hm

....razapeti poput sjajnih struna čija sjena presjeca nezadovoljstvo na dva, neravomjerna dijela, pri kojem je veći lakši od manjeg, težeg, što je dokaz da stvoritelj više voli ravnotežu u neravnoteži nego neravnotežu u ravnoteži, čime nas nastoji uvjeriti da nije picajzla, već jedan tolerantan bog kojem su vaša djela jednako nedraga kao i vaši propusti, misli i riječi, ne nužno tim redoslijedom jer ako se radilo o stvaranju svijeta, po prvi put, onda je ol(d)majti zapravo konceptualni umjetnik i imamo vrašku sreću što domovina naše srži zapravo i nije u kičmi iscjeđenoj do vodenkastosti učestalim samozadovoljavanjem vlastitog ega crnjenjem djevičanske bjeline, siveći svijet oko sebe i uvjeravajući se da je sivo zapravo bijelo, još uvijek, kao i prvog dana, kad smo pomislili da snovi imaju neku dublju važnost od pražnjenja ekvivalentnom onom koji vraća svako jutro dio našeg postojanja majčici zemlji, od kojeg svi prežemo, taj dio nas, nije stvarno naš, jer da je, nebi nas napuštao, bez autorskih prava, za koje se ionako nitko ne otima, u dotičnom slučaju, dok netko ne osmisli način da zaradimo na vlastitim nusproduktima postojanja koje ispiru kiše i odnose nekom drugom, baš kao što iz kamena nam brišu vjetrovi imena sa budućih nadgrobnih spomenika jer lektira je to koju čitaju tek rijetki, koji svoj red za brisanje čekaju napeti, ... razapeti poput sjajnih struna...

zbog ljubavi
prema babi...
...........................................................................
...............

...kad sam još bio sasvim mlad, plašili me babama.
baba rogama
babama s kolačima, koje prođu prije negu uspiješ zgrabit komadić..
crnim babama, što skakuću s kamena na kamen
bijelim babama, koje noću rade
najviše sam se pak bojao baba sa bubuljicama na nosu, iz kojih rastu tri dlake
i naravno..
kako to obično biva...
noćna se mora ostvarila
rozmarina-baba
baba koja u sebi sjedujuje sve strašne babe, ..ona postoji
na iskrica weblogu
strah i trepet za svakog muškarca
koji nije pokojni
ili barem pritvoren u hagu
nedo mu bog da je i pritom hrvat...
...no, muškarac mora učiniti, što muškarac učiniti mora..
dođoh joj u gnijezdo...
zažmiriš
i očekuješ ugriz ajkule
no
tamo
samo
klepeće s gebisom u čaši...
(kako čujem, baba uopće nije ni muško)
i tako, ...
strah se pretvori u ljubav
doduše jednostran, jer me ona nevoli
zbog duplog w
o twirle, zašto si twirl? odreci se imena svoga
...sve češće mi glas govori...
i tako...
kocka je bačena
odluka pala
predao sam zahtjev da mi se briše jedno v
babi za ljubav...
..............................................................
dok čekam, pjevušim si: ..
tko se boji babe još...babe još...
tri za groš...tri za groš...

-...djeco moja, more vam je ogromno. veće nego jarun i bundek zajedno!..treba ti par sati da ga preplivaš...
a boja...plava poput zrelih šljiva.
i skroz je slano. već pripremljeno za juhu, samo ubaciš mrkvice..
-ne muljaj djede,- prekinula su ga djeca složno!--znamo da si zalutao bio...
krenuo si pješice, i za tjedan dana su te našli polumrtvog u okolici jastrebarskog...
-pa dobro. te godine nisam uspio.
ali 2012. prije smaka svijeta.
da. bila je to godina kad je twirl osvojio more
meko poput perja
samo propadaš..propadaš...
...a onda su naišli neki kvazispasioci, imali vježbu.
ma, ne daju čovjeku uživati...
....kad sam drugi put ušao, pojavila se sirena. plivala je oko mene, a kad god bih pokušao rukom je dohvatiti,
otplivala bi centimetar dalje..htjela da je slijedim
pokazala bi mi put do podmorskog blaga, ehhh...
dobro, izgledala je kao obična riba, istina. ali bila je sirena
samo se morala skrivati, ..jer kad su mene onako grubo izvukli na obalu ponovo, što bi tek njoj uradili,..sirotici...
...nisam se predavao. vidio sam školjku bisernicu, na dnu. blistala je, poput zlatnog zuba, pokazujući mi svoju
ljepotu. ...imao sam je u rukama. najveći biser ikad viđen...
...glupi spasioci. baš su morali imati vježbu. ali, bar su mi platili, s tim novcem sam kupio onog drvenog magarca.
u vitrini.
nije istina da sam ga ukrao. vaša pokojna baka laže. jer sam radije kupio magarca, a ne njoj nakit od školjaka..
-baka nije pokojna, djede!...eno je, kuha!-graknula je bezobrazna čeljad, pokazujući na neku staricu...
- ne! to nije vaša baka! ne znam tko je ta žena, ali vaša baka je bila prekrasna, predivna, mlada...
znala je sve odgovore. ustrojstvo svemira je imala u malom prstu.
mogao si je probuditi u tri sata ujutro i pitati zašto ima jednu nogu kraću.
odgovorila bi da joj je bog u svojoj providnosti zato dao drugu nogu dužu.
ali, to se nije moglo provjeriti, jer je uvijek stajala samo na jednoj...
o daaa, kakva je to samo žena bila..
kad bi te pogledala onim svojim okom, bio si sretan što joj bog u providnosti nije dao da joj se, od kljuna,
istovremeno vide oba...
-a kad bi zapjevala, i slavuji bi utihnuli, u čudu,..
i nikad mi nije silazila s ramena,..osim, kad je krala rum..
- aaaaaaaa, djede, opet si sve pobrkao, to je bila papiga.
ostavila te radi kapetana kuke...
-kuka? gdje je kuka? dajte mi mač!! pokazaću tom gusaru, tko je ovdje twirl, od nas dvojice!!! mač amo!!!
...........................................................................

...........................................................................

.............

bio je bijesan. željan krvi. osvete. probudio se u njemu twirl,...
i da nije utonuo u san, tko zna kako bi se proveo kapetan kuka,...
ovog je puta opaki gusar imao ludu sreću...da..

(btw. mijenjam magarca, drvenog, za biser. .......)

Ženo idi iz života mog

Nocas si mi nemir opet bila
tiho mi rekla „volim te“
usne ti ljubim, a znam
da sanjam to sve

Osjecam te svuda u svome tijelu
samo tebe dusa zna
svakoga dana ja sam sve blize do dna

Zeno, idi iz zivota mog
zeno, molim te k'o druga svog
pusti da zivim, izadji iz mene ti

Zeno, idi iz zivota mog
zeno, molim te k'o Boga svog
pusti da zivim, izadji iz mene ti

Nocas si mi nemir opet bila
tiho mi rekla „volim te“
usne ti ljubim, a znam
da sanjam to sve

Gledam te kroz case pune vina
oko mene samo ti
idi iz mene, necu da zivim sa tim

Zeno, idi iz zivota mog
zeno, molim te k'o druga svog
pusti da zivim, izadji iz mene ti

