vještičje kronike

Ajmo bit iskreni…
stariji smo, imamo toga iza sebe, i godina i iskustva i mudrosti i povreda i ugoda
imamo svega..i sad bi malo mira…da sebe zadovoljimo, da sebe posložimo..
ali bi isto tako i nekoga, makar da se naslonimo, zabavimo i opet možda zaljubimo..
i taj neki naiđe..i prođemo sve, a ubrzano..i upoznavanje i šmiranje i zaljubljivanje i intimnosti, jer više nismo deca, znamo kaj želimo…i to želimo sada, ovdje, smjesta
jer nam vrijeme, makar u primozgu svijesti, curi..
i ko od nas danas, ovdje, sada, želi neku platonsku ljubav ili kao što je ovdje često slučaj dopisnu, i da sve ostane na virtualnim poljupcima i zagrljajima...
i dobro..sve se to nekako događa, i traje, i ima intenziteta, a ima i pitanja…
pa šta ja to radim?..opet
pa šta ja to trebam?..opet
i sve takve nekakve misaone konstrukcije…a sve zbog rastezljivog pojma tolerancije….
i ne veli se bzvze..poslan nam je baš onaj i onakav, s kojim moramo ponešto naučiti,
odraditi i odrediti nedostajući, a falični dio sebe, i svojih emocija, i svojih djela, kao emocionalne i putene osobe..
i tada..naravno.. slijede predvidljivosti,
jer smo spoznali, jer smo već i naučili, a i naviknuli se..
kako će i šta će.. taj neko.. a to nešto..
i prihvatili smo da imamo mana, a bogme shvatili smo, prepoznali i valjda prihvatili, još više, da taj drugi neko, nikako nije savršen…e pa nije, da ga boguješ…nije…
i onda počinju relativiziranja ..
ma mogu ja to…
jer je još uvijek neki naboj u zraku između vas, a i niste bik da ste se opet zaletjeli u crvena vrata samo zato kaj su tam..(valjda niste?)..
pa utjehe..
ma mogu ja to…jer je ipak zabavno i relativno poznato i već nekak ushemljeno
ma mogu ja to..jer je sigurno..
i još se dogodi srh i još se dogodi uzlet i još se dogodi let…
ali i sami znate.. to je to..manje više…samo to…
i ostajete…
a zbog čega
jel...zato što je bolje poznati neprijatelj, nego nepoznati prijatelj
ili zbog stvarnog straha da je to manje-više to, da je sve manje-više isto,
da su svi manje-više nepovratno fest zeznuti, uključujući i nas same
da je vremenski tijek neumoljiv..a mi takvi kakvi jesmo…nikako mlađi..
i onda, kaj onda…
prihvatiti da ljubav (u ovim godinama) traje tri godine..a sve ostale scene su čisto repriziranje..
ili hrabro ići dalje
s nekim novim
po još eventualno nove..a tri?

knjiga za ovo, knjiga za ono..da, svakako neka je, neka ih..što više
i slažem se..
treba pročitati, treba se informirati, od umnog do duhovnog, znanstvenog, šundastog, lažnog, poticajnog...
ii self- helpastog...
jer napokon..
čemu prolaziti neke osobne dileme i sve se sam sebi čuditi ko picek glisti ..
da zakaj ovo ili ono, pa kak sam mogla ovo.. pa čemu to ili ono..kako ću sad i što nakon toga...
ak su to razno razni ljudi osobno, znanstveno, iskustveno, proučavajući..šta li već
fino uobličili.. rastumačili, objasnili i rekli kroz pisanu riječ...
zakaj da ja ne posegnem za tim?
zašto da skrivam oduševljenje?
zašto da ne podijelim naslov, autora, netom otkrivenu spoznaju sa nekim drugim?
a recept pronađen tam..jel kuharski, kemijski, duhovni, prosvjetiteljski, ne podijelim sa drugima?
iskreno ne preporučim?
ko će kako doživjeti, primijeniti, rastumačiti ili opće zamijetiti određenu poruku iz knjige zavisi od čitatelja samog
dakle postoje oni koji će knjigu doslovce naučiti napamet, znati je naizust..
međutim možda.. neće znati primijeniti naučeno,
neće... možda.. znati povezati početak sredinu i kraj
neće je u osnovi razumjeti..zbog čega je tu, kako pomaže, kako zavarava ili kako je čista tlapnja
međutim nekom drugom, ja vjerujem većini njih, će i najveći tzv. šund biti možda doslovce religijsko otkrovenje,
jer je ta jedna rečenica pogodila sav smisao osobne dileme i onih sto upitnika iznad glave
stvar je čitaoca* i interpretatora..
isključivo..
ali zaista ne vidim zašto je pozivanje na knjige, citat nešto negativno jer kao nije samo isključivo naše
???????????????????????
p.s.
nick-mokra veli.. *čitatelja..
pa eto imate obje verzije

