A Be Ce Da

UJUTARJE BEZ POČETKA

Bilo je to na dan
kad mi je Coki dao
pivo za kišobran.

Ujutarje bez početka
užas postojanja
popio bih a nemam.

Ujutarje bez početka
tako bih volio
a nikog nema da me voli

Ujutarje bez početka
tako bih volio biti more
a nisam dovoljno slan.

Ujutarje bez početka
tako bih volio biti kraj
ali nisam savršen, znaj!

Link

SAN

Stijeg nosim u obliku srca
unutar sa srcem naslikanim
i još jednim i još jednim i tako
sve do zaborava.

Na srebrenim uvojima puta
čežnja me otima zaboravu
i oblači zlatni kaput drhtaja
što potresaju mi svu silinu.

Moć moja drhti od čežnje
sunovraćuje me u dubinu
sabiruć' zaljubljenost u jednu točku
sudnju snagu neviđenu.

Zvuci glazbe začas me povratiše
shvatih da je san
ali zašto se ne budim
nježno me dodiruje dan.

Buktim, buktim, sagorijevam
praskam sagaram, žarim
u točku moju ulazi točka nova
spojismose u obliku snova.

Kad bi i ti čovječe
bio tako zaljubljen
netko me tada u snu probudi
ustanem, pogledam i vidim da još spavam.

Link
Link

POVRATNIK

Osjećam se tako tužno
ozeblo sunce južno
nestvarno čeznem
sve do boli
sve nestaje iza mene
prošlost se oholi
koje nema
ni starih dobrih vremena
san samo drijema
samo san.

Duh me tišti dok duša vrišti
neizvjesnost me uhvati
u punini maha
ostavi mi život bez života
i dah bez daha
tjeskoba me stišće
i širi prazninu na sve strane
tako iznuren da otpadam ko lišće
sa nebeske grane.

Gledam na svoje nestajanje
ko prokletnik na postojanje
sve više blijedim
izbjeljujem se do prozirnog
jesam li ja pokajnik
kojem život smeta
ili sam povratnik
bijel ko bijeloočnica oka
sa kojeg kapnu zadnja suza
živog čovjeka.

VUKOVAR

Ispod guste kose njene
valovite, zavojite
krupne oči duše snene
plavkaju se pa zelene

Plave kose do pol struka
uska vilovita
još ne taknu ljudska ruka
iznad obla milna kuka.

Svaki pokret kosa prati,
rastvarajuć' se raspršujuć'
i skrivajuć' oči, zlati
kod svake svoje vlati.

Dolje usta, mala, bujna,
na krik spremna,
orošena rosom nujna,
pa da budu izljubljena.

Plavuj kose crne puti
prhkoćom se rasplinjava
nosić mali zar se ljuti
kad se šire usne kuti.

S rukama skladnim vile
obujmila grudi čvrste
da joj vršci silno strše
ko jagode sve kroz prste.

Meko gazi kao srna
na nogama jezdovitim
glasić sitan poput zrna
pjesma čini jezgrovitim.

Gdje postoji takva žena
zar u snu ko božji dar
snivajući sve do zore
pomislih na Vukovar.

Link

MARIJANA MOJE MLADOSTI

Gledah film Marijana moje mladosti
dok ga i sam ne proživim
još se ježim od molidbe, tuge i radosti
zametka čudnog spleta zora i osjeta
emocija, vibracija šuma, slasti
potrganog lopoča na vodi
točka vremena što se vrti
kronike pripovijesti
dijelovi slamanja
ljubavi
i sna
bi.

Povredi me često, teško, dugo, trajno
do granica izdržljivosti, prijetilo da
me razbije u komadićke šklićke
stanje raspadljivosti
razmrvljenost najveće kakvoće.
Marijana moje mladosti sjeti se
ponekad moje molidbe, tuge, radosti
i ne zaboravi da i ja taj film još
ponekad proživim.
Zbogom. Gasnem kao svijeća kad dogori.
I više ne zbori.

