Putovanjem po galaksiji riješite se stresa.

Dobijem poruku na pvt - Ima li kod tebe ijedna fotka da nije nebo slikano ?
Ima , jedna. Izvor zivota.
I fakat ono , gledam nesto svoje fotke koje inace fotkam, uglavnom je pogled uperen gore.. volim nebo, volim plavo, oblake one meke, bijele , pufaste u koje bih rado legla , volim teske olovne oblake , cisto i sjajno nebo , volim letjeti...
Svaki put kad letim radujem se kao da je prvi put , uvijek je to za mene poseban dozivljaj..
Znam da neki imaju strah od letenja , ja ga nikad nisam imala , a i svi ostalli strahovi su nekako kod mene iscezli , jedan po jedan..
Normalno da pomislim kad sam gore visoko na nebu - sto ako je ovo zadnji let i strmopizdimo se svi dolje ?
Nista. Barem ce me smrt docekati na najljepsem putovanju , letecom brzinom i nadam se bice trenutna. :))
I nastavim uzivati , ovaj put , u pogledu prema dolje.
Svidja mi se ta odvojenost od svijeta , svega sto nas okruzuje , kad se izdignes iznad svakodnevnice , poznatog i nepoznatog i jednostavno zaronis u oblake.. gdje nema niceg osim cistog uzitka. Uzitak trenutka gdje si sam sa sobom u necemu posebnom za tebe...
Od necega odlazis, necemu dolazis, uvijek je tako... i mozda bas taj trenutak mi je najljepsi , kad sam izmedju...
Uzitak izmedju GOODBAYE i HELLOU...

( vidim nece fotku da mi stavi.. tinypic ne radi , preko cega vi stavljate fotke ? )

Ustanem , skuham kavu i na balkon medju moje cvijece.. gustam , budim se s pogledom na jesen.. najavljen smak svijeta opet ne dolazi.. nitko nije od rijeci.. ok, radim si plan za vikend kako najbolje iskoristiti dan izmedju kisa-sunce-oblacno-kisa-sunce...prekinu me u razmisljanju poruka od frendice..
Kaze ona- samo da ti javim Danijel se preselio kod tvog bivseg muza.
Danijel je moj zadnji bivsi dragi.
Hahahahahahaha... kad se nisam ugusila !! A taman srknula kavu i onda mi jos suze potekose od smijeha.. nasli se u zajednickoj temi !
Ipak smak svijeta je stigao ... :)))))))))

Malo ga gucnes i ne mos se otet sexu da ga jbes... :))))))

U mojoj buducoj kuci zelim si ovakvu spavacu sobu.
Volim jutra kad ne zurim, ne moram nista.. kad je dan usporen i kad ga mogu provesti u krevetu..
probuditi se i ne prekidati snove... kad ne moram ni u kuhinju ni u dnevni boravak... kad mogu zadrzati za sebe sve u jednoj sobi...
Cim krenes po sobama nesto zaokupi paznju , nesto prekine caroliju ... a meni ona treba... za odmor , za dusu..
Malo muzike.. malo knjige,...malo hrane ...malo medija ...i puno , puno topline..
Zato volim zimu ...
Vatru u kaminu mozes gledati satima, piti nesto toplo / hladno i biti gdje god zelis.. a najljepse ti , ustvari, tu gdje jesi...

Link

... a jadnici se ipak zadovoljavaju time.

