vrijeme je

Link



Normalno da je čitav članak cepejac, a isprika autoru što nisam tražio dopuštenje za ovu objavu.

"Stari, ja ovo više ne mogu ni gledati ni slušati, jada mi se prijatelj, prezasićen i zgrožen predizbornom kampanjom. Slično govore i misle gotovo svi iz mojeg bližeg okruženja – daj Bože više tu nedjelju, daj da obavimo to što se obaviti mora, pomozi Bože da više nikada na vlasti u Hrvatskoj ne bude ovakva gomila promašenih likova, nestručnjaka i bezveznjaka i daj već jednom – da krenemo prema nekoj normalnijoj, perspektivnijoj, uljuđenijoj budućnosti ove zemlje, kojoj nije lako po ljepoti i potencijalima naći sličnu.

Prolaze posljednji dani Vlade Zorana Milanovića. Ušla je u povijest kao najgora ( u jakoj konkurenciji ), koju je Hrvatska ikada imala. Bez obzira na sve svoje bezbrojne promašaje ( o kojima ste u ovoj kolumni već mogli čitati ), bijesni prajm ministar na odlasku i dalje nemilo laže i maže i, agresivnije no itko prije njega, i dalje truje hrvatsku zbilju svojim konstrukcijama temeljenim isključivo na premisi – mi ili oni. Pri čemu su „mi“ – esdepeovci, haenesovci i ostali lijevi prirepci - divni ljudi, naglo probuđeni katolici, naglo nacionalno osviješteni Hrvati, doduše ljevičari, ali više kroz katolički svjetonazor ( „šatro“ ) no kroz komunističku ideologiju, poštenjaci, te, jasno – sposobni. Iako svi pokazatelji rezultata njihove četiri godine vrište upravo suprotno. „Oni“ su, prije svega – ustaše, lopovi, sjecikese, zadrti nacionalisti, nazadnjaci – hadezeovci i ostali iz domoljubne koalicije. Iako bi popis generalnih uvreda hrvatskom narodu kojima me je i osobno doticao drug Zoka u protekle četiri godine bio predug za nabrajanje, posljednju, izgovorenu u sklopu ove stravične kampanje, neću mu ni zaboraviti, a niti oprostiti. Ustvrdio je samoproglašeni stjegonosac lijevoliberalne misli u Hrvata, da u Hrvatskoj ne postoje konzervativci, već samo zatucani, glupi, nepismeni i škrbavi desničari.

Druže Zoki, ljubičice bela, eto, kao, uostalom, gotovo ni u čemu, ni tu nisi u pravu. Bez ikakvog problema okupit ću i na vječni ti ispraćaj s Iblerovog trga dovesti, barem stotinjak visoko obrazovanih, vrlo pismenih, pametnih ljudi koji će potvrditi da su – hrvatski konzervativci ( ne po pripadnosti stranci tog naziva, već po svojem svjetonazoru, razmišljanjima, po stavu kojeg ne možeš preokrenuti uz svo zastrašujuće medijsko mitraljiranje nikada kontroliranijih medija, ni sa pedeset češko – američkih savjetnika za pi ar, ni sa svim glupostima, lažima i besmislicama koje tako besramno lupate u javnom prostoru, ti i tvoji nesposobni ministri, podboltani s medijskim jurišnicima ). To su, kamarad Zoki, ljudi koji su ovu državu željeli – za razliku od vas, koji niste. Ljudi koji ovu zemlju vole – za razliku od vas koji ste baš bezbroj puta dokazali da vam se za Hrvatsku živo fućka. Ljudi koji su se za ovu zemlju borili – za razliku od vas ( uz sve izuzetke kojima dugujemo poštovanje ), koji ste bili sklonjeni na pričuvne položaje po inozemnim veleposlanstvima – kao ti, kamarad Zoka, ili kao onaj nevjerojatni gnjus, ona epizodistička ništica, izvjesni Maras, oslobođen tjelesnog u školi temeljem beskrajne nesposobnosti, a obrane zemlje temeljem – priziva savjesti!! Bravo, kamarad Zoki, takvom si liku podario ministarsku fotelju, pa mu još i dopustio da taj crv vrijeđa hrvatske generale!! U predizborne svrhe. Bravo, tovariš Zoka!!

