vještičje kronike

razlog?razloga i nema i ima, uvijek to tako bude
i svaki je ko kuća i svaki je minoran, istovremeno
i dobro je i nije kad kužiš da i jesi i nisi i da,
tako je kako je
napravljeno je, što je napravljeno, dramatično ili logično zavisi kako se osjećaš
a zašto onda i dalje preispitujem
i zašto nema mira duhu u toj relativnosti jer i opet kažem dobro je, trebalo je
i opet kažem budalo, tako pametan, a tako glup, istovremeno
i mogla bi sad ja nabrajati i još od najmanje jednoga potvrdu za sve to dobiti
ali kada je sve to tako jadno i uzaludno i ustvari nebitno
i trenutno svejedno nema mira
samo i opet nova pitanja
u beskrajnu petlju upetljana

i tišine..
i nema zapitkivanja
a kada, a di je, a kako, a kaj...
i nema moranja
pa još ovo pa ono, pa joj kasnim, al samo 5 minuta
pa da, taman da stignem još i na..
i onda taman..
i nema žamora
i nema
i sve je
aaah
...
..
.udahhh
izdahhh
i onda, onda ispružena, mogu čak i osjetiti onak generalno ljubav za svijet, svemir, ljude, živine..ma sve..
ali tek onda...
a sad još samo da..


http://www.youtube.com/watch?v=adgkDhCjMXw
king crimson..i talk to the wind

jučer sam bila vani i plesala...kao što skoro nisam
plesala kao da mi fali..onaj davni - berlin."love parade"
a u društvu prijatelja
koji je kužio i nije, jer nismo htjeli pričati o problemima, mojim, njegovim
o onima nekima tamo, nekada našima -trećima
koji nisu tu..i koje smo skroz ignorirali
i zbog kojih smo ugasili mobitele, da nas ne podsjećaju ni poruke, ni pozivi, na njihovo postojanje
bila je subota
a mi smo plesali, na podiju velikome, okruglome
gotovo sami
jer su se neki samo sramežljivo sa strane uz rub u ritmu, klimatali
a DJ je baš gađao, šta i čega i koliko nam toga i takvoga treba
pa je bilo dobro, i veselo, i lijepo, i oslobađajuće
toliko da nam je nekoliko mladih ljudi prišlo i reklo
gledamo vas i samo da znate "pravi ste"
vi sigurno niste odavde

a možda smo zaista sa andromede

znaš, jednostavno je..
prvi puta sam se počastila s njime za svoj rođendan, pa sam ga "potrošila"
i onda je to trajalo neko vrijeme..i bilo je zbiljammmmm
pa se razvlačilo...mrmlj
a sada..
za zadnji puta sam si napravila oproštajku, pa sam se počastila njime...i "potrošila ga" a i isto popodne mu dala nogu

je kao prvo katastrofa..neočekivana, uvijek rušilačka, uništavalačka..grozna, okrutna, ne bira..ide redom..
nepredvidljiva, nesaglediva
ali najzanimljivije je u tim nekim situacijama kad se počne "nabrajati" tim nekima:
ko je fulao?
ko je zaflaksao?
ko je trebao znati, a nije?
na galge, oma'..ili prijeki sud?
i zašto ne gledati razno razne osobe, političare, poznate, manje poznate, one koji žele postati poznati..
kao osobe koje, eto ipak- pomažu
i velika je vjerojatnost da se napokon isto kao ni mi, ne snalaze u takvim situacijama,
pa pomažemo s čim možemo, koliko možemo i znamo
da, neki drugi će nas uputiti kako, koliko, čime i šta je i gdje bolje
ali dozvolite im da pomažu, jer nije to do "slikanja" nije to do predizborne kampanje,
a ako i je
šta ima napokon veze, tako je svejedno da li je to njihovo lažno, promocije radi ili je od humanosti,
od srca i iskreno pomaganje
nije bitno, jer donose, pridonose, pomažu
a novinari ionako ništa ne mogu, nego samo slikati..ili bi bilo bolje da i oni uzmu lopatu, vreću, veslo, pa budu konkretni
želim reći
ne griješite dušu
jer ako ćemo "mjeriti" (a kako, čime) čije je pomaganje poza, a čije iskreno
nikuda ne dolazimo, nikome ne pomažemo