Sigurna sam da na kraju svi imamo ono za sta se borimo i sto nam je bilo vazno.
Kad sam ja shvatila sto je meni najvaznije u zivotu?
Nije to bilo ni pod kotacima kamiona , ni kad sam letila u provaliju , ni kad sam samu sebe pregazila autom , ni kad sam bila u braku koji to nije bio onakav kakav sam zeljela , ni lazi, ni izgubljene nade, ni uzaludni trud sviraci..
Bilo je to onda kad su mi dijagnoze bile najcrnje. Karcinom bubrega i benigni tumor na jetri u isto vrijeme . Kad su doktori dizali ruke od mene i nitko se nije zelio upustiti u tu avanturu da barem nesto pokusa spasiti.
Nekim pukim slucajem ( a znamo da slucajnosti ne postoje ) uspjela sam "natjerati" mog doktora da se dohvati noza.
Sto sam tada mislila..osjecala.. ?
Vjerovala sam svom instiktu da to jos nije sve od mog zivota, a ako i jest neka to bude u pokusaju da se nesto napravi , a ne u odustajanju.
Sve je dobro zavrsilo , zahvaljujuci odlicnim timovima KBC Rijeka i Susak. I jos sam ziva i zdrava.
Ali tad sam shvatila za sto ja zaista se zelim boriti . Za ono sto volim.
Volim svoj zivot.
Ispunjen svojom sretnom djecom,ispunjen ljubavi prema sitnicama koje meni znace , svojom neovisnoscu , svom smislu i nesmislu za lijepo , za sretno ,za smijesno i svoj mir u dusi.
Dosta je bilo ugadjanja drugima, rjesavanja tudjih problema jer ti to mozes i hoces, Dosta je bilo licemjerja prema meni , prema onom sto volim, sto me cini sretnom.
Nista od toga nisu bile materijalne stvari.
I tad je krenuo preokret. Borba za svoj zivot , koja je bila puno teza od operacije koja me vratila u zdrav zivot.
Nevjerovatno je kako tada vidis sve u novom svjetlu. I nije te strah . Ne bojis se za sebe , jer znas da ides svojim putem. Tko ce tada ostati na tom putu u tvom drustvu ovisi samo o nama.
Znam da je meni dugo trebalo da to sve shvatim , ali isto tako znam da me sve vodilo tome. Svaki moj trenutak .
Prije mjesec dana dok sam bila na godisnjem donijekla sam odluku da prodam kucu u Istri, odakle sam otisla prije godinu dana . Pored sve dokumentacije koju sam morala spremiti , trebalo je isprazniti kucu za buduceg kupca. Vecinu stvari koje su ista vrijedile podijelila sam drugima. Za sve ostalo narucila sam kamion i pobacala sve.
Sebi sam ostavila samo par sitnica i albume fotografija.
Od tih sitnica je jedna kristalna zdjela , poklon moje pokojne mame , iz Rogaske Slatine, gdje su ona i tata zadnjih godina redovno docekivali Nove godine. Znam da je tad bila sretna . I to mi je vazno. Kad je netko uistinu sretan? Sto ga cini sretnim ?
Ne zelim pricati o onome sto ne volim. Jasno je da ono sto volim , suprotno od toga ne volim.
I zasto da onda trosim energiju na ono sto ne volim? Pricajuci o mrznji dajem tome prostor, energiju i snagu. A to ne zelim i ne volim.
Zato oni koji stalno i stalno ponavljaju sto ne vole zapravo vise stete onome sto vole, a najvise stete sebi jer im na kraju ne ostane nista od onog sto vole ....

"Neka zive kako hoce, a ja cu zivjeti kako ja hocu, Ja ne mogu biti drugacija ... Ja ne mogu zivjeti drugacije nego po srcu , a vi zivite po pravilima . "
L.N. Tolstoj (Ana Karenjina)

Jesu li muski koji imaju malog ljubimca ljubomorni na onog sa velikim? Pitam , onak' neobavezno..
Znam da su ovi sa velikim strasno ponosni na njega i bez beda ga pokazuju... ovi sa malim nadju sto opravdanja za svog malog - nije on mali, vec je tebi garaza velika ! Ma , srce, on je mali za svaku garazu, kako god ti njega uparkirao!
Pa onda hvale njegove perfornanse... a najjaci su im aduti - znas ti sto sam ja s njim sve pregazio? Kilometara i kilometara.... eeh, sa malim mozes doci do cilja , ali voznja je uvijek sa prekidima...il se pregrijao, il se umorio, il je nesto crklo od napora..
Sa ovim velikima , opet nikad zavrsiti voznju.. a da ne pricamo o problemima sa uparkiravanjem.. a daaaj molim te... strasno !
Uglavnom iz moje pozicije gledano meni su najbolji oni srednji- taman! Mozes gdje hoces , koliko hoces, kako hoces... pouzdani, bez kompleksa zbog malog, bez pretjeranog ponosa sa velikim... milina!
Mada uopce ne volim da me netko voza.
Dovest i odvest se znam i sama.
Trenutno vozim pegout206 . Mali je. I treba mi veci.. ali do tad moze posluziti svrsi... jer velicina je ipak bitna, ma koliko mi sutjeli o tome... :)
PS: ne shvacajte me za ozbiljno.. ja se samo salim..sa velikima i malima.. :)))

Citam komentare na mom prethodnom zapisu...

"Jebe li vas ego?" je naslov knjige iz koje je navedeni citat predivne Ingrid Divkovic.

... i kao uvijek slazem se sa razmisljanjem zena u komentarima.
Mi smo zene po prirodi stvari sklone analiziranju..zamisljanju..promisljanju..rasclanjivanju do sitnih detalja. :))

Muskarci ? Vecinom vide formu..bez sadrzaja.
Moj sav radni vijek je u muskom okruzenju.. i vrlo je jednostavno s njima raditi.
Naucila sam s njima kako pojednostaviti stvari . Mi zene uvijek nesto kompliciramo , zapetljavamo , raspetljavamo..
Ta jednostavnost mi se svidja samo u domeni posla.
Kad se radi o medjuljudskim odnosima , emocijama , stanjima unutar nas stvari uopce nisu tako jednostavne. I ne trebaju biti.
Ali vecina muskaraca i tu zadovoljava samo formu , bez sadrzaja.
Meni , osobno , forma bez sadrzaja ne znaci nista ... zato sam nekako vise na strani zena , solidarna sa njima i mogu razumjeti sto zele reci i kad ne znaju kako to reci.