MRTVE OČI

Hoda cestom usplamtjelom po pameti
vrućina mu godi i ne smeta
skupljajući usne, rojeći misli
korake broji prijatelj stari
ubode prima od okolnih stvari
i u osjet ih slaže jedan pravi.
Ušima gleda dok nosom sluša
potplati papuča cestu mu kuša
zastane tren zvukovlje boja
i nečiji opori miris znoja.
Dal' opet da krene il' da zakoči
prodorno vas gledaju te mrtve oči.

Mrtva se stvar neće da javi
dok nastavlja dalje po putu svom
kovitlac svijesti nježno ga vrti
stvara čarobnu boju na nebu
kao bljeskajući proljetni grom.
Zapljuskuje ga slatkost poznatih boja
svaka je moja, svaka je moja
uzmi je uzmi prijatelju stari
dok ih sve imaš dotle ne mari
i slijedi pravac po asfaltnoj ploči
i opet nek gledaju te mrtve oči.

Iskrica neka na nebeskom skutu
ma što je to tamo u onom kutu
tko li to od mene ponešto skriva
zar je to duša, o bože, živa
zar su one sad tako male
da bi mi sve u kut oka stale
il' je to odbljesak posljednjeg vida
što treperi pomalo rumen od stida.
Iskrica tada iznenadno skoči
ma što li sad gledaju te mrtve oči?

11. 11. 2011. Početak nove etike.

ANTISKEPTIKA

Svibove šume opet rastu usporeno
da ih četvorica ne stigoše obuhvatiti.
Slonovi užgarene Afrike dolaze
do rijeke Nil
dolaze da povraćaju
zelenu žučljivu tekućinu poput mente,
ukusnu kao sadržaj nosa
na izlogu mondene trgovine
i cijevima je odvode iz Afrike.
Ljudi se u njoj kupaju
slastica si jela kuhaju
koktele s prelivom spremaju
u vodenim krevetima drijemaju.
Zatim je u pisoaru u toaletu
uz užitak izlučuju brižni
kao vodeni zlatni prah
il' zlatna poluga čista
od koje se gradovi prave
sa tvornicama od zlata
gdje genezu novu učine
za natčovjeka, sine!
Tri kljasta i dva hroma
okretna grupa izroda
na mondoviziji Eurorama
baletna su grupa iz Yoma,
kičeraj koketnog nastupa
za politiku novog princa
antiskeptika u svakom pogledu
antiskeptika bez ikakvog dojma
što kotura se na bahamskom ledu
smislitelja bez ikakvog pojma
jer da bi bio kadar vladar i gadan
u politici bez klišeja
obuzeto si estetski etičan
jer to je jedina politička livreja.
Ljudi na ulicu urlaju:
Antiskeptika, Antiskeptika
to je nova etika, to je nova etika
Antiskeptika, Antiskeptika
to je nova etika, to je nova etika
Ljudi su potpuno bolji,
ljudi su potpuno promijenjeni
ljudi su potpuno novi
sad imaju nove gene
što nema pretpovijesna ameba
ni čovjekoliki zajednički predak
ni gibajuće biće bez nogu
ni paprati što dinosaur ljušti
već se od zlata pravi
to su sad zlatni ljudi.
I urlaju najjače:
Antiskeptika, Antiskeptika
to je nova etika, to je nova etika
Antiskeptika, Antiskeptika
to je nova etika, to je nova etika!


Link

BULJOOKI KID

Jednog škripavog kmecavog dana krajem dekade
kad su se slile suze sve u jednu kišu
bilo je to u noći kad srušen je berlinski zid
a tamo je bio i on Buljooki Kid
što reče:-Čedno li plaču
i skočio na berlinski zid

Ni u Texasu više kauboja nema
ni naftaša ni političara ni patnika.
U Moskvi nesta apartčika i crvenih boljševika
bez pravog posla osta tajna služba
kakva li gužva, kakva li gužva
Grozni, ostaci istinskih ratnika
reče nam o tom Buljooki Kid
i skoči visoko na berlinski zid.

