vještičje kronike

pravit ću se da jesam
dakle:
oni koji su explicitni u iskazu..
mislim da prolaze neku osobnu terapiju..oslobađanja od krutog odgoja..nešto ko verbalni rebirthing
oni koji su direktni u traženju..oš-neš..
ozbiljno im curi vrijeme i nekak misle da su u cajtnotu..propustivši prije neke tzv. šanse,
sad ne namjeravaju propustiti išta...
oni koji se rugaju, vređaju, ogovaraju etc..
e pa oni su..kaj ja znam, na svoju ruku smanjili propisane doze
oni koji stavljaju samo sličice i linkove
misle da su na fejsu
.
jesam li po'vatala??

viđe navale
i kako se fale
što pripremale
što spremale
DDDDD

zakaj ste pristale na "brazilku"?
jel zato kaj je in..ili kaj se to od vas očekuje u krevetu?
zakaj ste pristale na silikone?
zato da plutate..i jel nije bolje da kad vi legnete i one zalegnu?
zakaj ste pristale na povećanje usnica?
mislim usta vam sad sliče na onu prostu stvar kaj deca crtaju po plotu..mrmlj
i da
ovo je uvertira u neka benignija pitanja
smisla... kolko ste to vi..a kolko ti, neki-oni...
ali
pitanje je
da li to radite zbog sebe?
očekivanja drugih?
ili da vas vide?
ili zbog tog nekog "njega"?

(stari roud- robin na temu...jela sa ljubavlju napravljena)

Narudžba je pala..ali to nema smisla..dobro kaj si on misli, da je gdje?
Samo mi je još to falilo...
San jednog muškarca.." jelo sa dušom"…pripremljeno s ljubavlju…baš kako on voli..
Pa je počeo..iritantno…zanovijetati..docirati…
Ne, draga ti ne znaš ispeći to jaje..to se tako ne radi, molim te, paradajz se tako ne reže
a kavu kuhaš.. bez duše....
I tako je on nabrajao, a u meni je kipjelo…
ali danas nije taj dan,
danas ja to neću,
danas sam drugačija,
danas sam ga prevarila,
danas sam sa usana drugoga čula riječi koje sam trebala odavno čuti od njega...volim te…
I možda bih mu danas trebala ugoditi,
ali mene ne progoni krivnja,
i znam da neće primijetiti,
ni moje raspoloženje, ni titrav osmijeh sreće, ni iskričave oči,
ali bogme ni krivnju u njima,
jer je nema,
jer ja više nisam njegova,
ja više nisam ta...
Pa sam mu umilni glasom odgovorila:.
Znaš kaj, ili si kerefeke delaj sam ili odi svojoj mami, pa tam izvoljevaj…

bogme jesam
za stanje svijesti, poimanja, razmišljanja i na kraju smisla za humor iskričarske populacije
i ne znam ko me više čudi...ženski dio..ili muški..
ovo ne da je pubertetski...već je.aghhh ne znam koja kategorija...
pa ćemo svi kikotati sa rukom preko ustiju..i svi se lagano zaškrapuniti...jer gledamo sličice..xixixi skroz proste
a i čitamo...izraze i insinuacije ...xixixi..još prostije

humor i natjecanje
kategorija...pljuvanje i pišanje u dalj...
blam...
stvarno ja nisam odavde:(((((

p.s. znam da sad ide...
joj, nemaš pojma
kaj si tak ozbiljna
nemaš smisla za zeku
opet se ti nešto praviš
ionak si matora, pa ti to ne kužiš
bla bla bla

p.p.s.
prethodni moj post je o 8. martu..pa ako baš nekoga zanima zašto i kak..eno ga..

