parablog

(uopće nije prebacilo dan poezije na 23.3.)

o bio sam zvijer bio sam bijeli ciganin
obilazio sam siromašna sela u divljoj rumunjskoj
s mojom robinjom
medvjedicom
ne nije bila na lancu provučenim kroz nozdrve
ne nije bila oslijepljena i presvisla od bola
nije se šminkala pred publikom
nije se valjala pijana
nisam je udarao
štapom
po njušci
a bio sam zvijer bio sam bijeli ciganin
ne nisam imao crne kovrče na čelu,
ni crni brk ni svilenu košulju
ni zlatni zub
ni def
ni gitaru
ni karte
ni srebrni srp za vađenje očiju otetoj djeci
a bio sam zvijer bio sam bijeli ciganin
s otrovnim bljeskom u mojem čergarskom oku
i moja draga bila je divlja medvjedica
odrasla u otrovnoj
transilvaniji
igrali smo samo za sebe
ona s praporcima ja s nožem od vanadija
i plakala bi ljuto dok bih prebirao skršene akorde
i nitko se nije usudio skinuti zvončiće s njenog pâsa
niti baciti prljavi novčić
pod njene
noge
jer ja sam bio bijeli ciganin bio sam zvijer
i ništa na svijetu nisam volio kao svoju medvjedicu
dok igra gola
i slobodna
samo bih povremeno zavirio u njeno srce da vidim
zveče li još uvijek u njemu one iste kovanice
kojima sam je kupio na sajmu u targu muresu
sluđen od ljubavi.
i ona bi ponekad zavirila u moje
da vidi teška gvožđa kojima sam je okovao
sve dok nismo u jednom selu na kraju svijeta
zagrljeni umrli od tuge jedno za drugim
a da se nitko nije usudio
punih sedam godina
razdvojiti nam
pomiješane
kosti.
a zatim još tisuću godina nitko
i još četiri
čak ni stepski vukovi s očima od čistog fosfora.

Dogovorimo se jednu stvar prije nego mi pokušaš uvaliti blend svih jarebica kojima si u ushićenju gugutao. Ti i ja, sretniče. Mi ne lažemo jedno drugom. Ako te uhvatim u laži - odu jaja. Feršten?

Našla sam jutros na zidu fejsbuka, pa rekoh, da podijelim. Link, Massive Attack, Protection. Odbrojavamo malo dana do pravog pravcatog proljeća i nove astrološke godine. Pripremte crvene gaće.

Još dok je mali bio, nije znao sjedit kak treba. Sad zna skoro sve. Neslušat isto i ić za svojim nosom sretan, to pogotovo. Tu i tamo bacit oko da vidi gdje sam i da me pita jel je dobar pas. Blento.

Reko mi Flaj: ne ber brigu Ivančice, ak ne upoznaš momka za žent ostaje ti opcija izmislit si jednog.

Jel ko ova mala il kak?

Sa mnom je život lagan kao ljetna haljina, no ponekada, samo ponekada to nekakvo luđaštvo se nadvije nada mnom kao magla preko slavonske ravnice. To je zato jer te volim. (I malo zato što nisam rodila, mislim:))))) Pa i ako ti kažem: seronjooooooo, nabijem te na jedinice za memoriju i geografske dužine, ti zadrži resting bitch face ako smatraš da tako treba, ali ne predugo jer predugo nije fora. I voli me, voli, da me luđaštvo manje boli.

Tvoja buduća partnerica

Link

https://m.facebook.com/HashtagRelationshipGoals/videos/1295649994161381/

1. Ići svaki dan biciklom na posao (osim kad pada kiša)

2. Počet vježbat minimalno tri dana u tjednu sa tendencijom rasta na pet dana (sve više je previše)

3. Kuhat ozbiljno jelo četiri puta tjedno (nikakvo naručivanje izvana, jer ako je istina kad kažu da su naši životi u rukama naših kuhara, najebašmo sa narudžbama)

4. Dejtat iskričare (nikakav tinder, nikakvi sajmovi sa fotkama torza, butina, tetovaža, iskričarim dok ne nađem muža makar spalila mrežu, instalacije, šefa i stanicu, iskrica - to je evergreen)

5. Preselit u veći, a jeftiniji stan bliže šumi, rijeci, ili barem velikom parku za pse

6. Počet zarađivat od hobija (nakon se odlučim za najdraži i dovedem ga naravno do ozbiljnije razine od "sad stvarno nemam šta radit pa ću ovo")

7. Počet štedit za auto

8. Više se družit sa najdražim, najljepšim i najpametnijim nećakom na kugli zemaljskoj

9. Češće govorit mami da je volim

10. Nać muža

Jučer mi se jedan potuži u inboxu kak mu je cura u koju je zaljubljen i koja to zna poslala sms na Valentinovo u kojem iz čista mira piše da se baš lijepo taj dan provela sa drugim.

Molim vas ljudi ne budite stidna uš i pazite da se ne blendate sa stidnim i bidnim ušima jer bi danas sutra netko ni kriv ni dužan to mogao platiti. Mislite na bližnjega svoga.

Link

Također vas molim, ne pišite mi više o svojim ljubavnim bolima. To Lastan rješava.

Japan, zemlja nevjerojatnih mogućnosti. Zemlja bogate kulture i odličnog smisla za humor, smisla za joie de vivre općenito.
Festival penisa se u originalu naziva Kanamara Matsuri, a spada u red, vjerovali ili ne, religijskih festivala. Slavi se prve nedjelje u mjesecu aprilu.

Legenda o postanku festa kaže da se ljubomorni oštrozubi demon sakrio u rodnicu mlade žene u koju se zaljubio i odgrizao dvojici mladića penise na njihovu prvu bračnu noć. Mlada žena je bila očajna. Otišla je potražiti pomoć kod kovača, a on joj je izradio željezni falus kojim će slomiti demonske zube. Tako i bi.