Dvije večeri prije konačnog oproštaja, zbrajaju se svi vaši promašaji, laži, neispunjena obećanja. Zoki ne posustaje i na otužnim partijskim javnim okupljanjima ispucava posljednje adute kojima ga je priučio Alex, Ameročeh, skupo plaćeni maglotvorac. „Karamarko je najgori kandidat za premijera u novijoj europskoj povijesti“ – dreknuo je partijski vođa zamotan u trobojnicu. Pravo na mišljenje ne možemo mu uskratiti, ali, da malo vidimo njegov učinak. Premijera nije teško usporediti s direktorom tvrtke, managerom, ili, sportu sklonijima, s izbornikom neke selekcije koja treba ostvariti dobar rezultat. I tako je izbornik Zoka, osobno lišen bilo kakvih stvarnih managerskih ili upravljačkih vještina, bez ikakvog znanja o velikim poslovnim procesima, krenuo birati svoj tim, svoju repku, ljude koji će mu osigurati rezultat za pamćenje. Daleko od toga da u Hrvatskoj ne postoje iznimno pametni i sposobni ljudi na lijevom političkom polu, pa čak i u partiji ( iako se ti ljudi iz pristojnosti ipak ne žele baš javno vezati uz besprizorne likove okupljene na Iblerovom ). No, Zoka se takvih grozi i nisu mu bili potrebni. Pa je u posljednju liniju, na manje važna ministarska mjesta postavio spektakularni kadar – Opačić, Jovanović, Mrsić, Bauk, Holy. U srednjem redu igrali su Kotromanović, Matić, Varga, Miljenić, Jakovina i Hajdaš Dončić, a u špicu je gurnuo teškaše – Linića, Grčića, Marasa, Ostoju Rankovića. U drugom poluvremenu ušao je još i Boris ( Obrada ) Lalovac. Pročitajte još jednom u miru ova imena i pokušajte se sjetiti jednog jedinog suvislog poteza Zokijevih pomazanika?

Budući da je otkrio da mu šef ćori do deset i nema blage veze, Linić je ubrzo odstrijeljen. Besmislena Holy smetala je još uvijek aktivnom Čačiću, pa je ekspedirana u zavjetrinu, a teška srca Zoki je maknuo Jovanovića koji je uspio podići na noge cijelu uspavanu Hrvatsku svojim nasiljem nad jezikom, školstvom, obiteljima. Nije ga maknuo daleko jer ovih je dana monstrum s Kvarnera ponovo u prvim redovima i sigurno bi ponovo zajašio, kada bi zajašili. Srećom, neće. U svojoj sam karijeri radio i surađivao s fantastičnim profesionalcima, Srbima, muslimanima, Albancima, i osobno ne bih imao baš ništa protiv da u hrvatskoj Vladi sjede najbolji i najsposobniji predstavnici tih naroda. Ali kada u trećem desetljeću hrvatske neovisnosti hrvatski premijer Vladu nakrca sa Srbima neradnicima i bezveznjacima, da bi se na srpskoj televiziji mogao hvaliti kako će svi Srbi u Hrvatskoj glasati za njega, tu nešto opako ne štima. A kada je svojoj kamarili pristao dodati još i koalicijske „kadrove“ poput sirote Andree Zlatar i njezinog nasljednika Šipuša, lasice Zmajlovića, „moćnog“ gospodarstvenika Vrdoljaka, te najveću zlotvoricu u povijesti hrvatske politike, ausenministricu Pusić Anđelinović, tovariš Zoka zaslužio je momentalnu smjenu s izborničke pozicije. No, hrvatski je narod trpeći ( čitajte po zagorski, s dugim e ) i trpio je i gutao pune četiri godine. I sada je došlo vrijeme da se oprostimo. Nadam se, zauvijek.

No, dugo sam razmišljao, što će biti s njima sutra? Gdje će raditi Jakovina? Tko će dati posao Bauku i Marasu? Kamo smjestiti Milanku? Na kraju krajeva, kada se iseli iz Banskih dvora, jasno je da će dobiti cipelu i s Iblerovog, pa gdje će nam kamarad Zoka? Tulumi u Pepermintu, tako sexy i šik i urbani i moderni, nudili su odgovor. Frend Tedeschi sklonit će našeg Zoku na neku sinekuricu, da nahrani golubove i ne dira gumbe. I onda – šok! Ničim izazvan, otišao je Tedeschi na Harvard i, iz lijepo odrađenog i dobro plaćenog promo teksta, doznali smo, ispalio pred svjedocima – „imao sam hrabrost zapošljavati bolje od sebe, pametnije i hrabrije!“ Pas mater! Dva tjedna prije pedale Zokiju! Budući da premijer na skorom odlasku nema baš niti jednu od kvaliteta koju traži uspješni biznismen Tedeschi – gdje će sad tovariš Zoka? No dobro, neću više hiniti – baš me briga, samo da on i njegovi više nikada ne dođu u priliku maltretirati i upropaštavati svoju vlastitu zemlju i svoj vlastiti narod!"