Drage moje znane i neznane, well.. sretan vam 8.mart (ožujak)...
I nemojte mi sad tu brijat.. da kaj?...da dan kao dan!...da šta ima veze!..
da ste eto opet u istom sranju!..da kaj bi vi sad trebale?...
ostavite tu spiku muškima...ionako si svašta dozvoljavaju...
TIHO..tišina...jer
da nije bilo nekih pametnih žena, vi sad ne biste ovo čitale,
da nije bilo nekih pametnih žena, vi bi sad brisale pod u kuhinji, moguće i tuđoj,
ali ne po vašem izboru,
da nije bilo hrabrih žena vi se možda ne biste školovale, a kamoli čitale ovo na svojim strojevima,
hrabre žene omogućile su ovo i meni i vama...
imate pravo glasa, smijete raditi, ako želite, možete bit doma, ako želite,
išle ste u škole i na fakultete, a ne učile samo toliko koliko je potrebno da biste bile drage domaćice i majke
i klečale u za vas izabranoj crkvi…
smijete sve i još više od toga...na volju vam je...
imate pravo reći- Ne! svakom kretenu koji vas tretira kao stvar,
imate pravo udati se samo iz ljubavi i vlastite želje..
imate pravo na razvod, imate pravo na odluku roditi ili ne..
imate pravo na vlastiti novac, vlastito naslijeđe, na vlastitu imovinu..
imate pravo hodati ulicom bez pratnje, pa i golog pupka(mada je sad malo hladno)ali dobro..
i dokle god vi mislite da je to samo još jedan običan dan,
razmislite i sjetite se da ćete možda doći u situaciju kad vaša sestra ili kćer neće misliti da je to bio samo jedan običan dan.
Pokažite da ste odgovorne, svjesne osobe, da cijenite napore, trud, suze, batine, klevete, zatvor, ruganje, napade i svu agresiju koju su morale pretrpjeti vaše prethodnice…
da biste VI imali ovaj dan.
Sloboda koju uživate nije stečena lako, u to budite sigurne...
imate oko sebe još masu primjera, pa i u slobodnoj EU postoje pridružene članice, gdje nije dozvoljen razvod, pobačaj..
a da ne govorim o zemljama gdje žene kamenuju za preljub, gdje su djevojčice od dvije godine obećane muškarcu kao otpust sramote ili duga…
gdje žene ne smiju na ulicu bez velova, zara,feredža…
gdje djevojčice još dan danas obrezuju, gdje se kupuju mladenke, gdje se traži pravo prvenstva bračne noći....
Jel znate da su savršeni Ameri trebali svoje žene kad je bio II ww u tvornicama, ali su ih poslije rata fino poslali doma, kad su se muževi vratili sa fronte...
jel znate da je bogata Njemačka trebala žene samo za produljenje Reich vrste,
jel znate da su fini, neovisni, kulturni Švicarci svojim ženama glas dali tek negdje krajem
60.-ih.
I nije sve samo pravo glasanja...da izađete na izbore, pa ko vam proda veću maglu njega zaokružite…
na žalost, potreba za" ženskim kućama"sve je veća, pročitajte crnu kroniku, pogledajte naslove o PTS i uglednim tipovima koji mlate gadne pare ali doma mlate i svoje žene...
Sve je to dio tog dana..
sve je to dio te vizije da žene trebaju biti ravnopravne,nezavisne, jednake...
Pokušajte ne odmahnuti rukom, na taj dan kao na samo još jedan dan…
budite barem toliko kulturne i pristojne, cijenite njihovu želju pokret i ideju...jer je velika i jer je potrebna...
HVALA SVIM HRABRIM ŽENAMA SA VIZIJOM!!!!..

ako se trudi..da te osvoji
...pristojno,smiješno, veselo, ljubazno, ali uporno..ako treba i nekoliko mjeseci...
ako mu se osmijeh razlije svaki puta kada te vidi..
pa ti mahne..ili ako siđe na tram stanici, a nije njegova...
ako te opet i ponovno zove na kavu...
a tada iz ruksaka izvadi neki zapakirani slatkiš koji nosi baš za tebe
i kad počnete to "nešto"...
pošalje barem minimalno jedan sms dnevno...
od kojih su neki slatki, neki ljubavni, neki samo tak podsjetnik..da je i dalje zainteresiran..da mu je stalo...
ako bez frke i prigovaranja... čeka da obaviš kaj već moraš obaviti..jer ste onda zajedno
ako prolazi blizu... pa navrati samo da donese..sitnicu za okrijepu, cvijetak..nešto...ali neće smetati..pa ode dalje...
i dalje se trudi...
pa skuha i zove na ručak ili večeru..ili te jednostavno obavijesti da je ručak skuhan
a na tebi je da odlučiš možeš li ili ne doći..i nema prigovaranja i preispitivanja pa kak, pa kak ne, pa zakaj..pa..bla
kupuje i poklanja sitnice...od voća do cvijeća od čokoladica do cd-a, knjige...itd itd..
sjeti se kak i kad je bilo to nešto što je bilo..od riječi, do teme, do događaja...a bilo je prije nekoliko mjeseci
...
dalje znate valjda i sami...