pa kažu:
najteže je na kraju, pretvara se u gnjavažu
iako se već dulje vrijeme zna da je kraj, ali treba to još - napraviti,
odigrati onu zadnju igru zvanu...-prekid
ionako već neko vrijeme ti bude jasno da ništa od ostvarivanja tvojih želja i očekivanja
(i dalje će ostati neostvarene)
kad se shvati da se ok, još malkice voli njega, ali se ipak više voli sebe

pa nabrajaju "znakove" koje su skontale već nekoliko mjeseci prije:
-prestaneš davati nabolje od sebe
-nisi više susretljiva i nasmijana u stilu: ma nema frke
-prestaneš se truditi uljepšavati, ne zbog osobnog konfora, već zato što ti se ne da
(frizura, šminka, makar minimalna, depilacija, nokti, odjeća)
-skužiš da dobijaš manje nego što osjećaš da zaslužuješ, pa počneš vagati njegov udio-tvoj udio
(energije, vremena, htijenja, ideja, prijedloga)
-izbjegavaš ga doticati
-počinješ izmišljati razloge zašto se danas nemrete sexati
-počinješ izmišljati hitnosti i bitnosti nečega, a što te sprječava da ga baš sada poljubiš
-umjesto toga svaki tvoj/njegov poljubac se pretvara u pusu, najčešće u obraz(jer se tako namjestiš)
-svi i sve je bitnije i hitnije nego da se danas nađeš s njim, ili da se barem dobro, dugo i detaljno ispričate na telefon
-ne odgovaraš mu više istog časa na telefon, sms, mail
(iako čuješ i plink i zvonjavu)
-odugovlačiš..sa završetkom
jer još za sada nemaš plan, šta ćeš sa sobom idući vikend, pa se brineš da će ti biti dosadno
nije još toliko "naporan", pa ga držiš uz sebe još neko vrijeme
iako sve češće okrećeš očima na njegove "provale" koje su ti nekada bile zabavne

jučer na telki bila neka pričaonica u neke kasne sate..no uglavnom psihoterapeutica xy i antropolog xy..i razvezali oni..da smo svi manje više zbunjeni..jer si nemremo posložiti "uloge" sebe i sebe u odnosu na druge
sebe kao pojedinca..pa se odrediti prema sebi, društvu, poslu, obitelji, rodbini, roditeljima..
i preuzeti za sve to dužnu brigu, marljivost i predanost
dok je kao prije bilo..-društvo i zajedništvo-
sad je na prvom mjestu pojedinac..i tu dolazi do problema..jer ispada da je preveć toga na jednoj osobi
određivanja, odrađivanja
a kao žene su isto zbunjene
jer ih baka, mama i ostatak ekipe..i dalje uči da budu domaćice, kuharice, slastičarke, peglerice,spremačice,odgojiteljice i supruge...dakle onak na usluzi svima, a na zadnje mjesto -sebe
a društvo im nudi emancipaciju potpunu, te ravnopravnost, karijeru, posao, mogućnosti itd
i kak sad uskladiti..te dvije uloge..s tim da i njih čeka isto ko i muške... društvo i obitelj i posao i bla
a muškarci su zapeli..ovdje kod nas u "patrijahalnoj" spiki, pa im je mama bila sve gore navedeno
a otac manje više onaj "glavni" u kući..
i oni bi sada kao isto i karijeru i lovu i uspjeh, ali bi i partnerstvo, ali bi i predanu majku djeci i predanu domaćicu, i suprugu sebi
e pa sada to ne šljaka i od tuda tolka "zbunjenost" i od tuda tolko
psih.somats. bolesti, sindroma, stresa i pritiska i slomova
plus smo u teroru sreće i zadovoljstva
jer ako nije tako
onda sa nama nekaj ne valja, naravski
i sve nam mora biti odmah i sada
pa kupujemo, pa se zadužujemo, pa se odlučujemo instant za nešto uključujući ljubav, odnos, brak itd..
i cijelo vrijeme trpamo tu rupu u sebi koja je nastala zbog nečeg drugog
i kažu oboje:
da, ljubav boli
jer ako voliš onda se i nadaš, ulažeš i vrijeme i osjećaje i povjerenje i sve i svašta
i nema ljubavi koja ne boli, na nesigurnostima i strahovima početka, ili dok traje svađanje prepiranje i mirenje,
a osobito kad je kraj..

