parablog

Ja sam jednostavna žena, padnem na pregalaštvo i trudbeništvo.
A znam da sam pala čim si na jutjub pustim
I'm crying out for more - your love is king,
I'm coming on, I'm coming
You're making me dance inside. :D
Evo i vama, pa i vi igrajte Link

Kada bi mogla pustiti kosu barem do ramena i kada bi ti nokti bili duži, sviđala bi mi se još više. Možda bi se mogla početi mazati kremom protiv celulita i ako bi barem dvadeset trbušnjaka dnevno napravila, napravila bi dosta. Jesi li možda razmišljala o povećanju dojki i korekciji nosa? Sitna korekcijica, nikakav spektakl. Lijepo bi ti pristajale punije usne. A i ova prirodna boja kose je tako beskarakterna, da je barem nijansu, dvije plavija. Zašto se ne šminkaš? Uđi u cipele na petu, pokaži noge. Kako imaš malene uši! Jel me čuješ uopće što ti govorim?!

Poslušaj, bilo bi dobro da malo slabije primjećuješ. Bilo bi ti lakše. Nemoj imati stav. Ma hajde, zezam te, to mi se sviđa, znaš da volim sve tvoje stavove. Ali uskladi ih sa mojima, bit ću ti sve, obećajem. Ja ti moram biti sve. Ok, tvrdoglava si, idi doma. Kamo si krenula? Nemoj pričat sada, sada šuti, sada ćemo se maziti. Ostani, ne idi doma. Kako hoćeš. Želim te, ali nemoj me zvati, ja ću tebe. Budi nedostupna. Nemoj ovisiti o meni. Budi dostupna kada to hoću. Gdje si, sa kim se još *ebeš?

Budi ovo, budi ono, samo nemoj biti ono što volim,.. čekaj, ne volim,.. a volim u biti. Jok, ne volim.

(Jedan drmež za čvrstu dupad da razbije monotoniju Link)

I Brka i Ford se praskaju pravo, samo još mene po kazni valjda ostavilo da stojim u kutu

... nemojte da vas prozivam jednu po jednog. Ima i većih nesrećnika od nas ovdje, izvolite čitat:



https://www.zagreb.info/zagrebackim-ulicama/skandal-na-trgu-devastiran-spom
enik-bana-jelacica-netko-trazi-seksualne-usluge/396521/#

Razmišljala sam. Otići ću odavde jer ovdje za mene nema kruha. Dala sam šansu i sebi i Iskrici da me ugodno iznenadi, međutim, nisam našla ono što tražim. Pa kaže, I have run, I have crawled, I have scaled these city walls only to be with you. But I still haven't found what I'm looking for. Upaljače u zrak.

Otići ću i u znak podrške nesuđenoj kumi i njezinoj kumi iz zone sumraka također, jer one ne umeju otići u miru dragome Sulejmanu Veličanstvenom dokle god eto sjedim na blogu, artikuliram mjesečne cikluse i sejem svoje sve kroz sitno sito. Dok tražim nešto naročito.

Otići ću jer i proljeće nam žuri ususret i jer zemlja već miriše na sjetvu i jer moram puno učiti o uzgoju povrtnica i začina - tome se želim posvetiti u skoro vrijeme. Zadržavati fokus ovdje bila bi ludost. Čekaju me novi putevi i ja im se radujem.
Puse!

A čuj ljepote, danas sam je otkrila:

Kud me nosiš pojma nemam
Otkud ovdje livade
Najbolje je da se spremam iza duge
Granice.
Daj mi svoje zlatne note
Hoću tvoje okove
S mojim isusom na vratu
Odlazim pod istine.
Nećeš silo bogme nećeš
Nećeš skrenut putnika
Sakrio se iznad kiše
Ispod kuće bogova