(iz twirlovog priručnika za preživljavanje izvan divljine, za muškarce)

uz kitu cvijeća, koju muškarac mora imati u ruci, prilikom prilaženja osobi suprotnog (nemuškog) spola,
u svrhu zavođenja, drugi važan čimbenik je da pritom izgovara ljubavne stihove....
e sad, ne mogu to biti bilo kakvi stihovi, jer će dovesti do suprotnog učinka,..
potrebno je da to budu stihovi koje nije još niti jedna druga čula, jer suprotnospolke imaju razvijen smisao
za muljatore, pa nemojte ni pokušavati,...ako ne živite u blizini traumatološke bolnice,
a predpostavljam da je malo takvoh sretnika.
dakle, postavlja se pitanje, kako doći do prikladnih stihova.
ako uistinu želite povećati svoj postotak uspješnosti kod žena, sa nula posto, na neki realan broj,
preporučujem da se obratite twirlu, upoznate ga sa svojom željenom, ostavite ih
neko vrijeme same, da twirl prouči problematiku, i iznađe prave stihove, koji će je, dok ih budete izgovarali, oboriti s nogu...
cijena: pava sitnica
ako ste siromašni ili jednostavno škrti da platite majstora, možete se poslužiti sistemom, sam svoj majstor...
ovdje ću vam potpuno besplatno dati nekoliko osnovnih naputaka, o kojima treba voditi računa, da bi se vaša ljubavna avantura uspješno dokončala.
dakle, ljubavna pjesma..
nemojte odma na cice i guzice, jer će žena pročitati vaše namjere, zaključiti da one nisu u konačnici brak, i već ste na putu za zbogom...
najbolje da krenete od očiju.
ali nemojte gledat niže, dok joj govorite o dubinama u kojima se utapate gledajući u prozore njene duše, .. već je hrabro gledajte u oči, dok lažete.
muškarac ste, samo hrabro. ako se trebate na to podsjetiti, primite se za testise, ona to neće primjetiti, jer vas gleda kako ju gledate u oči, tonete i gubite dah, te vas ona svojim dahom treba vratiti u život,...kad vas oživi, odmah primjetite da su joj usne poput saharina ( za slučaj da je na dijeti i mrzi spominjanje meda, šećera, voćnog soka...) slast koja vas obuzima pri samoj pomisli na njene usmine .. NEEEE !!! ne tako.... skoncentrirajte se, niste još došli do usmina, a ako budete brljali, niti nećete. dakle ..pri pomisli na njene usne, što vas mame, opijaju poput vina, vaša krv vrije, jer nikad niti jednu prije niste poželjeli poljubiti uistinu, znali ste da nešto čekate, a sad znate i što ste čitav život čekali... nju!
njena kosa što zove vaše prste da se u njoj izgube kao u djeca u šumi, iz koje ne znaju izaći...
vrat, što širi mirise, još zamamnije nego kad vam mama kuha sarmu, u zimsku hladnu noć...
nakon toga, ne idete niže, jer su odmah cice, koje ako slučajno spomenete, morate zvati grudi, za kojima vam vapi grud, ne iz pohotničkih, već najdubljih plemenitih pobuda
(i nadajte se da neće upitati koje su to plemenite pobude, jer ćete se morati vaditi da je ispod njih srce, do kojeg je vama jedino stalo, pa zato u čežnji da se približite njenom srcu, malkoc joj pipkate po cicama, nebili osjetili pod prstima i taj organ kako kuca,..cice su joj, lijepe, to ne zaboravite reći, ...savršene, ali vi ih niti ne primjećujete u ljubavnom zanosu, jer vas uzbuđuje njena osobnost, a ne njeno tijelo..)
dakle, držite se apstrakcije,
rečenici obrnuti redoslijed riječi morate, kako bi sve izgledalo što stvarnije i inspirirano njenim jedinstvenim karakterom...koji je tako božanstven da biste mogli cio život provesti uživajući u njem (karakteru).
onu rečenicu, ubost ću te na kraju balade, nju izbjegavajte, jer je preriskantna.
(neke stvari jednostavno ne smijete izreći, jer je to vrijeđa ko osobu..i opet, zbogom testisi i traumatološka...)
ne brinite, odavno su ona i ona shvatile vaše namjere, bez da joj to kažete, nije žena glupa, nebi ovladala svijetom da je...
ne zaboravite, kad izbiflate svu predviđenu poeziju, i približite se njenim usnama na poljubac, ..
ne zaboravite joj pokazati u ruci već ranije priređenu kitu , koju ste do tada skrivali.
to će je totalno i definitivno oboriti!

glupa oklada, pomislio je, kad je otvorio oči
ne smije više toliko piti
alkohol ne djeluje dobro na njega
opet se uvalio
uvijek se uvali, kad popije
dobro, ovaj put čak nije niti strašno...dobro će mu doći da testira vlastitu izdržljivost
a i da isprazni jaja...
ne razmišlja pravom glavom, dok ima taj pritisak..dolje,...
a žene se ionako navikao samo zamišljati...
otkako ga je vera zdrmala, izgubio je interes za sve druge.
jednostavno, nisu ga zanimale
sad je to pitanje časti
okladio se
najbolje da ne gubi vrijeme, dan će brzo proći
a on mora "isušiti kičmu", koliko god puta može
reći će da je na godišnjem, ako netko primjeti da ga nema...da, to je dobar izgovor
na izletu je negdje,..za sve osim za najboljeg frenda
s kojim se takmiči u bizarnom sportu
ni kao klinac se nije takmičio, čiji je veći, tko će dalje pišati, tko dalje pljunuti košticu od trešnje, čiji je tata jači...
mora prestati piti
jednom.
poslao mu je sms
vrlo brzo zatim slijedeći; dvaput
frend je već javljao; triput
i tako cijeli dan
sve ga je boljelo, ali nije odustajao
dok više nije smio od boli niti dotaknuti malog, a i da je mogao, bilo bi uzaludno...
....9 naspram frendovih 8
bio je iscrpljen
želudac mu se okretao pri pomisli na žene
bacio je i kolekciju pornića, neće mu više trebati...
niti će mu tako skoro pasti na pamet slične aktivnosti...
zazvonio je telefon
vera
došla je iz njemačke, sutra već putuje dalje...
žena u koju je bio dugo zaljubljen
zaljubljenost je prerasla u ludu sexualnu privlačnost
nikad niti približno nije želio niti jednu, toliko kao nju
ne samo zato što ju nikad nije imao, niti mogao imati..
imala je tu čarobnu privlačnost
za koju vrijedi ginuti
krv mu je ključala, pri samoj pomisli na nju..
vera ga zove, ..
-znam da je ludo, znam da sam rekla da nikada neću,...
ali, danas te trebam
ne mogu biti sama
imala sam zbilja teško razdolje
gad je imao ljubavnicu
nismo djeca
sad mi treba pravi muškarac
koji se neće izvaliti na leđa i zahrkati, nakon pola sata...
želim se ponovo osjećati kao žena
izgubiti pokrivena tvojim tijelom
treba mi tvoja snaga, tvoja moć
da se rasplinem, poput oblaka kojeg je sunce ulovilo u klopku...
da, odrasla sam, naglo, nikad nisam imala drugog, a on me varao...
želim te.
i zbilja te trebam
znam da zbog mene nemaš curu, već godinama,..znam
dođi, pokaži mi da i ti mene toliko želiš
i ostat ću
(ili da zovem slinavog peru? hihihi)
dođi, danas je tvoj sretan dan!-

Расцветали яблони и груши,
Поплыли туманы над рекой.
Выходила на берег Катюша,
На высокий берег на крутой.

Выходила, песню заводила
Про степного сизого орла,
Про того, которого любила,
Про того, чьи письма берегла.

Ой, ты, песня, песенка девичья,
Ты лети за ясным солнцем вслед
И бойцу на дальнем пограничье
От Катюши передай привет.

Пусть он вспомнит девушку простую,
Пусть услышит, как она поет,
Пусть он землю бережет родную,
А любовь Катюша сбережет.

