hm

kao ruža
sa dva smiješna trna
i listom
a moglo je bolje
..................................
naravoučenje: isprašite cvijeće
prije nego mutira
u
biljku ljubilicu (mesožderku)
za neke je već kasno,..jbg

maj drim kams izli tru

-kad bi dovoljan broj majmuna dovoljno dugo tipkao po tastaturi, napisali bi jednom i sva šekspirova djela-
to je čuo na satu iz matematike
i jako ga se dojmilo
ako mogu napisati sva šekspirova djela
onda bi i manji broj majmuna, za manje vremena
napisao sve twirlove priče
umjesto njega
a on bi pobrao svu slavu, novac, krave, žene,..
šekspirova djela su ionako već napisana, kome to, dakle, ponovo treba?
no, koliko majmuna je potrebno za twirlove priče?
profesor matematike, kojem je objasnio problematiku, uvjeravao ga je da je dovoljan samo jedan.
majmun.
obratio se zoološkom vrtu. sa molbom da mu posude majmuna u znanstveno-istraživačke svrhe
odgovorili su mu da su trenutno svi majmuni zauzeti, ali, kako je čovjek postao od majmuna, u sebi, skrivene, drži sve potrebne gene, i zaboravljena znanja, koja mu omogućavaju da sve što radi napravi točno kao majmun, ako ne i bolje, te da ako experiment uspije, i on napiše kakvu priču, to će biti otkriće za koje mu je zagarantirana nobelova nagrada
treba samo dovoljno duboko zaviriti u svoju nutrinu, te potaknuti majmunske gene da isplivaju na površinu
-nije uopće tako teško, niti treba tako duboko kopati- poveselio se, kad ih je pronašao
-super! sad mogu napisati priču,...i nobel je tu...
samo da prvo pojedem jednu bananu...mmmmmmm..
nikad mi banana nije tako dobro prijala, banane su pravo otkriće, još ću jednu...fakat su dobre
uhh, najeo sam se,.. idem malo odspavat, pa ću onda pisat,..neće nobel nikamo pobjeć...ni priča..
hhhhh, mhhhm..kako se dobro češkat po glavi, i lupkat po trbuhu.....
hhhhh, mhhhhm...pa lupkat po glavi, i češkat po trbuhu
to bi mogao stalno radit
a tek skakutat po drveću,.. jeeee...
priča...priča,...od nekud mi je ta riječ odzvanjala u ušima, pa sam se poklopio njima,...taaako, sad je bolje ...priča ...čita..čita..., ......joooj, super, vidi!...i ona mi djeca veselo mašu, dozivaju ..čita! čita!!

piknik

rasprostri mi zimu
u svom srcu
na kariranoj dekici
pusti da se sledim
za spomenar
zatvori mi oči
kristalima bijelim
kolačići od trnja
miris dunja
okus pjeska i pepela
muklom tišinom
nijema jeka odzvanja

rasprostri mi zimu
pod toplim suncem
ogrni
ledenim plaštom očaja
ljubav izmrvi
ispuhni iz dlana
onako, za ugođaj

rasprostri mi zimu
ostatku duše
iskapi nadu
ponudi beznađe
iz te boce
kao poputbinu
dodir svojih usana

twrtko twirlowski

............................................................
-dakle, da čujemo, što je pjesnik želio reći, ovom pjesmom? twirl!?!- prozvala me učiteljica (di me nađe)
-pjesniku nije bilo dobro, jer da mu je bilo dobro, ne bi pisao pjesme!-
-dobro, to je tvoje mišljenje, ali ako mu i nije bilo dobro, što je želio izreći? jeli pjesma tužna ili radosna?-
-kako za koga. njemu je tužna, ali njoj i muškarcima koji su dobili priliku udvarati joj se, nakon njega, je vesela. dok jednom ne smrkne, drugom ne svane...-
-ti dakle misliš da je ovo radosna pjesma?-
-pjesma se zove piknik. piknik je radostan. pjesniku jednostavno komplicira jednostavnu situaciju. ne bi mu bilo dobro ni da nisu išli na taj piknik...pjesnici su takvi, ne treba se previše na to obazirati....-
-dobro, a koji ti se stih najviše sviđa?-
- niti jedan! trebao je naložiti vatru, ne bi mu bilo hladno, i onda, ispeći roštilj, skuhati čaj, vino,..tako se radi na pikniku, a ne, on....nije ni čudo da ga djeva neće.-
-sjedi, jedan!-

aj hev a drim
da kad vidimo ((o)bijesne) kuje i pse, kako laju
nećemo na lavež lavežlju odgovarati
aj hev a drim
da nećemo hraniti trolove
niti ih čuti kad nas (i)zazivaju
aj hev a drim
da čovjek (čak i žena) može upotrijebiti oba uha
na jedno ušlo, na drugo izašlo
da, imamo i dva oka
imamo i nešto izneđu
aj hev a drim
da ćemo pustiti vjetrenjače, da melju svoje
a ne se zaletavati na njih
jer prave buku
aj hev a drim
da ćete jednom shvatiti
da ponašanje koje se ne nagrađuje, iščezava
ne nagrađujte njihovo ponašanje, za boga miloga
preklinjem vas