Vjeruje se da svetište koje Japanci nose kroz festivalsku povorku (mikoshi) nudi zaštitu za nježan i siguran porod i sklad bračnih partnera. Središte svetišta je, pogađate, falus. Nekada je drveni, nekada željezni, a nekada izgleda kao golemi ružičasti dildo. Kako god, gdje god se okrenete u vrijeme trajanja festa naletjet ćete na penis, u ilustraciji, suvenirima, slatkišima, rezbarenom voću.

Pa ti sad reci da je šteta putovat. Ili barem čitat putopise.

Ko se boji vuka još, tri za groš, tri za groš.

Razmišljam o opcijama koje bi u praksi ženi trenutno mogle pomoći da lakše prebrodi pms:
1. Nazvati roditelje i optužiti ih za zanemarivanje u djetinjstvu
2. Nazvati bivšeg i reći mu da sve žene koje je imao prije i poslije ne mogu se mjeriti sa tvojom vrhunaravnosti
3. Usput naglasiti da je budala i da ima malog pimpača
4. Bacit sve slike i pisma od bivših partnera/prijatelja ako to još negdje čuvaš uključujući rajngle i cvijeće
5. Dati otkaz
6. Nazvati rođaka koji ti duguje novac i reći mu neka tak duguje novac nekom drugom
7. Pojesti sve čokoladno iz ladica na poslu, na putu kući s posla, kod kuće
8. Javit u grupu prijatelja na viberu da više ne možeš pratit koliko im djeca imaju godina
9. Izaći na vrištinu vrištat ali tiho i smjerno ko Jane Eyre e da ne bi uznemirila ptice
10. Ostalo

Dal se to sme?

Nije da ne volim Valentinovo. Nemam ga zašto ne voljeti. Iako su trgovine do plafona pune plastičnih srca i svjetlucavih jednokratnih zavjeta na čestitka formatu, to nije razlog za ne voljeti Valentinovo. Svaki razlog za slavlje je dobar razlog za slavlje. Ok, ovo zvuči ko mudrost iz Alan Ford cvjećarnice.

Evo, ja ću podijeliti s vama koja mi je valentinovska objava privukla pažnju. Kaže ovako:

We are not meant to stay wounded. We are supposed to move through our tragedies and challenges and to help each other move through the many painful episodes of our lives. By remaining stuck in the power of our wounds, we block our own transformation. We overlook the greater gifts inherent in our wounds — the strength to overcome them and the lessons that we are meant to receive through them. Wounds are the means through which we enter the hearts of other people. They are meant to teach us to become compassionate and wise.

U prijevodu:

Nije nam suđeno da ostanemo ranjeni. Trebali bismo se kretati kroz svoje tragedije i izazove i pomagati jedni drugima kroz mnoge bolne epizode našega života. Ostajući zaglavljeni u snazi ​​svojih rana, blokiramo vlastitu transformaciju. Previdimo veće darove koji su svojstveni našim ranama - snagu da ih prebrodimo i lekcije koje bismo trebali dobiti kroz njih. Rane su sredstvo kojim ulazimo u srca drugih ljudi. One su nam namijenjene da nas nauče postati suosjećajnima i mudrima.

Autorica teksta je Caroline Myss, a slike Irina Vitalievna Karkabi.

Nisam našla kontakt od Markić, ali sam našla ovaj članak :) Link
Kaže, šumsko tlo u finskim vrtićima promijenilo je dječji imunološki sustav. A ispod naslova kojemu namjera nije zvučati poput jednokratne senzacije (ne pitaj otkud znam:), zanimljiv tekst. U odnosu na tekstove koje nam svakodnevno mediji serviraju, ovaj je odmor za oči i dušu. Vijesti iz raja.

PS. Zna li netko, itko, da li je potrebno kod otvaranja dječjeg vrtića imati stručnu kvalifikaciju za odgajatelja predškolskog odgoja ili je dovoljno, za početak, zaposliti stručne suradnike? Pitam za prijateljicu.

Nikad neću skužit kako Markić i njezina ekipa pobačaj vide kao zločin, s etičke strane on se vele smatra ubojstvom, dok je npr. sasvim normalno ulaziti u slobodu odabira zrele žene. Tu se ne postavlja pitanje etike, jedino pitanje koje visi u zraku jest "šta ti imaš slobodno odlučivat, koji si ti faktor samoj sebi, a inicijativi "Za obitelj" pogotovo".
Jel netko pitao Markić što misli o ostavljanju djeteta u sirotištu. Ili o maloljetnim djevojčicama koje rađaju. Jel netko iz inicijative pitao ima li ta mama kojoj zakon nalaže roditi pelene za bebu.
Predmnijevam da Markić podrazumijeva da se ljudi koji nisu ona štancaju uzduž i poprijeko i pritom nisu savladali korištenje kontracepcije, pa neka izvole odgovarati za svoje neodgovorno ponašanje. Vrijeđa inteligenciju hrvatskog naroda i time pokazuje manjak domoljublja i čovjekoljublja kao takvog.

Ko od vas ovdje ima njen kontakt? Javi u inbox.

A sada glazba: Link

Neke od najiritantnijih pojava koje te mogu zadesiti ujutro:

1. Dlaka u bureku
2. "Dobro jutro, kartu molim"
3. "Napiši nešto o sebi, profil ti je prazan"
4. Kiša
5. Kada te netko u osam ujutro pozdravi sa "dobar dan"

Napiši nešto o sebi. Evo napisala, na nekoliko kartica.

Ali barem je muzika na stojedinici ok. Link

Vidim da je danas dan prisjećanja na crno-bijelu prošlost, pa evo i mog obola