parablog

Od svih elemenata i uređaja za kuću, najviše vremena trebalo mi je za izabrati tuš kadu i mješalicu za sudoper. Nit kužim kak to može bit tak skupo, nit u čemu se točno razlikuju osim eventualno vizualno, a realno nisam bila nit osobito baždarena izabirati nešto što je u mom platnom razredu i pritom ulazi u kvadraturu prostorije koju opremam. Ono što sam naučila jest da i uz minimalna ulaganja i vješto pretakanje možeš dobiti dom i ljepši i topliji i mekši, svakako draži nego oni iz kataloga.

Da se mene pita, ja bih da je sve prostrano i prozračno i da kada u koju stane dvoje stoji na sredini prostorije koja ne mora nužno biti samo kupaona, kao ona u Žena kojoj sam čitao, iako je možda i dobro da umjesto takve kade imam jednostavnu tuš kadu jer ono je jedan od najtužnijih filmova uz koje sam imala priliku tuliti ikada.
Ipak razlikovala bi se u nečemu, u toj prostoriji barem jedan zid bi bio sav od stakla i bilo bi u njoj puno zelenila, ono bi padalo u slapovima iz svakog ćoška i stajalo bi samostalno u formi omanjeg drveta, a iznad nje bila bi galerija sa čime već poželim.

Tako. A kako te vi?

U privitku tuš kada koja je osvojila najviše bodova i od danas službeno postala moja.

Sa trideset sam godina bila dosta neopterećena i životom i ljudima, onime što je bilo, onime što jest i onime što će doći, u gejmerskom slengu sve oko mene bilo je GG i život je bio kakao.
Nisam robovala stereotipima, vjerojatno zahvaljujući svojoj na svim mogućim i nemogućim razinama nestereotipnoj obitelji, niti sam sebe ikada smatrala isključivom osobom.

No sigurno znate kako neobičan odnos možemo izgraditi sami sa sobom gledajući se svakoga dana u isto ogledalo i pritom osim obrisa vlastitog lika ne vidjeti išta. Tu je ogledalo i tu je neka slika mene, imam sve, ništa ne fali, oko, uho, nos, ruke, noge na mjestu, idemo na posao.

A ljudi se mijenjaju.

Ja sam to saznala ljetos kada sam odabirala element sa ogledalom za kupaonu. Prošla sam pored desetaka ogledala, a da uopće nisam primijetila refleksiju ičega i ikoga, i nakon sam si dopustila stvarno zastati uočila sam nešto što dugo nisam vidjela - samu sebe. Prepričavala sam kasnije prijateljima događaj, prenijela vjerno ono što sam ugledala, ali prijatelji ko prijatelji ne mare za bore: "ok, što si još vidjela?".

Nekada se ne vidimo, često se ne vidimo, zato je dobro imati uz sebe ljude koji mogu iskorigirati pritom poštujući granice karaktera. Ništa na svijetu ne vrijedi ko čovjek. Jedan čovjek vrijedi ko cijeli svijet. Ljudi su blago koje diše. I ja volim ljude.

No nekada ih i žalim. Bježim i od sterilne komunikacije kao da su gubavi i kao da će njihov modus operandi (ženu varam; šamar; varijacije na temu) koji iz određenih razloga ne osuđujem, ali niti ne odobravam, prijeći na mene i kontaminirati zrak, vodu, sve bez čega se ne može. Više me jednostavno ne zanima tuđa istina koja je suprotna mojoj. Očigledno egzistira i bez mog prihvaćanja i neka je, ali dalje od mene. Nisam više liberal, starim, podesničarila sam skroz i bug off.

I kad uhvatim samu sebe ovako nefleksibilnu i s nikakvim pragom tolerancije na budalaštine kojima se ljudi izlažu - iako duboko vjerujem u cilju njihovog najvišeg dobra, svaka je škola dobra - prisjetim se jedne davne blogerice koja je bila dosta aktivna kada je meni život bio čokolada, pa i sada jest, i koja je bila puna gorčine i gnjeva spram svih i svega što nije imala želudac prihvatiti.

Jesam li ja u trenucima neprihvaćanja drugačijeg ta ista osoba iako me od njenih slova često prolazila jeza. Ako se dobro zagledam u ogledalo, možda i jesam. Ako znam prepoznati i disciplinirati neman možda sam i više od toga. Kao što je i ona vjerujem u krugu svojih milih. Pozdrav joj gdje god bila.