-ovo je iskrica, twirle-objašnjavala mi je majka, potežući rakiju iz demižona, jednim kutem usana, držeći lulu među zubima, pritom, u drugom kutu, četajući bjesomučno simultanku, sa desetoricom mladića
-ovdje vrijede neka druga pravila
čovjek mora biti ovdje tvrda srca i meka qrca, a ne obrnuto, inače je izgorio-

kad je pravo vrijeme za izgubit nadu? pitao se
da ne bude prerano, pa ispadne luzer koji nema strpljenja, ustrajnosti
da ne bude prekasno, pa ne stigne realizirati plan b
manje je bitna činjenica da nema plan b
nikad ga nije imao
uzdao se u plan a
uvijek
iako ni plan a nije baš bio isplaniran detaljno
zapravo, nije uopće bio isplaniran
plan a se i sastojao od toga da ne planira
plan b bi stoga, vjerojatno bio neki plan
stvarni plan
ostvariv
stresao je te heretične misli sa sebe, poput psa što stresa neželjene kapi kiše
to mu se činilo prejednostavo
kao da igra šah unaprijed planirajući slijedeći potez, i ima na sve pripremljeno rješenje
u čemu je uopće čar takve igre?
čemu živjeti, ako za svaki slijedeći dan znaš što ti nosi?
pronaći će je
ili, neće je pronaći
da barem ima ivančicu u ruci, i znanstveno sazna rješenje jednadžbe
ili barem tratinčicu
ili bilo kakav cvjetak, čije bi mu latice pomogle u odluci
odustati
ili ne
odustati od svega
to bi mu bilo toliko nalik
a on nije volio biti sebi nalik
baciti još jedan dan ionako prekratkog života u vjetar
i to bi mu bilo nalik
dakle, nije dolazilo u obzir
našao se u pat poziciji
no win-no win situaciji
zažmirio je
ćorava koka mu je oduvijek bila pojam za čudesnu moć prirode
kako samo ćorava koka nađe zrno
to je jednostavno zadivljujuće
ili muha bez glave
ok, to je preradikalno
dakle, metoda ćorave koke
bog ih blagoslovio, te ćorave koke
to će upaliti
mora
ili će ostati zauvijek u raskoraku između dvije mogućnosti
odustati
ili nastaviti sa potragom
kako odustati, kad bi ju već slijedeći tren mogao naći,..
ne, nije to mogao
nebi mogao živjeti s tom spoznajom
da ju je mogao pronaći, samo da je još jedan tren duže tražio
s druge strane, postojala je realna mogućnost da ju neće uspjeti pronaći
previše je vremena, možda, već prošlo otkako je nestala
zažmirio je
i metodom ćorave koke počeo pipati po tlu....
....................................................................
dobri su ljudi, vidjevši ga, u želji da mu pomognu, slijedili njegov primjer
s vremenom se okupilo mnoštvo sljedbenika,
koji su poput njega pipali tlo oko sebe, žmireći
međunarodni olimpijski odbor je ozbiljno razmatrao da to uvrsti među olimpijske sportove, za slijedeću olimpijadu
ali su ipak odustali, jer nije bilo potpuno jasno koji je zapravo cilj tog sporta, što se proširio svijetom...
vjerske zajednice su poduprle tu aktivnost, jer klečanje je izraz poniznosti pred bogom
tek kad se vrijeme prestalo brojati
krug se otvorio
twirl podigao na noge
poput ptice phoenix iz pepela
sa radošću u srcu
prihvatio božju ponudu
prigrlio svijetlost nove nade
ukočenim prstima posegnuo u nosnicu,...
iskopao i počeo rolati svoje blago
uz blaženi osmijeh:
- da, napravit ću novu!-