"Muškarci trebaju biti na oprezu. Čim draga počne govoriti da joj koža krasno upija neku kremu, možda se od toga deblja. Stavi kremu, krema se upije.Čuje se srrrkkk. Prođe blizu ručka,ručak se upije. Uđe u more. Iziđe tri put veća, jer koža sve upije. Zato ne može smršaviti. I čudi se zašto, kad ništa ne jede. Svih davi s tim. Ali nije to bez veze. Na primjer kit nabije strašnu kilažu. Ništa konkretno ne jede. Samo kroz zube upija nevidljive planktone. Eto zašto žene ne mogu smršaviti. Kao i kreme, koža im propušta planktone kad uđu u more. A kad su na suhom, kroz zube upijaju kremšnite.
Ima ih koje stalno brinu da nebi nešto krivo pojele. Barem šest sati dnevno proučavajujel sve bio i eko. Ako je tri put skuplje, onda je bio. Šest put skuplje je eko. Ili obrnuto. Te žene ne treba puštat u kuću. To su raspikuće. Nego ih fino ostavit u polju. Na suncu, kiši i blatu. Em je eko, em je bio. Za takve je najbolje u nedirnutoj prirodi osobno brstiti.
I gljive ludare su prirodne.
Nije lako ni uz žene obuzete izgledom. Dok je muškarac ogoli, zagrcne se od teških trepavica, najede se pudera ko pirea, naguta umjetnih pramenova."


Link

Link

Link
Link

Link
Link

Link



Link

Link

Link

Link

baš kao da nas je A.Warhol uslikao

Link

Link

Link

danas je bilo jučer

HOROSKOP ODREĐUJE NAŠ KARAKTER Brojna znanstvena istraživanja pokazala su da ljudi koji dijele horoskopski znak u prosjeku nemaju ništa više zajedničko od ljudi koji ga uopće ne dijele. Znanstvenici su pratili čak 1000 parova ljudi koji su rođeni u razmaku od samo nekoliko minuta kroz nekoliko desetljeća, no nisu pronašli nikakve sličnosti, niti u kvocijentu inteligencije, karakteru, odabiru karijere ili umjetničkog talenta.

sve ovo je c/p

Manipulacija sadržajem

Najdraži retorički trikovi svih muljatora i manipulatora - ljudi koje svakodnevno susrećete, a za koje, ako su dobri u tome, niste ni svjesni da su muljatori i manipulatori. Ipak, ne treba zaboraviti da neki od njih muljaju i manipuliraju za naše dobro - jer smo i mi sami često zadrti i tvrdoglavi kao magarci pa su ponekad to mrsko muljanje i manipulacija jedini WD-40 sprej kojim se onaj zaglavljeni, hrđavi i zapečeni vijak u našoj glavi može osloboditi da bi vidio i drugu stranu priče. Zato je osim samog sredstva jako bitno znati prepoznavati i namjeru. No danas pričamo o sredstvu, pa pogledajmo kako nas muljaju, kako mi muljamo druge te kako muljamo sami sebe.

Tvrdnja: “Da, da, dobro - osim sanitarnih uvjeta, medicine, obrazovanja, navodnjavanja, javnog zdravstva, cestogradnje i javnog reda... što su Rimljani napravili za nas?”

Pogreška: Izmotavanje ( Ad Hoc Rescue), kad pokušavamo obraniti svoje uvjerenje od protuargumenata ubacujući stalno nove elemente u argumentaciju.

Tvrdnja: “Jesi li prestao prepisivati na ispitima?”

Pogreška: Samopotvrđujuće pitanje ( Begging the Question), u ovoj upitnoj verziji cirkularnog argumenta već je u pitanju izrečen zaključak koji se ne može opovrgnuti jednostavnim da ili ne odgovorom.

Tvrdnja: “Naša online anketa nedvojbeno pokazuje da se čak 90 posto korisnika interneta protivi zakonu koji bi regulirao internetsko piratstvo.”

Pogreška: Pristrano generaliziranje ( Biased Generalizing), kad pokušavamo prividno ojačati svoju argumentaciju koristeći nereprezentativni uzorak.

Tvrdnja: “Kad god dođem na semafor, uvijek je crveno svjetlo.”, “Ja nikad ne griješim.”
Pogreška: Sklonost potvrdi ( Confirmation Bias), kad navodimo (ili prihvaćamo, ili pamtimo) samo činjenice koje su u skladu s našim očekivanjem, mišljenjem ili stavom, a sve ostale koje su u suprotnosti s njime - ignoriramo.

