A Be Ce Da

Osvrt na jučerašnje jutarnje blogove. I tako dođosmo do saznanja da je Mataković iskričar.
Link

Dosjetljivi će odmah nadodati:-...na kurac!
Al' ovo nije Bergmanovo pečačenje, nit neki Kurosavin sarmuraj nego trebao bih poć po lektimaciju, jer ja sam stvarno sretno dijete.
Link

Petsto (brojkom 500) Eura dođe konjska snaga. Pa sad vidite koliko vam treba snage da se izvučete iz govana.
(Fergusona su demolirali)
Link
Link

Danas je dan kad je otišao Hase.
Čak štoviše dva Haseta.
Mučeničkom smrću
Slava im i hvala za sve što su mi dala.

Još sa nepune dvije sam se počeo neizmjerno radovati što sam centar Svemira. Posve svjesno. Tu radost mi nije mogla umanjiti niti činjenica da takvih središta ima na milijarde kao i samih svemira, jer sva ta središta i svemiri su ispali iz fokusa kao kod Woody Boody-ja.
No, kad me je prije nekoliko dana Harsar Devi upitala:
-Što si ti?
-Cvijet. Odgovorih
-A ja trava.
I tako u dijalogu i punom fokusu došetasmo do plavog Punta.
-Ta nije ti to auto.... (taman da izustim)
-Od Potresa. Reče Devi uz smijeh.
-Hihihihihih, dakako, to je auto od Cvijeta.
Smijali smo tako da su nam duše opušteno i lako počivale na svemirskoj zmiji u vodama beskonačnosti.

Pa sve i da vas u dupe vaše debelo i u mali mozak ne bih mogao shvatiti kako to demon štrac i On upereni protiv Pukovnika je borba za civile, a demonstracije protiv Majora i njegovih nasljednika je huligansko divljanje? I nemojte vi meni sada plačipičkiti o Generalima, pa svako bi trebao znati da je najteže biti general poslije bitke.
Tako da je Britanija ostala ružna i debela.
Link

Za sve one koji imaju kovrče na hrpu proveo sam pokus od dva mjeseca s početkom ljetnog solsticija. (Komplentan eksperiment sam proveo na sebi, a ne na nekom zamorcu il' siromašnom studentu il' osuđeniku na život.)
Znači, dva mjeseca nisam uopće upotrebljavao šampon (jako korisno za doba recesija i redukcija) za kovrče nego sam ih svaki dan prao samo vodom iz istarskog vodovoda i morem, također istarskim. Vlasište je dobilo prirodan miris (ugodan), nestalo je prekomjerne masnoće i prhuti.
Sad ću dva mjeseca koristiti vlastitu mokraću prije ispiranja vodom. (zbog volumena). Javit ću vam kako je prošao eksperiment.
I da, ako kontinentalac il kontinentalka nježne mliječne kože dođe na plažu i zaspi, pa se probudi kao crveni anđeo. Najbolje ih je zaliti jogurcem. (nikako ne zalijevati jogurcem zagorjele volove, janjce, zečice i odojke, jer od toga bi mogli poludjeti)

Čovjek s krajnjeg istoka Republike imao je osim osjećaja za pravdu te boli u desnom dijelu abdomena i šum u ušima. Da je zvonjava onda bi se lako moglo pripisati jetri i zbog prekomjernog pića. Tj. da mu je strategija pošla k vragu. Tu bol je trpio mjesecima, a crnje slutnje su je pripisivale svačemu i koječemu. Olakšavajuća okolnost je bila što se nije morao više penjati na dizalicu, pa zato nije ni pokušao tražiti olakšanje za bol nego olakšanje za šum. Pregled je po zakazan po nabildanom međedovom sustavu ličkih korijena za cca dva mjeseca. Dotle je abdominalna bol žarila i šumilo sinje more. Nakon dva mjeseca doktorici šum više nije bio bitan nego hitno odstranjenje slijepog crijeva zadnjeg utočišta dobrih bakterija, tih životinjica dragih.
I sada baš me zanima kako se sada osjećaju i gdje će uteći kad im se zaprijeti? Jel' imaju osjećaj kao i slijepi miševi u Južnoafričkoj Republici, baš kao i svi drugi prognanici? Kako to pijanac, pjesnik, a često i bolesnik reče.
U mojoj glavi ima mjesta za sve.
Link
A šum je i dalje ostao.