Link

Prvo ću o kratkim kosama. Evo ja se nedavno ošišala na skroz kratko, tako sam zadnji put kad mi srednjoškolska ljubav sa starcima odselila u Zrenjanin u ratnim devedesetima. Kratko ko dečka i odgovorno tvrdim da me muškarci uhode kao nikada zaslijepljeni valjda srnećim očima žene što silom prilika sama mora raditi sve muške i ženske poslove svijeta, žene što odlučno kroči u bolju budućnost u vojničkim čizmama. Na dugim nogama za igranje, jel.
To ide za mnom po supermarketima, prati me autima, popravlja jaja u hlačama besramno uz svo gađenje kojem je izloženo od strane moje asketske, blago do izrazito umjerene prirode. Ili je dakle do kratke kose ili je do moje radijantne, vibrantne prirode, ja nemam drugog odgovora. Ok, ima i treća opcija, ona lokalna veštica o kojoj sam pisala neki dan - ako me zaozbiljno oslobodila teških okova neuzvraćene ljubavi, onda se moguće ćuti nadaleko i naširoko da sam emocionalno slobodna, a i na sve ostale načine, neostalo nezabilježeno. Wink-oink-wink.
Tako da eto, džabe ti kratke kose kad sesipilnosti pobjeć ne možeš. A nije li grehota u takovoj raskošnosti ne imati nikoga ni za ses, moja ti, nije li to protiv svih biblijskih zakona? Jeste.

Ok, sada možemo malo o vama. Našla sam pjesmu, vašu ljubavnu pjesmu, pjesmu na koju bi recimo vas dvoje mogli čagati na svom prvom nježnom susretu. Ona tako izvrsno poručuje ono što se događa između vas dvoje. Leptirići moji. Pročitajmo tekst, poslušajmo melodiju i zapjevajmo ako nam duša tako rekne.

Tvoje lice poput uhode me prati
Kroz preduge uvode
Spotičem se nespretno o riječi
Koje sam pripremio

Stojim pokraj sebe i s gađenjem
Slušam kako te obrađujem
Pričam ti o vezama, o nama,
Bitangama, princezama

I krene kao loš refren
Koji te rastužuje
Da si ti nježni cvijet, a ja probisvijet
Što te ne zaslužuje

Reci zašto ne bi htjela
Imati me za prijatelja
Evo ja ću biti tvoj najbolji drug
Pa svrati na kavu ili na fuk

Tvoje lice poput uhode me prati
Kroz preduge uvode
Spotičem se nespretno o riječi
Koje sam pripremio

I nikoga ne muči pitanje smiješno
Dok se rastajemo u idili
Kako ćemo samo ostati nešto
Što nikada nismo bili

I krene kao loš refren
Koji te rastužuje
Da si ti nježni cvijet, a ja probisvijet
Što te ne zaslužuje

Reci zašto ne bi htjela
Imati me za prijatelja
Evo ja ću biti tvoj najbolji drug
Pa svrati na kavu ili na fuk

Link

Nisam htjela usranim postom jučer kvariti prekrasan dan zaljubljenih, spomendan čak, usput ako je nekakav spomendan, blagdan, štoli, zašto žena mora na posao umjesto da leži na krevetu posutom ružinim laticama ko u najgoroj pjesmi rokera Bon Đovija, uz nahtkasel sa raznim seksualnim igračkama od kojih je ona toplokrvna pored nje najslađa, najdraža, nezamjenjiva. Zašto?

Odgovora nema.

Pa nastavimo onda u usranom tonu. Imala sam prije par dana intervenciju na lavabou u kupaoni. Tak sam sjebala taj sifon da ga više nisam mogla podići i voda u njemu je depresivno stajala na pol lavaboa s tendencijom da tako ostane zauvijek ili barem dok se ne isuši ko najgora kaljuža. Kosa mi se momentalno počela kovrčat kad sam se samo sjetila da bih trebala zvati jedinog vodoinstalatera kojeg ovdje znam, a koji mi je tuš kadu montirao tjedan i pol uz spiku da ja ne razumijem kakav je to posao i da nisam jedina osoba "gospođo" kojoj radi kupaonu i da "ne možemo se tako razgovarati, znate, ja sam danas čitav dan bio na tehničkom, evo sad sam na kavi i ko zna kada ću pod vedrim nebom opet biti". Boli me kita za tvoje kave. Nevjerojatno, tome treba izrolat crveni tepih na dolasku i odlasku i još platiti uslugu barem dvadeset posto više jer sam žena i jer "ne razumijem" kakav je to posao namontirat tuš kadu.
I tako, kad sam se dovoljno nasekirala razmontirala sam i cijevi i sifon ispod lavaboa, isušila močvaru, ali to nije bilo dovoljno. Baš sam se morala dodatno nasekirat i nabrijat da bi namontirala to sve skupa nazad da se ona jebena gumica ne zapetlja oko onog nečeg i da to sve skupa ima nekakvog smisla. Opsovala sam nekoliko puta i šarafcigerom riješila stvar.

