moj

... o klitorisu iz udžbenika za 3. razred gimnazije: "Pri snošaju se tare o muški spolni ud, što uzrokuje podraživanje receptora, uz pojavu ugode i s pomakom u vremenu do orgazma."

Nakon erotičnog obroka koji je, žlicu po žlicu, preko uvoda i ljubavnih igrica odveo ljubavnike do postelje, mora doći i sretan završetak: desert.
Desert je kruna intime: mango flambiran rumom ili profiteroli punjeni malinama i preliveni baršunastom čokoladnom kremom...

ajoj

Ljubavnici se odmaraju nakon strastvenog zagrljaja. U njegovom fotografskom pamćenju javlja se, poput stare slike, prizor u kojemu je ljubljena na krevetu do njega, sa skupljenim nogama, šalom od svile preko ramena i kožom još vlažnom od ljubavi. On ovako opisuje sliku:

Muškarac ima zatvorene oči, jedna mu je ruka na prsima, a druga na njenom bedru. Intimno su povezani. Za mene je ta vizija postojana i uvijek mi se vraća. Ništa se ne mijenja. Uvijek isti zadovoljni osmijeh muškarca, ista malaksalost žene, uvijek isti nabori na plahtama i mračni uglovi sobe, uvijek svjetlost lampe dodiruje njena prsa i jagodice pod istim kutem i uvijek šal od svile i crna kosa padaju s istom finoćom. Svaki puta kad pomislim na tebe, vidim te takvu. Tako vidim nas, zaustavljene zauvijek na onom platnu, neosjetljive na sjećanje koje blijedi. Mogu provesti vrijeme proživljavajući bezbrojne trenutke te scene, sve dok ne osjetim kako ulazim u tu sliku i kako više nisam taj koji promatra, već muškarac koji leži pored te žene. Tada se simetrična tišina slike razbije i začujem naše glasove u blizini.
"Pričaj mi priču", kažem ti.
"Kakvu želiš?"
"Pričaj mi priču koju još nikome nisi ispričala."

Neko vrijeme neću pisati. Pišem ženske blogove. Pa nisam shvaćena. Trenutno sam u fazi transformacije. Brišem svoj poslovično žarko crveni ruž i čekam da mi naraste lulek. Kad se to dogodi, vjerujem da ću napisati odličan muški blog.

Apetit i seks veliki su pokretači povijesti. Održavaju i šire vrstu, izazivaju ratove i pjesme, utječu na religije, na zakone i umjetnost. Cijelo stvaranje je neprekinuti proces probavljanja i oplođivanja. Sve se svodi na organizme koji proždiru jedni druge, razmnožavaju se, umiru, hrane zemlju i ponovno se rađaju preobraženi. Krv, sjeme, znoj, prah, suze i neizlječiva poetska imaginacija čovječanstva u potrazi za smislom...

Ne znam zašto su tako cijenjeni. Živi izgledaju odbojno a skuhani imaju okus češnjaka i zemlje. Erotska slava proizlazi iz toga što sliče klitorisu, koji se pojavljuje i nestaje među ženskim naborima, ali ta mi je metafora doista uvredljiva. Na svome tijelu nemam ništa što nalikuje pužu...

Jedan, pretpostavljam statističar, poslao mi je poruku kojom kritizira moje zapise jer su različitih duljina, a ne simetrični poput rubova haljina u modi ove godine. Kaže da, kako bi duljine mojih zapisa bile jednake, moraju pokazivati elemente prirodne raspodjele. Po njemu, prirodna raspodjela znači da će se 95% podataka sadržanih u zapisu koncentrirati oko sredine (uzimajući naravno u obzir standardno odstupanje), dok postotak podataka izvan područja prirodne raspodjele s obje strane neće prelaziti 2.5% u bilo kojem smjeru, tako da zbroj standardnog odstupanja iznosi 5%.
Ubijte me!!

