A Be Ce Da

Kod današnjih ženskica je veliki nesrazmjer između nježnosti ruku i tvrdoće ramenog i međulopatičnog dijela.

Link

Ima li ljeti raftinga?
Gdje se mogu nabaviti stari brojevi QUORUMA godišta 91. i 92. ?
Kako izdati knjigu u Hrvatskoj?
Unaprijed zahvalan.

Baš je dobro bit' Slovenac
U Rovinju on the beach
Baš je dobro biti Hrvat
U Rovinju on the beach
Baš je dobro bit Mješanac
U Rovinju on the beach
Baš je dobro bit Japanac
U Rovinju on the beach
Baš je dobro biti witch
U Rovinju on the beach

Kad se onomad stropoštao na Zemlju, krajem studenog, vidi on čovjeka kako puše u juhu, pa ga priupita:-Što to radiš?
-Pušem u juhu.
-Zašto pušeš u juhu?
-Pa da je ohladim.
Malo kasnije čovjek počne puhati u ruke.
-Što sad radiš? Upita vrag čovjeka.
-Pušem u ruke.
-Zašto pušeš u ruke?
-Pa da ih ugrijem.
-Majku vam, pa kakva ste vi to bića ljudi? Pušete i da ohladite, pušete i da zagrijete.

Meni se vrag učinio vrlo simpatičnim. Pogotovo onda kad je sjeo u koprive.

Prvi film koji sam gledao na Majoru 67, kod susjeda, je bio neki horor u kojem svjetiljka proždire ljude. Tako da nije bilo slučajno što sam na maturalnom putovanju s još četvoricom kolega, u Solarisu, pošao razbijati svjetiljke. Kamenjem. Uspjeli smo razbiti tek dvije jer kamen se čudno odbijao od njih. Kao da su bile stvorene od elastične plastike.
Nije slučajno ni da oko moje parcele nema niti jedne svjetiljke. Kao ni asfalta. Čak sam i Punta žrtvovao ne bi li srušio jednu svjetiljku. Kasnije sam doznao da jedino ta, iz niza, nije svjetlila. Kao ni moja budućnost.

Sinoć pred molitvu i odlazak na počinak gledah pokrov šatora od zvijezda. Atmosfera čista tako da se sve zaista i doimlje blizu kako i jeste, sestrica mi zvijezda mnoštvo, poneka planeta i di po koji mjesec. I mliječna staza kao stiks. Tj. rep na čijem kraju je i naša parcela.
Veliki Medo, valjda zato što izgleda kao ciganjska kola, a iza ciganjskih gega Medo na lancu.
Zatim Mjesec poput srpa kolafjakinog djede Antuna, Vega odmah iza Arctura po sjajnosti. S Altairom i Denebom čini stabilni ljubavni trokut kolovoškog neba. Jutarnje nema, četiri sata do svitanja.
Plejade, odatle potičem. Jednput sam se već spakirao za povratak. S mnogima se pozdravljao na rastanku. Brod se približavao, uzbuđenje mi raslo. Brod je usporio, malo zastao i u trenu nestao. Ovaj puta nije bilo mjesta za mene. Registriran je za 12 osoba. Kad sam to prepričao Swami ona mi je rekla da nisam još spreman, a to se vidjelo i iz aviona, broda, vimane. Na dobro sam putu, ali me dosta toga usporava.
Avioni i
Suze. Zar je Lovro ove godine ranije proplakao? Pjevac još niti jedanput nije kukuriknuo. A najveći mrav je davno umro. U par minuta više od desetak suza. Možda samo guli luk. Za slijepe, bolesne i sirotinju.
I čujem Navaho indijanca kako braći nam i sestrama govori:-Ne vjerujte mu ništa!
Čudi me, jer još nikom nisam ukrao zemlju.

Link

Kao u "Buži". 25. srpanj. Dan do Ane. Tako zelen. Kao stvoren za oslobodit se svih sumnji, za pomirit se sa samim sobom, za pročistit se i za slaviti život i slobodu. Kao sužnji. Dan za slavlje, dan za ribljeg cara. A sutra? Ponovo ću tankom žutom crtom kroz mrak. Gdje nestaju kuće, ljudi, lica. Samo ostaje Plava rezonantna Oluja.

Link
Link

Dvorana Martinovka, sam početak te sretne 92. godine. Na ulazu dobih dvije deke (ćebeta) za mene i brata i rekoše:- Pronađite si dvije slobodne stručnjače! Na samom ulazu primjetio sam dvije poznate cure s Mitnice kako se presvlače za večernji izlazak. I bome, pronađoh dvije slobodne strunjače u predzadnjem redu plavih strunjača. Napravih kolut naprijed, pa nazad i onda legoh, pa se podbočih da vidim kako se odvija život. Neke majke su dojile, a neke su previjale bebe. Stari su zapomagali, onako samo za sebe. Pijanci su štrikali, starina, susjed do nogu je umirao, a dvije strunjače iza glave mi mladi par je vodio ljubav pokušavajući prigušiti strast. Tad prvi put ugledah seljenje duše sa strunjače do nogu mi na dvije strunjače iza glave mi. Brata je natjeralo pišati zbog diuretika. Red pred weceom kao za novu osobnu. Nakon pola sata još pet u redu ispred. -Pišaj u umivaonik! Povratak na strunjače. Zvoni nekome sat, vrijeme mu je za popiti tablete, neki su zahrkali, drugi govore nešto u snu, vraćaju se dvije poznanice s večernjeg izlaska. Opet se svlače, presvlače. Brata opet tjera pišat. Sada nema reda. -Iskorist priliku pa se i poseri sada na miru! Opet povratak na strunjače. Za tren zaspah, opet nekom zvoni sat. Neke bebe su zaplakale. Opet neke majke doje. Neko uredno šeta. Škripi parket. Još je daleko zora, ali svejedno neko ljušti luk. Konzervi napretek. Sviće, doručak. Konzerva, luk i kruh. Red pred wecejom velik. Isplati se otići do Internacionala. Dvije poznanice se opet presvlače. Dostojan život za voajera.

Uredi zapis

24.07.2013. u 11:06   |   Editirano: 24.07.2013. u 11:13   |   Komentari: 8   |   Dodaj komentar