četvrta šibica
je ponijela twirla daleko od ljudi.
na proplanak okružen šumom.
žut od žutih cvjetova uljane repice
prošaran krvavo crvenim divljim makovima
i stara, trošna koliba.
preko čijeg su se praga navirivale životinje, njuškajući ga
...........................................................................
..................

u to doba je imao neobičnu naviku, pomalo vangogovsku
neobjašnjivu potrebu da svuda uokolo sije žutu repicu i crvene makove
uskoro je čitav kraj postao turistička atrakcija
iz zraka
avioni su nadlijetali. novinari iz cijelog svijeta
su njegov, do tada savršeno miran proplanak
proglasili prvorazrednom destinacijom - must see!
postalo je in u mondenom svijetu jesti čuveni twirlov grah
prenoćiti u njegovoj kolibi, koja je vrlo brzo poprimila veličinu nesrazmjernu prvobitnoj namjeni
tako da je twirl bio primoran napustiti svoj skromni brlog i potražiti osamu u gradu
tamo ga nitko nije primjećivao, niti se uopće obazirao na njega
grad je izvanredno mjesto za odmor od ljudi...
no, ova priča je iz doba dok još njegov everland nije bio otkriven
sa početka doba četvrte šibice
uglavnom
jednog je sunčanog dana naišao na tri neobična grma
na mjestu gdje ih, bio je siguran, jučer nije bilo
kako nije sklon panici, kad god naiđe na kakovu neobičnost, misteriju što prkosi skoro pa zdravom mu razumu
stao bi razmisliti o mogućnostima koje su mogle dovesti do te neobičnosti..
(uglavnom bi okrivio vanzemaljce, što je, vrlo vjerojatno bilo blizu istine
jer da nije, netko od njih bi se pobunio, demantirao..)
stajao je tako pored grmlja, razmišljajući
kad, iznenada, najmanji grm kihne
-nazdravlje!- reče twirl malenu grmu
-hvala!- odvrati grmić na neobičnom jeziku (ali prijevod je: hvala!)
našto se druga dva grma pomaknuše, nađoše između twirla i grmića
a iz njih su virile puhaljke
jasno je da nitko ne uperuje u tebe puhaljke ako nisu unutra i pripadajuće otrovne strelice
čak ni kad je riječ o grmlju
digao je ruku u znak mira, sjeo, izvadio svoju frulicu
i zasvirao
dodomimireredooomiifaasooo....pjevala je ptica kos
a zatim i
dosodosodosodomisofarefarefaretiredo...malu noćnu muziku
svirao bi on još...ali to je sve što zna, pa da baš ne okušava sreću svojekomponiranima...
nije tad bilo ni vrijeme ni mjesto za tako što
kako je twirl pjesmama nedvosmisleno pokazao da su mu namjere miroljubive
grmlje se opustilo.
pošlo za twirlom, koji ga je pozivao da ga slijedi. pred kolibom su se grmovi raskomotili, skinuli granje koje im je služilo i kao zaštita i kao maskirna odjeća
pa se ispostavilo da je riječ o tri neobična putnika
neobična u ovom dijelu svijeta
radilo se o mužu, ženi i dječaku
po kostima u kosi, i još nekim sitnicama poput smanjenih ljudskih lubanja oko pasa
twirl je zaključio da se radi o pripadnicima nekog od plemena sa bora-bore
a po prijekorima koje je žena neprestano upoćivala mužu
da su vjerojatno prije desetak godina krenuli na bračno putovanje, čamcem..
ali, vjetar je zapuhao jače nego su planirali, morske struje odradile ostatak posla
u međuvremenu dobili dijete, koje se začelo prije ove pustolovine
jer, to im je jedino
pa je također za predpostaviti da je žena mužu rekla
kako mu ne da ni blizu dok ih ne vrati kući...
a zna se da žene znaju bit zajebane, kad nešt' odluče...
nisu domorotkinje sa bora-bore nikakav izuzetak, očito nisu
hm..hmmm.hmmm..hmm
razmišljaše twirl
a, pokazalo se i da nije uzalud kao dijete učio od profesora baltazara
jer, dosjetio se
uključio je svoj prastari kompjuter, upiknuo stick, povezao se sa satelitom
i počeo tražiti...njihov dom
trebalo mu je malo duže...jer njegovo antropološko znanje
po kojem je zaključio lokaciju, gdje bi mogao taj dom biti je ipak skromno
no, pronašao ga je
znao je to po veselim povicima tri, sad već bivša grma
i upiranju prstiju u ekran, kad su prepoznali svoje, davno napušteno ognjište
ostatak priče je mogao početi
vrijeme je bilo za kapetana kuku
moreplovca, starog morskog vuka, uspavanog u twirlu
kojeg se budilo samo kad je trebalo pronaći kakvo blago
u tome je bio nenadmašan
no, i ova rescue mission je bila dobar povod da kapetan pokrene svoje uspavane kosti
prošverca tri grma u velikom kavezu u koji je strpao
jedinog dragovoljca koji mu se našao pri ruci, starog, vjernog papagaja
na brod koji je plovio najbliže željenom odredištu..pa drugi, manji,..
..sve do otoka na kojem je bio dom našem grmlju
kad su stigli, pozvali su twirla, da ostane na ručku..
žena je naložila vatru pod velikim kazanom pred kolibom
ali, ček,.. što će u njemu kuhati??
prošla me glad, u trenu
možda sam zbilja samo paranoičan
ali, ljubazno se zahvalih
i pobjegoh glavom bez obzira

djeda stjepana se twirl relativno slabo sjeća.
ali se zato dobro sjeća njegovih priča, koje su mahom bile iz rumunjske,
otkud je djedov djed došao....
on je pak, navodno bio lovac na vampire...
na twirlovom zidu stoji neobičan ukras,
glogov kolac kojim je probodeno srce samog grofa drakule
...........................................................................
...................................

otpuhnuh prašinu sa knjige u kojoj je djed zapisivao
svoju omiljenu poeziju.
otvorih nasumce...

Gavran,E.A.Poe

Ponoći sam jedne tužne proučavo slab i snužden
Neobične drevne knjige, što prastari nauk skriše-
Gotovo sam u san pao, kad je netko zakucao,
Pred sobna mi vrata stao, kucajući tiho, tiše-
»Posjetilac«, ja promrmljah, “što u sobu ući ište,
Samo to i ništa više.”

...s prozora se čuje čudan šum,
kroz maglu me upozori um
selo je odavno utonulo u san
al' tek je ponoć, daleko je dan....

Ah, da, još se sjećam jasno, u prosincu bješe kasno;
Svaki ugarak, što gasne, sablasti po podu riše.
Žudim vruće za svanućem - uzalud iz knjiga vučem
Spas od boli što me muče - jer me od Nje rastaviše
Anđeli, što divnu djevu zvat Lenorom nastaviše -
Tu imena nema više.

...drhtajem zadrhtah, od hladnoće
ne od straha il' samoće
krv je u me snažna, vrela
al' pogled skreće put' raspela...

Od svilenog tužnog šuma iz zastora od baršuna
Nepoznati, fantastični užasi me ispuniše;
Da utišam srce svoje, ja ponavljam mirno stojeć:
»Posjetilac neki to je, što u sobu ući ište -
Posjetilac kasni koji možda traži zaklonište -
Eto to je, ništa više.«

...ove riječi što pročitah,
odgovor su koji pitah
posjetilac, bar to je jasno!
tko je? uzviknuh glasno.....

Kad smjelosti malo stekoh, ne oklijevah nego rekoh:
»Gospodine ili gospo, oprostite, evo stižem!
Zapravo sam malo drijemo, kucali ste tako nijemo.
Tako blago, pritajeno, i od mojih misli tiše;
Gotovo vas nisam čuo« - i vrata se otvoriše –
Mrak preda mnom, ništa više.

....pitanje mi vjetar vrati
tišina ga u stopu prati
odškrinuh prozor pažljivo
grunu vihor, ne bojažljivo.....

Pogledom kroz tamu bludim; stojim, plašim se i
čudim;
Ah, ne može smrtnik sniti snove što se meni sniše!
Al nevina bje tišina; znaka nije dala tmina,
S mojih usta riječ jedina pade poput kapi kiše,
»Lenora«, prošaptah tiho, jeka mi je vrati tiše,
Samo to, i ništa više.