Chad je bio oduševljen Brazilcem. A ubrzo mi je postalo jasno kako isto vrijedi i za većinu ostalih muškaraca. Najveća je ironija u tome što smo zbog Brazilca Chad i ja naposlijetku prekinuli. Neprestano je gurao glavu u njegovu blizinu, što mi je nakon nekog vremena postalo prilično zamorno. Negdje me u to doba i počela nagrizati sumnja kako baš nemam tako dobar nos za muškarce kao što ga imam za cipele. Muškarac čija je naklonost ovisila o tako plitkim dražima poput depilacije bikini zone nije posve odgovarala predodžbama o idealnom frajeru. došlo je vrijeme da tomu stanem na kraj.

"Samo zbilja površna osoba može prekinuti zbog jebane depilacije", reagirao je Chad kad sam mu rekla.

"Chad, kaže se jebene", rekla sam. Chad nije imao pojma o tajnama njegovanog govora.

"Niš' nije tak' jebano glupo k'o izlazit s tobom."

"no onda ti je zacijelo drago što te kanim ostaviti", rekla sam, ne dopuštajući mu da me izbaci iz takta. "Cura ipak nije samo zbroj njezinih sastavnih dijelova, Chad."

Premda su mi nedostajale neke sitnice u vezi s Chadom, pao mi je kamen sa srca kad je i to napokon bilo iza mene. Hoću reći, Chad baš i nije bio iskrena osoba. Ricky Martin je Portorikanac, a ne Francuz, kako je tvrdio Chad, a ako pogledate na kartu, lako ćete zamijetiti da je Portoriko mnogo bliže Brazilu nego Francuskoj.

Pa ipak sam i od Chada nešto naučila - a to je Brazilac. Sada više ne bih mogla živjeti bez njega. Po svemu sudeći, rekla bih da je Brazilac tajno oružje najglamuroznijih žena na svijetu:)

Kada sam negdje sredinom studija došla u London, jedan me zgodni frajer, dvadesetpetogodišnji filmski redatelj (koji, ako ćemo iskreno, nikad nije režirao ni jedan film) upozorio kako bi mi "dobro došao Brazilac". Imajući na umu tadašnju lokaciju frajerove glave, koju vam neću otkriti jer sam suviše pristojno odgojena, njegov mi se prijedlog da mi muškarac latino podrijetla položi glavu na isto to mjesto učinio tres čudnovatim.

"Chad!" rekla sam. "Ne shvaćam zašto bi mi dobro došao Brazilac!" (Hoću reći, nije da sam rasist ili štogod, ali, hej, idemo redom, jedan po jedan stranac.)

"Zato što je za Engleza poput mene ovdašnja vegetacija malčice prebujna."

"Misliš da bi se Brazilac snašao bolje od tebe?"

"Ti zbilja nemaš blage veze o čemu ja pričam, je l' da?"

"Pa, o osobi kao što je Ricky Martin."

"Daj! Ricky Matin je Francuz. Brazilac je vrsta depilacije. A ti ga trebaš bez odgode."

Na ljestvici bola na mjestu na koje je Chad svojedobno položio glavu, uvrstila bih je u sam vrh. Od onda svaki put tražim epiduralnu.

bolje ti je šutit.

Brenda (nazovimo ju tako, pomodno i vrlo američki), moja prijateljica iz Kalifornije, debeljuškasta sirena, lijepa i uvijek dobre volje, spremna je svakojake aktivnosti pretvoriti u erotsku avanturu. Otišla je na tečaj plivanja s dupinima - nedužno iskustvo koje je postalo moda, jer se pretpostavlja da duhovne vibracije tih životinja liječe razne bolesti.
Prilikom izvođenja jedne piruete u vodi bila je zamalo silovana. Osjetila je kao da na njezinu zadnjicu nasrće bik i veliki poljubac u vrat, koji ju je gurnuo na dno bazena, a zatim joj je nešto poput vatrogasne cijevi razderalo kupaći kostim u komadiće. Dva čuvara su je izvukla iz vode, gotovo udavljenu, i dok je nestašni zavodnik radio dva olimpijska okreta održavajući ravnotežu, ona je naga mlatarala nogama u mreži, na čuđenje ostalih prolaznika. To se događa kada se kupate s nepoznatima...
Još se nije oporavila od tog bogojavljanja. Sjećanje na neviđenu muškost dupina, pored koje postaje smiješna muškost svih drugih sisavaca, ne da joj spavati.