Enihau. Ne bum nikoga na galge. Ni u vatru. U vatru samo sa onime što mi ne služi. A to su suvišna pitanja i brige.

Ovako ja vidim ubračenu ekipu na iskrici kad nalete na situaciono slične sebi.

"Zasvrbla me organ nu me po prijatelja a možd i nešt više. Vink vink."

-"Nti bigulicu jab mogo isto nešt pod jaja bacit. Ova moja jebla sliku svoju nit me pogledat a kamoli moralno zadovoljt."

"Znam kak ti je. I želim ti dat do znanja da nisam laka žena. Koliki ti je?"

-"Dvajst centimetra sa šiljilom. Kakve sise imaš?"

"Kipuća petica."

-"Nti. Tog ima za ufatit. Oćmo se nać i onjušit?"

"Aj."

-"Aj."

"Kad?"

-"Sad."

"Rješeno."

Sutradan na Iskrici. "U braku sam i molim moralne vertikale da me zaobiđu. Hvala. Ne tražim avanturu."

I've got two tickets to Iron Maiden, baby
Come with me Friday, don't say maybe

Link

Petak skine ko od šale nekolko godina ko Mister Đirlo podsisne nakupine sala. Budi i ti Đirlo!

Što slušate od glazbe kada mislite da vas nitko ne čuje? Ajmo, skidanje do kraja, koji je vaš guilty pleasure? Meni ni Mica Trofrtaljka ni Nina Badrić ni nemrem se sjetit ko. Već Elton John, njega gotivim, kriva po svim točkama i nemoj mi sad tu nešt.

Link

Lijep vam dan! Link otvori ili preskoči.

E. Čitala jučer profile. Reko, ak neće Muhamed brdu onda će brdo Muhamedu. Na stranu što je jedan od potencijalnih supruga viteški pristupio i primijetio kako me nije bilo dugo i priupitao jesam li možda dobilu nogu od nekog. Haha. Ja da dobijem nogu? Svašta. Ja dobijem u najgorem slučaju totalni ignor, a to se kod stare škole ne čita ko noga nego ko bezmudost. A što da radim sa eunuhom, neka ga u tišini.

Uglavnom, vidjela sam jučer dečka koji se izgubio u ovisnosti o seksu. Vidjela sam razvedenu majku iz čijeg profila vrišti „spasi me“. Vidjela sam čovjeka u braku koji ne zna razgovarati sa ženom. Vidjela sam mladu ženu koja je odrastala bez oca. Vidjela sam laži naslaganih na lopate. Vidjela sam britko i čitko popunjene profile kao da su izrađeni na tečaju javnog predstavljanja, kao i one koji izgledaju kao pročišćeni tekst na desetu.

Ne valja.

Ljudi bi se trebali upoznavati na forumima, grupnim chatovima, to bi imalo smisla. U grupnoj interakciji se najbolje vidi kako ko diše, a kasnije to možeš i odvest doma mami i tati ako je sve po ps-u. Ili se pouzdati u rijetku sreću, jer izgleda da ima i normalnih. Ovak ko ja, kužiš? Časna pionirska.

Ako ko naiđe, jbga :D



Demonstracija kako to treba izgledati kada te baš zaboli đon za to što netko ko te promatra iz mraka misli da nisi normalan/na i da bi trebao/la promijeniti lični opis kako bi našao/la partnera. Ništa se ne mora brate sestro osim biti upravo ono što jesi. Taj je put najispravniji.

A ko je skužio poveznicu naslova i fotke skužio je, ko nije, i ne treba. Ako je ovom prvom bilo imalo smiješno kao što je meni, tim bolje. Imamo match, kako bi rekli Blinderaši. Usput budi rečeno nikad više u ono leglo razvrata, tri dana za usnimiti situaciju je bilo i više nego dovoljno. Ovaj drugi neka misli što želi, pa i da se kelebarim ko cigan na brašno, jebemiseživo.

Btw, naučila sam još poneku sočnu psovku, pa ko me želi bolje upoznati gladnu u prometu naprimjer… tu sam :D



Ps. Imala sam vrlo dobar do odličan iz Marketinga. Se vidi?

Sjetila sam se lozinke za uć na Iskricu, smatraj da si ostvario izdašan dobitak na lutriji. Čuj šta ti imam za reć.