..jednom, ne tako davno
bijaše mladić
kojemu se vlastito postojanje učinilo važnim
no, bilo je važno samo njemu
ostali ga gotovo pa nisu ni primjećivali
osim kad bi trebalo obaviti nekakav posao, koji nitko drugi nije želio
on bi se šutke primio posla, i napravio ga
prvi zadatak mu je svakog dana bio očistiti pepeo od predhodnog dana, iz ognjišta, te zapaliti vatru...
a, kako se nakon toga zaboravljao umiti, prozvali su ga pepeljugar
-nijedna me neće- govorio je majci, koja ga je hrabrila da si nađe djevojku
-nisam bogat, a djevojke danas samo gledaju koliku kesu imaš,,i jel' ti konj bijel- uzdisao je sjetno
-nijedna te neće,..-upućivala ga je majka na činjenice-jer se ne umivaš. musavci nemaju prođu, bez obzira na kesu.. a i sav si poderan, daj da ti pokrpam odijelo, barem..-
-pusti me majko. ne želim se uređivati. bitna je ljepota duše. ne želim da me žele iz krivih pobuda. ako me djevojka ne želi ovakvog kakav jesam, bolje je da je ni nemam....-
-da, twirle. imaš lijepu dušu.-tješila ga je, držeći figu iza leđa- ali to znam samo ja. moraš dati priliku i drugima da te upoznaju,..a ono što se prvo vidi je izgled,..-
niti svi majčini savjeti, niti uvjeravanja nisu twirla nagnali da se umije
on je uporno vjerovao da postoji djeva koja će znati prepoznati njega i ispod naslaga pepela...
kad god bi se u obližnjem dvorcu održavao kakav bal, twirl bi se preko ograde ušuljao, i praveći se kao da je to njegov dvrac, čekao da ga primjeti kakva princeza
no, čuvari su uvijek bili brži
te bi ga izbacili
završio bi u potoku, među guskama,..
kako zakoni fizike vrijede gotovo univerzalno, pa se pepeo sapere vodom,
tako ga je zlatokosa guščarica vidjela čistog
mokrog, ali čistog...
-plašiš mi guske! idi radije plaši vrane!- pravila se ljuta
pepeljugar, razočaran što ni ovaj put nije uspio među princezama
mokar i promrzao,..promrsio je nešto kroz zube, ni ne pogledavši pravo, tko mu se to kroz maglu obraća...
požurio je kući, u pećinu
no, cipela mu je zapela u blatu....
...slijedećeg dana, zlatokosa je pošla u ono selo, vratiti nađenu cipelu
od kuće do kuće...
..do pećine
twirl je zabezeknuto buljio, otvorenih usta, jezika ispruženog po podu, u prekrasnu guščaricu, što je držala njegovu izgubljenu cipelu
-da. to je moja cipela. sinoć sam ju izgubio kod potoka-
-to ti kažeš! no, ja volim biti sigurna.- odvratila je zlatokosa tom,...tom,..
..kakav je to uopće stvor bio, pitala se.
..tom, pepeljugaru
- ima li još muškaraca u pećini?-
probuđen čudnim zvukovima, kralj artur se pojavio, češkajući jaja i zijevajući glasno..
-jeli ovo vaša cipela?- upitala je lijepog mladića
-mogla bi biti-diplomatski je odgovorio kralj artur. -zašto?-
bilo je očito da mu je cipela prevelika, kad ju je nazuo
-volim kad mi je obuća komotna,....-objasnio je kralj artur djevojci koja se potajno nadala upravo takvom odgovoru
- 'ajde, twirle, što si bleno? vidiš da imam gošću. ispeci nam radije palačinke, djeva je sigurno ogladnila, od potrage za vlasnikom cipele..-
-cipela je moja!- bio je kategoričan u svom stavu pepeljugar
-da, da,..evo ti je, sad je tvoja...odvratio mu je kralj artur, gađajući ga njome
-a sad nas, molim te, ostavi na miru!-
-oprostite,..taj moj brat,...- obratio se ponovo zlatokosoj...
-ma, ne morate se ispričavati, niste vi krivi...jasno mi je da je ljubomoran. jadničak. tako je ljubazno od vas što ste mu dali tu cipelu, za kojom toliko čezne...-

tu sam
već dosta dugo
previše
ili premalo
ne veseli me više onoliko koliko bi trebalo
zašto izgubljena duša ne pripada jatu
drugih izgubljenih duša?
brije li brijač koji brije sve one koji ne briju sami sebe, sebe?
on se ne brije
previše je očito da
samo brije