…...prigodni c/p...

Volim se igrati, stvarati…
Malu ljubavnu osvetu čarati
Večeras ću upravo to raditi…
Tvoj lik od slame, voska i ljubavi graditi..

Složit ću lutkicu, malu , uzeti suhu posebnu travu..
a onda ću oblikovati tijelo i glavu…
obući to u kaputić napravljen od crvene čoje…
opšiven pažljivim bodom crvene boje…

Uz prigodnu pjesmu i riječi molitve moje..
Naravno da ću staviti nešto tvoje..
možda...onaj tvoj pramen kose lijepi..
jer sve to moje ustreptalo srce krijepi…

Uz riječi koje atmosferu i djelo tvore..
svijeća, njih dvije trebam…da gore..
i na pergamentu još ispisati tvoje ime…
da te podsjetim na sebe, samo da ne pobrkam rime…


A zatim ću uzeti one igle, špenadlice,u sedam boja..
pažljivo ću ih zabadati, …ona bolna, ta će biti moja..
u mjesto gdje je zašiveno tvoje ime i pramen kose…
osjetit ćeš, ne brini, ovakve večeri svu težinu čarolije nose…

...
p.s....eto tak.. za sve one sklone malkoc..osvetoljubivosti..
ili radni naslov...osveta se servira kad je hladna...
ili kak bi shakespeare rekal...
"Hell has no fury like a woman scorned"

i
p.p.s. kaj se više nemre bez ulogiravanja škicati?

dnevnik hr.

Pet stvari kojih se sjetimo i zbog kojih žalimo prije smrti

Bronnie Ware je australska medicinka sestra koja je nekoliko godina provela radeći kao skrbnica za pacijente u posljednjih 12 tjedana života.
Ware je na svojem blogu zapisala zapažanja o izuzetnoj jasnoći pogleda na svoj život koju ljudi steknu na kraju života, piše Guardian.

Kako bi mi mogli učiti na njihovim greškama, Ware je neke od njih odlučila ispitati o stvarima za kojima žale te što bi u životu učinili drugačije i ustanovila pet stvari kojih se ljudi sjete i žale na kraju života.

1. Volio/la bih da sam imao/la hrabrosti da živim život vjeran/na sebi, a ne život koji drugi očekuju od mene

Kad ljudi shvate da je njihov život gotov i pogledaju unatrag, lako vide koliko je njihovih snova ostalo neispunjeno. Većina ljudi nije poštovala ni polovicu svojih snova i umrli su znajući da od svog izbora nisu nešto napravili. Zdravlje donosi slobodu da postignemo određene ciljeve, a ljudi to shvate tek kada zdravlje izgube.

2. Volio/la bih da nisam toliko teško radio/la

'Ovo je izjavio svaki pacijent kojeg sam njegovala. Žale što su propustili život svoje djece, dio partnerstva i prijateljstva. Žene su također spominjale žaljenje za tim što su previše radile. Ljudima je žao trošiti toliko svog života samo na rad', piše Ware.

3. Volio/la bih da sam imao/la hrabrosti izraziti svoje osjećaje.

Mnogi ljudi potiskuju svoje osjećaje kako bi bili u miru s drugima. Kao rezultat nikad ne postanu ono što doista jesu. Rezultat toga nerijetko su neke bolesti razvijene zbog potisnute ljutnje i gorčine zbog nezadovoljstva samim sobom.