Da ti kažem nešto o novogodišnjim odlukama. Pazi sad. Nisam smatrala potrebnim donositi ih sve do ove godine, a i to sam se sjetila tek krajem drugog mjeseca, kao, ne zna novogodišnja odluka koji je datum i sezona. Točno tako i bi, stvarno nije znala. Od deset odluka, tri su do sada, a godina je još duga, ostale nerealizirane, jer:
a) zaboravila sam dejtat
b) shodno tome nać muža
c) nisam počela zarađivat od hobija

i, ajd, što da se lažemo

d) ako ćemo ful iskreno nisam niti kuhala četiri puta tjedno

jer,

u fazi sam preseljenja u kuću koja traje daleko duže no što sam u startu zamislila, no iako me bole i ruke i noge i leđa u 56 kila nimalo kršna, ponekad i duša kad se sjetim koliko sam love ulupala i koliko bi još trebalo ulupati, sretna sam, presretna što si uređujem svoj kutak na kugli zemaljskoj i što ću u perspektivi imati i povišene gredice sa začinima raznim i viseće ležaljke u hladovitom voćnjaku i dnevni boravak na terasi okruženoj brdima i šumom. Zen, micek picek.

Pas i mačka će imati svoj privatni park, i uopće me ne zanima što će neki nosorog reć da sam pacijentica svoje vrste jer su kućni ljubimci nadoknada za nešto deficitarno u životu. Ja odoh na selo, nosorože, tamo još ima mira. A ti kak hoćeš.

Kupila sam auto, nakon dvadeset godina vozim kao ptičica, jedino se bočno parkiram ko kreten, ali nije to ništa što moj muž, moja radost i okrijepa, ne bi mogao shendlati i priučiti svoju sreću najveću, tojest mene.

Budući moj mužu jedini, pristupi. Sada sam prava mlada za žent. Zarađuj više od mene tako da možemo zabetonirati ulazak u dvorište da baš ne hodamo po gradu u blatnjavim čizmama ko zadnje seljačine. Možeš bit i malo mlađi sa dosta izdržljivim leđima i jakim rukama jer netko treba i kosit taj voćnjak.

Čekam.

Ko je otišao kući praznih džepova?
Ko je bio najslabija karika?
Ko je od 2008-e na Iskrici?
Čemu?
Koji vam je najdraži film iz vremena kad ste bili baš jako mali?
Meni je: zna se! Prljavi ples, bejbe. Iz doba kad sam taman naučila upratit sliku i titl bez kratkog spoja.
Što će kazat, roditelji, bojte se. Vaša djeca možda nisu ono što o njima mislite. Buahaha!

Link Hungry eyes, ne znam izvođača, zna gugl. Swayze i Grey besmrtniji od bakinih štrukli i mnogočega još i ak hoćeš još dirty osamdesetih imaš soundtrack za skinut online.

https://fb.watch/6Z5AGaQ30s/ Još jedan link ak onaj gore ne radi.

Ne bih crveni, ne bih ni plavi
Sivi se utopi u masi, bijeli je uslužni od palube mali.

Ne bih da je predugačak, ne bih da je preširok
Ja bih ko što kažeš keks da ga sparkiram o bok.

Ne bih da mi izgleda ko igračka
Ja bih da ima konja i da se može nategnuti ko praćka .

Da ne troši puno i da ima krov panoramu
Dok čekam semafor za kišnog dana da odozdola gledam kapi i zelenu granu.

Da me sluša kada kažem pali, da me sluša kada kažem stani,
a ja ću ga servisirat, energentima točat, krpom vitlat i tepat hani bani.

Posebno Vas molim poštovani prodavaču
Neka cijena bude bliska mom na novčaniku okidaču.

(What a difference a day makes, Angelina Fabulous Jordan Link)

Studije su pokazale da na ovo pitanje postoji univerzalan odgovor 'dobro', pa pitanje koje leži u grmu je ustvari zašto se pitanje 'kako si' uopće upotrebljava u svakodnevnom životu. Englezi su to zgodno riješili, oni na pitanje 'kako si' odgovaraju istim pitanjem.
Osoba a: haudjudu
Osoba b: haudjudu;
i zdravo bok. Jako elegantno. Kao, nije da nisam zainteresiran/a, ali budi pristojan/na i nemoj smarat. Kao što mi na ovim područjima odgovaramo 'dobro' iz pristojnosti, obzira, 'uopće nam se ne da ponavljat isti film' razloga ili je stvar jednostavno predugačka da bi stala u nekoliko riječi u prolazu.