Kod muskaraca je to jednostavno - kad ne znaju kako sto reci onda se tu i nema sto reci. U vecini slucajeva... :))))

Nekada, ne tako davno razmišljala sam. Pretjerano. Manijakalno. O sebi, o ljudima. O postupcima. Mojim prema njima. Njihovim prema meni. Nerijetko sam bila tužna. Potrošena, zgažena. Ljudi su, teška srca priznajem najveći razarači na svijetu. Nisu moje misli trajale ono, minutu, dvije. Trajale su satima. Što, kako, i zašto dovraga? Analize do najsitnijeg detalja. Mi smo žene vješte u tome. "Ali da sam bar, eh da sam bar..." Da se kojim slučajem dijelila lenta sigurno bih dobila onu za kraljicu analiziranja...
I misliš tako. Misliš. Kroz tebe tutnjaju vlakovi misli. Onda dođe dan kada se jednostavno umoriš. Stojiš, a srce ti kuca ko ludo. Pomisliš, stani ludo! Ne možeš vječno trčati sprint. Njih i nije briga što ti trčiš. Htjela ne htjela moraš stati. Stisnuti off. Od svijeta. Od ljudi. Od onog "Zašto dovraga?"
Off je ponekad on. Koliko god se nelogično činilo. Tek u off stanju bolje vidimo. Sebe. Druge. Naše uzajamne radnje. Off mi je u posljednje vrijeme sve češće uključen. Tko me kuži kad sam u off stanju taj je odavno dio mog on stanja. Razmišljam li još uvijek? Ma naravno. Samo se trudim da mislim na one koji zaslužuju moje misli. Ništa osobno. Nismo više klinci.

Ingrid Divkovic

Link

Dok se vi ovdje ebete oko gluposti mene muci gdje su mi trepavice ?
Mislim, imam trepavice , ali neke mi fale... kad su nestale , smanjile se , prorijedile se ?
Vrlo lako moguce da su skliznule niz lice ...

Najteza kletva za koju znam.

Poznam ljude koji su :
-imali voljeno bice pa ga izgubili.
-imali zdravlje pa izgubili.
-imali dom pa izgubili.
-imali posao pa izgubili.
-imali novac pa izgubili.
-imali prijatelja pa izgubili.
-imali vjeru i nadu pa izgubili.
-imali slobodu pa ju izgubili.
-imali ljubav pa izgubili.

Puno ruznog i tuznog znam.

Ali to moze biti i najljepsa kletva.

Poznam ljude koji :

- su trazili voljeno bice i nasli ga.
- su imali bolest pa izgubili je.
- su imali ulicu , pa dobili dom.
- su imali prazan dzep , pa napunili ga .
- su imali neprijatelja i izgubili ga.
- su imali strah od vjere i nade i izgubili ga.
- su imali ropstvo i izgubili ga.
- su imali sve samo ne ljubav , pa nasli ljubav.

Ali ne poznam nikog , a da nesto od ovog nije dozivio. I u jednom i u drugom slucaju.

U mom slucaju , bolje me imat , pa ne imat. :))

...a to je njihova dusa.
To su ljudi koji ne misle da su bogom dani , da su iznad svih i svega. I kojima ne treba stalno i stalno ponavljati kako su divni i krasni. Svojom nenametljivoscu osvajaju , svojom prostom dusom , razumom , mirom koji ti donose i najvise od svega neopterecenosti sobom.
Takve ljude zavolis i prijatelji su ti u startu. Jer oni ne traze od drugih ono sto vec sami imaju.
Sa njima je lako komunicirati i znas da iza te komunikacije ne stoji nista pokvareno .
Obicno su to ljudi prepuni oziljaka od onih koji misle da su savrseni .

Ti savrseni su zapravo puni sebe i u to vise nitko i nista ne moze stati. Kompleksa mali milion. I vjecno u potrazi sa srecom. Uvijek je sreca kod nekog drugog veca , bolja i ljepsa. Zato stalno..stalno..i stalno traze cime bi te mogli povrijediti , poniziti , narugati se...konstantno traze mane drugima ... to je njihov uspjeh i tada misle da su sretni. Obicno su to manipulatori .
U sustini svega toga je kukavicluk.
Strah od preuzimanja odgovornosti , od biti JA tako nesavrsen. Zato kad lazovu govoris istinu , on misli da lazes. Kukavica ne moze podnijeti tudju srecu , jer nije njegova .
I od takvih treba bjezati.

Zato je uz ove nesavrsene i obicna voda eliksir .. i najobicnija livada najbolja destinacija ... i svaki minut savrsen.

Link
Link