vještičje kronike

jel vam poznato da sami sebe ne promatramo u ogledalu s onim izrazom lica koji obično imamo?
on se mijenja čim se pogledamo u ogledalu. promjena se događa trenutačno i niti je ne primjećujemo...to se događa zbog navike iz djetinjstva..možda su nam govorili..."vidi kako si ružna kada plačeš" i odraz se momentalno mijenja
odrasli također gledaju svoj odraz s određenim očekivanjem..sviđam li se sam sebi?..kako izgledam?..u svakom slučaju izraz lica se trenutačno korigira..

v. zeland

Tihi glasić razuma..tamo gdje ga nema...."Vodič kroz iskricu"
1.) …. frajer od 45 i kusur godina koji nikada nije bio u braku, nije barem 5 godina proveo u bilo kakvoj formalnoj zajednici, nema bračnog, a ni priznatog vanbračnog statusa..dakle ništa od toga..
vrijeme je da vam se upali lampica za alarm…zašto?..pa nešto ne valja… očito...
teško da je do sada živio na afričkom kontinentu i pomagao u koloniji gubavaca, pa nije stigao ostvariti neku vezu…a vjerujte mi, nije bio ni na sjevernom polu i vadio uzorke leda u saznanju o globalnom zatopljenju…iako možda tvrdi suprotno…
on se boji bliskosti, on ima nepovoljno mišljenje o dugim vezama, on jednostavno nije u stanju dijeliti ništa pa ni slobodno vrijeme sa vama, on ima uredno složene posudice sa začinima i bolje vam je da ih vratite tamo na centimetar precizno gdje ste ih našli, ukoliko ne želite izazvati lagani slom živaca dotičnog…
čovjek jednostavno nije za vas,pogotovo ako očekujete da ste vi ta koju je čekao cijeli život, koja će ga navesti da se napokon preseli k vama ili vi k njemu…

2.)… frajer koji sa dobrih 38 još uvijek živi kod roditelja..pardon ne kod roditelja, nego kod majke..
vrijeme je da vam se upali lampica za alarm..zašto? ..pa nešto ne valja… očito..
I da, sve one priče da je njegova majka glavni krivac što on do sada nije našao ženu svog života, istinite su..on ima ženu života, svoju mamu..koja pogađa njegove želje, koja kuha najbolju sarmu na svijetu, koja zna kako on voli upravo takvu štrudlu i tu gustoću griza na mlijeku…koja savršeno zna kad mu je potreban lijek protiv kašlja a kad pileća juhica… a vama definitivno ne treba, zločesti zmaj koji pogledom jastreba gleda prema vama i propituje vas o porijeklu vašem, vaših primanja i vaše imovine..čovjek jednostavno nije za vas, nema šanse da pobijedite i ostanete normalni u borbi sa nekim tko je već dugo godina izvježban za rovovski rat…i zar zaista želite sebe dovesti u situaciju da se šuljate na prstima do njegove sobe…u ovim godinama???

3.)… frajer koji ima 45 i plus, a koji živi u -ne tako sretnom braku…
vrijeme je da vam se upali lampica za alarm..zašto?..pa nešto ne valja..očito…
i ne vjerujte da je ona njegova doma vještica, histerična ludača s kojom se ne može razgovarati..jer ukoliko i je, budite sigurni da je upravo on to učinio od nje, jer ju je izludio ne čineći ništa, ne pomažući joj nimalo…misleći čitavo vrijeme i isključivo samo na sebe..O.K i na svoje dečke iz birtije.i njihove partije šnapsa,
čovjek jednostavno nije za vas, jer se neće rastati, SMS poruke ćete smjeti izmjenjivati samo u dopodnevnim satima kad je na poslu, vodit će vas u kafiće u sumnjivim kvartovima da vas ne vide zajedno, seks će biti na zadnjem sjedištu vašeg auta, jer on u svojem fura dječju sjedalicu, i jesam li to već rekla…-ne, neće se rastati…

4.)… frajer bez obzira na godine..,koji u nicku ima pojam seks, lover, strastven, macan, spreman, i sve takve varijacije na temu...
vrijeme je da vam se upali lampica za alarm..zašto?..pa nešto ne valja očito..
on je Petar Pan, vječiti dječak koji kao marna pčelica leti sa cvijeta na cvijet, kako sleti tako i odleti…oblači se kod šanera, jer za original ipak nema prihoda,to je onaj B stil talijanskog zavodnika ali na naš domaći način...pa ovaj pije pivo, ali ne fina vina, ovaj vam otvara vrata od restorana ali onda pušta vas da uđete prva, iako si utvara da je novi Valentino..zanimljiv, privlačan, ljubavnik kakvog nema..((ma da bio je jedan u povijesti, no on je umro, tako daaa)…
I ne vjerujte mu da je tu zato da vas zavoli, ne on je tu da vas osvoji, a nakon toga da krene dalje..jer ili je u brak ušao prerano pa shvaća da je nešto propustio ili ga samo zanima da u neku svoju tajnu/ javnu bilježnicu upiše još jednu kvačicu..i ne, taj vas neće naučiti ničemu što vi ne znate, jer on je ljubavnik za jednu noć, ljubavnik kratkog daha i još kraće izvedbe, a takav se obično ni ne pokaže kao neko nezaboravno iskustvo, možda samo kao vaše gorko iskustvo .…