-ohh, ne opet!-uzdisali su vojnici, kad je stigla zapovjed da kreću u boj protiv princa iz susjednog kraljevstva...
vidjela ga je samo jedanput, na balu koji su priredili njeni pokojni roditelji
za vrijeme vladavine njenih roditelja, gajili su se ti smješni dobrosusjedski običaji
no, ona ih je ukinula
ali princa nije zaboravila
kako su prolazile godine, a on se nije pojavio zaprositi njenu ruku, što je njoj bio dovoljan dokaz njegove bezobzirnosti, drskosti,.., sve češće bi sakupila i povela veliku vojsku u boj protiv mrskog joj neprijatelja
no, nikad nije stigla do granice, hormonalni ciklus u njoj bi uspostavio ravnotežu, prije nego li bi uspjela započeti boj
okrenula bi vojsku nazad, i cijelo carstvo bi se smirilo, nekih dvadeset i kusur dana...
-ovaj put mora uspjeti-razmišljala je
jahat će bez odmora
pokorit će tog drskog princa, koji se samo smješkao na sve njene pokušaje da privuče pažnju na sebe, tada, na balu....
-uh, kako ga samo mrzi-
-zbrisat će mu taj osmjeh s usana, zapamtit će dan kad se usudio ne podlijeći njenim čarima,..
njoj, za kojom uzdišu svi muškarci, njoj se on usudio podsmijehnuti...
platit će joj on za to
i on i to njegovo smješno kraljevstvo...-
mržnja ju je tjerala da bjesomučno goni konja pod sobom, na čelu ogromne vojske....
uistinu, ovaj put je i mjesec pridonio. pms je potrajao,..vojska je stigla do svog cilja
običaj je bio da se pred bitku pošalju glasnici, no ona je odlučila osobno, oči u oči, zatražiti od princa da se preda, pa će poštedjeti to njegovo malo kraljevstvo...podčiniti ga sebi
naspram njene ogromne sile, koja je iza nje zauzimala cijeli obzor, dokle god pogled seže, pa i dalje, njegova se vojska činila uistinu malenom, svega nekoliko desetaka tisuća vojnika
jahala je lagano prema njima,..toplo sunce je grijalo dolinu, mirisnu od poljskog cvijeća...
zaustavila se na nekoliko metara od princa, koji joj je, također prema običaju krenuo u susret...
gledali su se, nijemo
na konju, u oklopu, bio je još zgodniji, nego ga je pamtila,..tako muževan, neodoljv..
-pozdrav, prinče!- konačno je izustila
-došla sam,..došla sam,..došla sam pogledati haljine, za novu sezonu, ljeto-jesen 1376.
priča se da imate odličnog dvorskog krojača,..- medenim se glasom izvukla iz neugodne situacije...
- a ovo, iza mene,..-preduhitrila je njegovo pitanje, vidjevši pogled koji je kružio po njenoj silnoj vojsci,..
-a to je samo mala pratnja, ne može žena sama u strane zemlje,..svakakve opasnosti joj prijete.., ima i zlonamjernih ljudi, razbojnika,..-
-u tom slučaju, dobrodošla, svi ste moji gosti- odvratio je ljubazno kraljević...
vojska je odahnula, čuvši da su zapravo na izletu i da neće biti borbe..
na njegovom dvoru još nikad nije bilo tako veselo, kao tih dana, ...
sve je živnulo
princeza se pokazala kao iznimno ugodna i vesela gošća
uživali su u vremenu provedenom zajedno
u šetnjama
lovu
plesu na balovima
obilascima malog, ali prekrasnog kraljevstva
dugim, dugim razgovorima
zbližili su se
upoznao je neke njene najintimnije želje
-nikad nisam vidjela leptira- odala mu je..
jer u njenom kraljevstvu ih nije bilo
prehladne su bile te ledene planine, za njih..
priroda čini čuda, ako treba
a ovdje nije bilo nikakvo čudo potrebno, da se dvoje mladih zaljube
-kako sam samo mogao biti tako slijep, onda..-razmišljao je kraljević
-sreća mi se ipak osmjehnula, a tako je malo trebalo da čitav život provedem bez nje,..-
-kako je dobro da sam došla, snovi se ipak ostvaruju- drhtala je od uzbuđenja mlada princeza, razmišlajući o svom dragom..
zaprosio ju je
pristala je, ushićena
odlučili su objaviti zaruke
srca nisu mogla više čekati svoj prvi poljubac
no, postojao je jedan mali problem, o kojem nitko nije razmišljao
vrijeme zaruka se poklopilo sa vremenom u kojem je njeno tijelo moralo izbaciti neoplođenu jajnu stanicu
a za njeno tijelo je to bilo nešto potpuno neprihvatljivo
sve u njoj se, kao i svakog mjeseca ranije, pobunilo protiv toga
počela se pitati, voli li on uopće nju
možda ju samo pokušava zavesti, zbog straha od njene vojske
a kad ju oženi, ta vojska će postati njegovom
kao i čitavo njeno veliko kraljevstvo
ona će doma rađati djecu, a on vladati svime za što se ona mukotrpno borila da zadrži,..
kako je samo pokvaren, himben
a ona mu se otvorila potpuno, pustila u svoje srce,..zavolila
zavolila!
ooo, mislio je da ju je prevario, svojim pretvaranjem
kako je samo glumio, taj, taj,...ma nezaslužuje da se nazove muškarcem, taj odvratni, pokvareni, zli stvor
a ona, glupača,...zavolila ga je
mržnja je u njoj kuhala
skoro je pala u šake najužasnijem od najužasnijih stvorenja što su se ikada rodili
on je sam nečastivi
ništa drugo ne može biti toliko zlo i pokvareno, na ovome svijetu
nečastivi, da
htio je iskoristiti njenu dobrotu, krhkost, ljubav...
no, neće mu uspjeti, neće,..odlučila je
na dan zaruka došao je k njoj,...
bila mu je okrenuta leđima,..predivna, mirisna,..
...mora to učiniti prije nego ga pogleda, ili neće više moći, znala je, ..nečastivi bi joj slomio volju
u okretu je zamahnula dugim mačem, ...
glava mu se otkoturala, poput kugle, truplo iz kojeg je liptala krv klonulo na pod
iz njegovih dotad sklopljenih ruku poletio je maleni leptirić...
...prošao kroz prozor, i nestao u daljini
stajala je nijemo, ukočeno,...
a kad se njena krv pomješala sa njegovom, na snježo bijeloj haljini
kleknula je, u suzama jecajući nad beživotnim tijelom:
oprosti. nisam htjela,...oprosti....oprosti...