koje mi se sviđaju,
često su na mojim ramenima
ugodno tople baš kolko trebaju, a zimi taman takve da me ugriju
istovremeno su meke, a čvrste,
u svom postojanju
pažljive su te ruke,
koje mi pruži dok se penjem ili silazim,
šarmantne su te ruke
koje me pozivaju na ples, a kad ih prihvatim, u svoje dobijem cjelov
raduju me te ruke,
koje mi donose cvijet, uz široki osmijeh
romantične su te ruke,
dok šalju poljubac kroz zrak ili hvataju moj
uzbudljive su to ruke,
koje me miluju i traže, pa pojačavaju moju želju
mirne su to ruke
dok počivaju na mojim prsima obuhvativši ih
zaštitničke su to ruke
kad me čvrsto privuku sebi u zagrljaj
muške ruke koje mi se stvarno sviđaju
su te njegove

komplimenata, lijepih riječi i laskanja samo odem na tržnicu:
reci draga... što bi ljepotice...oćemo li nešto danas slatkice...ja ću ti to nositi doma srce...dušo, izvoli sama izaberi...

upražnjavaš li bilo kaj tipa..
meditacije(spoznaja, a-ha momenti, smirenje, coolerstvo..itd)
yogu (aktivnost, vježba, tijelo je hram, disanje+ svijest... itd)
mantraš ("čišćenje" od zbrke u sebi i oko sebe..itd)
odmah se nađe podsmješljivaca
koji se rugaju, umanjuju..bla bla
a čemu?
miru koji želiš?
slozi i dobroti kojoj težiš?
hm

a u čem je za*eb..
ja obično za sve njih (m/ž) mislim da su savršeni, pa ih stavim na piramidalni pijedestal
onako odmah u startu
a oni se onda sami strmopižđuju
(eto, prosta sam)
dobar dan:)

p.s. ljubav je nešto drugo, iako mislim da ne stanuje ovdje

probudila se u zoru, protegnula u krevetu, a onda stopalima napipala već ofucane šlape,
ne paleći svjetlo i teško vukući noge otišla je do kupaone, prije toga je pažljivo sa dvije ruke zatvorila vrata predsoblja
ne želi da je čuju, oni koji prolaze sa gornjih katova pored njenog stana
ionako se trudila ne proizvoditi bilo kakve zvukove svog bivanja
iz istog razloga nije imala mikser, nije imala usisavač, nije imala express- lonac, ni onaj užasan pištavi čajnik
zbog toga, radio je uvijek bio na tiho, da se i sama morala napinjati kako bi čula vijesti
sjedeći na wc-u, nahranila je patuljastog zeca, on je tiha životinja, to što povremeno zacvili ionako prigušuju debeli zidovi, starinska vrata i dupli prozori
nije povukla vodu, kotlić je tako neugodno glasan, a na kraju punjenja i cvili, pa ga mora lupiti da prestane,
zato je isipala vodu iz plastičnog vrča u školjku i pažljivo spustila presvučeni wc-poklopac
umila se, otvorivši pipu tek dovoljno za tanki curak, nervirao ju je šum vode, a i čemu razbacivanje,
naboranim i modrim žilama išaranim rukama, popravila je sijedu kosu
prije nego je otišla u kuhinju, ponovno je otvorila vrata predsoblja, da bolje čuje, one druge..
jutarnju kavu skuhala je na priručnom štednjaku, usipala je u svoju omiljenu porculansku šalicu,
dok joj se kava hladila, nahranila je pajčolanku koja je polako plivala u trolitarskom akvariju smještenom na širokoj prozorskoj dasci
sjela je uz kuhinjski prozor, ne pomaknuvši strateški nabranu zavjesu, iako je jutros možda trebala više izvanjskoga svjetla
počela je rješavati sinoćnju križaljku, ulica je još bila mirna, auti orošeni maglom i parkirani
a zatim je čula kako se zgrada budi
mali divljaci iz stana iznad nje ponovno su kričali i lupali po stepenicama, preskakali po dvije,
usput tresući već rasklimani gelender,
jutros, čula je, vodio ih je otac, isti kreten kao i žena mu...nije ih ni pokušao utišati,
jer je sam vrlo glasno razgovarao na mobitel..
napela se cijelim tijelom, zaustavivši dah, očekujući tresak, jer naravno da su opet dozvolili da teška ulazna vrata lupe svom snagom, ti ljudi zaista ne znaju za što služi kvaka
još se ni jednom nije dogodilo da su normalno ušli ili izašli
srećom je zgrada bila stara, debelih zidova, ali njen stan je bio u prizemlju, sve je čula, prepoznavala,
kada je ko izlazio ulazio..
stropovi nažalost nisu bili izolirani i ti stanari su joj beskrajno išli na živce, svaku večer je morala telefonom zvati te odvratne spodobe, da smire, te male divljake, da više prestanu rondati, loptati se, kotrljati, bučiti, lupati
proizvodili su nevjerojatnu količinu buke, svi zajedno, blizanci pogotovo
svaku večer je bilo nešto drugo, ali u 21h više nije dozvoljavala da joj skaču po glavi, pa je zvala, njih ili predstavnika stanara, ponekad policijua
a onda je odlučila
ispijajući posljednji gutljaj već hladne kave,
ostavit će im jutrošnju veliku nuždu ispod otirača