sa zakašnjenjem...a kaj ste ga zakomplicirali?
dakle, ajmo ovak..
nisi baš za ljubavničku vezu, jer nisi i jer se "liječiš" od neke prošle, a tebi jako bitne i još uvijek bolne ili još previše asocijativne ili još u procesu -gle, zaboravljam ga, konačno
i jednostavno nemaš "snage" sad se uvlačiti u neki ."jako-fer-pošten-zaljubljen-odnos" koji uključuje svašta..nešto,
a to je puni angažman, što pretpostavlja i mozak i srce i leptiriće i upitnike i strahovanja i nadanja..opet...:O
a možda je i on taj neki, isto u toj nekoj tvojoj sličnoj spiki..
pa kao ...
sviđamo se jedno drugome, jer se sviđamo...i to je jednostavno tako
a on je isto nesiguran i u fazi-možda, -ako, i sve tako
jer svako od nas je imal tu neku spiku, povredu i bla..jel je?

i idu dani, idu tjedni, mjeseci...i godine, a nikog onak baš baš...da se zatreskaš, da izgubiš tlo pod nogama, pa da napokon opet postane -zabavno
ali gle!!! on je tu
raspoloživ, ti si tu, raspoloživa...i kaj, družite se već nekoliko godina ionako...pa se i posexate...
jer ti je dovoljno draga osoba,
jer ti je dovoljno lijepa osoba..i obrnuto naravno,
ali kako ste samo -prijatelji...znaš ti, a i on zna..(makar podsvjesno) da jednostavno niste onaj pravi potencijal za ozbiljnu vezu, jer niste...
ti znaš neke njegove mane, propuste i sl. koje ti u zajedništvu "pravog "hodanja ...ne bi baš klapale ili bi te iritirale ili..
isto kao što i on zna,za tvoje....
(zakon evolucije: da ste si fkt bili ful napeti, kliknuli bi si odma, čim bi se vidjeli prvi puta ikada)
i dobri ste si frendovi i kužite se i zabavljate se i družite se, i pomažete si, i jamrate si itd
ali eto i sexate se... iz ljepote sexa kao takvoga..
i da, on je svakako na "višem" stupnju od drugih prijatelja, jer ti je ipak privlačan, onak "zapotrošit" privlačan , a baš svaki frend ti nije baš tak privlačan...zar ne?
i onda se recimo sexate(družite)...dok vam u život ne uđe ono nekaj "posebnoga" zbog kojeg ćete -treperiti..
jer se ovdje ne treperi, ovdje je samo dragost, nježnost,malo privlačnosti, malkoc uzbuđenja..ali bez onog -treperenja...
i sve šljaka..dok vam se da, dok vam ne dosadi, dok vas ne prođe..ili dok ne nastupe druge okolnosti pozitivne- negativne
i kaj je tu lošega?
čudnoga?
bzveznoga?
i ne,
FF odrednica nekog odnosa, ne pretpostavlja druge između vas, jer još uvijek je sve isključivo između vas
biti - jedan na jedan...
pravilo je samo
da kad taj jedan od vas..neće više, ne može ili ne želi, da i dalje budete FF ..zbog ovog ili onog razloga....
fino dođe i sve to lijepo i pristojno i biranim riječima kaže, ali na vrijeme..tebi..ili ti njemu...i kažete si- ok..
a onda se malo udaljite, da vam se sve to slegne..i.ne čujete se više baš često,i ne vidite se barem nekih mjesec, dva..
kuliranje..odmor
ali onda je opet sve ok., jer ste i bili frendovi..i prije...a ovdje osjećaji nisu bili- zaljubljenost, ,jaki, podložni ahhh treperenju...
pa nema ni razočarenja,,,ima slažem se malo osjećaja..ah žal mi je..i odvikavanja..a kaj sad?.
al uglavnom si u spiki...ma uživaj frende, sretno ti bilo:))
al prijateljstvo ostaje, naravski uz svu moguću buduću diskreciju, ne spominjanja ikome ikada, da ste vas dvoje jedno vrijeme bla bla..(dakle, pravila)
a ako si ti u situaciji da više nećeš
ok ne naslikavaš mu pred nosom tog nekog "novog" zbog kojeg napokon -treperiš, a ni on tebi svoj izbor "novog"...
ili jednostavno ne prihvaćaš takve pozive..za zajedničke izlaske u troje:PP dok to nihovo/tvoje ne postane fkt ozbiljno
ali život ide dalje...
i ništa se u osnovi između vas nije promijenilo..jer nije..on ti je i dalje drag i pametan..
al nije tvoj pravi "materijal" za ono nešto- wow..."oborime"
e sad jedina je frka, kad to nešto,dogovoreno, preraste u nekaj ili nekome šusne u glavu...
da je to nekaj "posebno"..e tada je frka...za razmisliti , razgovarati ili nešto treće..
ali i nije ako se vama skoro u istom momentu dogodi taj -klik..da je to odjednom osim FF postalo nešto.."posebno" i "drugačije"..
onda postane izuzetno zabavno i jupi, jer ste preskočili sva ona početna sr*** tipa:"kaj je mislio kad je rekao,
šta je ona htjela kad je rekla" i bla bla...jer i to je moguće
a sve dalje je opet lijepo...jer je..ili samo prijateljstvo..ili ipak neka veza..ozbiljnija..:)))