....nema nikog vani noću
uvjerit se opet hoću
još jednom zovnuh, tko je?
krute sjene mirno stoje, nijemo me upitavši, što je?
ništa, ništa, noćni ljudi
oprostite, mećava me hladna budi.....


U svoju se sobu vratih, dok u meni duša plamti;
Nešto jači nego prije udarci se ponoviše.
»Zacijelo«, ja rekoh, »to je na prozoru sobe moje;
Da pogledam časkom što je, kakve se tu tajne skriše.
Mirno, srce. Da vidimo kakve se tu tajne skriše –
Valjda vjetar, ništa više.«

....nastavih čitat, kada opet čudan šum;
put svoj nađe vražji kum
vjetar igru igra svoju
u sobu bi da uđe moju
evo, čak i knjiga lijepo piše:
valjda vjetar, ništa više.........

Prozorsku otvorih kuku, kad uz lepet i uz buku
Dostojanstven ude Gavran, što iz drevnih dana stiže,
Ni da pozdrav glavom mahne, ni trenutak on da stane,
Poput lorda ili dame kroz moju se sobu diže
I na kip Palade sleti, što se iznad vrata diže.
Sleti, sjede, ništa više.

....ah, i vrata soba ima
otvorih, možda im se šarka klima
sa snijegom bijelim, leptirica crna
u sobu uđe, kao srna
mili bože, vraže kleti
na glogov kolac, ona sleti

Kad ugledah pticu crnu, u smijeh tuga se obrmu,
Zbog ozbiljnog dostojanstva kojim strogi lik joj diše.
*Nek si ošišana ptica«, rekoh, »nisi kukavica,
O, Gavrane, mrka lica, što sa Noćnog žala stiže,
Kako zovu te na žalu hadske noći, otkud stiže? «
Reče Gavran; »Nikad više.«

....u krilima joj čudan sjaj
otkud zimi leptir taj?
imaš li ti leptirice ime?
lenora? pokušah time....
u zraku strava, strah me biše
jel to rekla, nikad više?.....

Začudih se tome mnogo, što crn stvor je zborit mogo,
Premda malobrojne riječi malo što mi objasniše.
Al priznati mora svako, ne događa da se lako
Da živ čovjek gleda tako pticu što se nad njim njiše,
Na skulpturi iznad vrata, zvijer il pticu što se njiše,
S tim imenom »Nikad više.«

(ovdje sam prestao čitati knjigu, bilo bi u najmanju ruku nepristojno
prema gošći.....a rekao bih i neoprezno, nastaviti s tim...)

.....što tad slijedi, krv mi sledi
pred očima obris mijenja
tren prije leptirica, sad je žena
dobro veče, crni stvore
usne mi progovore
njene odvratiše još i tiše
dobra večer, nikad više......

...kojim dobrom? upitah tada
vidjevši očnjake oštre, mada
djevojka izvadi pljosku, potežuć gutljaj prvi
nudi mene; malo krvi?
hvala, ne bih, nisam taj
nečiji se u njoj krije kraj....

...tada djeva kolac zgrabi,
a čemu li se ovo rabi?
pobijeno je mnogo od mog roda!
ovim tvojim šiljkom, doda
jedan od njih moj dragan biše
i prošapta: nikad više.....

...imaš sreće ubojico, iako je kolac u me;
glas ti nosim iz začarane šume
gospodarica me šalje...
govori, brzo! požurih je, dalje, dalje......
evo što ti ona piše,
nastavila je vampirica tiše;
ti i ona
nikad više!.......
...........................................................................
.....

I taj Gavran postojano, još je tamo, još je tamo,
Na Paladi blijedoj sjedi, što se iznad vrata diže;
Oko mu je slika živa oka zloduha, što sniva,
Svjetlo, koje ga obliva, sjenu mu na podu riše;
Moja duša iz te sjene, koja se na podu riše,
Ustat neće - nikad više!


Gavran,E.A.Poe

Ponoći sam jedne tužne proučavo slab i snužden
Neobične drevne knjige, što prastari nauk skriše-
Gotovo sam u san pao, kad je netko zakucao,
Pred sobna mi vrata stao, kucajući tiho, tiše-
»Posjetilac«, ja promrmljah, “što u sobu ući ište,
Samo to i ništa više.”

Ah, da, još se sjećam jasno, u prosincu bješe kasno;
Svaki ugarak, što gasne, sablasti po podu riše.
Žudim vruće za svanućem - uzalud iz knjiga vučem
Spas od boli što me muče - jer me od Nje rastaviše
Anđeli, što divnu djevu zvat Lenorom nastaviše -
Tu imena nema više.

Od svilenog tužnog šuma iz zastora od baršuna
Nepoznati, fantastični užasi me ispuniše;
Da utišam srce svoje, ja ponavljam mirno stojeć:
»Posjetilac neki to je, što u sobu ući ište -
Posjetilac kasni koji možda traži zaklonište -
Eto to je, ništa više.«

Kad smjelosti malo stekoh, ne oklijevah nego rekoh:
»Gospodine ili gospo, oprostite, evo stižem!
Zapravo sam malo drijemo, kucali ste tako nijemo.
Tako blago, pritajeno, i od mojih misli tiše;
Gotovo vas nisam čuo« - i vrata se otvoriše –
Mrak preda mnom, ništa više.

Pogledom kroz tamu bludim; stojim, plašim se i
čudim;
Ah, ne može smrtnik sniti snove što se meni sniše!
Al nevina bje tišina; znaka nije dala tmina,
S mojih usta riječ jedina pade poput kapi kiše,
»Lenora«, prošaptah tiho, jeka mi je vrati tiše,
Samo to, i ništa više.

U svoju se sobu vratih, dok u meni duša plamti;
Nešto jači nego prije udarci se ponoviše.
»Zacijelo«, ja rekoh, »to je na prozoru sobe moje;
Da pogledam časkom što je, kakve se tu tajne skriše.
Mirno, srce. Da vidimo kakve se tu tajne skriše –
Valjda vjetar, ništa više.«

Prozorsku otvorih kuku, kad uz lepet i uz buku
Dostojanstven ude Gavran, što iz drevnih dana stiže,
Ni da pozdrav glavom mahne, ni trenutak on da stane,
Poput lorda ili dame kroz moju se sobu diže
I na kip Palade sleti, što se iznad vrata diže.
Sleti, sjede, ništa više.

Kad ugledah pticu crnu, u smijeh tuga se obrmu,
Zbog ozbiljnog dostojanstva kojim strogi lik joj diše.
*Nek si ošišana ptica«, rekoh, »nisi kukavica,
O, Gavrane, mrka lica, što sa Noćnog žala stiže,
Kako zovu te na žalu hadske noći, otkud stiže? «
Reče Gavran; »Nikad više.«

Začudih se tome mnogo, što crn stvor je zborit mogo,
Premda malobrojne riječi malo što mi objasniše.
Al priznati mora svako, ne događa da se lako
Da živ čovjek gleda tako pticu što se nad njim njiše,
Na skulpturi iznad vrata, zvijer il pticu što se njiše,
S tim imenom »Nikad više.«

Gavran sam na bisti sjedi; tek te riječi probesjedi,
Baš kao da cijelu dušu te mu riječi izraziše:
Više niti riječ da rekne - više ni da perom trepne –
Dok moj šapat jedva jekne: »Svi me druzi ostaviše,
Pa će zorom i on, ko što nade već me ostaviše.«
Tad će ptica: »Nikad više.-«:

Muk se razbi, ja, zatečen - na odgovor spremno rečen
»Nema sumnje«, rekoh, » to je sve mu znanje, ništa više,
Riječ od tužna gazde čuta, koga Nevolja je kruta
Stalno pratila duž puta, pa mu sve se pjesme sliše,
Tužaljke se puste nade u jednu tegobu sliše,
U »Nikada- nikad više. «

Ali mi i opet Gavran tužne usne u smijeh nabra;
Dogurah pred kip i pticu moj naslonjač prekrit plišem;
Te u meki baršun padoh, povezivat mašte stadoh,
Na razmatranje, se dadoh - kakvu mi sudbinu piše
Grobna, kobna drevna ptica - kakvu mi sudbinu piše
Kada grakće: »Nikad više. «

Sjedah, tražeć smiso toga, al ne rekoh niti sloga
Ptici, čije žarke oči srž mi srca opržiše
Predan toj i drugoj mašti, pustih glavu mirno pasti
U taj baršun ljubičasti, kojim svjetlo sjene riše.
Sjest u baršun ljubičasti, kojim svjetlo sjene riše,
Ona neće nikad više.