etogac…povratak..no da..pošto napravih zadaću pa sve pročitala, dobro ne baš sve, al ono kaj me zanima, kaj mi je interesantno i sve to..
Dakle, obavještavam ovijem putem i ovakoc, a sve na znanje i ravnanje:
Coco dušo, sve ja to kaj ti pišeš otprilike kužim, i duhovnost i komunikaciju i potragu za nečim i objašnjenje tog nečeg…
al ovdje je opća sprdačina sa svim, i pametnim i skroz glupim, pa slijedom toga i ovim tvojim…
i onda se vidim, pokrenula lavina dodataka dodacima i mišljenja nemišljenju…wow..
dakle, to je otprilike kao da slijepima i gluhima ili oboje + ponešto „retarda“ kao trenutne mode, objašnjavaš kak se čita znakovni jezik ili pak što je htjeo reć npr. jack pollock..kad je..bla..bla
Međutim ima i onaj dio da- dok se čovjek sam ne sretne sa nečim žestokim, trajnim, konačnim, bolnim, pa i smrtnim...nema vjere ni promišljanja u ništa..
naime sam..b.gates je rekao da bi bez frke naručio, platio i pojeo.. osušenu i samljevenu guzicu somalijske krtice, samo ako bi znao da će mu to pomoći ili barem odgoditi neminovno..
a i to stalno čuđenje nekih korisnica... zašto su muški ovakvi onakvi..
e pa oni (m).misle da je mizoginost... nešto jako poželjno i naskroz romantično, jer su pobrkali lončiće i smatraju da…
nema ljepšeg i uhu ugodnijeg, nego kad ti frajer veli da si super „P“..ili da si super gadna, otrovna, frustrirana,
ovakva- onakva..obična fufa… koja mu još k tome neda..i nikada neće dati..i dovraga i bestraga…
sve ostalo je, kako sam uspjela povatati..manje više interpretacija interpretacije..i lamentacija na lamentaciju...
a ostatak ekipe..što ženske, što muške.. je znamo kakav..
iako priznajem, neki su me iznenadili, u negativnom smislu..jer eto mislila sam..wrong..(by dm)
svako selo ima svoju ludu..ovdje ih jednostavno ima više..i tu stvarno mjesta za opetovano čuđenje i propitivanja uistinu nema…iako priznajem kod mene (ah, hlebinka) ima..al dobro..
eto, ja rekoh…