Tog Encaladosa trebalo bi preimenovati na naški rvacki u Jozo, pa bi mogli onu svjetski poznatu partizansku foru (Jozo, daj vode!) primjeniti i u okvirima Juniverzuma. Na istrijanski bi to bio Veli Jože koji je se jednom susreo i sa pravom filmskom zvijezdom King Kongom i čim ga ovaj ugledao onako visoka i dobrohotna sav ozaren krene prema njem:-Pa kako je Veli Jože? -Non c'e male Kinže Konže. E sad da se ne bi svi zagorci digli na kuku i motiku ko onomad pod Gubec kraljem moram reći da je i njihov Joža velik pogotovo od onoga dna kad je upo u čudotvorni napitak Čudomiksa. A taj napitak je bio djelotvoran kako protiv prvog, a tako i protiv trećeg rajha. Tako da ponekad ni žablja dlaka ni svinjska glava ne padnu uzalud.

Bilo je to godine devedeset i prve. Grad u neprijateljskom okruženju iz kojeg se nikad nije izvukao, a ja nisam bio poput mrava, nego kao cvrčak. O smrti nisam ništa slutio. Nisam imao nikakve zalihe hrane osim kutije čajnih kolutića koje smo rastegnuli na četiri dana. Peti dan sam se sjetio mojih davnih predaka i Džingis kana. Kako je njima uspjevalo da se prehrane kad su išli u pohode i u jebačine u daleke krajeve? Tada mi je proradila kolektivna svijest i sjetih se svile. Otišao sam do koša prljavog veša i počeo žvakati njene svilene gaćice. Njoj je odjednom obožavana moja perverzija postala odbojnom. Stisnula je usnice, pa procijedila:
-Ne mogu vjerovati da i tebe ovaj rat čini životinjom.
-Ali dušo, to što nemaš predrasuda u seksu to ne znači da ih nemaš u prehrani.

Biti sretan. To meni izgleda uopće nije teško. Vesele me i male i velike stvari. Pa me stoga veseli i to što Kinezi prosperiraju i što ružna i debela Britanija zavidno gleda u Indirine grudi koja se budi, a tek puni 18. Sretan sam i zbog toga što je Šatl otišao u zasluženu mirovinu od probušenog dolara. I zato što Poljska nikad nije dala Kvinslinga i što su u Švedskoj nemiri i zato što se imam za nešto uhvatiti i zato što mi jučer ženska reče:-Niko me ovako nije rasturio.
Link

Link

Pred nama je budućnost i perspektiva, užitak rada, reda i mira.

...Filip je zapjevao najljepšu baladu, ogooglanu, o Petrici.
Carlos me suznih očiju zagrlio, pa prozborio:-Dudhe, pobratime mio, tebi ne može niko ništa jer nisi civiliziran.
-Al' sam discipliniran.
Čak je i Helena lijepa tada skužila da neće biti ništa od seksa.
Link

...Senzibilnom Filipu su zamirišali vrući đevreci, a meni i Carlosu je mirišalo na kišu taman kad je druid htio vatri žrtvovati lijepu Helenu. Preko Save su se čuli bubnjevi i grmljavica, Heleni lijepoj rekoh:-Dođi meni moja mala grlica!
A Carlos zapjeva onu poznatu Zdravkovu:-Oluja se diže, ne može ti vatra ništa, a ni oluja ako priđeš bliže.
Link
Link

...I tako je prolazilo zanimljivo popodne u gljivljenu s Carlosom de Sebastijanom uz mutnu rijeku Savu koju Grčanci nazvaše Stiks. Uz rijeku je trava bila zelena, a Sunce narančasto ko u Rujne kovrče. I ja počeh nabrajati:-Ožujak, travanj...rujan. Pošto je bio čas solsticija ukaza nam se Zelenobradi druid sa srpom pokojne babe Štromerke. Naloži on vatru i zapali travu.
Uto se odnekud stvori i Filip Latinović. Počeo nam da se žali kako je nekad glavni bio. Uhvatih ga za kragnu šamarušu pa promeketah:-Divno je glavni biti.
Umjesto da sam trgnuo nož.
Link