Tad ko da se uzduh zgusnu, čudni miris me zapljusnu
Začuh lagan hod serafa, koji kadionik njiše.
»Bijedo«, kliknuh, »Bogu slava! Anđelima te spasava,
Šalje travu zaborava, uspomene da ti zbriše!«
Pij, o pij taj blag nepenthe, nek Lenori spomen zbriše! «
Reče Gavran: »Nikad više. «

»Proroče, kog rodi porok - vrag il ptica, ipak prorok! -
Napasnik dal posla tebe, il oluje izbaciše
Sama al nezastrašena usred kraja urečena,
U dom opsjednut od sjena, reci, mogul da me liše
Melemi iz Gileada, mogul jada da me liše? «
Reče Gavran: »Nikad više.«

*Proroče, kog rodi porok - vrag il ptica, ipak prorok.' -
Neba ti, i Boga, po kom obojici grud nam diše,
Smiri dušu rastuženu, neci dal ću u Edenu
Grlit ženu posvećenu, Lenora je okrstiše,
Djevu divnu, jedinstvenu, koju anđeli mi skriše.«
Reče Gavran: »Nikad više. «

"Rastanak je to što kažeš«, kriknuh, »ptico ili vraže!
U oluju bježi, na žal hadske Noći otkud stiže!
Niti pera ne ispusti ko trag laži, što izusti!
U samoći mene pusti!- nek ti trag se s biste zbriše!
Nosi lik svoj s mojih vrata, vadi kljun, što srce siše!«
Reče Gavran: »Nikad više. «

I taj Gavran postojano, još je tamo, još je tamo,
Na Paladi blijedoj sjedi, što se iznad vrata diže;
Oko mu je slika živa oka zloduha, što sniva,
Svjetlo, koje ga obliva, sjenu mu na podu riše;
Moja duša iz te sjene, koja se na podu riše,
Ustat neće - nikad više!

matematika
što reći o toj temeljnoj znanosti
na kojoj počiva sva druga znanost
i svi dosezi civilizacije
koji su nas doveli na rub propasti
nas, i sve druge vrste na zemlji
osim da je očito pogrešna
potpuno i posve
jer da nije, njeni rezultati ne bi bili tako katastrofalni po opstanak života u ovom dijelu svemira
intuitivno, znao sam to odavno
no, bili su jači
govorili mi kako sam glup
kad ne razumijem tako jednostavne stvari , poput računice
temelj čovječanstva počiva na (pogrešnoj) logičkoj matematici
zasnovanoj davno, u vrijeme kad su ljudi vjerovali onome što vide
i nisu vjerovali onome što ne vide
tako je došlo do toga da
su dva i dva četiri
odgajani smo da vjerujemo u to
nikad se nismo zapitali
a što ako je to samo privid?
gdje je tu entropija? npr. ..reakcija, na akciju zbrajanja?
naivno i nevino smo vjerovali da možemo beskonačno mnogo puta zbrajati dva i dva, pa ih iznova razdvajati i opet zbrajati...
i da će rezultat uvijek biti četiri
još smo to, bahato proglasili zakonom
a zna se što slijedi onima koji se drznu prekršiti zakon
ako je, dakle, netko nekad i primjetio da svako zbrajanje, osim rezultata iza znaka jednakosti, uz to ostavlja i trajne posljedice u krhkom ustroju svemira, taj je brzo potisnuo takav rezultat, u dio mozga koji melje štetne nusprodukte razmišljanja...
e sad, ako bismo se vratili unazad i cijelokupnu ljudsku aktivnost do sada pokušali ispraviti, u skladu sa spoznajom da dva i dva nisu samo četiri, već da sa sobom nosi stvaran, iako nevidljiv ostatak (tzv. klicu)
proglasili bi nas u najmanju ruku neuračunjivima
ok, jasno je da ne možemo ispraviti sve krive drine
klice, koje ostavljamo za sobom, pri svakoj konvencionalnoj računskoj radnji, se također zbrajaju, stvarajući crvotočine u prostorno-vremenskom kontinuumu kroz koji je nam dano da putujemo samo u jednom smjeru
a crvotočine su prečaci, pomoću njih možemo prolaziti beskonačne razdaljine, jednim korakom
putovati vremenom u smjeru i odredištu koje sami odaberemo
no, problem je u tzv. superklicama koje nastaju zbrajanjem klica u crvotočinu
njihovim zbrajanjem nastaju crvotočine u crvotočinama, te nas bacaju od nemila do nedraga prostorno i vremenski, pri svakom pokušaju korištenja crvotočina u ajmo tako reći, turističke svrhe
iako nisu skužili proces nastanka i opstanka crvotočina
veliki umovi su ih uspjeli do sada zabilježiti, čak i crvotočine u crvotočinama, te potpuno odustali od njih...
bilo im je to pre nerazumljio
no, mene su zainteresirale crvotočine trećeg reda
to su crvotočine u crvotočinama crvotočina
njih smo, hvala bogu , do sada uspjeli stvoriti manji broj
nisu se nagomilale niti počele još zbrajati, ..tako da su to za sada zadnje posrtojeće crvotočine
i njih se može rabiti za prostorno-vremenski turizam, pretvorbu blato-zlato, zlo u dobro..itd
budući da sam ih ja otkrio, nazvane su twirlove crvotočine
kako djeluju twirlove crvotočine?
jednostavno
ako ste ikad upotrebljavajući pogrešne podatke, koristeći pogrešne metode i izračune, došli do ispravnog rješenja, tada ste bili u sjeni twirlove crvotočine
naravno, nevidljivoj sjeni,.. u dosegu njenog djelovanja...
nešto kao toplo, toplo
u igri vruće-hladno
u kojoj tražite skriveni predmet, pomoću navođenja onog tko ga je sakrio, riječima,..hladno, mlako, toplo, vruće..užareno
ja vam ne mogu reći kako se otvara i usmjerava twirlova crvotočina, jer kad biste to znali, vi biste bili
twirl-gospodar crvotočina u crvotočinama crvotočina prostorno-vremenskog kontinuuma (puna titula)
ili, skraćeno
twirl