4. Volio/la bih da sam ostao u kontaktu sa svojim prijateljima

Ljudi često ne shvaćaju pravu vrijednost svojih starih prijatelja sve do trenutka dok nisu na samrti. Mnogi su toliko zauzeti vlastitim životima da su neka prijateljstva potpuno zaboravili. Zbog toga su svi pacijenti žalili jer nisu prijateljima posvetili dovoljno vremena. Svakome kada umire nedostaje prijatelj.

5. Volio/la bih da sam samom/oj sebi dopustio/la da budem sretniji/ja.

I ovo je najčešće žaljenje terminalnih pacijenata. Mnogi ne shvaćaju do kraja života da je sreća njihov izbor. Ljudi ostaju zaglavljeni u starim navikama. Strah od promjena te hoće li oni i drugi oko njih biti zadovoljni, ljude sputavaju u sreći i pri kraju života žale što se nisu više smijali i bili opušteniji u životu.

Probudila se.. protežući…u isti čas shvatila da je zaspala…već je 6
a rekla je da će mu opeglati onu košulju i hlače..danas ima opet taj neki sastanak..
i mora krenuti najkasnije u 7…
na brzinu se ogrnula bademantilom…i odjurila u kupaonu..dok se tuširala mislila je opet i opet..
…sve češće je on na tim sastancima, srijedom i petkom…svakako…
a onda, dođe kasno i nije raspoložen za priču i šuti…šutke pojede večeru uz novine..
i ode se tuširati...a onda bulji u tv…ili zaspe na trosjedu…
seks im već odavno ide pod bračnu obavezu..i to, ako..
ponekad prođe i mjesec, dva..a da je ne dotakne…
a kako je to nekad bilo..ujutro, prije posla…ili navečer, nakon što mali zaspe..
a sada…
na brzinu se namazala losionom…obukla pamučnu trenirku..i krenula po peglu…
i dok je peglala njegovu košulju…
ponovno su je zaokupile misli …sveg tog besmisla…
a nije, da nije probala..i sa parfemima i sa sexy rubljem i sa savjetima iz ženskih časopisa i portala, a sve pod naslovom… kako u njemu probuditi želju…
međutim shvatila je..želje nema…nema se onda što ni probuditi…zar ne…
ionako već dulje vrijeme nit su kao obitelj izašli, nit se sjeli i porazgovarali…on preko tjedna radi…a subotom i nedjeljom ima neke svoje tenise, nogač sa dečkima i slične stvari..
a ona…ona je domaćica…osim što razvozi klinca na sve žive aktivnosti, jezike i sportove….prestala je ići i na kavice, sa prijateljicama…besmisleno je…
ne može ići..jer ili nema vremena…zbog svojih ili mora bedinati njegove
koji su stari i nemoćni…a u dom ne žele… i tako..
njeni dani su se pretvorili u beskrajan niz besmisla…
red prašine, red čišćenja, red vožnje i razvažanja, pa nabavke, pa peglanja, pa opet sve ispočetka…i tako danima, tjednima, mjesecima, godinama…besmisleno…
ionako na tim kavama one ne pričaju o svom razočarenju, međutim jedna se razvela, jer je njen pio..i sad se navlače po sudu…kome će pripasti dijete, kome kuća, a kome vikendica…
…odložila je popeglano na stolicu i otišla skuhati kavu i pripremiti im doručak…
Obukao se uz jedva promrmljano ..jutro…posrkao kavu i na izlazu dobacio..
…danas ću doći kasno…
kao da ona to već ne zna…pa danas je petak… još nije izgubila pojam o danima..ali o svemu ostalome je,
izgubila je pojam..kako je to biti nekome žena, kako je to biti nekome nešto…
probudila je maloga..iako ni on više nije mali..ima 13…taman da je buntovan, taman da izvoljeva, taman da se prepire i prkosi ..oko svega..i govori kako njegove prijatelji roditelji vode na skijanje, kako mu niko ne lajka status na fejsu, kako mu je glup i bezvezan onaj prošlogodišnji mobitel…svejedno otpravila ga je poljupcem u školu…
a onda…sjela i popila već hladnu kavu..na miru…gledajući prozore…koje bi baš mogla i oprati…
pripremila je tekućinu, krpe i novine..i pogledala …lijep pogled…sa tog njihovog osmog kata, pola grada na dlanu, medvednica u vizuri…otvorila je jedno krilo prozora..i počela ga prati…a onda…onda je odustala…prestala…
i po stoti put pomislila…
ovo je besmisleno…
i tako je stajala nad ponorom…
i jednostavno zakoračila…
dok je padala..pomislila je..to je to…svi će misliti da je nesretan slučaj,
upravo tako...besmislen…