iako je upitno i jaaako nategnuto zašto bi netko uopće želio preživljavati na iskrici,..ako to zanemarimo, držite se slijedećih savjeta:
ženi morate izgledati kao ostvarenje njenih snova
to što će se poslije pokazati kako baš i niste,..
tako ćete se barem brže i jednostavnije riješiti vaše, za sada, još neulovljene lovine
kao prvo, počešljajte se, u profilu
namirišite, obucite uredno i čisto
ništa preskupo, ali ne zato što nemate, već zato
što ste moderan muškarac, koji svoj stil ne gradi na markama,..već na ležernom individualizmu
niste bogati, ali ste dovoljno imućni da ženi koja vas zanima platite večeru
ne mora to biti ni nekakav luksuzni restoran,.. ali, neka nebude ni pivo i čips u parkiću
barem ne zimi
slobodni ste
jer samo slobodan čovjek miriši ženi na hranu
ako nemate vremena, to nije zato što vam doma žena neda da tipkate dok ne posaugate, operete, skuhate, popeglate...
već je to zato što puno radite
aktivni ste i u slobodnim aktivnostima
puno putujete
bavite se sportom
iako znate sve sapunice, to nesmijete priznati, jer vi ne sjedite pred televizorom, to ne, nikako
djecu možete imati, ali ne odmah,...malo kasnije ih spomenite to onako,..kao dio vašeg šarma
muževnost vam ne brani brinuti se o djeci
ali, samo materijalno, jer vrijeme ona očekuje za sebe
naravno, očekuje i da ne štedite na njoj, time što izdržavate djecu
dakle, morate prvo skupiti barem nekoliko stotina kuna, koje ste spremni potrošiti tijekom osvajanja suprotnospolke
ali dojam mora biti kao da ste to spremni potrošiti svaki dan,...
niukom joj slučaju ne priznajte što uistinu radite
ne zbog toga što je sramota pošteno raditi,
već zbog toga što i žene znaju matematiku, pa će zbrojivši odokativno vaše prihode i rashode, zaključiti
da ćete ju vi mjesečno koštati,...na ignore ste,..odavno,..tako
dakle, primanja skrivajte ko zmija noge
najbolje je da se samo smješkate
i inače, puno se smješkajte
to joj fali
netko vedar
sa kojim će zaboraviti na brige
ne zanimaju je vaši problemi. vaše kronične bolesti, vaše bivše,...
i kada vas uvjerava da želi čuti, ne želi
želi da joj kažete kako je prošlost iza vas, otkako ste sreli nju
slijedeća stvar
testirat će vas
preko drugih profila
pa preko prijateljica
upregnut će čitavu mašineriju, u tom smislu,..
tako da kada vam naglo poraste rejting,
to nije zato što ste postali neodoljivi, već zato da se pokliznete
i upecate na jeftin mamac
ne morate lagati
samo skrivajte istinu dovoljno dugo,
dok joj ne bude kasno
iskrenošću nećete nikoga impresionirati
to vam je samo one way ticket- out
mora vam biti sexualno poželjna
to joj godi
ali na način da je svojom posebnošću poželjna
ne time što ima sise i guzicu i ....što već žene uopće imaju, jel'
zapravo,...zaboravite sve gore navedeno, jer..
zbilja nema smisla preživljavati na iskrici

Korak do Arene

E sad, nakon ovoga, mislim da sam sve vidjela. Tvrtko Tvirlić Tvvirl iliti zvijezda u usponu. Ali dečko može, prema vlastitom uvjerenju, napuniti Arenu kad se god sjeti. Oduvijek me zanimalo, kako čovjek koji zna da drugi znaju da se preserava proguta svo to preseravanje u to pjevačko grlo kojim se diči.

