La bambola

.. buljila u travu.
Onak' potrbuške i tražila djetelinu s četiri lista.
.. kikotala se.
Onak' ležećki na krevetu gledajući u njegove oči.
.. i bila zaljubljena.
Nisam.
Čitam svoj život kao naopačke okrenutu slikovnicu.
I pomislio bi netko da ne znam sanjati ispravno.
A znam.
Samo mi je nekako teško želje strpati u riječi, a snove u slike i pusiti ih da lete.
Visoko, visoko.. pa da kao Jonathan Livingston probiju oblake.
Slobodila bi se... žmireći prema suncu.
S krilima od Boga, a ne od voska jer padati mi se više neće u provalije.
Dopizidilo mi kao Kojotu što leta za pticom koja ne leti.
A svaki put ga zajebe.

Mda, opet sam zaboravila sunčane očale i sad škiljim veselo radeći bore oko očiju.
I pokušavam biti konkretna jer dugo nisam..
..buljila u travu i tražila djetelinu s četiri lista.
(jednom bi to voljela raditi u dvoje)

obzirom da ne dozvoljavaš komentare na blogu, moram ti se zahvaliti na svom.
hvala na posebno prekrasnim fotografijama koje si stavio danas na blog.

Alisa se osjeća kao da se vratila kući :)

Gubimo li volju zbog usporenog rada grlene čakre?
Ili se grlena čakra usporava zbog gubitka volje?
Pitanje je sad.