sve nešto ne- dozvoljeno komentirati..ili se nekaj ozbiljno promijenilo u pravilima ovdjekarce?

…lijen sunčan dan, dokono listah novine u kojima opet nije bilo ništa osim skandala, korupcije i pretpostavki...
kava i cigareta…
ugodno podne na terasi restorana punoj sunca…i tih nekoliko gostiju…
umirovljenik drhtavih ruku, dva para srednjih godina, koji više nisu imali teme o kojima bi pričali,
neki dežmekast tip, obrijane glave, sa zlatnim lancem oko vrata i na zapešću,koji je preglasno pričao na mobitel, nervozna majka koja nije uspijevala smiriti svoju nemirnu djecu uzalud im obećavajući sladoled…
i konobar koji je…
paa…konobario…
privukla je moju pažnju čim je stigla…
a bila je…
nešto interesantno, drugačije…pravo osvježenje…
gotovo eterična, blijede puti, porculanskog tena, jedva našminkana…
zastavši..odmjerila je terasu i rijetke goste i odlučila sjesti za prvi slobodan stol..
a tik do mene…
konobar je vrlo brzo donio njenu narudžbu…ness i gusti od marelice....
brzim pogledom prešla je po gostima…
i na meni… zastala…
..e pa, bila je…slatka…moj tip ženske…
da je poželjeh… upoznati…popričati…i čemu lagati sebe…
potrošiti…ako ne i zavoljeti…
i sva ta njena crna kosa…prošarana ljubičastim pramenovima i dodatno zamršena „dreadlocksima“…
primijetih da je uspjela uplesti i neke trakice koje su joj sezale gotovo do struka…
taman da se zapitaš…
kako sve to češlja, kad jednom odluči da počešlja…
i kako je to prolaziti prstima preko svega toga i kroz to…
a da se ne zapetljaš…i ne ostaneš zarobljen u svim tim nitima…
…popratih pogledom…kamo ona gleda…
a gledala je…
u vrapce koji su se igrali u prašini…šepurili i izvodili što već vrapci izvode u kasnu sunčanu
i toplu jesen…oko podneva…
učinilo mi se da joj slabi osmijeh zadovoljstva titra na usnama…
kad je vidjela da je kao slučajno, ali ipak pozorno, gledam…
a bila je..
slojevito obučena ..u crno, sivo i neku nedefiniranu boju…
njena crna majica dugih rukava od tila..otkrivala je lijepo tijelo …
i sva ta tkanina na njoj i sva ta slojevitost od nekoliko majica
nije mogla sakriti njene uzdignute bradavice…i okrugli oblik njenih čvrstih grudi…
i da, prošli su me srsi…kakve već dugo ne osjetih…
jer samujem…predugo…
a njen miris…doticao mi je nosnice svaki puta kad bi se pomakla
bio je odmjereno sladak i mahovinast
jel rekoh već?…
baš onakav, kakve volim udisati u nečijem pregibu vrata i ramena…
i ti njeni…
tanki fini prsti sa kratkim crno namazanim noktima…
ionako ne volim kad imaju duge nokte…
uglavnom…
cura je bila komadić…baš komadić…po mom ukusu…
i sve na njoj je bilo baš onako..za gledanje…za sanjarenje… o mogućnostima…
iskreno se iznenadih kad mi se obratila...kao usput…
rekavši da me poznaje...sigurna u svojoj tvrdnji...
odmaknuh slobodnu stolicu i rukom je pozvah da priđe…
spretno se premjestila k meni i vrijeme provedosmo…
pričajući o bezvezarijama i spominjući osobe koje više ne susrećemo..
odjednom, približila se dovoljno blizu da me poljubi…bez problema…bez oklijevanja...
onako nježno…leptirasto…
i prije nego išta stigoh primijetiti…
poljubi me …opet…odlučnije…
a zatim, rekla je:
da me traži…
da me čeka…
i da sanja o meni…i da ju je užasno nervirala spoznaja da ja bijah tada s drugom…
i tada…
prignula se ponovno i poljubismo se napokon…dugo, željeno, mokro...
ljubismo se i dalje…
kao da ne postoji ništa... osim tog sunca, te terase… i nas…
a žamor…
bio je sve glasniji..
…a onda je konobar brzo prišao i zamolio nas da odemo,
jer je ovo javno mjesto,
jer gosti negoduju, jer ih uznemirujemo i jer ima djece za okolnim stolovima…
ne protuslovih …samo slegnuh ramenima…a na njeno… 'oćemo ?
krenusmo...zajedno…smijući se…
…držeći se za ruke…prema njenom stanu…tu, odmah, ni pet minuta do maksimirske šume…
.
jelda?
… Skoro pa… muška priča…:)))PPPP