I onda se sjetim svih tih potencijalnih mužeka koji besposleno doma češu jaja ne mareć za emancipirane žene koje bi voljele da moraju biti manje emancipirane. Ko vas šiša, vele oni, tražile ste, gledajte. Sjetim se kako sam, otkad sam se nadobudno počela dopisivati, a ima tome možda dva-tri tjedna, iz čista mira ghostana od nekoliko primjeraka muške vrste, u biti razlog ignorancije me ne zanima, jer ako postoji razlog za to, a koji ja ne trebam znati, to je dovoljno dobar razlog za krenuti dalje i ne osvrtati se. Neke od razloga ipak naslućujem:
1. Stanujem preblizu
2. Stanujem predaleko
3. Koristim se na blogu rječima: kurac, pička, govno, sisa, jebanje (uživo uopće ne, majkemi)
4. Nisam liberalna ni politički korektna
5. "Znam ja dobro kakva si ti, ti hoćeš nekog bogatog lika da te časti rajskim delikatesama i nemreš si ti ni zamislit sa kim sam ja sve hodao - ne poznaješ ih, ali si sigurno za njih čula", đizus krajst, ovo mi je zaozbiljno u inbox stiglo iz vedra neba
6. Kućni ljubimci mi žive u kući
7. Uglavnom pišem o onome što mi se događa sada i odmah, a oni su dosta samozatajni
8. Sve ono gore napisano zajedno ili kompletirano i uvezeno po pojedinim točkama iz izloga i tome slični problemi
9. Štajaznam, možda sam nekome baš i gadna
10. Jednostavno ne znaju šta bi sa vakom egzotikom pa su manili se ćorava posla. Pametno

No, ima jedan dječak. On vjerojatno još nije otkrio blog. Njega bi.

Vidim kako im zeleni balac visi na pol nadusnice dok to izgovaraju. Blagoteleći pogled uz neizbježno pitanje: jeste vi zvala dimljačara? ALO VOZAČ, OĆE TA MENSTRUACIJA VIŠE, IMA IZAĆ!

Imam jednu igru za nas. Zove se "pogodi pjesmu". Zadatak je prepjevati slobodnim stilom tojest prilagoditi neku pjesmu u potpunosti ili djelomično aktualnim zbivanjima u vlastitom životu.
Naprimjer, jučer sam poslije posla u potrazi za nečim što se može brzo pripremiti, a da bude fino, našla cvjetaču. Ne jednu, nego dvije. Pazi, dvije cvjetače u frižideru, tu nešto ne štima. Kada sam kupila jednu, a kada drugu, ne znam. Ne znam brate sestro, evo hipnoza, evo sve, želim znati jer ne znam. I možda bi stvar slučajnom promatraču, pa i meni uz malo dobre volje, mogla proći ispod radara da nisam jučer prekjučer opet gledala cvjetače po akcijama unatoč ovim dvjema što me čekaju doma. Što nije u redu sa mnom?!
Tome u prilog dio pjesme, refren, a zadatak je pogoditi o kojoj se pjesmi radi.
She's a maniac, maniac at grocery store, and she's buying cauliflowers like she's never done before.
A?
Obećajem da ovime ne namjeravam uznemiriti brkatu zmiju i forda prefecta, stvarno se ne trudim biti pametna i duhovita, ne napinjem se ni niš, ja ne znam što je to, evo ujutro napravim kavu koja bi od mrtvaca napravila elona muska, ne zezam, ona iz lidla kremasta pa umjesto žličicu i pol ja stavim tri - neka se nađe, i onda još malo onog vlažnog smeđeg šećera što ima vlastiti život, zagrabiš žličicom da bi ga stavio u šalicu, a onda se on poput transformera skupi u nekakav organizam, i onda još mlijeka od soje sa vanilijom pa nek puknu dušmani.
Zmijo i Prefectu, evo ja doista ne želim uznemiravati vaše nježne duše, ali to je moj zločin i to je moja kazna, hodam svijetom na tim dugačkim prekrasnim nogama i uznemirujem.
Ps. Tema pjesme može biti i neka sa drombuljom i guslama, ako ćemo morat duže pogađati budete malo pripomogli sa ponekim džokerom.
Pusice.

