A Be Ce Da

U Svetoj Zemlji, u jednoj špilji, koju su stvorili najraniji kršćani, na jednom od stupova nalazi se crtež: krug podijeljen okomitom crtom na dva jednaka dijela, a iz kružnice prave crte u 12-13 smjerova. Arheolog objašnjava da je to Sunce s 12 zodijaka. U mom selu, i ne samo u mom, tako smo u osnovnoj crtali pičku u punom sjaju. Jedna takva je utisnuta i na nogostupnom asfaltu u Rovinju na rivi kad ideš od tvornice duhana prema MMC-ju oliti bivšem kinu Roma.
U pećini tu crtariju su popratili i križevi. A u razredu smijuljenje.

Došao je iz Bosne, al' ne kao vjesnik jer proljeće je već davno stiglo u Rovinj, a ni s mješalicom nije bio baš na ti. Okušati i sreću osim mora, čempresa i lavande. Na prvi mah mu nije izgledalo odbojno, čak štoviše vrlo privlačno, uz more tapkati i bukirati Mariju, Pauka, Lava, Marinu...Za tu priliku je kupio i nove tihotapke od lokalnog šanera. Također Bosanca, a možda i napola Janjevca. No, tog sunčanog i vrelog lipanjskog dana više bi natapkao za Toplu ljetnu kišu il' za Zameo ih vjetar nego za jedan od spomenutih brodova. Taj dan su se turišti opredijelili za more i Sunce umjesto vrelih pločnika i najjeftinijeg delanca uz srdele i skuše na jednom od spomenutih drvenih brodova. Što je asfalt bio užareniji tapkanje je bilo ubrzanije. Tanak džon nije štitio stopala od vrućine, a i suncobran se razjebao od jutarnjeg naleta vjetra. I bi mu dosta. Prekipio zbog uzaludnog tapkanja, a i ona je bila daleko. U trenutku odluči napustiti sve. Brzim hodom je išao prema malom i neuglednom autobusnom kolodvoru, a kad tamo... rulja svira, pleše, pjeva:-Don't worry, dance in the road!
Imao je sreću jer svijetinja rulji nije dala mjesto za ples, svirku i pjesmu ni na jednom trgu, nit u jednoj ulici, pa ni na rivi. Pa ako nam ne date mjesto onda ćemo hodati, svaki korak će nam biti ples, a svaka riječ pjesma.
Don't worry, dance in the road ga je potaknulo da se javi šefu Dalmošu i da mu u isti mah uruči otkaz. A na nju je posve zaboravio.
Danas Nimai još uvijek pjeva i pleše uz Don't worry, dance in the road! Kao da ga niko ne gleda, kao da ga niko ne sluša. Posve slobodan.

Tako mi mlijeka srce mi se para kad vidim da ga prolijevaju. I koja se prljava i neprincipijelna kampanja vodi protiv istog.To je nepravda! Prema kravici, prema seljaku. Prema mlijekoljupcima. I to sve zbog malo upitnog aflatoksina. Za nekog može biti otrov, ali za mnoge bi mogao biti lijek. Mlijeko se prolijeva, uništava, čak će se i spaljivati kao vještice kao knjige. Rakija, pivo, Coca Cola i delanec se i dalje prodaju, a prodaju se i cigarete. Shodno tome moglo bi na bocu ili tetrapak mlijeka napisati kao na kutiji cigareta:-Mlijeko umiva! Od mlijeka se bijele zubi i brkovi! Mlijeko deblja život! Mlijeko izaziva brak! Od mlijeka dobiješ balune na prsima, a od ambalaže madež na guzici..
I mlijeku dati zvučna imena nasuprot ustaljenih: Mlijeko z brda, dola; Mlijeko s velebitskog vapnenca; Mlijeko slavonskih štala... A zvučna imena su: Antrax koje cilja na darkere, metalce i ine depresivce i naravno popraćeno crnom ambalažom s crvenim slovima, zatim Metilj popraćeno zelenom ambalažom za sve ekološki osvještene i ine koji propagiraju održivi razvoj i ljubav prema životinjama; onda domaće Slinavco, ali tu bi moglo doći do tužbe od strane Sinalco-a; Miladojka za habija kao i Big Boobs.
Treba ponovo otvoriti mliječne restorane, a u mliječnoj karti pisati kako se mlijeko z brda, dola odlično sljubljuje s kineskim igračkama, mlijeko s velebitskog vapnenca odlično se sljubljuje s Coca Colom u tisuću nijansi sive, mlijeko slavonskih štala se odlično sljubljuje iphonom, ipodom i ivarom.