i sad imam vremena i baš mi se hoće…
"…da nismo sve ostavljene ili ostavile...radi i uslijed prevare..kockanja, pijančevanja, lošeg izbora itd i da napokon nismo sve na psmtr sa bivšima.ili ih nema..već nas je život, okolnosti, sudbina, nešto...jednostavno razdvojilo
da ima bivših koji ne plaze sumanuto po drugima, jer to nisu radili ni prije..i da ih ima koji nisu zgibali u vidu lastinog repa i bla bla
ali stvarno svakom svojom primjedbom i neumjesnim komentarom samo dokazuješ da si ti ta koja ima stvarni problem da si skroz neumjesna, dvorištarka, tračerica, kokoš..itd itd koja kopa po smeću i nabacuje se blatom..“
Autor: ladonna2 | 06.01.2012. u 15:14
.
.
„lamatrončika, primi moje usrdne isprike: tvoj je sigurno uginuo. Od dosade.“
Autor: vegavega8 | 06.01.2012. u 15:20


Ah i eh… eto mene opet..hah..meni se to ne pušta samo tako, a zašto ja to tako?
Pa zato..jer..pomoćnica kaže:
……….
„Mišavamblesavog..Ovdje nismo Štefica Guzić i Katica Pizdić.Nemamo OIB.Možemo činiti sve kaj nas zabavlja.“
Autor: marta-marta | 06.01.2012. u 15:18
&
„…slijedom toga i mi...o vama zar ne?
Ok. Deal“
Autor: ladonna2 | 06.01.2012. u 15:20

..nego jel ja moram tu učiti, ukazivati…nešto… ovdje, tu neku..koja je kao pedagog …
da se za osobu..nikad, ali nikad..
bez obzira poznajemo je ili ne, da li je postojeća ili nije, moralna, ovakva onakva…
nikako i nikada ne može izjaviti –
„: tvoj je sigurno uginuo. Od dosade…“
-Ugine = mačka, pas, konj..životinja..možda..biljka..
Međutim..ona, „veleuvažena-uča“ je bez pardona, po nekom svom zaključku bez obzira što ne zna ništa, ni kako, ni kada, ni zašto i bla…
je bez pol frke, a sve u nekoj svojoj morbidnoj zabavi ustvrdila i 'ladno bez razmišljanja, sa nakanom da uvrijedi..i da povrijedi
napisala da je taj moj neki..-uginuo-..
Slijedom toga pitam te javno…jel ti ni malo nije neugodno??? Baš ni malo?
Jel ti nije neprilično tako šta izjaviti??? Za osobu???
Šta ako je taj neko ..bio recimo.. u ratu… borio se btw. I za tvoju guzicu…
pa je poginuo..časnom smrću
ili je bio ranjen, zarobljen, mučen..pa je umro u mukama..
ili je bio heroj..pa je poginuo žrtvujući se za druge…
jelda da kad se ovako postave stvari i pitanja…djeluje još degutantnije??nepristojnije??
skroz neumjesno i prostački???odurno i van svake pojmljivosti komunikacije??
i znamo da imaš staru majku..jer si to sama, ne jednom napisala i za očekivati je da jednog dana i ona premine…jer je to tako…hoćeš li i tada mirne duše i sa osmjehom slavodobitnosti i nadmoćnosti svog intelekta i pravopisa primiti moje žaljenje za njeno- UGINUĆE???!!!