++++ p.s.
a sve to ide pod onu...sex je potreba da se ne bude gunđav, ljut..da se ostane zdrav, što u glavi što u tijelu:))) i spriječeva te da padneš ko kruška, na nečije barenje na "balaševićeve" stihove:PPP
jer ti hormoni ne divljaju, jer te ne trese neje* i jer ti se ne čini od bilo koje svrake da je paun...:)))
a od bilo kojeg stihoklepca, pjesnik i da..naravno da je uvijek sve bolje, ljepše, krasnije biti- ustreptao...
i sa takvim -voditi ljubav,..ali toga sada nema,
pa se kaže..-ajmo se međusobno tješiti:)))
a i napokon...ni jedan sex bez obzira koliko bio ustreptao ne ostane nakon tri ili pet godina istog ustreptalog intenziteta...zar ne?..dakle? u čemu je problem?

i opće nije problem biti takav "realan"..i u tzv. "sigurnoj zoni" neko vrijeme, ali uvijek naravno pod pretpostavkom...
da ste izuzetno fer jedan prema drugome...
ali šta smeta imati "intimnog frenda" ?nit su vikendi dugi, nit su filmovi bzvzni jer nemaš s kim komentirati,
nit su šetnje samotne, jer imaš s kim šetati..

Heroina na apaurinu
Feb 05
Bilo je to devedesete. Radila sam na Radio Rijeci kao urednica satiričke emisije “S primorske poneštrice”. U onom sistemu moja ekipa i ja znali smo žestoko zajebavati “komunjare” i zazivati propast trulog sistema. U Rijeci smo bili slušani onako kako je danas “Nedjeljom u dva” gledano. A onda se rodila hrvatska demokracija.

Žrtve onog sistema na čijoj smo mi strani bili dok je postojao onaj sistem u meni su prepoznale nekoga tko je svim srcem i dušom njihov. Zato me jednog jutra pozvalo u kavanu na Korzu, pokojnu “Učku”. S jedne strane stola kavu sam pila ja, s druge jedan pop i poznati riječki dječji kirurg.

Ponuđeno mi je da biram što ću raditi u budućoj jedinoj nam Hrvatskoj. Mogla sam ostati u Rijeci ili otići u Zagreb pa tamo sebi izabrati fotelju. Odbila sam i u idućoj emisiji Tuđmana proglasila zločincem, najavila krvavi rat u kome će izginuti sirotinja, narugala se Crkvi i himni… I dobila otkaz. U siječnju devedeset i prve.

Dok sam dobivala otkaz, Tončiju Vrdoljaku trebalo je neko vrijeme da prelomi, kolege nisu htjele sjediti u redakciji pored mene, znanci su, kad bi me na cesti vidjeli, bježali na drugu stranu, a kći, do tada vrlo dobra učenica, dobivala je jedinice jer joj mater “ima crvenu knjižicu”. Izraz njene učiteljice hrvatskog jezika.

Neznanci bi me ponekad pljunuli na Korzu. Tužila sam Hrvatski radio, nakon sedamnaest mjeseci vratilo me na posao. Status mi se nije popravio. Kolege su i dalje od mene bježale, glas mi se nije smio čuti, morala sam svakodnevno odlaziti na višesatne sastanke širokoga spektra a onda o tome napisati tri rečenice koje će pročitati spiker.