ima ta neka kućica drvena, na pol u šumi..
i da, kućica je smještena u staništu tih nekih životinjica..
tipa..puhovi, puževi golaći i oni drugi, i mravi i sve tak..
koji sezonski navaljuju, pa dolaze i odlaze
zoo kolodvor
no, mravi..
kolonija...dođu u proljeće, naprave stazu i putuju..a onda neki dobiju krila pa se roje..
da bi ih u jednom momentu, na tom nekom mjestu bilo njih tisuću, dok za sat dva više ni jednoga..
i nekako se privikneš da je to faza od tjedan dana i ne diraš ih, jer se onda oni onak dezorijentirani razbacaju, pa ih ima posvuda okolo i onda te to nervira,
jer su po svuda…okolo…
dakle, ne diraš...istoleriraš i to je to..
ali, sad ih opet ima...mrava...i ne daju se..jok..
pa od dvije posudice za šećer, napokon otkrili jednu, a tu drugu, pokraj, skroz ignoriraju…
ok, tu jednu im daš na korištenje, da se krcati šećera nemoćni izvale, skroz u šećernom transu
i kako im je strašno vruće..bez frke uđu u na pol prerezani krastavac..samo da srknu makar malkoc tekućine, ili u polovicu jabuke i sve tak..
i sad..napokon potpuno razumiješ zašto se vanzemaljci u svim filmovima prikazuju nešto ko jako agresivni, sad bi oni tu sve pobili, pokorili i vladali..
iako si do sada tvrdila da je to krivo, jer neko ko putuje kroz svemir i vrijeme, i uber je inteligentan, nekak nemre biti agresivan, jer agresija dolazi od straha, neznanja..itd..
i čemu biti agresivan ak sve kužiš, znaš, sve ti je jasno, i kaj bude, i kaj je bilo, i kaj je,
i u startu si nadmoćan…jer si velik, i moćan, i sve ti je jasno, i znaš…
no dakle, ja sam alien za svoje mrave…nemreju se oni sad tu prešetavat po toj radnoj mramornoj ploči kad ja moram sad tu rezuckati, pa sjeckati, pa malo poslije mutiti ness i svašta nešto delati, i bez pardona ih odpuhnem, maknem, pokojeg bez neke silne agresije i namjere, ubijem, dal mokrom krpom brišući površinu..dal pričepivši ga već nečim
i sorry na kolaterali..al to je tak…
pouka za nas zemljane, za jednom, nekad, možda, ipak…
ne hodajte i ne baškarite se po nečijoj, a u svemirskoj dimenziji radnoj ploči…
tak…

- Pozdrav nakon dugog dana:
bez obzira kako se osjećali i kakav je dan iza nas, svojeg kućnog ljubimca na vratima dočekujemo s pozitivnim, često i veoma živahnim pozdravom koji najčešće sadrži i bliski fizički kontakt. Zašto ljudima u svom životu dajemo manje?

Zlopamćenje:
čak i kad ljubimce zateknemo u nekoj nepodopštini, nakon što smo se možda izvikali, mi to ipak zaboravljamo, ne pamtimo zauvijek i ne nabijamo na nos u svakoj sljedećoj svađi.

- Dobre namjere:
nikad, baš nikad nećemo pomisliti da nam je kućni ljubimac pojeo dio najdraže cipele jer je odvratan i želi nas iznervirati. Zašto onda svojim partnerima pripisujemo zle namjere u svakom nesporazumu?

- Uzajamno podržavanje:
čak i kad se čini da je gad što se ne želi družiti s vašom najboljom prijateljicom koju smatra dosadnom i napasnom, treba to prihvatiti upravo kao što bismo prihvatili činjenicu da se naša mačka ne želi družiti s kreštavom susjedovom papigom.

- I u dobru i u zlu:
ljubimce ne planiramo ostaviti ili zamijeniti čim nam se učini da su isuviše glasni, divlji, nepripitomivi, svoji. A u američkim medijima često se anegdotalno spominju žene koje su izbacile muža iz kuće jer uvijek zaboravlja iznijeti smeće utorkom, izbjegava pospremanje pribora za jelo u suđericu ili zaboravlja na WC dasku i čarape pokraj kauča.

psihologija Suzanne Phillips je jednostavna, jedna od onih za koju se pitate zašto vam nije prije pala na pamet,
a godinama razmišljate i pišete o ljubavima i vezama