Da mi se bar vratiti u ekologiju. Ma ne kažem da tamo nema sranja, ali je nekako drukčije sranje u odnosu na ovo. Možeš si misliti zvijezda i slave. Noćnoga života. Ajd vidi po portalima misli ljudi koji noćno žive. Nismo mi puno dalje od pećine, a čovjek je nekad noću spavao, da mozak pospremi informacije od prethodnoga dana. Estrada nam živi noću, slavi je polupijani izgubljeni svijet koji tumara po sumnjivim bircevima. Drugo ih jutro sve boli glava i čudno im je osluškivati tišinu. Mrzovoljni su, naravno. I neprepoznatljivi, jer im se podbuhla lica izobliče od susreta s dnevnim svjetlom.

Sve bi još bilo nekako da taj Tvvirl ima neku poštenu pjesmu. Možda da mu Gibonni posudi onu svoju, "Ostat ću na nogama". Jer, Tvvirl ima noge kao hidrante. Ravne. Postojane. Neće ga oboriti ni da puše košava. Tako je. Njegova bi bila "Ostat ću na nogama". Daniel Popović je imao onu "Bio sam naivan." Tomislav Ivčić "Tata vozi polako". I noge su mu nepomične. Hidranti. Ne znam volim li više one koji pokušavaju plesati, rade čučnjeve ili stoje. Nije istina, znam! Najviše volim one koji trče kao sumanuti. Kao Cetinski. Ili nekad Giulianno. S jednog kraja dvorane na drugi, kao da traže izlaz. Kraj njih ni Vanna s eurovizijskim čučnjevima ni nepomični Tvirlić s gitarom ne izgledaju loše.

Ne volim te muške zvijezdiće na našoj estradi. Svi bi oni najebali da Houdek ima jedno trideset, četrdeset kila manje. Tad ne bih po Zagrebu morala naganjati ovakve poput Tvvirla. Ne možeš ti toga dostići, s tim njegovim nogama. I što je najgore, bakice i curice ga strašno puše. Hi hi... Čovjek zbog bakica ima istu publiku kao i Mislav Bago. Sad zamisli kad me zaduže samo za Tvvirla, pa ću ga slijediti u one silne pačvarnice. I tako do Arene.

Doduše, ima taj dečko nešto u očima. Baš su mu lijepe, onak s točkicama...

autor: Rujankica
...........................................................................
...........................................................................
...........................................



bacio se na otoman, nogama na uzglavlje...po običaju. natočio rum iz kristalne boce, zapalio,.. i lagano radio kolutove, čekajući da se pojavi.
psihijatrica je bila komad.
zato je i počeo dolaziti kod nje.
sad mu je već prešlo u naviku...skupu naviku.
no, mogao si je to priuštiti.
-mogao bi si platiti kurvu, radije, za te novce, znaš! – rekla je ulazeći.
- ispucao bi se, i ne bi ti ni trebala psihoterapija. uostalom, oboje znamo da si izgubljen slučaj.
smješkala se, no s njom nikad nije bio na čisto.
- mogao sam se i zapiti s prijateljima. – promrsio je, kroz zube.
- nemaš prijatelje. nisi ih stekao na vrijeme. a sad više ni nećeš...izgovorila je to, pšući neku sms poruku na mob.
- slušam.- nastavila je ne ispuštajući mob iz ruke- kako je prošao veliki interview? –
-mrak! čisti mrak!
novinarka je komad, predobar
valjda su očekivali da će me to omekšati,..umalo i je...
no, nisam se dao isprovocirati...
....barem ne prvih nekoliko minuta. dok me nije počela piliti sa nekim forama koje je naučila u muzičkoj školi. kao da meni trebaju te štreberske pizdarije. ja sam umjetnik. ne matematičar. niti jebeni šopen. sviram iz duše. pjevam iz srca.
zamisli, veli da mi je gitara uglavnom raštelana. đizs. kokoš. razlikuje samo kokodakanje i kukurikanje.
šteta, dobre noge,..dobre...
glas kao anđeo, mogao sam si već zamisliti kako izgovara moje ime, na uho,..šapčući, prvo,..pa sve glasnije,..i glasnije...
ahh,..

iz priče ga je trgnulo jednolično hrkanje (pre)skupe psihijatrice...
fak, mora da starim,..pomislio je, tiho zatvarajući vrata za sobom...