Nakon mjesec dana ponudili su mi pet tisuća maraka i papir na kome sam morala potpisati da dragovoljno odlazim i da nemam prema firmi “nikakvih potraživanja”. Da mi nisu dali one marke otišla bih bez maraka, oni to nisu znali. Bila sam dobra glumica, imala sam odlične živce, smijala sam se u redakciji kao da me do orgazma dovodi svaki susret sa kolegicama i kolegama koji su se veselili kad bi dobili smrznutu kuglu mlijeka kao dodatak plaći. Sjećam se da sam ja svoju kuglu odbila i da mi je mlađi kolega na tome bio beskrajno zahvalan.

Znam da oni koji su bili na Golom otoku od Hrvatske primaju neku lovu. Pare dobivaju i oni koje su mučili Srbi. Najebali smo jedino mi koje su devedesetih jebali Hrvati. Čudno. I nepravedno. Ako nisu heroji oni koji se bore protiv diktature, tko su heroji?

Službeno, ja sam obična ženska. Neslužbeno, ja sam turbo neobična ženska. Da sam onda onom popu i onom doktoru rekla DA moja bi se djeca vozila u ludim autima. Imala bi stanove i kuće. Ja bih živjela u dvorcu sa poslugom. Jednom godišnje milovala bih ćelave glave dječice oboljele od raka i govorila im kako su danas dobila psa a sutra će možda i lijekove. Pred izbore bih se fotošopirana kesila sa plakata. Nosila bih cipele od tisuću eura. Liječila se u inozemstvima. Muž bi mi bio vrhovni ili neki drugi sudac.

Pomislit ćete, mora da je fenomenalan osjećaj, pogledaš unazad… Rekla sam! Napisala sam! Govorila sam! Ljudi, bila sam pametna kad su svi bili glupi! Ja, hrvatski čudnovati kljunaš! Traj, la, la…LA! Svaka mi čast!

Nitko od ljudi koji me poznaju ne vjeruje mi da danas iz dubine srca žalim zbog svega što sam devedesete učinila. ŽALIM! Pizda mi materina. Znam, reći ćete da ja, za razliku od todorića koji imaju Hrvatsku, mirno spavam. Ja mirno spavam? Zato jer se nisam nakrala, zato jer glađu nisam umorila tisuće ljudi, zato jer nisam uništila budućnost hrvatske djece…

JEBEŠ MIRNO SPAVANJE! JEBEŠ! Noćas nisam oka sklopila! Pijem apaurine prije spavanja i poslije spavanja. Ja da mirno spavam? Todorići mirno spavaju. Njihovo hrkanje ubilo je moje snove, ubija moj san. Znam da će svi ti todorići jednoga dana crknuti u više ili manje strašnim mukama. Ni u crkavanju nismo jednaki. Dok oni budu crkavali znat će da su prije hropca živjeli. Oni i svi njihovi.

Dok ja budem crkavala gledat ću fotke svoga crkavanja prije crkavanja i vrištati užasnuta jer crkavaju prije crkavanja i moja djeca i moji unuci, crkavat će i praunuci ako ih bude bilo.

Ja sam devedesete bila živa i slijepa. Danas sam crkotina koja je progledala. JEBO MI PAS MATER!

malo sreće, malo pameti, toga treba, i iako je malo, bez tog "malo" teško da bu išlo dalje
i šta ako nije savršen, pa ništa, jednostavno se koncentriraš na sitnice, koje onda dovedu do "krupnica"..
pa ipak bude lijepo..
a vikend sitnica je da recimo radite nešto tako obično, kao što je razvrstavanje i prostiranje veša, ali to radite zajedno
i da, naravski, blesavo je i onak prođe bez zapažanja, jer wtf? veš?
ali onda negdje u primozgu, ti dođe misao..
-gle, ovo nisi sa nikim nikada zajedno radila
a znaš da je toga veša nekada u nekom prošlom životu bilo stalno i da si ti to stalno tako radila, ali sama..
i koliko te smoždi ta misao, da nešto tako obično i jednostavno nikada nisi radila u paru, iako si u paru bila 24/7
sada kontaš da je to odjednom ona fina sitnica, koja te povezuje, za dalje..
i onda ti to nekaj "blesavo" postane odjednom mjerilo, zašto je ovako kako je
zapravo ipak taman, sasvim dobro,ma i bolje...
sitnica je recimo i da je očistio lijepu gomilicu matovilca, domaćeg, sitnog, poprilično zaprljanog od zemlje
i uz kuhana jaja i malo kuhanog krumpira, napravio finu proljetnu salaticu, koja ti je servirana uz raženi kruh premazan svježim sirom
eto to je sitnica..oko koje si se ti nešto u svojim mislima unaprijed malo nervirala
-da ko će to, da joj pa nedjelja je i ti bi radije još sjedila uz 3. po redu ness-kavu u pidžamici i gledala sa terase u sunčani grad i slušala kakofoniju ptica i sad baš ne bi tu nešto sudjelovala u pričama i planovima šta ćemo i da li ćemo ovo ili ono ili ništa
jer tvoj izbor je ionako za sada- najrađe ništa..samo mir, i dopodnevno lijeno uživanje u pogledu i zvuku
ali eto sitnica pa sitnice, se gomilaju, a na tebi je samo da ih primijetiš i cijeniš
i onda možeš dalje, sasvim fino..jer je sve ipak u sitnicama, koje postanu "krupnice"..