Kao što tvrdi znanost, razlikovati možemo samo četiri okusa: slatko, slano, ljuto i kiselo, svi ostali njihove su mješavine s tisućama različitih mirisa. Moram se zapitati.... Kako se klasificiraju metalni okus straha, pjeskoviti okus zavisti ili pjenasti okus prvog poljupca?

Zadovoljstvo okusa leži u jeziku i nepcu, iako često ne započinje tamo, već u sjećanju. Bitan dio tog zadovoljstva leži u drugim osjetilima, vidu, mirisu, dodiru, pa čak i sluhu. Koža i nabori tijela imaju jake i sasvim određene okuse, toliko osobne kao i miris. Malo o njima znamo jer smo izgubili naviku da se međusobno ližemo i njušimo. Još se uvijek sjećam okusa žvakaće gume, cigareta i piva pri prvom poljupcu, iako sam u potpunosti zaboravila lice onoga koji me poljubio:)

Prije nekoliko godina pozvala sam na večeru, jasno, s namjerom da ga zavedem, finog udvarača koji je slovio kao dobar kuhar, pa sam se morala pomučiti oko menija. Odlučila sam se za omlet s naribanim tartufima (jaja i tartufi slove za jedne od najboljih afrodizijaka). Prodavač u trgovini, Talijan i "izbjeglica" u toj zemlji poput mene, savjetovao mi je da ih zaboravim.
"Zašto umjesto tartufa ne uzmete obične gljive?" upitao me, dok sam ja bespomoćno gledala u crne komadiće nalik zečjem izmetu, koji su u mojim očima izgledali poput dijamanata.
"To nije isto, tartufi su afrodizijak."
"Što su?"
"Senzualni", rekoh, da ne ulazim u detalje.
Mora da sam se zacrvenila, jer je čovjek izašao iza pulta i približio mi se čudnim osmijehom. Pretpostavljam da je pomislio da sam neka nimfomanka spremna trljati svoje erogene zone njegovim tartufima.
"Romantične", promrmljala sam, sve rumenija.
"A, za nekog muškarca?"
"Pa, da..."
U tom je trenutku njegov sarkastičan osmijeh postao sućutan. Vratio se iza pulta i izvadio malenu bočicu, nalik onoj za parfem.
"Olio d'oliva aromatizato al tartufo bianco", rekao je kao da vadi asa iz rukava. "Maslinovo ulje s mirisom tartufa", pojasnio je.
Odmah zatim stavio je u plastičnu vrećicu nekoliko crnih maslina, uz naputak da ih pažljivo isperem da im oduzmem gorčinu, nasjeckam ih i mariniram par sati u ulju s tartufima.
"Romantično je poput tartufa, a puno jeftinije!", uvjeravao me.
Tako sam i učinila. Omlet je bio savršen, i kada je fini udvarač osjetio nezamjenjiv miris i pitao me, iznenađen, jesu li ti tamni komadići tartufi, učinila sam neodređenu gestu koju je on protumačio kao koketeriju. Pojeo je omlet gledajući me poprijeko, mutnim pogledom, koji mi se tada činio neodoljivim, a sada mi se, s vremenske distance, čini komičnim. Veseli me što sam mu tada dala masline. Njegova reputacija velikog udvarača bila je pretjerana, baš kao i ona tartufa.
I

Žena je poput ploda koji isparuje svoj miomiris samo kada ga trljaju rukom. Ne potakneš li je milovanjima i poljupcima, ugrizima za bedra i vatrenim zagrljajima, nećeš dobiti ono za čim žudiš; nećeš osjetiti zadovoljstvo kada će s tobom dijeliti postelju, niti će prema tebi osjetiti strast

Na mahove tečno govorim francuski. Odlično mi idu izrazi poput moi i très, a s njima se, koliko sam uspjela zaključiti, dade reći gotovo sve što djevojci može zatrebati. Nekoliko me neuljudnih pojedinaca upozorilo kako spomenuti vokabular baš i ne pokriva značenje pojma tečno, no što se mene tiče, tako je i bolje, budući da me nitko ne bi volio da savršeno tečno govorim francuski, jer nitko ne voli savršene djevojke, zar ne?