....kako se twirl bavio sakupljanjem otpada, svašta je već vidio da ljudi bacaju...
jednom je do njega došao kombajn. sasvim ispravan kombajn,
kojeg su se bivši vlasnici htjeli riješiti,
pošto-poto
i prodali su ga pod staro željezo.
twirla je boljelo srce, da nešto tako korisno završi u talionci,
pa je odlučio pokloniti kombajn svom bivšem selu, "onom selu"
jer, ipak ga zanj' vežu dječačke uspomene,
a seljani su još mahom kosili žito ručno.
priređena je zabava u vatrogasnom domu, na kojoj je selu svečano predao ključeve kombajna,
nakon demonstracije učinka moćne mašine...
bio je heroj svog sela, kako je predsjednik mjesnog odbora u govoru istaknuo..
tek što se vratio u grad, na prozoru ga je čekao golub, sa porukom:
nešto nije uredu s tvojim kombajnom...
vratio se u selo i vido srušen zid hangara, u kojem je ostavio kombajn.
-to smo riješili, budući da je išao samo unazad, srušili smo zid.-rekao je ponosno predsjednik.
-ali ipak tako ne možemo žeti žito...-dodao je
twirl je ušao, pomaknuo ručicu u položaj hoda unaprijed, i kombajn je krenuo put oranica...
sve je radilo kako treba, još jednom je objasnio komande i vratio se u grad.
gdje ga je čekao golub, sa porukom:
što si nam to uvalio? kombajn ne radi!
došavši ponovo u selo, vidio je da se netko sjetio da, kad već čisti sve pred sobom,
mogao bi i šumu raskrčiti..i naravno, kombajn je zaglavio u šumi, mučeći se sa drvećem,
koje ga je zablokiralo...
odglavio je kombajn, objasnio još jednom i komande i da je predviđen za žito, a ne za šumu...
i vratio se ugrad
gdje je gukao već umorni golub,..
'ebo te tvoj kombajn, da te 'ebo!-ovaj put je pisalo...u punom obliku te psovke...
moćna mašina je stajala na sred polja, a mještani su je popravljali..
približivši se, vidio je da je alat kojim su ga popravljali uglavnom bio čekić, malj, pajser...
..i sve takve stvari kojim su lupali po kombajnu, sa svih strana
-a, tu si, zlotvore!-sjevali su oštri pogledi prema twirlu
duboko je uzdahnuo, ušao pogledati, i vidio da lampica indikatora goriva svijetli crveno
-nema goriva! naravno da ne radi, morate uliti gorivo- objašnjavao je
-kakvo gorivo? jesili nam donio gorivo?
-nisi! zašto si nam onda uopće dovezao kombajn, koji ne radi???
- pa ne mogu vam ja donositi gorivo, to morate sami- pravdao se
-mi? mi da kupujemo skupo gorivo, za tvoju prokletu mašinu?
-žito nam propada, zbog tebe, nitko ne želi više kositi, svi čekaju da im kombajn...
-upropastio si selo!
-vraže nečastivi!
-gade odvratni!
-rugobo prokleta!
prizor je nalikovao na seljačku bunu 1573.
skupili se bjesni seljani sa vilama, sjekirama, motikama...
nije bilo izlaza, bio je opkoljen
narod se digao na ustanak, spreman na linč
lokalni krčmar je donio bačve s vinom, nekoliko janjaca okretao na ražnju...
twirl se jedva nekako uspio spasiti
tako da je pristao ostati u selu, dok ne požanje sve žito sa seoskih žitnica
da nadoknadi selu štetu koju je počinio
bili su uistinu blagi
dobro je prošao
kombajn?
kombajn sam nakon žetve prodao
u staro željezo
pošto - poto

bilo je to u doba otkrivanja onoga što se krije onokraj skrivene strane svemira....
...u to doba, twirl je testirao svoju novootkrivenu vidovitost
pogled u budućnost
jedno kratko vrijeme je imao tu sposobnost
predviđanja događaja nekoliko sekundi ranije
počelo je tako što je gledajući izvlačenje lota
unaprijed govorio brojeve koji će biti izvučeni
nepogrješivo
svi svjedoci njegove sposobnosti su bili zatečeni, fascinirani
nije im rekao da broj zna tek par sekundi ranije
već se pravio da ne želi iskorištavati to za osobno bogaćenje
kako su iluminati doznali za to,..ostaje nejasno
no, na kraju su i oni, nakon puno muke, obostrane,
digli ruke od njega, kao promašenog slučaja
twirl se, međutim zabavljao igrajući poker na automatima
ali, s malim ulozima, mali su i dobici...
obožavao je pogađanje veća-manja
pri svakom pogotku, dobitak bi se duplao
a pri gubitku....a naravno, pušing, rođo
limit je bio dvanaest duplanja za redom...
twirl, skroman kakav je bio, počeo bi već kod šestog skidati dio uloga..
jer, nikad ne znaš kad te tvoj pogled može zavarati...
iscrpljivalo ga je to gledanje u budućnost i polako je gubio taj vid
zato je odlučio uzeti što može, dok može
otišao u kockarnicu
zaustavio se kod poker aparata neobičnog izgleda
na kojemu su bili nacrtani vrapci, veseli, živahni...samo što ne propjevaju živ živ
fora, pomislio je i sjeo pred njega
igrao je dok nije dobio flush royal u vrijednosti 2000 kn
i krenuo promatrati budućnost
manja - 4000 kn
manja - 8000 kn
manja - 16 000 kn
veća - 32 000 kn
oko njega su se počeli okupljati znatiželjni posjetitelji
manja - 64 000 kn
-uzmi to, uzmi...- govorili su
manja - 128 000 kn
broj okupljenih je rastao
manja - 256 000 kn
došlo je osoblje, protestirati, ali su im okupljeni dali do znanja
da se ne mješaju, jer...ako se smije gubiti, smije se i dobivati
manja - 512 000 kn
sve duži su bili razmaci pri kojima se twirl odlučivao stisnuti tipku
manja - 1 024 000 kn
nitko se nije usudio niti disati glasno
izmješala se twirlu slika
trudio se razaznati slijedeću...hladan znoj mu se niz čelo slijevao
dali da uzme, ili da ide do kraja...prevelik je to bio novac, prevelik
manja - 2 048 000 kn
još samo dvaput treba pogledati
još samo dvaput dobro vidjeti
bio je u transu, odavno
prst mu je bio na tipki na kojoj je pisalo manja..
čuo je povike - veća, veća!
drugi su vikali - uzmi dok nisi sve izgubio!
manja - 4 096 000 kn
ekran je poludio od žmiganja
ljudi više nisu mogli gledati, -ti si lud, uzmi, sve ćeš izgubiti!
twirl više ništa nije vidio
zatvaralo se njegovo treće oko, oslijepio je
naprezao se otvoriti ga još jednom
još samo jednom
i ugledao ju je, stisnuo
manja - 8 192 000 kn
veselje je probilo iz okupljenih
slavlje
na ekranu je pisalo
čestitamo!
vaš dobitak u vrijednosti 8 192 000 kn
bit će u cijelosti doniran
za očuvanje ugrožene vrste,
vrapca, domaćeg običnog!
hvala!

ostatak ranije zarađenog novca je otišao na liječenje od stresa
kojeg doživljavam svaki put kad čujem: živ živ
..i ne pitajte me više nikad, zašto ne volim vrapčiće, hvala.