uspjela je postaviti natrag te zavjese, i sad se kao sve nešto divi i pije kavicu i gleda kako je opet sve kak bi kao trebalo biti
a lijepe su, nije da nisu..ali onaj zvuk, povlačenja onog bijelog konca za nabiranje, na tim zavjesama...
taj specifičan zvuk je baca u trans, negativan trans..brrrr ...takav trans od kojeg joj zubi utrnu, onako polubolno.
taj zvuk koji izaziva takvo ježenje od užasa na taj zvuk, opip, osjet..taj podmukli zvuk..kada se povuku ona dva bijela konca za nabiranje, a zavjesa se uvijek malo rastegne, pa se to mora natrag povući..i nije joj jasno zašto već do sada nije međusobno zavezala ta dva konca..pa da sve ostane nabrano, na predviđenu mjeru..
ne, ne sjeti se, nego ona svaki puta ponovno, 'bemu, na tim vlažnim zavjesama povlači te vlažne špagice i ježi se
i zubi joj trnu, bolno...
i onda kada se sjedne, da srkne nessicu i ispuši cigaretu i da kao uživa u napravljenom,
ne, ne može uživati, ni malo
jer pogleda prema njima i sjeti se tog zvuka i onda joj opet trnu zubi,bolno, i koža se ježi i sve i najmanje dlačice su u zraku
i to sve tako taj odurni osjećaj traje barem daljnjih pola sata..ponovljenog asocijativnog užasa...aghhh


p.s. ako će me ko ikada mučiti, s ovim će definitivno uspjeti, i sve ću priznati

***** američki trbušni ples***-daniela gioseffi

"nas dvoje bismo se mogli divno zabavljati"
"misliš da bi moglo klapati?"
što?
"ovo s nama"
"ne mogu ništa pouzdano tvrditi.morali bismo se ozbilno potruditi"
"međuljudski odnosi su strašno složeni, naročito oni odnosi koji su doista intimni!"
ona je trljala njenu stapku, a on je škakaljao njen pupoljak, još uvijek mu je sjedila u krilu, s njegovim lingamom u svojoj yoni..njezine su ruke bile obavijene oko njegovog vrata
njegove oko njezina poprsja
grudima su bili čvrstostisnuti jedno uz drugo, dok su i dalje sjedili tako, zagledani u oči jedno drugome, uživajući u doživljaju šutljive senzacije potpunog tjelesnog dodira.
osluškivali su ritam svog zajedničkog disanja- zagrljeni, nepomični.
pustili su da im snaga osjetilne senzacije potisne svaku verbalnu ili konceptualnu misao tako da u njima više nije postojala čak ni predodžba sexualne želje ili spolnog odnosa ili želje da pokušaju učiniti bilo što više od onoga što već jest.

kao u jogi, doživljavali su transcendenciju svojih svjetovnih ličnosti i osjećali se kao prvobitan par
Mjesec i Sunce u sizigiji
njegovo pulsirajuće treće oko

njegovo pulsirajuće treće oko otvorilo je njezin tamni, mirisavi lotos i postali su jedno
poput dvije polovice tibetanske statue-brončanih obličja muškarca i žene kod kojih se kada se sastave, mijenjaju uloge spolnih organa.
falos postaje vulva, a vulva falos
nisu se micali, nisu čak ni pokušavali svršiti
samo su se gledali ravno u oči i duboko disali
kraj njih je prošla jedna obitelj turista
baš kad je otac obitelji primijetio: "pogledajte ove lude, gole, bitničke hipije"
stanisulaus i dorissa su doživjeli potpuni orgazam
pod krošnjama divovskih sekvoja njihova su se tijela i duše za trenutak potpuno sjedinile
otkrili su pravi nepatvoreni "veliki O"
jin je utonuo u jang u savršenoj ravnoteži

ok bajka i svašta nešto..imalo se za lektiru
al interesantno je kak je tema malo onak reklo bi se ..gnjec..
jer eto svi siromašni su naravski pošteni, jer oni koji "imaju" su valjda oma sumnjivi..od kuda im, i ziher su na nepošten način došli do toga i bla bla
pa se tamo malo Majka, kao ne slaže sa Snahom, koja je šta drugo nego Guja..čisto zlo i naopako..jer je zavela, jer se umiljavala, pa i izvoljeva, neće sad ona tamo nešto radit i bit vrijedna...već bi snijega, pa šarana, pa svašta nešto..al jok, ništa to njoj Sin ne priskrbljuje..već ko? ko će njoj to sve nabavit ako ne staramajka...
a i staramajka mudra..odma prepoznala da je Snaha guja..štać drugo nego to
odma zlo i naopako