Dnevnici sunčara ne započinju danom i ne nastavljaju se s mjesecom i godinom Gospodnjom. Dnevnik sunčara započinje sekundama, a završava se minutama. Shodno tomu bi ga se trebalo zvati sekundarnikom ili minutarnikom. Poput taubekarnika.
Možda se najznakovitije dogodilo na 44 minute i 10 sekundi. Iako je prošlo otada dosta sekundi, minuta i vremena (neke su se i vratile).
Tada su su simptomi na Suncu u obliku tamnih pjega izostali. Bilo je čisto i rosno. Pojavio se oblačak pomalo taman i znojan u obliku anđela. Sunce mu nije završilo na glavi (kako bih i sam očekivao) nego podnu stopala prekrivenih dugom haljinom. Izgledalo je kao da Anđeo rola i kotrlja na vatrenoj lopti poput akrobata.
A onda...anđeo mi više nije izgledao kao anđeo nego kao suri orao koji čvrsto kandžama drži Sunce i pomalo ga uzdiže bliže zenitu. Kao da se Suncu ne da, a neko ko inzistira za tu priliku je istrenirao orla.
I kad mi je anđeo ponovo izgledao kao anđeo rekao mi je sve.

Link


Želim Vam svo znanje i smjelost da doživite radost ove lijepe pjesme.

Mogli smo izabrati dal' u pustahije il' u budaline. Zbog sujete, časti izabrasmo biti pustahije. Pa, kao takovi pođosmo u pustinju. Lijepa plaža daleko od mora. Jebale su nas refleksije, viđali smo dva-tri Sunca i vodu umjesto žutog pijeska. I tako sve bi do oaze. Odmah pomislimo:-Evo, još jedne refleksije! Ali ono što smo dodirivali bilo je uistinu vlažno. Zališmo cvijeće. Datulje su bile sočne i slatke poput nebeske mane. Lele, što su bile slatke. Danas odlučismo ostati ovdje zauvijek. Al' već nakon tri dana zaželjesmo se krumpira. Našeg seljaka.

Link
Link
Link

Stajah na uzvisini, protežući se, s koje je pucao pogled na more. Uz strminu je brujao mali istrijanski traktor. Traktor je vukao malu istrijansku prikolicu u koju se natrpale sve tri generacije jedne obitelji. Vozač traktora razrogačenih očiju mi je pokazivao bosanski grb uz histerično psovanje:-Evo ti kurac! Evo ti kurac! Ostatak obitelji je samo buljio. Osuđujući i prijeteći.
Pita mene kolega:-Pa, što si mu rekao?
-Rekao sam mu dobar dan
-Samo to?
-Samo to.
Tako kolega i ja postašmo u hipu i ustaše i četnici i partizani i dakako vukovarci.
To me odmah asocira na dvoboj gitare i džemba.

Krasičko kazalo:
ustaša i četnik-otimači, lopovi, silovatelji, palikuće, ubojice.
U slučaju bliskog susreta uperiti dvocijevku i pucati u kokardu i slovo U.

partizan-otimač, lopov, popaljivač tavana, čardaka, konoba, svoje nema tuđe hoće.
U slučaju bliskog susreta skinuti mu čizme i gaće, a dvocijevku nabiti u guzicu preko nišana i potjerati ga u šumu da traži tartufe. Hraniti ga samo žirevima, a za svaki tartuf nagraditi ga zrnom soli.

vukovarac-onaj koji živi na tuđoj grbači, prznica, svađalo, galamđija, izazivač nereda. Svakako ga se kloniti, a kod bliskog susreta dvocijevku namazati slaninom i nabiti mu je u guzicu, staviti ga na sanjke i na padinu, pa kad se nasanjka zatrpati ga lavinom. Samo posthumno ga proglasiti herojem il' generalom.

marokin-Skoro pa Homo Sapiens. Neuspio Božji pokušaj. U drugim krajevima prvi vijesnik proljeća. Što god mu uradili njemu je svejedno. Svejedno i pomalo neugodno.

Link

U našoj kifla republici jedino policajci prosvjeduju. Ja bih sad na njih radnike, studente, BBB, deložirane, mljekare, ratare, pedere i lezbijke i ninja kornjače. Pa neka legnu kao pred školama.
A ženama bi razdijelio gumeno-odgojne palice uz jogurt Vindija. Posve besplatno.