Sjedim u vlaku. Nije još svanulo, ali nebo na istočnoj strani već poprima ljubičastu, ružičastu, narančastu, zelenu i plavu boju. Tim redom. Tu i tamo poneki mračni oblačak tanko razvučen kistom. Prizor je prekrasan, zvijezde su još upaljene. Kad prebacim fokus bliže nosu vidim samu sebe na prozorskom staklu, mogla sam baš oprati kosu jutros. A i trebala bi se ošišati. Ok. Budem. Vidim i curu prekoputa, čita skriptu, priprema se za ispit. Nebo su sakrile krošnje, čitav gusti drvored od nekoliko stotina metara u slijedu. Idem naći muziku. Kaže google:
Why wait any longer for the world to begin?
You can have your cake and eat it too
Why wait any longer for the one you love?
When he's standing, in front of you.
Bob Dylan. Pazi sad. Bila je to pjesma uz koju sam izgubila nevinost. Klinci smo bili, ali taj mali je već tada baratao problematikom, pojmovima, finesama kao da je rođen s tim. Neki su ljudi izgleda stvoreni za ljubav. Ja nikada nisam imala tu profinjenu notu kojom bih privukla i zadržala ljubav u svom životu, nikada mi takve stvari nisu išle ko od šale. Stvarno su me rijetki voljeli. A nema svatko ni tako velike i sigurne ruke kojima bi mogao grliti raščupanu divlju osamnaestogodišnjakinju u tenisicama opsjednutu Vudstokom i prezirom spram svega što moderno društvo predstavlja. Bože, kakav komad blesetine. Nego, Bob Dylan. Slušat ću ga čitav dan.

gdje sam, što se to događa?
Molim zgodne stabilne čvrste šarmantne muškarce mlađe od 38 godina da mi ne šalju fotografije svojih ukrućenih alatki, ja sam žena u nježnim godinama, ne mogu doći do zraka, ko će odgovarati za moju nesvest, ko?!?

Gledala sam sinoć na preporuku dokumentarac o liku sa tindera koji je zavaljao nekoliko žena na spiku da je sin egzotično bogatog oca da bi ih nakon je znalački uspostavio odnos gdje je stekao njihovo bezgranično povjerenje pokrao. Nisam stekla dojam da se tu radilo o ženama upitne inteligencije, lik je jednostavno vrhunski manipulator. Ništa ne prepušta slučaju. Sick shit. Nije mi se dalo niti odgledati do kraja, bilo mi je blago mučno od praćenja čitave te nakaradne konstrukcije koja je očito držala vodu, a i spavalo mi se. Treba mi nešto normalno i zdravo da me ne prebaci na zijevanje i to je postalo pravilo. Tolerancija na drame, trilere i horore nula bodova. Film se može naći na Netflixu, a zove se Tinder Swindler. Moja ocjena 3/10.

Otvorila sam jednom nakratko špijunski profil na tinderu, isto na nagovor i to kolegice koja se btw udala za lika kojeg je tamo upoznala, no meni se nije svidjelo ono što sam vidjela. Postoji malena šansa da mu nisam dala dovoljno vremena da me uvjeri u korisnost korištenja, no beskrajno svajpanje meni je u tih nekoliko dana izgledalo kao gubitak vremena. Pogotovo jer kvalitete koje moraš ocijeniti da bi uopće mogao smisleno iako van svake pameti sudjelovati u toj igrici su na razini biranja komada mesa na placu. "Nu mene na plaži!"; "Viđe moje bocke malaaaa!"; "Okeko te moje gleda preko čitavog ekrana"; "Ja u odijelu - ljubi majka"; "Malo sam bildal"; "Čitam knjigu, a ne strip"; "Popel sam se na planinu, haj-di-haj, ja sam zmaj". Pa sažeti opisi: volim putovanja, volim ljeto, volim sve što vole mladi. Ma da? I onda još masa fotografija izvitoperenih likova sa pola glave koje ti iskaču uz sav trud da zadaš nekakve civilizirane okvire u koje bi se uklopila ta neka osoba koju želiš upoznati. Ne želiš ih vidjet nikada nigdje kamoli na aplikaciji za upoznavanje ili popularnije, za seks. Svajp left. Ne znam. Nemrem. Nisam komplicirana, obećajem, ali nemrem. Ja sam iz onog svijeta gdje treba progovorit da se vidi jel tu ima nečeg, a ako je i oku ugodno to je samo dodatni plus. Jep, slabi odaziv i po tom pitanju, zato i pišem, jel. Ako je oku neugodno, nemoj ni zucnut. Ni zuc.