ne znam otkud twirlu tolika fasciniranost showovima
kad nema niti televizora,..ili možda baš zato
što je to njemu totalna misterija,..nešto nesvakidašnje...
nešto kao the dream comes true
uglavnom,...
dobio je pismo, iz amerike
u kojemu ga pozivaju da sudjeluje u oprah showu
i kartu, povratnu, avionsku....
gleda, i gleda, i gleda....i lijepo piše: mister twirl tvvirl
adresa: twirlova pećina (to je on, nema sumnje)
čuo je on već za oprah show, ali da bude siguran pitao je susjeda ramiza
čiji rođaci u istri imaju televizor, a kako on ljeti odlazi k njima, sigurno zna nešto više...
i da, potvrdio ramiz da je to najveći svjetski show
i da je odred za čistoću ništa, čičkin dim prema ovome...
-bože, ipak postojiš! -poklonio se twirl, ganut
tolikoj se sreći ipak nije usuđivao nadati...
i odlučio je da ovaj put neće dozvoliti da nešto pođe krivo
do showa je bilo gotovo tri mjeseca, sasvim dovoljno za pripreme
počeo je s pranjem po kući
uzeo bi suđe, i čim bi završio, povikao; oprah!
nabavio si je i štopericu
vježbao je na svemu što se dalo oprati
podove, zidove, fasade, dvorišta...
na semaforu, između dva zelena svjetla
ne samo da bi oprao stakla, već i čitav auto
stisnuo štopericu i povikao; oprah!
veš je prao na ruke, naravno,...nevjerojatnom brzinom
susjedima je djecu čokoladom i bombonima vabio, da priđu...
ne bi se niti snašli već bi bilo gotovo....oprah!
prao je ulice, noću, prije negoli bi službeni perači došli
samo bi mlazom vode ostavio znak, kao zoro osvetnik,...oprah!
zadnji izazov mu je bila jedna stambena zgrada, novogradnja
neboder sa deset katova
nije jeo, nije spavao, dok na vrh zgrade nije izvjesio zastavu; oprah!
upitao bi se, pogledavši ogledalo; -spreman?
-rođen spreman!-glasio bi odgovor s druge strane
kao da ga je sve do sada u životu vodilo ka ovom jednom jedinom cilju
pobjediti u oprah showu
amerika se podastrjela pod twirlovim nogama,...
spremna biti osvojena, po drugi put
u studiju showa, htjeli su ga smjestiti među pobliku,
objašnjavali da je pozvan kao gledatelj, da promatra show
što je bilo potpuno neprihvatljivo
nije twirl promatrač, on je natjecatelj, fajter...
imao je sa sobom i slike sebe nad zastavom na neboderu, na kojoj je pisalo; oprah!
natežući se i objašnjavajući s osiguranjem, naišla je jedna punašnija, draga tamnoputa gospođa
koja je odmah shvatila situaciju
ponudila twirlu da bira, hoće li mjesto u publici, ili pred kamerama, na bini
twirl je, gladan natjecanja, žedan pobjede, pokazao gdje pripada, na pozornicu
osiguranje ga je iako nevoljko, moralo propustiti
njegovo mjesto među gledateljima, popunjeno je sa slučajnim prolaznikom
show je mogao početi
ušla je ona gospođa, praćena reflektorima i kamerama
-danas mi je rođendan!
i kao svakog rođendana, imam iznenađenje za sve posjetitelje.
prošle godine sam svakom darovala novi auto
ove godine, budući da je današnji show o luzerima, pozvala sam najveće luzere iz cijelog svijeta
i odlučila im darovati po 100 000 dolara!
dame i gospodo posjetitelji,.....
ispod vaših se sjedala nalazi ček na donosioca, vrijedan 100 000 dolara!
niste više luzeri!
to je moj skroman poklon danas, za vaše bolje sutra!
a kako su današnja tema stvarni, nepopravljivi luzeri,
imamo i specijalnog gosta iz hrvatske...
............................................................

...nikad mi se i nije činila ta amerika nešto posebno...
...niti mi se uopće putovalo tamo....
...i opće ne kužim columba zašto ju je išao otkrivati...
...valjda nije imao pametnijeg posla...
...pih!

novac je svuda oko nas
samo ga treba ubrati.... (mnogi autori)
twirle, sine, ti si sposoban samo za stvaranje nereda....(moji roditelji)
...spajajući te dvije genijalne misli u jednu, prije nešto više od dvije godine
odlučih unovčiti svoj najjači adut
nered
zamišljeno-učinjeno
povezah se s producentima odreda za čistoću
objasnih im kako je vrijeme da dođu u hrvatsku
točnije, u moj skromni brlog
no nije to baš tako jednostavno
sklopili smo komplicirani ugovor
po kojemu sam imao dvije godine,
za stvoriti kaos
nered i prljavštinu dostojnu emisije takvog kalibra
svaka stavka je bila predviđena ugovorom
što i kako živjeti dvije godine da bi se nakupilo dovoljno prljavštine
da hrvatskoj i meni osobno pripadne slava
najprljavijeg mjesta i čovjeka ikad
vrijednost ugovora je bila 120 000 funti po godini
dakle, isplatit će mi 240 000 funti i izglancati pećinu...
to je to
zbogom sirotinjo
zbogom šljakeraj
moja karta u jednom smjeru, za zemaljski raj
uredno sam slao izvještaje, fotografije, video materijal...sve je išlo po planu
moja (ne)aktivnost, naravno, nije prošla nezapaženo od okoline
a ja nisam, po ugovoru, smio nikome objasniti o čemu se radi
tako da sam sve ljude držao podalje od pećine
da ne zabadaju nos u moje poslove
šutio, na prigovore...i mislio si svoje...šuškao već funtama, potiho, u sebi..
danas je bio taj dan
moj veliki dan
došle su kim i aggie
i vojska pratećeg osoblja
dočekao sam ih na aerodromu
otišli smo u hotel, bili na radnom ručku
dogovorili sve pojedinosti s producentima
u mom selu su se čudili
tolikoj sviti koja dolazi
u limuzinama, tv-kombijima...
pustio sam da mi vozač limuzine otvori vrata,..(moram se početi navikavati na to)
pred kućnim me pragom dočekala majka
i sestre, također
i još nekoliko žena iz sela
majka je postrojila svoju malu četu i rekla:
-twirle, sine,.. gledam te već dugo kako se patiš i živiš jadno
odlučila sam ti pomoći
izbaviti te iz takvog života
jer ti to, sine, zaslužuješ!
eto, očistile smo ti i uredile b(r)log...

ganulo te, znam
evo ti rupćić,..obriši suze radosnice,..nego,.. tko su ova gospoda?

The Light At The End Of The World - Link

The Light At The End Of The World............................svjetlo na kraju svijeta

An isle, a bright shining isle..........................................otok, sjajno svijetleći otok
stands forever, alone in the sea...................................stoji zauvijek, u moru sam
Of rock and of sand and grass.....................................od stijena i pjeska, suhi potok,
and shale, the isle bereft of trees..................................trava i škriljca, stabala lišen otok.

- Small. A speck in the wide blue..................................-malen. čestica u širokom plavom
sea. 'Tis the last of all the land......................................moru. posljednji od sveg kopna
A dweller upon our lonesome........................................stanovnik na našem osamljenom
isle, the last, lonely man? -............................................otoku, posljednji, usamljeni čovjek?-

By the Gods he is there to............................................od bogova on je tamo da
never leave, to remain all his........................................nikad ga ne napusti, ostane čitav život
life. His punishment for.................................................svoj. njegova kazna za
evermore, to attend the eternal light.............................zauvijek, da na vječno svjetlo pazi.

The lighthouse, tall and brilliant.....................................svjetionik, visok i briljantan
white, which stands at the end......................................bijel, na kraju svijeta što
of the world. Protecting ships........................................stoji. štiteći od stijena brodove
and sailors too, from rock they......................................i mornare, da na njih
could be hurled..............................................................ne bi bačen bio koji

Yet nothing comes and nothing.....................................ipak, ništa ne dolazi i ništa
goes 'sept the bright blue sea........................................ne odlazi, osim svjetlo plavog mora, o bože.
Which stretches near and far........................................koje se proteže blizu i daleko,
away, 't is all our man can see......................................to je sve što naš čovjek vidjeti može.

Though, one day, up high on..........................................Ipak, jednog dana, gore visoko na
rock, a bird did parch and cry.........................................stijeni, ptica što se sušila i plače.
An albatross, he shot a glance,......................................albatros, bacio je pogled,
and wondered deeply, why?...........................................zašo? zapitao se najjače.

Could it be a watcher sent?...........................................bi li to mogao biti promatrač poslan?
A curse sent from the Gods,..........................................prokletstvo poslano od bogova,
who sits and cries and stares at him,............................koje sjedi i plače i bulji u njega,
the life that they have robbed.........................................život koji su pljačkali.

Each year it comes to watch.........................................svake godine dolazi bdijeti
over him, the creature from above.................................nad njim, stvorenje odozgora
Not a curse but a reminder of........................................ne prokletstvo, već podsjetnik
the woman that he loved................................................na ženu koju je volio.