(a ako je sve to uspjela na zahtjev SnaheGuje..kako to i inače nisu radili za sebe, šarane i sve to?)

a i ta Gujina.. i ona začarana, jer je u začaranoj šumi..zarobljena grešna duša i nema oprosta, a neš, jok, nikad...

a Sin naravski glupav, tupav povodljiv i niš ne kuži, još potpao pod utjecaj Gujine, zle opake itd pa ide protiv svoje Majke
i sad kao oni svi žive jadno i bijedno, a zajedno..i nema tu mira...

(fino, Sin čim ide protiv volje staramajke..glupav, tupav i povodljiv, a inače je kao bio nešto posebno pametan, interesantno)

al ima još ta neka Sirota, koja je naravski nasmiješena i dobra, iako okolo doduše hoda sva poderana i nikakva i Staramajka njoj zašije rukav

(jer eto Sirota ne zna sama, i kak je ona sada tak ovdje jako dobra, a ne sašije sama sebi, već i to opet neko za nju radi
interesantno je kak se glorificiraju staremajke..i svekrve, jer eto one će sve..a sve i dobre i loše nebitno kakve, a snajke su ionak blago rečeno- nesposobne..)

i ajd, da ona te lučice kao protuuslugu..iz kojih poiskaču ti Domaći i Tintilinić
i Majka se žali i kuka i svašta nešto..a kao Sin jadan, glup i tup ne kuži ništa pod milim bogom

i na kraju naravski
staramajka se svega odrekne, sveg veselja, bogatstva, mladosti itd..jer kakva bi bila da to kojim slučajem ne napravi
iako je taj njen jel..nesposoban, tup i glup)

i nestane sve čarolije
i šume i Stribora...al guja koja je ionako bila začarana..opet postane guja i odplazi u šumu
e pa ako je nestalo sve čarolije.i šume i Stribora....zakaj je Gujina i dalje ostala začarana???

hmmmm

kad se malo makne sa ovoga mjesta, ljudi m/ž...se sasvim lijepo ponašaju
a to obično znači da su i susretljivi, ljubazni, nasmiješeni, skroz kulturni i sasvim im lako ide, ta kultura, lijepo ophođenje, biranje riječi, uz obavezno ..molim, hvala, izvoli i sve to uobičajeno..a skroz bez zamuckivanja, skanjivanja, oznojenosti ili bilo kakve naznake ne snalaženja ili neugodnosti
ne psuju baš jako
ne upiru prstom u nekoga i nisu podrugljivi
ne olajavaju ko, kaj, s kim
ne govore drito u facu kaj sad kod tamo nekoga nikako ne valja, kaj bi svakako trebalo promijeniti itsl.
nisam primijetila ni malicioznost, ni seksualne aluzije i iluzije, ni neke stvari ili geste ili primjedbe
zbog kojih bi se recimo trebalo smjesta ustati i otići, a ni imala poriv da sipam tu neku kavu drito u facu ili krilo
i tak da sam sve u svemu ugodno iznenađena
da, zamislite
jako su normalni
pa ispadnu i dragi i šaljivi i zabavni i osjetljivi i pametni i promišljeni
i skroz simpatični
da ih poželiš vidjeti još koji puta, da ih poželiš spremiti u kutijicu pod
potencijal za...xxx

Ima tu nekih blogera..koji zdvajaju, sipaju beskrajne mudrosti,
teže ozbiljnosti i bezvremenosti..
pa se pitaju…
čemu ljubav?... a iz njih govori prazno srce…
pa se pitaju …što je ljubav?... a iz njih govori zbunjeno ili ranjeno srce..
i naravno da smo svi ovakvi,ponekad, stalno, manje-više...takvi…
a nikakvi…
jer težimo ozbiljnosti, jer težimo racionalizaciji,...
i sve ostalo nam je bespredmetno,
jer to ne postoji,jer to nam ne priliči, sigurno ne tako i na taj način
takva doza infantilnosti i nikako ne...u tolikoj količini…
pogotovo ne u tim godinama…
ne sa tim iskustvom…
ali život, sudbina, kismet, zvijezde..ko već, imaju svoj plan
i što se dogodi?
…dogodi se nečiji treptaj oka… taman kad nam se pogledi sretnu…
….dogodi se nečiji- da…a još zapravo ni pitali nismo…
I onda krene osmijeh i poleti srce ….i daleko smo, udaljili smo se, neprimjetno, odjednom…
od one oštre,ozbiljne, kritične,shvatljive osobe..
i pretvorimo se u nasmiješenu, blesastu
nakliberenu kreaturu koja…
i stihove i „corny“ priča priče…
i nije nam jasan "blijedi" pogled okoline…
i nije nam jasno kako nas ne razumiju…
dok eto naše srce tako sretno kliče…