Kakve li skrame u očima božjim
Ruandu, Burundi, Zair utopiše u grdbi
ne stigoh ni prstom da maknem
zar prst božji dade prednost srdžbi
rekao je tiho Buljooki Kid
i skočio visoko na berlinski zid

Urlava boli, poplava užasa ubiše grad
Sarajevo, u kom sam bio kad sam bio mlad
u jednom dahu bez predaha
sli se elita iz cila svita
da upali svjetlo za zadnju od duša
bez da se gnuša, zar ih još kuša
šapnuo je sasvim tiho Buljooki Kid
i skočio visoko na berlinski zid.

Link
Link

Što li mi danas u kući fali
govori majka, brat sluša
danas se sjeća igrice svoje
zaigran, začaran, dječak mali.

Misao prijanja uz ljubav,boga
misao prijanja bilo uz koga
prolazi rukom panjevi kose
ljubica čarape odanost stroga

Vrlina i strast ponos nadasve
vrvi mirnoća iskrenost basne
ubod škorpiona makar ga volim
računski točni nikad ne kasne.

Smiješak lebdi izvan svoga lika
ozbiljan odrasli veliki pravi
ipak je ostao mada je takav
zaigran, začaran, dječak, mali.

Link

Shizofrenija je neka vrsta autogenog treninga, molitve koju sam napisao za takove slučajeve i koja bi se trebala kazivati što češće, a naročito u trenucima krize.

SHIZOFRENIJA

Shizofrenija više nije ovdje, nije tu.
Ne poznam ju.
Osjećam se sasvim dobro
pun Božje snage
i potrebe za prijatelje drage.
Shizofrenija više nije ovdje, nije tu.
Ne poznam ju.
Preplavljuje me sreća
volja za životom
sve veća i veća.
Shizofrenija više nije ovdje, nije tu.
Ne poznam ju.
Poznam djevojke i volim ljude
a žalim one što upadnu u zablude.
Osjećam se sasvim dobro
pun Božje snage
i potrebe za prijatelje drage.


Link

KONTEJNER BLUES

Bijedni ljudi čudna li vrsta
ubiru danak u kontejneru svom
pogleda tvrdog s crtama čvrsta
i blijedog lica nad crvenim tlom.

Uzdižu glavu prkosno gordo
i brkovi im svijetle u noći
a po danu žene u haljini bordo
prekapaju kontejner odakle blues će poći.

Zadnji komadić, ostaci hrane
gle novine jučerašnji broj
sa mrljom masnom kod zadnje strane
na kojoj mački maste brk svoj.

Dok sve to rade na način fin
zadivljen gleda u slasti svoj
jedan čudno mahnit škovacin
u gušt truleža, smradi i gnoj
remeti mirnoću šušketav smijeh uz
a on im pjeva tihi kontejner blues.

Jednog prekrasnog proljetnog jutra
umoran čovjek se iz kontejnera budi
proživje on već odavno svoje sutra
zatomne noći, pijanstva i svake hudi

Drugi se opet iza lica svog skriva
lutak što uvijek nosi svoju masku
sudbina št mu je istina živa
da nosi smeće, napoj i poneku dasku.

Sad ih je već pet, deset, gomila mala
što mami ih šarenilo otrovnog bala
i sve što će reći jedan drugom iz jala
meni to ostavljaš e baš ti hvala.

Dok sve to rade na način fin
zadivljen gleda u slasti svoj
jedan čudno mahnit škovacin
u gušt truleža, smradi i gnoj
remeti mirnoću šušketav smijeh uz
a on im pjeva tihi kontejner blues.


Link

KAD BI LEGENDE TUMARALE (Posveta Jimu Morrisonu)

Praskozorja i sutoni su prolazi
između svijetova.
Praskozorja i sutoni su dio
naših vjetrova.

I kad bi se slike u glavama šarale
A kad bi legende tumarale
Znao bi tko si ti i kad je kraj
prijatelju znaj! Znao bi ti
kad bi legende tumarale

Daj vječnost onima koji ne postoje!
Daj snagu onima koji te ne vole!
Budi potpuno izvan osjećaja
jer to je blještavilo današnjeg sjaja.