Kako je USA drzava u kojoj pripadnici mnogih naroda i rasa zive zajedno
u
slozi, ljubavi i miru, razvila se bezazlena diskusija na temu odakle je
zapravo bio Isus Krist.

Isus Krist je bio iz Kalifornije jer:
* Imao je dugu rascupanu kosu
* Setao je svijetom bos u laganim sandalama
* Osnovao je novu religijsku sektu

Isus Krist je bio Irac jer:
* Konzumirao je alkohol (vino)
* Nikad nije imao stalni posao
* Zadnja zelja u zivotu bila je da mu daju piti

Isus Krist je bio Portorikanac jer:
* Prijatelji su ga zvali Jesus
* Bio je u sukobu sa zakonom
* Njegova majka nije bila sigurna tko mu je otac

Isus Krist je bio Zidov jer:
* Ostao je zivjeti kod roditelja do 33. godine
* Vjerovao je da mu je majka djevica
* Njegova majka je vjerovala da je on Bog

Isus Krist je bio crnac jer:
* Provodio je vrijeme medu ljudima na ulici
* Nitko mu nije dao stalni posao
* Sve je zvao "brate"

U meduvremenu su i Hrvati reagirali na ove price pa se moze cuti
sljedece:

Isus Krist je bio Dalmatinac jer:
* Jahao je na magarcu
* Pio je vino i jeo ribu
* Nikad nije imao neki posao, a kada bi nesto napravio, to je bilo pravo
cudo

Isus Krist je bio hrvatski penzioner jer:
* Zivio je siromasno i tesko
* Svima je vjerovao
* U zadnjim danima zivota bio je izdan, prevaren i ostavljen

Unatoc brojnim dokazima pripadnosti Isusa Krista raznim narodnostima i
rasama, u Bibliji postoji pisani dokaz koji jasno pokazuje da je Isus
Krist mogao biti isključivo Zagorac.

Naime, Isus Krist je znao pretvoriti vodu u vino.

I fino su nam ukazivali, učili nas..ponavljali nam
ali ne..
mi smo tvrdili da je to jednoumlje..da je to diktatura..
a fino su nam rekli…“religija je opijum za narod“..lenjin
pa smo povjerenje poklonili crkvi, pa je tražila još, pa je zahtijevala još,
pa se uvukla opet svugdje i sveprisutna je i nezaobilazna…
a mi ko mi, priklonili se mahom..jer što će nam susjedi, rodbina i ini…reć..
a fino su nas učili...
da je kapitalizam okrutan, da izrauba radnika,
pa ga još i pljusne kad ga hiti na cestu..moguće i pljune..šutne..
„ … kapitalistički magnati koji nasilno prisvajaju i monopoliziraju sve prednosti pa
raste masa bijede, pritiska, ropstva, degeneracije i eksploatacije..“marx
...
ali ne, nama nije bilo dobro, mi smo znali bolje..očekivali i sanjali..
mi smo htjeli sve te izloge sa skupom robom
mi smo htjeli otvoreno tržište..a sad..
velika većina ima zalijepljen nos na isti taj izlog..i da, sve je tu..dostupno
svega ima..odasvud..raskoš obilje sjaj..ali ne nama
jer je preskupo jer je nedostižno..a smijemo gledati..
i birati
i od bar dvije mogućnosti mi smo odabrali.. drek..i sad šutimo..