a šta je?
odrastamo, shvaćamo, učimo, starimo…i sve nešto ozbiljno,
klimajući potvrdno glavom, na sve te životne smrtno "ozbiljne" teme, dileme, probleme
sa onom mudrom crtom između obrva, prihvaćamo, neizbježno...
ali našem srcu, srećom, niko nije rekao
da mora odrasti i na odrasli način sa tom nekom ljubavlju se nositi…
jedino je valjda srce u nama još dovoljno infantilno…
pa svaku zaljubljenost-ljubav prihvaća upravo tako…nevino,a zahvalno.…silno…

Diplomacija i odmjerenost
Volim recimo imati oko sebe ljude koji nemaju stalnu potrebu izjašnjavati se o nekom svom viđenju istine,
utvrđivanju iste i dramatiziranju oko takve…a njihove, tobož univerzalne
pa ti onda takvu, počesto surovu istinu, stalno sipaju u lice, nabacuju se njom i svašta nešto
a ako, i ako, ti sasvim isto jednostavno ne radiš, ne radiš jer tako ne radiš, ne želiš raditi jer nemaš potrebu za
takvim čime..."silovanjem" tzv. univerzalne istine
kažu ti da si …
prijetvoran, licemjeran i sve nešto kao nevaljalo…neiskreno…dvolično
Naime..našli su se njih dva u društvu nje jedne..
jedan je prijatelj oduvijek, ali je bio neko vrijeme i prijatelj sa povlasticom (po naški FF :P)
..i oni još uvijek prijateljuju, bez ikakvih problema…bez napetosti, uz i dalje mnoštvo prijateljske dragosti
No, našao se tu i taj jedan vrlo aktualan, vrlo „napet“ i sadašnji..
I sad pošto su svi diskretni, kulturni i odgojeni, niko nije ništa izrekao, ni naslutiti dao
a svi sudionici te male soareje su na neki način znali baš sve i bez potrebe izgovaranja i utvrđivanja, tih nekih riječi…-univerzalne istine
ko je kaj i u kojem svojstvu..toj nekoj njoj..ili ona njima, bila, je ili će biti
I tako su proveli jako ugodnih dva sata uz kavicu i pričanje, razmjenu mišljenja, o općenitostima…
I Hvala Bogu na tome…

Posložila sam sve …(tek unazad nekoliko godina)..gotovo pa po svojoj mjeri…
i uživam u postignuću…koje nekada nije bilo baš moguće…ali sada je…
dobro, napravila sam grešku…jednu, priznajem..
koja se protezala na skoro xy-godišnju obavezu, ali sam je odradila pošteno, predano, skroz romantičarski usanjano i smjerno..
kako tobož i treba…
i ko kaže drugačije…jednostavno je maliciozan i laže…
e sad…da li je to na kraju ispala „greška“ zbog moje naivnosti, zaluđenosti, vjerovanja
jel bilo pri tome nevinosti…khm…
uglavnom onako smrtno zaljubljena…
trudila sam se iskreno, svim srcem i pokušala smjerno shvatiti i prihvatiti i primijeniti
sve što se od mene očekivalo, pa i više od toga…onako čisto, iz dubine srca i inspiracije…
i da slušala savjet svoje majke, koja ionako misli da je za uspjeh svakog braka
nužna ženska briga o tome gdje su njegove čarape i gaće i da li je jeo, najmanje tri obroka dnevno…
i pokušala pogoditi pravi omjer tajnih sastojaka, nikad otkriven od strane njegove majke…
da svaki ručak ispadne upravo kako njen princ voli…
i da (o moj bože, kako mi je to promaklo)..nema prašine na gornjoj strani ormara..
ali na kraju ipak je nešto u svemu tome nedostajalo…
a za sreću je potrebno tako malo..jel?
ubrzo…ja sam smatrala da se trudim preko svake mjere….
a on je mislio,( iako u tu sposobnost „mislio“ nikada nisam bila baš sigurna),
da je njegova ljubav dovoljno očitovana time što se na vrijeme vraćao kući i što nije išao sa prijateljima van..
a i novac je uredno pristizao...
a onda je došao još jedan 8. mart, kad opet nisam dobila cvijet i kad se meni više nije „brinulo“, gdje je njegov donji veš…
( u he** donjoj ladici ti je,gdje eno stoji već zadnjih X- godina)
kakva je to „idealna“ juhica… (povrtna od svježeg grincajga,sa placa, sa gris knedlima)
(op.a za one koje baš zanima.)
i ima li prašine na vrhu ormara…( ko će se dovraga penjati na dva metra da provjeri)
i da li on dolazi na vrijeme doma..(zadnjih godina sam poželjela da više ni ne dođe)
i tako je taj dio životne priče završio…
a sada...
dobivam nekoliko cvjetova na taj dan, i ne samo na taj dan ,pa čak i rukoljub uz instant poziv na ples,
jer svira „naša stvar“…
niko ne očekuje ručak, a ako je skuhan..sve je garnirano zahvalama, pusama i pohvalama uz stvarno obećanje da je slijedeći njegov..kod njega…
riječi da me se upravo takvu kakva jesam…čekalo predugo…
oslobođenost da se brinem…o "svjetski" važnim pitanjima ..tipa
veš, čarape, prašina i ine ozbiljnosti..
spoznaju da je sasvim dobro kad se dogovorimo za susret, kavu, vikend…
uz nekoliko dnevnih razgaljujućih sms-a …i da je sve savršeno u svojoj nesavršenosti
koja obiluje šarmiranjem, pažnjom, malim iznenađenjima, poljupcima, smijehom i veseljem..
i zato jako volim ovakav dan žena…jer ja to sve napokon mogu…
i sad recite da sve to nije nimalo sebično


