

»-Da te povezem, kao i inače? Ili…?«- pitam

Šutke je ušla, sjela i šutke me nije pogledala. Vratila se s Plitvica, sa svadbe, s veselog i poznatog druženje, čak i za mene. Iskreno, ne znam zašto nisam išao. Bila je svadba moje sestre. Nije bilo nešto prebogato ali je bilo više od običnog i očekivanog.

Pogledaoa sam je, vozeći lagano, pogledao sam svoju Božicu.

» -Kako je sve prošlo, je l' bilo veselo?«

Podigla je pogled u malo duži, duži i opet gledala svoje lomljive prste u krilu. Naime, bio je nazočan i njen bivši muž. Franjo, Francek, Frenki : Dobar frajer kad se htio potruditi.

On je nju ostavio. Nije bilo sukoba i svadljivih odlazaka. Znao sam.

-» Bila sam dosta vremena s njim. Plesali smo, pjevali, pričali, smijali se. Nismo vodili ljubav! Nismo izlazili iz dvorane. Nismo vodili ljubav.«

- » Samo desetak godina«.

-» Nije fer. Rekao si da to nikad nećeš spominjati.«

- » Mislio sam da neću, ali mi izgledaš sretna bez obzira na pet naših godina. Hajde, izađi na autobusnoj, idem malo u park razbistriti emocije i otjerati strahove!«

Pogrbljeno, polako, teškog koraka, ruku do zemlje i teškog disanja, izašla je.

Sat jedan sam se vozao ulicama a sat jedan sam zaista sjedio u parku. Meditacija je bila ne temu da što manje išta mislim. Sve me boljelo, neprekidno, okrutno, nepoznato…Mislim da je i auto bio bolestan.

Ušao sam u svoj stan u zgradi. Boža je sjedila i pila nešto.

»-Došla sam ti ispričati da je bilo sve samo svadbeno i veselo. Cijelo veče smo bili svi sa svima . Možda sam bila malo više s njim. Rekao si i sam; poznamo se godinama. A i vino je bilo ukusno, meni ugodno…plesalo mi se. Sestra ti je blistala od sreće. Ona ti može reći i za nas, ako te zanima.«

Šutio sam neko vrijeme a onda procijedio:

-»Ne zanima me! Možda kad prođe malo duže vremena!«

Pružio sam joj njenu tašnu i rekao joj na vratima:

-» Čut ćemo se, nazvat ću te!«

-» To mi zvuči kao prekid, kao rastanak!«- tiho je rekla i nestala. Sjena.

Nije prestajalo. Mutilo mi se, oči pekle.

Par dana, ne znam koliko, možda i mjesec dana, navratila je moja sestra, popodne, kod mene, nenajavljena. Počela je smrknuto , glasno i grubo, nerazumljivo i neprijateljski me je počastila:

-» Ti si obični gad. Nisi me ništa pitao. Morao si zbog Božice, zbog bratove bivše supruge, zbog sebe. Franjo je moj brat, ali je Franjo i tvoj brat .«

Na stolu se nalazio blok i olovka. Uzeo sam ih drhtavim, blijedim prstima i pokušao nacrtati Švrću. Uvijek mi je to uspjevalo.

Malim ljudima sretan Mali Uskrs, velikim ljudima sretan Veliki Uskrs!

Onima koji ga nemaju ugodan , radostan i sretan dan!