- Oh weary night, under stars,......................................- oh čežnjiva noć, pod zvijezdama
he'd lay and gaze...........................................................on bi ležao i piljio u nevjerici
Up towards the moon and stars....................................gore prema mjesecu i zvijezdama,
The suns dying haze.....................................................sunčevoj umirućoj sumaglici

Time and again, Orion's light.........................................s vremena na vrijeme, orionovo svjetlo
filled our man with joy....................................................ispunilo bi našeg čovjeka radošću
Within the belt, he'd see his love,..................................unutar pojasa, on bi vidio svoju ljubav
remembering her voice -...............................................prisjećajući se njenog glasa -

The twinkle from the stars above..................................sa svjetlucanjem zvijezda iznad
led peace into his heart.................................................u srce mu je mir sišao.
As long as she looks down on him...............................dok god ona gleda na njega dolje
he knows they'll never part............................................zna da se s njom nikad nije ni razišao

One day good, one day bad.........................................jedan dan dobar, drugi dan loš
The madness, the heat, the sun,.................................ludilo, vrućina, sunce,
Out to sea, he spies upon land....................................vani na moru, on upire pogled prema kopnu još
His beloved Albion........................................................njegov dragi Albion

Cliffs of white and trees of green.................................litice bijele i zelena stabla
Children run and play,.................................................djeca trče i igraju se meko
'My home land' he cries and weeps,..........................."zemlja mog doma" on žalujući plače
why so far away?........................................................zašto je tako daleko?

Eyes sore and red. Filled with tears,...........................očima upaljenim i crvenim. punim suza,
he runs towards the sea..............................................trči prema moru
To risk his life, a worthy cause,...................................riskirajući život, s valjanim razlogom,
for home he would be..................................................da bi bio u svom dvoru

Into the sea, deep and blue,........................................u moru dubokom i plavom,
the waters wash him clean.........................................vode su ga oprale ko dan.
Awake. He screams. Cold with sweat........................probudi se. on vrišti. hladan u znoju
And Albion a dream.....................................................Albion je san.

- Such is life upon the isle,.........................................- takav je život na otoku,
of torment and woe....................................................od muke i jada
One day good. One day bad......................................jedan dan dobar,drugi loš
And some days, even hope........................................a ponekim danima, čak i nada.

The light at the end of the world.................................svjetlo na kraju svijeta
burns bright for mile and mile.....................................milje i milje žarko gori
Yet tends the man, its golden glow,...........................još pazi čovjek, na njegov zlatni sjaj
in misery all the while?............................................... a u stalnoj bijedi ga dvori?

For fifty years he stands and waits,...........................već pedeset godina on stoji i čeka
atop the light, alone....................................................povrh svjetla, sam
Looking down upon his isle.........................................gledajući dolje na svoj otok
the Gods have made his home -................................što dom mu napraviše bogovi tam' -

The watcher at the end of the world...........................čuvar na kraju svijeta
through misery does defile..........................................iako bijedom se umazao,
Remembers back to that single night.........................sjećajući se te noći
and allows a tiny smile...............................................maleni se osmjeh ukazao

(His sacrifice was not so great,..................................( njegova žrtva nije bila tako velika,
he insists upon the world............................................inzistira on prema svijetu.
Again he would crime,.................................................ponovo bi zgriješio,
Again he would pay,.....................................................ponovo bi platio,
for one moment with the girl).......................................za jedan trenutak sa djevojkom )

Her hair, long and black it shone,................................njena kosa, duga i crna je sjala
The dark, beauty of her eyes,......................................tamna ljepota, njene oči krasne,
Olive skin and warm embrace,....................................maslinasta koža i topao zagrljaj
her memory never dies...............................................uspomena na nju nikad ne gasne.

'Twas years ago, he remembers clear.......................bilo je to godinama ranije, sjeća se jasno
the life they once did live..............................................života kojim su jednom živjeli znati.
Endless love and lust for life,.......................................beskrajna ljubav i žudnja za životom,
they promised each would give...................................što obećaše, jedno drugom dati.

Alas, such love and laughter too,.................................ali jao, takva ljubav i smijeh također,
was short as panting breath.........................................bijaše kratka ko' dah škrti.
For one dark night, her soul was kissed.......................jedne mračne noći, njena duša bijaše poljubljena
by the shade of death....................................................od sjene smrti.

(Agony, like none before,..............................................( agoniju, kao nitko prije,
was suffered by our man.)............................................pretrpješe naš čovjek.)
who tends the light now burning bright..........................koji pazi na svjetlo što žarko gori
on the very last of land...................................................na samoj zadnjoj zemlji.

(Anger raged and misery too........................................( ljutnja je bjesnila, i bijeda
like nothing ever before.)................................................kao ništa ikada prije. )
He cursed the Gods and man and life,..........................proklinjao je bogove i ljude i život,
and at his heart he tore..................................................i iz rasparanog mu srca vrije.

- A deity felt sympathy.....................................................- božanstvo je osjetilo simpatiju
and threw our man a light...............................................i dobacilo našem čovjeku svjetlo u samoći
'Your woman you may see again,.................................." svoju ženu možeš vidjeti ponovo
for a single night. -..........................................................u jednoj jedinoj noći. -

But think hard and well young man,................................ali promisli teško i dobro, mladiću,
there is a price to pay:.....................................................visoka će cijena za to postati.
to tend the light at the end of the world............................da paziš na svjetlo na kraju svijeta
is where you must stay....................................................i tamo moraš ostati.

Away from man and life and love......................................daleko od ljudi i života i ljubavi
Alone you will be................................................................ti ćeš sam biti.
On a tiny isle. A bright shining isle.....................................na malenom otočiću. sjajno svijetlećem otočiću
in the middle of the sea.'....................................................u sred mora kriti."

- 'I'll tend the light, for one more night................................- "pazit ću na svjetlo, za još jednu noć
with the woman whom I love',...........................................sa ženom koju srce voli",
screamed the man, with tearful eyes,...............................vrisnuo je čovjek sa suznim očima,
to the deity above...............................................................gore, božanstvu kojeg moli.

And so it was that very night..............................................i tako bijaše te noći
his lover did return..............................................................njegova
se ljubavnica vratila.
To his arms and to their bed,.............................................u ruke njegove i u njihovu postelju,
together they did turn..........................................................ona ga je pratila.
In deepest love and lust and passion.................................u najdublju ljubav i požudu i strast
entwined they did fall..........................................................isprepleteni zaroniše dupku.
Lost within each other's arms.............................................izgubljeni među svojim rukama
they danced (in lover's ball). -.............................................plesali su (u ljubavnom klupku). -

- Long was the night filled with love....................................- duga je noć ispunjena ljubavlju.
For them the world was done............................................oni su sa svijetom prestali.
Awoke he did to brightest light,...........................................probudio se u sjajnom svjetlu,
his woman and life had gone..............................................njegova žena i život bijahu nestali.

To his feet he leapt. To the sea he looked..........................na noge je skočio. u more je gledao
To the lighthouse on the stone...........................................i svjetionik na kamenu tam'.
The price is paid and from now on.....................................cijena je plaćena i od sada
he lives forever alone..........................................................on živi zauvjek sam.

Fifty years have passed since then....................................pedeset godina je prošlo od tada
and not a soul has he seen.................................................a niti duše vidio nije.
but his woman lives with him still........................................ali njegova žena živi s njim još uvijek
in every single dream..........................................................u svakom snu kog snije.

'Tis sad to hear how young love has died..........................tužno je čuti kako je ljubav umrla mlada.
to know that, alone, someone has cried............................znati to, sam, netko je zajecao sada.
but memories are ours to keep...........................................ali sjećanja naša, u pamćenju stoje
To live them again, in our sleep.........................................da ih ponovo živimo, kroz snove svoje.

(odabrao, preveo i obradio: twirl)