(*stari malokoc prerađeni txt)

a?dela?
tnx iskrici:))) kaj nam je dokazala i pokazala da smo -ovisnici i jesmo, neka smo
valjda nam je sada svima jasno
ko prizna pola mu se prašta, ne?
a da nije bilo..njaaa, dosadaaa, niš se ne događaaa..i sve tak bla bla
a svaki dan se klikalo, barem nekoliko puta, a često i u sitne sate..onak nadajući se da ipak ... dela???!! ne??!!! ciju %$$
i kaj sad??
mrmlj hjoj delat, ili pogledat gde se kaj događa:))

seksualni čin koji je fizički vrlo zadovoljavajući može imati moć..- stvoriti duboko doživljenu povezanost između dvoje ljudi
kad smo u vezi koja je za nas "izazov"..strast je nerijetko jača, samim time veza koja je ugodnija nakima zna biti "prepitoma",
tako da smo svi stalno izvrgnuti mišljenju(filmovi, romani, serije itd.) da jedino "prava"ljubav uključuje strast, napetost, borbu, bol i dramatičnost
to dovodi do rasprave o tome što je prava ljubav, iako je ljubav teško odrediti
ali grci su to fino objasnili
da postoje dvije tzv. ljubavi..

eros- prava ljubav je sveobuhvatna, očajnička žudnja za voljenom osobom, koju se doživljava kao različitu, tajanstvenu, neuhvatljivu, dubina te i takve ljubavi mjeri se intenzitetom opsjednutosti voljenom osobom..sve je zapostavljeno, jer puno energije ulažemo u to kako nam je bilo i smišljanju kako će nam ponovno biti i tu je element patnje..s ovom vrstom ljubavi povezano je-uzbuđenje, zanos, dramatičnost, napetost, tjeskoba, tajanstvenost i žudnja..
i
agape-ljubav koja je partnerstvo kojem su oboje duboko predani, dijele se osnovne vrijednosti, interesi, ciljevi i prijateljski se poštuju međusobne razlike, dubina takve ljubavi mjeri se međusobnim povjerenjem i poštovanjem, puno radosti donose zajednička iskustva, prošla, sadašnja, buduća..svaki partner onoga drugoga smatra najboljim prijateljem, iskreni smo i sagledavamo sami sebe, te se mijenjamo na bolje, da poboljšamo vezu i produbimo prisnost..ovdje ide osjećaj spokoja, sigurnosti, razumijevanja, partnerstva, kao i međusobne potpore

cijena koju plaćamo za strast je strah..strah i bol koji hrane strastvenu ljubav na kraju je mogu i ubiti..
cijena koju plaćamo za stabilnu vezu je dosada, sigurnost koa obilježava takvu vezu može je učiniti beživotnom

eva reče barryju: "...ne obazirite se na briana mlađeg i njegovu sestru,oni vam žive u jako skučenom svijetu koji se zove internet, na kojem je cinizam pravilo , a okrutnost je zamijenila humor..."s. towsend-
žena koja je legla u krevet na godinu dana-