Nego, ovo sam htjela. Htjela sam zalijepiti link na jednu kul pjesmu od koje sam jutros dobila blage trnce. Zato kaj me podsjetila na lijepe događaje otprije petnaestak godina pa naovamo koje sam potpuno smetnula sa uma kad sam kao mladi telić učila o životu od Zagreba.

Prije više od pet, a manje od deset godina vaš davni bloški kolega Dud i ja otišli smo na koncert najzagrebačkijeg benda ikada na Tuškanac. Nikada prije i nikada poslije nisam vidjela gomilu generacije na okupu, upravo gomilu zbog koje sam između ostalog kao dotepenka zavoljela Zagreb. Ježenje.

Ps. Bit će dana i za 'Ta tvoja ruka mala'.

Pips, chips & videoclips, Trener morskih pasa Link

Daklem. Idem ti ja jedan dan pogledat neki foto koji sam objavila ovdje i kao, neću se logirat jer me nerva i čitanje poruka, kamoli dopisivanje, i ukucam nick na google kadli me dočeka ovo:



Ne mogu na stranicu, nije preporučljivo, ali mogu pogledat tko je uopće ben rhodes.
Jedan ben rhodes je lik čunjave glave koji je bio obamin savjetnik za strateške komunikacije, odnosno, nacionalnu sigurnost. Dakle, proračunati lajavac, podsjeća me na dečka koji mi se sviđao, štajaznam, ja vidim da ima dobro dupe pa pomislim da bi mogao bit i dobar čovjek, no kako mu je zaobilaženje istine i sklonost manipulaciji otišlo u kronično nismo niti stigli do započinjanja priče koja bi imala smisla.
Drugi ben rhodes je serijski silovatelj i ubojica koji se u mladosti oblačio u kožne trake i lance, ne znam jesu li ga riješili patnje na električnoj stolici ili možda u nekoj blažoj u gospodinu varijanti ili nisu, nije ni bitno.

Činjenica jest da moj potencijalni suprug, sav čist i blistav ne bi bio oduševljen ovim bezobraznim udarom na moj lik i djelo, prema tome, predlažem da se krivac preda, te da mu se po božjoj pravdi sudi, amen. Mislim, halo, đe mene nađe.

Rođeni smo u roku jednog sata jedno od drugoga
Naše su majke govorile da bismo mogli biti sestra i brat.
Zoveš se Debora (Debora)
Nikada ti to ime nije odgovaralo.
I govorili su kada odrastemo
Da mi ćemo se vjenčati i nikada se nećemo razići.
Nikada to nismo učinili, iako sam često razmišljao o tome.

Debora, sjećaš li se?

Kuća ti je bila vrlo malena sa iverjem na zidu
A kada sam svratio uopće me nisi primijetila.
I rekao sam, "hajde da se nađemo 2000. godine
Neće li biti neobično kad budemo posve odrasli?
Budi tamo pored fontane niz cestu".

Nikada nisam pomislio da bi se mogla udati
Živio bih ovdje potpuno sam
Na te mokre i usamljene četvrtke godinama.
Bila si prva djevojka u školi koja je dobila grudi
A Martin je rekao da si bila najbolja
Svi su te dječaci voljeli, ali ja sam bio u neredu
Morao sam ih gledati kako te pokušavaju skinuti.

Bili smo prijatelji, dotle je išlo
Znao sam te ponekad odvesti kući, ali to je značilo
Oh, to ti ništa nije značilo.
Jer si bila toliko popularna.

Debora, sjećaš li se?

Što radiš u nedjelju, dušo?
Želiš li doći i vidjeti me možda?
Možeš dovesti i svoje dijete.

Oh. Debora.