Link

Ne samo da me jučer Mirela nagonila nego me i s potaknula na ovo:
Sjeća li se ko svoje prve literature, prvih tjednika, mjesečnika, magazina?
Slova sam naučio u VUS-u, a prva slikovnica mi je bio Čik, dalje se samo nastavljalo: Vesela sveska, Smib, Čovjek i Svemir, Galaksija Modra lasta, Studio, Start, Erotika, Polet, SL, Val, Stav, Mladina, Danas, poslije Sam-a i Vroči kaj, a da uzdizanje bude i kulturno Oko. Namjerno sam izostavio: Bazar, Ženu i Vikend.

Link

I pijun je figura ako se gura, al' kad završi igra i kraljica i pijun se polažu u istu kutiju.
Hej pijun, ti nisi figura šahovskog okvira, vječan si leptir slomljena leta slobodan da bira.
Link

Između čardaka i tarabe širila se i u obilju rasla kamilica. To je bio najljepši i najmirisniji dio avlije u kojeg sam najviše sa pet volio čučnuti i tako posve skriven i kamufliran srati. I tako sve do jednog dana dok jedna zmija nije preko kamilice milila do čardaka koji obilovaše miševima. Kad je primjetih tik do guzice prelomih govno i poput klokana skačući počeh bježati i dozivati majku, baku...U to doba su do mene dolazile strašne priče o zmijama, pa nije ni čudo što sam se dao u tako komičan bijeg kojemu se kamilica smijala. Jeb'ga, to me je nekako presjeklo i okrutnost mi se još više poveća. Sutra iskradoh škare (koje su mi bile iz raznoraznih razloga zabranjivane) i počeh bez ikakvog otpora rezati kamilici glavice poput nasmiješenih sunaca. Glavice su ničice padale na listove VUS-a koje izložih Sunčevoj žari i svjetlosti. Zamislite, za takvu okrutnost su me čak i pohvalili i nisu mi ni zamjerili za škare. Al' otada mi nikako nije mog'o leći čaj od kamilice. Počeo sam preferirati nešto mnogo divljije, šipak. Odrastanjem sam sve više shvaćao da se od šipka govno sve više stvrdnjava. Ta tvrdoća je počela zahvaćati i srce. Počeo je krajnji trenutak za povratak kamilici. Sve mi je bilo oprošteno u jednom jedinom trenutku. I sada baš guštam u svakoj šalici.

Umjesto linka samo jedna kita:

Miluje nas noć sat po sat
Uz pernat jastuk i mlak kamilice čaj
Kao anđeo iz raja si
Mirišeš na snijeg u planini.

Tako je govorio Zara Tusta, jer samo Hajduk živi vječno.
Link
Link
Link
Link

Kockasti. Bez broja. Ali sada bih rado prihefto na njeg broj 15. Zašto? Zato što je broj 15 sada simbol za sve one koji su ustrajali u ovoj sredini, za sve one kojima je dosta pametovanja i mudrosti onih izvana koji si daju za pravo da nam daju nekakve lekcije iako su samo jednom negdje zabili i poentirali. Simbol da mi domovina nije bespovratno postala jezero Karačaj u čijoj blizini se svi brzo otruju. Simbol da i desničari imaju dušu i jaja koji često fale ljevičarima. Eto, barem se na horizonteu vidi jedna točka mića. I nek se sada sve više širi, širi.
Link

Kažu da se sastoji od "milijun" dijelova kao i Veliki mali čovjek. A najvažnije su gume jer guma glavu čuva. I koja je za Punta najbolja guma? Dal' Sava, Ris ili Durex?

Izgleda da se je dovoljno prezivati Halilović da bi bio čarobnjak s nogometnom loptom. Eto, ovaj mali plavi wunderkind Alen pravi je Mozart kao nekoć Dražen. Čak ni Modrić i Sammir zajedno nisu mu ni do jaja.
No, ja bih o jednom drugom Haliloviću. Sulejmanu. Veličanstvenom! Kako su ga vinkovački i 111 navijača iz Cerića zvali. I Sulejman je igrao za Dinamo, ali onaj s parka Lenije gdje su redovno popušile i Delije. Njegova virtouznost je izazivala orgazam petnaestak tisuća razdraganih Slavonaca i Bosanaca Posavaca.
I tako Sulejman u punoj snazi i virtouznosti ponudi Doris Dragović (tadašnjoj kraljici Torcide) 30 000 dojč Maraka da je okari.
Ta, ne moram vam ni reći da je taj broj Zum Reportera ostao bez reminente.