E kad sam već krenula sa problematikom varanja tojest bacanja krafni u oči, pogledala sam još jedno teže probavljivo djelo talijanske filmske produkcije, a zove se The Players. Spašavaju ga povremeno stvarno smiješne scene no njih se može nabrojati na prste jedne ruke. Radi se o ljigavim ubračenim muškarcima koji u 90% žena vide svoje vjerne kopije i to im je privlačno do te mjere da mališana ne mogu obuzdati u gaćama. To bi potrošilo i ženu svog najboljeg prijatelja uz kovanicu "Bolje da sam je opslužio ja - čovjek kojega poštuješ i voliš, nego neki nepoznati brko". Supruge su u tom filmu prikazane ili kao žene na rubu živčanog sloma koje radi teške manipulacije završe po kojekakvim rehabilitacijama ili kao žene koje s puno razumijevanja krpaju njihove rasparane gaće. Pritom i same počinju koketirati sa prevarama, na tugu i žalost njihovih glupih supruga. Ocjena 2/10.

Pa ko si želi dodatno zasrati vikend...

Jučer je vele bio značajan datum i kažu još da bi bilo dobro obratiti pozornost na situacije kojima smo u toku dana bili izloženi.

Da rekapituliram:

1. Netko mi je ujutro zauzeo parkirno mjesto. Što je ok jer nigdje ne piše da je to mjesto moje. Par mjesta iza bilo je jedno na koje bih mogla sparkirat uz malo manevarskih vještina kojima nisam sklona pogotovo u rano mračno jutro nakon jedva dva gutljaja kave. Parkirala sam između dva stoljetna stabla gdje nije trebalo puno filozofirat

2. Kolega sa posla je neki svoj rad u kojem sam mu asistirala iz dobre Kekecove volje doslovno u mini promilima, mjereno u vremenskim jedinicama pet minuta angažmana, predstavio kao zajednički projekt i radi toga mi je bilo dosta neugodno i to do te mjere da sam imala potrebu verbalno dati do znanja da je to što sam odsudjelovala goli k. Mislim da to zna i on, ali me uključio na način da sam ostala u onom glupom čudu tipa "mili Bože gdje sam zašla"

3. Drugi kolega je dao do znanja da je bacio oko na kolegicu i raspitivao se o njenom bračnom statusu. Sjebano skroz. Zašto mi ljudi govore takve stvari

4. Neka lokalna vještica je na moju inicijativu raskinula čini između mene i prijatelja od kojega sam jednom htjela da mi da sve, i više od prijateljstva, dušu da mi da. On nije bio spreman na takvu vrst veze i ja sam učinila sve što je u mojoj moći da ga pošaljem daleko, daleko od sebe misleći da je to jedini način da zaboravim svoj ljubavni poraz. Sve van svake pameti i van vrline ljubaznosti. Nedostaje mi moj prijatelj. Tko zna dal je živ

5. Auto su mi zasrale ptice. To je sjedilo na drvetu iznad mog auta i rafalno sralo. Najviše je stradalo vjetrobransko i bočno vozačko staklo, s tim da se na vozačkom nalaze neki doista impresivni reljefi

6. Trebalo mi je više od sat vremena da upalim jebenu vatru u jebenom romantičnom kaminu u jebenoj romantičnoj vukojebini. U kući je bilo maksimum deset stupnjeva. Kad se plamen ukazao uključila sam neku romantičnu dosta sjebanu komediju u nastavcima sa Netflixa. Zaspala nakon dvadesetak minuta

Evo.

Posle vesti u krugovalu ćemo čuti pesmu koja iz godine u godinu od hiljadu devetsto osamdeset i druge stoji visoko na prvom mestu u toku meseca februara. Meseca ljubavi. Pesma koju jednako vole zapevati dokone domaćice kao i smešne šiparice. Pesma koju jednako vole odzviždati direktori preduzeća kao i servilni batleri. Poslušajmo o kojoj se pesmi radi dok kolege iz sportske redakcije nameštaju mikrofone za emisiju kroz koju će nas voditi kolega Đuro Oleg Romb. Do sutra srdačan pozdrav!

Link