dakle ima taj jedan meni super interesantan tip...izgled, faca, pojava, neka vibra ful pozitiva..no interesantan
srećemo se u prolazu..po gradu...po ulici, po placu
i mimoilazimo se..tak, već skoro tri godine...
uvijek, al uvijek postoji taj pogled međusobni...malo duži nego kaj je uobičajeno..
i on uvijek ima u susretu taj osmijeh u očima..i smiješak na usnama...
(ne izmišljam, ne pričinjava mi se)
i bilo je par sretanja i nekih gledanja sa daljine...tipa ja sjedim..na jednoj strani..on dalje na drugoj
i oboje nekak stalno gledamo...jedno prema drugom
međutim niko nikom ne prilazi
i sad ja ne znam
da izvedem nekaj...?
jer mi je došlo da dođem i tutnem vizitku i spika..- "promisli, jel si slobodan za kavu"
i da odem...al to mi je onak....uggghhh...
ili da čekam da on izvede nekaj?
i ok...
činjenica je da se nisam baš nešto ozbiljno angažirala, jer sam bila u nekim "drugim šablonama" i "interesima"
međutim zanima me
kaj bi vi?
ajde da čujem
kaj bi vi?
ženske...? i kak bi vi?
jer
deca više nismo, nema upada u smislu..dobra mjuza, dobra obleka, cool ovo ono
i govorim o u biti skroz nepoznatom tipu..doslovce na cesti, eventualno na trgu...

svi portali se raspisali o golom poprsju navijačica...u kockastom...
i sad reakcije...
je da...
muški vole to gledati, muški vole to dirati...zabava sve u 16..
javljaju da će pokrenuti stegovne i stranačke mjere
javljaju da je to zbog toga što su djelatnice ministarstva kulture
javljaju da je to "ponašanje" relativan problem i da je pod kritikom samo zato što su članice oporbene stranke...
javljaju da...bla bla bla
a ja kažem
ako se ponašaš kao idiot kaj se čudiš da te se idiotski tretira..
i nije problem u pokazivanju poprsja..
toga je bilo i bit će..
stvar je mjesta, prilike i stvar je performansa, stvar je..šta nakon toga?
problem je da su one po meni "jadne", da nemaju trunke samopoštovanja, ni ponosa, ni svoje "ja"
problem je da ne razlikuju zabavu od zabave, veselje od poniženja..
problem je u eksponiranju
a najveći i najtužniji problem je
da među onom bagrom tamo nemaju ni jednog jedinog prijatelja
jer da imaju, neko bi ih spriječio u delanju bedaka, i niko od njih to ne bi nakeljio na fejs...

…. frajer od 40 i kusur godina koji nikada nije bio u braku,
nije barem 5 godina proveo u bilo kakvoj formalnoj zajednici,
nema bračnog, a ni priznatog vanbračnog statusa..
dakle, ništa od toga..
vrijeme je da vam se upali lampica za alarm…zašto?..pa nešto ne valja… očito...
teško da je do sada živio na afričkom kontinentu i pomagao u koloniji gubavaca, pa nije stigao ostvariti neku vezu…
a vjerujte mi, nije bio ni na sjevernom polu i vadio uzorke leda u saznanju o globalnom zatopljenju…
iako možda tvrdi suprotno…
...
on se boji bliskosti, on ima nepovoljno mišljenje o dugim vezama,
on jednostavno nije u stanju dijeliti ništa pa ni slobodno vrijeme sa vama,
on ima uredno složene posudice sa začinima i bolje vam je da ih vratite tamo na centimetar precizno gdje ste ih našli, ukoliko ne želite izazvati lagani slom živaca dotičnog…
čovjek jednostavno nije za vas,pogotovo ako očekujete da ste vi ta koju je čekao cijeli život,
koja će ga navesti da se napokon preseli k vama ili vi k njemu…

... i kao sa tom ljubavnicom, koju upoznaš, s kojom budeš i posve si uvjeren da vam je to i prva i posljednja jutarnja kava skupa, pa se nekako nesvjesno ušuljate u trajanje, i uzimate si vremena, otkrivati jedno drugo, nesvjesno predući neku samo vašu mrežu trajanja i fragilnosti kroz vrijeme, prostor, osjećaj -

(by a.shelly)

kaj vam znači... prava ljubav?
i zakaj imate potrebu čergariti..kaj niko ne želi ostati kod sebe doma?
sad sam sva u dilemi..ne postoji ljubav ako se nema puno previše para
ako se ne želi preseljavati i osnovati korporaciju..sa svom pripadajućom sadašnjom bivšom i potencijalnom rodbinom onda to nije prava ljubav?
phhh
zar nije dosta i ne može nešto biti ljubav..ako ste vikendom skupa..a preko tjedna povremeno i samo na par sati?