bio je izgubljen.
ne geografski.
znao je na karti točno pokazati lokaciju na kojoj se nalazi.
ali ipak.
osjećao se potpuno izgubljenim
otkako su utihnuli glasovi.
znali su šutiti i ranije, no nikad ovoliko dugo.
čitav dan ih nije čuo
pokušavao je suspregnuti napade panike, koji su ga povremeno lovili, disanjem u škarniclu, kako je to gledao u filmovima
nije znao u čemu je štos, kod tog disanja u škarnicl,..
mislim, udišeš vlastiti osiromašeni zrak...
kako to može pomoći??
ostaviti mozak bez kisika?
brrr..
bolja je i panika, nego to, zaključio je, i poknuo napeti škarnicl, kao što je to činio sa c-sokom u alu vrećicama, koji se proizvodio u njegovom djetinjstvu.
c je valjda bilo od vitamna c
možda je pretjerao sa vitaminom c, i time otjerao glasove??
nee,.. to je bilo davno,..već se ishlapio iz organizma
možda mu fali vitamina c?
ccccccccccccccccccccccccccccccccccccccccccccccccccccccccccc.....
stiskao je slovo c, pokušavajući iz njega istisnuti tako važan vitamin
aaaaaaaaaaaaaaaaaaaaaaaaaaaaaaaaaaaaaaaaaaaaaaaaaaaaaaaaa.....
odgovorila je tipka c, od prekomjerne uporabe
stao je
ok
ok
-smiri se twirle,...uskoro će 2012., smak svijeta, siguran smak svijeta,..nećeš još dugo živjeti bez glasova! umirivao je sam sebe
no, da se uvjeri, proguglao je...
bolje da nije
jer datum 12.12.2012. je bio nezamislivo daleko
hladan znoj ga je oblio
-bože, vrati mi ih, nikad više neću piti one užasne pilule, ma koliko god bile primamljive, svojim šarenilom,...samo mi vrati moje glasove, pliiiiz,..evo, raskusurat ćemo se kasnije,. kad se vrate,.. koliko očenaša treba? 5? 6? ...molim te, molim te, moooolilm te..-obratio se i svevišnjem, iako u njega uglavnom nije vjerovao, osim kad bi mu nešto zbilja važno trebalo
-što škričiš? izgledaš ko maneken za izložbu one serije slika "krik", od onog lika, nekog, tamo,....edvarda muncha-
čuo je poznati glas, za kojeg se već uplašio da je izgubljen zauvijek...
šutio je
preporođen
glasovi ne vole kad se sa njima raspravlja
iako bi mu najradije odbrusio: -ti zvučiš ko "krik"-
-a jel'?- izgleda da je glas čuo i njegov neizgovoreni glas
-a jel'?- ponovio je.
-mogu ja i utihnuti, ako si tako osjetljiv na kritiku...
jesam li povrijedio tvoje nježne osjećaje?
zašto su ti zabranili ulaziti u muzeje, twirle? ha? hajde, sjeti se...
reći ću ti ja. zato što bi monalizi nestao osmijeh sa lica, da se pojaviš pred njom, tako ružan. eto zato!!
-bože,-ponovo se gazdi obratio twirl. -znam da sam te molio da ih vratiš, ali ne ovoga. daj mi nekog drugog...
s ovim je gore nego bez njega,..-
-tužibabo!-uspio je izgovoriti glas, prije nego li je sve utihnulo, ponovo.
-pa dobro, twirle, jel možemo mi glasovi uopće odspavat malo, od tebe?- progovorili su skoro pa u glas
-uvlačiš se gazdi, s tim očenašima, pa nas tjera da te zabavljamo. što si ti umišljaš, da si neka važna faca?
ne možeš se u svemu oslanjati na nas. moraš počet i malo samostalno djelovati.
ok, odradili smo umjesto tebe zlatokosu, jer si se onesvjestio,..nije nam to tako teško palo,..ali, ne pretjeruj..
dont puš jor lak, što bi rekli englezi...-
-ajd, kad si nas već probudio,..pozovi zlatokosu na čaj,.. i napeci palačinki, prije nego dođe,..
znaš da ćeš se opet onesvjestiti kad te poljubi...a poljubit će te, sigurno... s obzirom kako je prošlo zadnji put...
zpravo,..dobro je to da se onesvijestiš, samo bi smetao, ionako...-

-dakle, noćas je blogerica ametist- zaključila da je vrijeme da ona progovori. o tome kako bi korizma trebala fakofat sa ovog bloga. što je njeno potpuno legitimno pravo. ali može govoriti samo u svoje ime. ne i u moje.! ne. ne i u moje!)

ne ulazeći u to sviđa li vam se neki bloger ili ne
kao i njegovi/njeni blogovi
ali, kad dođu divlji i pokušavaju otjerati pitome....
od toga mi se jutarnja stolica razmekša

iz prijašnjih epizoda:
twirl je, iako predodređen za čuvara galaksije, zbog zajeba sa sablasnom gongolom izbačen od strane vijeća čuvara, i na njegovo mjesto je postavljen njegov brat, kralj artur. peti element, ljubav (marina), se odmah prebacila uz novog čuvara. crni planet koji je u međuvremenu postao crna rupa, pojavio se na pragu sunčevog sustava, sa samo jednim ciljem: progutati sve pred sobom....