čovjek ne može savršeno objektivno sagledavati okolinu.
predodžba svakog čovjeka o sebi i o okolini često je daleko od istine.
izobličenje uzrokuju naši "slajdovi"
npr. uznemiruju vas neki osobni "nedostaci" i zbog toga imate osjećaj manje vrijednosti, jer vam se čini da se ti isti nedostaci također ne sviđaju ni drugima. dok komunicirate sa drugima, u svoj "projektor" stavljate svoj "slajd" onaj manje vrijednosti i sve vidite u izobličenom obliku.
pretopstavimo da se loše osjećate zbog svoje odjeće. čini vam se da to i drugi primjećuju pa da vam se podsmjehuju ili vas gledaju sa prezirom. no okolina o tome uopće ne razmišlja.
te misli postoje samo u vašoj glavi. u pravilu 90% vremena čovjek razmišlja samo o sebi- isto kao i vi.
npr. mislite da je vaš vanjski izgled nedovoljno privlačan
ako vas to puno ne brine, nema ni "izobličenosti"sve je onako kako jest.
to kako vi stvarno izgledate može procijeniti eventualno vaš potencijalni partner..a to je vrlo mali postotak ljudi, ostalih ljudi vaš se izgled ne tiče.
ne vjerujete?
zapitajte najautoritarnijeg suca (a to ste vi sami) koliko razmišljate i procjenjujete druge po istom tome "nesavršenome" a koji ulaze u vaš krug potencijalnih partnera ili suparnika.
najvjerojatnije se niste ni zapitali , ni zamislili, da li vam je određena osoba privlačna ili nije....isto tako i oni
na jednak način razmišlja ili uopće ne razmišlja i ta osoba o vama.
pretpostavimo da ste si u glavu postavili "slajdove" o vlastito neprivlačnosti, nesigurnosti,
sve što primate od drugih ljudi filtrirate kroz tu svoju sliku o sebi
pa njihove poglede tumačite kao podozrive, smiješak pri pozdravu tumačite kao podsmješljiv, podrugljiv..
nečiji veseli smijeh tumačite kao zlonamjerno ismijavanje vas samih
naposljetku se svaki kompliment tumači kao sprdnja, ruganje.
a drugi nije ništa slično o tome ni pomislio..kak se kaže- "nije mu ni u peti"
sve je to samo u našoj glavi
u skladu s time, vaše ponašanje se formira prema tim "iskrivljenim" slikama u vama samima
a vi se počinjete ponašati tako da postanete uistinu neprivlačni, kroz geste,pokrete, riječi i sl

projekcija se događa kada se nezadovoljstvo samim sobom, potisnuto u podsvijest, prenosi na okolinu.
osoba ne želi samog sebe ismijavati, zbog određenih "ružnih" osobina i zato je sklon te osobine primijetiti kod drugih.