(prividno)retrogradna od 15.05.-27.06. 2012. u znaku blizanca
e pa kad je tako..uspavana..na red dolaze neki problemi i pitanja
dakle:
nerijetko sumnja u lijepe riječi, komplimente..itd
zaluđenost kroz ljubav, možda u skroz pogrešnu osobu il čak u nešto što ni nije ljubav..
često nabacivanje osobi koja vas ni ne primjećuje..ili bar ne na "taj" način...
promisliti prije nego se baš zaljubite i sve ono nešto sa leptirićima..za sada jednostavno ušutkajte...
udaljavanje od trenutnog partnera u smislu propitivanja..da li je to to, da li sve to ima svrhe, uglavnom ...da li..
oprez kroz komunikaciju sa vama dragim osobama, nije vrijeme za razotkrivanje nekih "istina"..ako ste čekali do sada, pričekajte još malo
mogućnost za davanje "još jedne šanse"..nekome ili nečemu što više nema nikakvog smisla..
javljanje osoba iz prošlosti..vama..sa istim takvim idejama...
ne zaluđujte se idejama da napravite nešto jako radikalno u svom osobnom stilu, izgledu,oblačenju..
poslije ćete se pitati ..
"gdje vam je bila pamet?"
ne oduševljavajte se nečim potpuno neobičnim u uređenju doma..
ne idite na nikakve bitne i značajnije tretmane ljepote...rijetko u ovakvom vremenu daju uistinu zadovoljavajući rezultat
smanjite sa kalorijama..jer nije rijetkost da se udebljate
prespavajte odluke o kompulsivnoj kupnji
pazite na novac..slijedi veća potrošnja

opet te neke mommzille…
Zašto uvijek sve dovedu do apsurda..ako ne vjerujete odite na forum…
prepun je savjeta kako treba taj „projekt“…-dijete-…
dojiti do iznemoglosti…(ne daj bože uzeti zamjensku hranu i naspavati se i ti i beba)
previjati u „zdrave“ pelene...koje su btw.preskupe…
nekada su i bile samo platnene, al je to bilo nepraktično?
zavezati u onu maramu..jer eto „klokanice“ više nisu „in“
sad bi..
da se rađa doma, jer je to njeno pravo…
dakle one bi da se zakonski regulira porod kod kuće..jer to tako radi.. bijeli svijet
koji btw. ima barem 5 helikoptera u pričuvi
i da se dežura uz svaku od njih..
ok dobro, može, neka im…
iako nekako ne znam..
naime, kolko je prošlo vremena da su napokon!! u bolnicama pod normalno uveli..
epiduralnu?
dozvolu za prisutnost oca?..
…ajde dobro i porod u kadi..!?
ajde dobro i porod u stolici..!?
ajde dobro sve može..
iako bi ja nekako to... sve... očekivala od privatnika, ali ne da izbor istog mora svaka bolnica imati na raspolaganju…svakome apsolutno sve..
i da se sve to plaća iz ionako sve manjeg novca za zdravstvo
i sad bi te neke „prirodnjakinje“da to sve obave doma…
s tim da se očekuje da jedna hitna stoji tamo i dežura..plus dodatno osoblje..

iako ja ne vidim baš preveliku potrebu za zakonom..
naime ko te i takve prijeći da fino ostanu doma tih čitavih recimo ..deset sati…
ionak će u jednom momentu hitna doći…samo ih trebaš kasno..
(čitaj- kad je sve gotovo) nazvati…
do tada šuti..trpi..urlaj u intimi svoje sobe…obavi to na patosu, na dekici,
popucaj po međici, a posteljicu obredno zakopaj pod obiteljskim stablom
kruške, jasena, smokve, masline..gdje god..
moli se iskreno… da bude sve u redu sa tobom i bebom
i to je to…
čemu frka?
Jel, možda u tome što se neće imati na koga vikati preko novina, portala, sudova i hzzo-a
ak nešto ipak možebitno i svakako u zadnji čas… pođe po zlu?

eto samo nekoliko onak nabacanih primjera:.