svijet se suočio sa dosad najvećim izazovom svog opstanka, uništenjem.
vijeće čuvara galaksije je izračunalo putanju crne rupe preko mliječne staze i uvidjevši da će nestati samo sunčev sustav, odahnulo. jer ionako nemaju rješenje za tako velik problem. do sad su se suočavali samo sa zalutalim svemircima iz dubokog svemira, koji bi ionako, sami od sebe, zbrisali dalje, vidjevši močvaru ovog dijela svemira, i u svim kartama, ucrtali opasku: obavezno zaobići.
na zemlji, sve nade su bile usmjerene u pravcu kralja artura, koji zapravo nije ni sumnjao da će uz pomoć petog elementa uspjeti zaustaviti tu pošast što nailazi, jer ipak je on kralj artur. a i vidio je na filmu kako se to radi.
čovjek koji nezna ništa, je također umirivao svijet svojim nepokolebljivim izjavama: -ja neznam ništa!-
dok se crni rupac nezaustavljivo približavao točki sa koje nema povratka, a kralj artur prepuštao ljubavnim užicima, twirl je, nesvjestan opasnosti koja se nadvila nad svijet, brao maslačke i tratinčice, nizajući ih u ogrlicu za zlatokosu guščaricu, koja je pazila na guske u obližnjem potoku.
spuštala s posljednja noć čovječanstva.
kralj artur se svojski trudio, to mu se mora priznati.
čak je i marina bila iznenađena.
ugodno.
ok, nije ga voljela. i bila je od iluminata poslana da neutralizira čuvara galaksije, ali ovako dobrom kraju se nije nadala.
na livadi iza pećine, twirl je osjetio da se nešto neobično događa sa zlatokosom, jer iako je pala noć, ona je još uvijek bila tu, slušala zadivljeno njegove priče o velikom svijetu iza planine, a ona nikad nije bila tako daleko od kuće...
pokušavao se twirl sjetiti što je sve napisao u priručniku za preživljavanje, u blizini žena, ali...
...ali, jedno je bilo teoretizirati zaštićen u pećini, a sasvim nešto drugo naći se oči u oči sa jednom od njih, sam, prepušten na milost i nemilost njenoj ćudljivoj prirodi...
mora hitno nešto poduzeti, jer bilo je samo pitanje trenutka, kad će ona shvatiti da nema blage veze što treba učiniti, i da samo petlja i prtlja..a to je, čak je i on bio toga svjestan, kraj.
razmišljao je, razmišljao,...razmišljao,..i dosjetio se.
zadivit će ju crvotočinom u crvotočinama crvotočina, tako da će zaboraviti na strašne stvari koje žene čine muškarcima, kad imaju za to priliku...
otvoro je jednu
malo je čudno izgledala, takve još nije vidio, kao da će se nailaskom na nešto zatvoriti sama u sebe..ali poslužit će svrsi, mišljaše.
no, zlatokosa se nije ni obazrijela na crvotočinu koju je držao na dlanu, već mu se približila, podigla se na prste
i svojim usnama lagano dotaknula njegove...
prije nego se onesvijestio, uspio je, krajnjim naporom, uputiti crvotočinu ka nebu
u onaj neobično mračni dio, bez zvijezda
tamo nema ničeg, tamo će šteta koju će napraviti crvotočina, svojim prolaskom, biti ništavna...
...........................................................................

.........................................................................

strah, nada, strah, pa opet nada, miješali su se u srcima ostatka čovječanstva.
gledali su kako dio neba, bez zvijezda, se povećava...crna rupa sve bliža, guta prostor, grabeći prema sunčevom sustavu,...
kralj artur se upro iz sve snage, svršavajući
crna rupa je crna rupa, ako ju ovo ne uništi, ništa neće...
naizgled niotkud, pojavila se svijetlost crvotočine
suočena sa crnom rupom pred sobom
dodir je bio zapanjujuće kratak
crvotočina se malo rašiila
obuhvatila crni planet
i povučena gravitacijom, stisnula,
zatvorila sama u sebe, i nestala.
na nebo su se vratile zvijezde
...........................................................................

.......................................................................

jutro je bilo blago
svijet slavio svog čuvara, kralja artura
a twirl...
twirl je razmišljao kako je imao sreće, što se onesvijestio u pravom trenutku
i kako će ubuduće morati bolje paziti da ga ne zatekne noć
samog
sa tim opasnim stvorenjima