Link

Razmišljala sam. Ne deklariram se kao vjernica i od paganskih običaja preferiram ivanjske krijesove svih deset letvica iznad uskršnjih jaja, a blagdane uglavnom doživljavam kao vrijeme kada se ljudi susreću za stolom, zbližavaju ili barem dogovorno trpe. Nekako svečano, ipak. Ovaj sam blagdan provela sa ljubimicom i ljubimcem. Ako uzmem u obzir da je bilo i onih koje sam provela potpuno sama, mogla bih si, da sam junakinja nekakvog stripa, pružiti ruku i čestitati na živim bićima koja imam i koja me imaju. Bilo je vremena u ova četiri dana slobode razmišljati kome treba oprostiti i za što treba oprostiti, ponajprije sebi, za druge je lako. Kada se spojim na taj val pomirenja i opraštanja mogu nakratko osjetiti ili se barem približiti smislu blagdana. Nije da takve čistke sama sa sobom ne odrađujem u toku godine u neku običnu srijedu ili petak, ali zadnjih me desetak noći posjećuju dugački i sadržajni snovi kao duhovi iz vremena koje sam pošto-poto htjela pospremiti pod tepih jer tko bi ih ondje tražio i zašto, snovi čija se simbolika ne iščitava u sanjaricama već im po buđenju prepoznajem značenje i smisao na javi, jer ovdje im je i početak.

Razmišljala sam o ljudima koje sam srela, o pričama koje su mi u povjerenju ispričali, o pričama koje sam radi povjerenja prešutjela, o iskrenom razumijevanju onoga što je ljudsko i najvažnije, o onome što sam u strahu da ne bih ostala povrijeđena upotrijebila protiv njih. Neka ostane u množini radi zaštite svjedoka, iako ne i autora. Razmišljala sam kako se jutro kada sam se probudila drugačija i oprezna i uštirkana dogodilo tko zna kada bez mog znanja i kako sam se jamačno probudila kao netko tko se daje sa zadrškom, tko važe vjerojatnosti i rizike. Rizike. Kao da je tog jutra postalo jasno da je prerizično tražiti si parnjaka jer izračun vjerojatnosti oporavka od možebitnog pada sistema u slučaju spajanja sa pripadajućim elementom iskazuje vrlo malenu mogućnost vraćanja na postavke na kojima je sistem sasvim dobro funkcionirao prije spajanja. Pa jebote.
Soliranje. Ne bih nikome predlagala da se navlači na soliranje iz razloga što će teško naći jednako tako navučenog kretena s kojim će se razumjeti i s kojim će moći započeti nešto zdravo i normalno. S druge strane, svijet je pun gljivično oboljelih kretena koji ulijeću iz veze u vezu kao muhe bez glave. Tako da, kako god okreneš, kreten ovdje, kreten ondje, ja radim i vježbe disanja i istežem si kičmu kao posljednja spašenica i smiješim se ponekada svim svojim organima, i ja sam kreten.

Nego, da se vratim na onu "sve što kažete, može se upotrijebiti protiv vas". Ako je istina da ljudi imaju tu nevjerojatnu sposobnost da zajebu stvar kada je ključno biti normalan, onda sam ja izabrala pravi moment demonstrirati kako sam u stanju biti netolerantna i suditi i baciti nekršćanski kamen i to nekoliko puta za slučaj da je prvi puta ostalo neregistrirano. Naravno da je to kamenje nevino jer ga je bacilo dijete čiji su roditelji radili identične greške kao prijepomenuti tuženik i tužitelj i svjedok i o kojima u višku vremena mogu sama sa sobom blagoglagoljiti i povlačiti paralelu sa vlastitima u strogo kontroliranim i sterilnim uvjetima. No generalno, suditi čovjeku koji je napravio pogrešku u prošlosti, bio on roditelj, brat, prijatelj, poznanik, isto je kao i braniti se od salve kamenja radi toga što si nekada imala dvadeset godina. Pa koliko je to ludo? I tko smije i može dozvoliti si takav luksuz? Ili suditi karakter koji problem rješava čisto matematički, bez emocije, bez poezije, pa zar je to zabranjeno, postoji li viši sud koji takvima za marendu daje limune umjesto naranči? Niti ja ne mogu poeziju svakoga dana, samo kada popuste brane mi je ok i mislim da je Brel užasno patetičan kad zaziva draganu da ga ne ostavlja. Patetičan zato što je suzu stavio na prodaju.

Ljudski rod je u banani. Ja samo želim živjeti u lijepoj samoodrživoj kući sa velikim zelenim dvorištem, voćnjakom i vrtom, koliko je moguće dalje od radoznalih očiju i smoga i ljubiti dragoga svoga. Sve ostalo je manje bitno.

Sretan Uskrs.