"A sad, kad zaista jesam ranjiva, imam strahovitu potrebu zgaziti takve; jer su zlo. jI gamad. I gnus. I sve odvratno čega se mogu sjetiti." vv8
"i nekom bistrijem od kokoši s magisterijem"vv8
" Stara terijerko, ne seri"..vv8.
"Kod kuja tvoje dobi,"vv8
"nemrem rešpektirati osobu koja ni svoj nick nije sposobna napisati "vv8
"za mene si bila i ostala glupa tuka"vv8
dalje možete sami

e sad, kolko vidim ništa se nije promijenilo, a i zašto bi..svi su dobili svoju porciju
sad je pitanje..jel se očekuje razumijevanje? empatija?prihvaćanje?
zbog ovog ili onog razloga, okolnosti..bla
...ne, nikako...

vidim rasprava..
jel mi znamo kaj oćemo? ikada?ponekad?nikad?
ili tak ili nikak...
n,da...ima muško- ženskih prijateljstava, da..u koje ne diraš..dalje od prijateljstva...
a ima i onih koji budu povlastica...
i kolko znam ženske osobe,i sebe samu, znam i to, da ako je nekoj baš do "utjehe", istu tu "utjehu" potražit će
u nekom od slobodnih prijatelja, (jer je poznat, jer se znaju, jer je od povjerenja i pouzdan)
i koji će se isto tako "tješiti", i da to ne ugrozi daljnje prijateljstvo, ni eventualnu buduću vezu nekoga od njih i sl.

međutim govorimo i o samopoštovanju, zar ne?..pa teško da će netko pristati biti zamjenski kotač, jer eto baš sam se našao u tvome mjestu..a gdje si ti?
ne vidim čuda ni u tome da je normalno imati jednoga, toga i samo toga...dok traje...kolko traje...
zakaj neko pretpostavlja da su muškarci zaista padnuti sa neke planete..ako žele isto to, upravo tako?
odnos jedan na jedan?..da, naravno i potpuno ljudski i logično...
i ne, nismo na sajmištu..ni natjecanju...ni ja, ni on...pa da se nemremo odlučiti "ko će biti sretan odabranik, pobjednik"...
u čemu uostalom?..u kolko može?kolko je bolji kroz ovo ili ono?kolko me izvodi?kolko mene često "boili glava"?
kolko ima para?kolko znam kuhati? kolko je neozbiljan- ozbiljan?..
ima ..da, one night stand..al to su rijetkosti..potpomognute alkoholom, osobnom dozom ludosti, nečeg..
i obično, nakon toga... ne želimo znati njegovo ime, a često kad se ujutro pogledamo u špiglu, ni svoje...
da..ima ljubavnica-ljubavnika..
ali oni su u tome zato što ili vjeruju da će se to nešto ljubavničko pretvoriti u nešto drugo,trajno, samo njihovo,
ili ih drži zaljubljenost & nafilani su hormonima čistog sexa i požude..
pa vrlo brzo dolazi ateriranje....
dakle...neki od nas barem znaju što neće...za početak..a dalje je sve podložno promjeni:))

pravit ću se da jesam
dakle:
oni koji su explicitni u iskazu..
mislim da prolaze neku osobnu terapiju..oslobađanja od krutog odgoja..nešto ko verbalni rebirthing
oni koji su direktni u traženju..oš-neš..
ozbiljno im curi vrijeme i nekak misle da su u cajtnotu..propustivši prije neke tzv. šanse,
sad ne namjeravaju propustiti išta...
oni koji se rugaju, vređaju, ogovaraju etc..
e pa oni su..kaj ja znam, na svoju ruku smanjili propisane doze
oni koji stavljaju samo sličice i linkove
misle da su na fejsu
.
jesam li po'vatala??