itd itd...transurfing. v. zeland

i tak ste vi proveli vikend?..prepucavajući se? omg :(
i nisu oni niš tak posebnoga, kolko im vi dajete na važnosti, jes da koriste gužvu
(može im bit, neko se upeca, neko ne, eci peci pec ti si mali zec)
al ak je utjeha, manje više su na kraju svi "spavali" sa svakim, tak da eto, znate/mo se..posredno://
(to onak "metafizika", utisnuto tijelo-energija-emocija..prst u more bla..we are the world)
a podvaljujući jedna drugoj žvake, fore i fazone, informacije vam i dalje cure, nesvjesno? ne vjerujem
bubotak za pod rebra? vrlo vjerojatno
pa ko se izmakne se izmakne ko ne, eh više sreće drugi puta, kolega/nice
stvarno ste ošli, manje-više svi, (skup sa mnom)
ovo je fkt "rezervat", kolonija, nedođija, iskrilandija, zemlja podvala i loših šala, sa nekim svojim pravilima, jezikom, običajima i valutom za potkusurivanje
"izvanjskima" se čini načisto nevjerojatan spoj količine znatiželje, očaja, zla i ludila
tak da dajte
smanjite doživljaj, a?
*
sve, sve, ste super, al baš, baš, i svaka ima ono "nešto", svaka ima svoj "faktor"..
-svaka je faktor

ali samo u kratkim crtama...
zrela žena...
ona ima svoj stav, mišljenje, jer izgrađena je ličnost,ima šarma, samopouzdana je, svjesna svojih kvaliteta, inteligentna i emancipirana, ne dramatizira, realno prilazi životu, često financijski i stambeno zbrinuta, i totalno neovisna
samim time
ne pada na slatkorječive štoseve,tipa: mjesec, zvijezde, pjesma, more...
iako tom nekome ponekad dozvoli da iskaže trud romansiranja, ali samo da vidi koliko je u njemu mašte
svakako drži do određenog renomea..
pa se nikako i ni po koju cijenu neće zadovoljiti pizzom i pivom i gužvanjem u autu...a na zadnjem sjedalu
to je ipak pokazatelj slabog ukusa i nimalo inventivnosti, (njegove, naravno)...
i ne pada na čaše-lomim-ruke-mi-krvave / siromak-sam-od-rođenja
ukratko- za siromake ni preljub nije...
stoga i zato, ona:
može birati - zrelog muškarca
koji želi malo osvježenja od dosadne svakodnevice posao-kuća- birtija što uključuje inteligentan razgovor i ugodne večerice..odlazak u kazalište, izložbe, premijere i vikende van grada i tsl...
može birati - odraslog muškarca
koji je napola isfrustriran svim obavezama i drekom djece (tipa: daj mi lovu) i histerijom životne družice,te
njene neprestane migrene i stalnu izgovorenu i prijekornu optužbu punice, da baš i nije kćerin "najsretniji" izbor..
jer mu je ona mirna luka, utjeha i spas...razumno biće koje neće zahtijevati, već nuditi isključivo podršku i razumijevanje, uz koju neće onemoćalo strahovati za svoj netom poljuljani libido
može birati- mladog muškarca
koji je još nesiguran u svoju sexualnu umješnost, koji svakako želi uzbuđenje, ali nema živaca za hihotave poludjevice, koje nakon prvog zavlačenja ruke pod majicu smatraju da su ili trudne ili je to čovjek koji će ih oženiti, pogotovo ako ga tuže tati...
nudi mu strast, uzbuđenje, iskustvo, bez pretjeranih prohtjeva i napokon pravu sliku onog što nikako nije odglumljeni orgazam
može birati-rastavljenog,
ali osamljenog, koji još možda čezne za zagrljajem, ali su ga život, a i njegovi izbori već nekoliko puta razočarali
pa mu nudi priču, ljubaznost i podršku, budi ono "nešto" tu neku zaboravljenu strast i sreću, koja je itekako moguća, a u koju je on totalno prestao vjerovati..

dakle?