I kad bi se slike u glavama šarale
A kad bi legende tumarale
Znao bi tko si ti i kad je kraj
prijatelju znaj! Znao bi ti
kad bi legende tumarale


Link

"20. veljače 1997.
Eto, "Grincajg Joe" je pjesma o ekologiji, vjerojatno bi se svidjela onima iz Zelene Istre, a i Slovencima.
Vidiš, Slovenci su dobili novog nacionalnog heroja. Baš mi se sviđa taj Primož Peterka.

GRINCAJG JOE

Grincajg Joe grincajg sadi
ludi Charlie kanabis
mrtvo dijete rijekom plovi
deblo, gljive, vaši snovi.

Nema tebe, nema mene
nema šume, nema pume
i cvijeće je sad od gume
humak praviš sebi kume

Grincajg Joe grincajg sadi
ludi Charlie kanabis
mrtvo djete rijekom plovi
deblo, gljive, vaši snovi

Zelen nije zelenija
crven nije crvenija
dobivate rak u krvi
tis' na redu, ti si prvi

Iz tvornice ždereš hranu
sebe jedeš prijatelju
žderač imaš strašnu manu
jedeš otpad iz A-elektranu

Grincajg Joe grincajg sadi
ludi Charlie kanabis
mrtvo djete rijekom plovi
deblo, gljive, vaši snovi

Ni smrt nije najstrašnija
kao ovaj život, huliš
na boga se nabacuješ
biraš grah a krumpir guliš

U bolima strahovitim
umirat ćeš dugo, dugo
Moskva, Moskva-Vladivostok
duga dugo, duga prugo

Grincajg Joe grincajg sadi
ludi Charlie kanabis
mrtvo djete rijekom plovi
deblo, gljive, vaši snovi

20. veljače 1997.
Eto, tu je i nova pjesma o Dinamu koju poklanjam i svim ostalim istinskim i pravim Dinamovcima. Zamisli, u Gornjim Bogićevcima je živio čovjek koji je imao nadimak " Dinamovac". Sad živi u Slavonskom Brodu. Opasan sam u ovoj pjesmi.
Čuj, plamen na Sjeveru nikad ne prestaje, Istok i Jug uvijek tinjaju, gore tiho, ponekad bukte, ali kad se Zapad zapali znaj da se na Istoku i Jugu tuku lancimai bokserima, bore se motkama, lete boce i rakete, Sjever preskače ograde i kordone policije i leti u pomoć. Znaj da teče krv, plava krv, plava.
A ja sve to slušam nepokretan u svojoj sobi na IV internoj u KBC Rebro.
I drugi su počeli pisati pjesme o Dinamu.
Opasan sam u ovoj pjesmi:

DINAMO JE NAJBOLJI

Istok, Jug i Sjever gori
Otmjen Zapad za krv bori
Iz tisuću grla ori
Dinamo je najbolji
Dinamo je najbolji

Hodi plesti pleter plavi
pleti korpu sepet mali
za 'Ajduka, Osijek, Rijeku
da proteku, da proteku

I pjevaj
Istok, Jug i Sjever gori
Otmjen Zapad za krv bori
Iz tisuću grla ori
Dinamo je najbolji
Dinamo je najbolji

Proklet bio ubojica
što na Dinamo nam pljunu
ne vidio božjeg lica
nit majka mu bila hrvatska ptica

I pjevaj
Istok, Jug i Sjever gori
Otmjen Zapad za krv bori,
Iz tisuća grla ori
Dinamo je najbolji
Dinamo je najbolji

Nicolo je Talijan, žongler, a tek s dlijetom, čekićem i pilom je pravi čarobnjak. Majstor je slamnate i drvene konstrukcije čak i one hrastove, koje je naučio rušeći stare slavonske kuće.
-Nicolo, gdje si ti tako dobro naučio hrvatski?
-U Beogradu.