Pronašao sam zanimljiv citat američkog pjesnika i filozofa Henryja Davida Thoreaua o ovoj čestoj pogrešci (na grammar-about.com-u), ovdje u pomalo (eh, da je samo pomalo) slobodnom prijevodu:



“Čovjek prihvaća samo ono što je spreman prihvatiti - fizički, intelektualno ili moralno, kao što životinje imaju mlade samo u određeno doba godine. Mi čujemo i prihvaćamo ono što već i sami napola znamo. Ako postoji nešto što me se ne tiče, što je iznad mojih sposobnosti, što me zbog mog iskustva ili intelektualnog ukusa ne privuče, koliko god je to novo i izvanredno, ako se o tome priča - ja to ne čujem, ako se o tome piše - ja to ne čitam, a ako i pročitam - ništa se ne zadrži. I tako svaki čovjek prati sam sebe kroz život, kroz sve što čuje, sve što pročita, sve što primjećuje i sve kuda putuje. Njegova opažanja duž tog puta stvaraju lanac. Pojava ili činjenica koju ne može povezati ni na koji način s drugim karikama, ostalim stvarima koje je do sada primijetio, neće ni biti primijećena.”

Henry David Thoreau, Dnevnici, 5. siječnja, 1860.

Tvrdnja: “Morat ćemo napraviti oštre rezove u proračunu u resoru obrazovanja, ili ćemo se morati dodatno zadužiti. Daljnja zaduživanja više nisu moguća, pa moramo smanjiti novac koji dajemo za obrazovanje.”

Pogreška: Lažna dvojba ( False Dilemma), kad prezentiramo dvije suprotstavljene opcije kao da su jedine koje postoje.

Zanimljivo je da ovaj primjer nije trebalo nimalo prilagođavati na naše uvjete.

Tvrdnja: “Nisam imao spolne odnose s tom ženom.”, “Nisam s premijerom razgovarao o crnim fondovima.”

Pogreška: Laganje ( Lie), kad uporno tvrdimo da je nešto činjenica znajući da to nije istina.

Tvrdnja: “Ako bi se dozvolili gay brakovi, školske knjižnice bi morale nabaviti raznu istospolnu literaturu. Tako bi djeca u osnovnoj školi čitala ne samo homoseksualne bajke, već i eksplicitne priručnike kojima se zagovara homoseksualnost.”

Pogreška: Od buhe pravimo slona ( Misleading Vividness), kad opisujemo neku moguću situaciju u živopisnim detaljima, čak i kad je ona vrlo malo vjerojatna, kako bi se uvjerilo nekoga da je to veliki problem.

Tvrdnja: “Zašto bi ministar A. odgovarao zbog propusta u proračunu u svom resoru? Pa svi znamo da je glavni problem zapravo ministarstvo ministra B. u kojem novac curi na sve strane. Pogledajte samo kakve službene automobile oni voze.”

Pogreška: Odvraćanje pozornosti ( Red Herring), kad u raspravu ubacujemo irelevantne činjenice (mamce) kako bismo je skrenuli na “krivi trag” i time naveli ljude da donesu pogrešan (ili ih barem spriječili da donesu ispravan) zaključak.

Tvrdnja: “Ako legaliziramo marihuanu, više će ljudi početi koristiti crack i heroin. A onda ćemo morati legalizirati i crack i heroin.”
Pogreška: Daš im prst ( Slippery Slope), kad podrazumijevamo da će naizgled mali pomak u nekom smjeru nužno dovesti će dovesti do negativnog kraja.

Tvrdnja: “Znamo da je Einstein vjerovao u Boga jer je rekao ‘Vjerujem u Boga koji se otkriva u harmoniji zakona prirode’.”

Pogreška: Prešućivanje bitnog ( Suppressed Evidence), kad tvrdimo nešto što je istina, ali nije cijela istina tako da bi ono što smo prešutjeli značajno mijenjalo smisao te tvrdnje.

Istina je da su ono gore Einsteinove riječi, ali cijela rečenica glasi nešto drugačije (u mom slobodnom prijevodu):

"Vjerujem u Spinozinog Boga, Onog koji se otkriva u harmoniji zakona prirode, a ne u Onog koji brine o sudbinama i djelima ljudskih bića."

Tvrdnja: “Njegovo loše ponašanje je rezultat opsjednutosti demonima.”, “Postoji štetno zračenje koje izaziva razne bolesti, a koji se ne može detektirati.”

Pogreška: Neopovrgljivost ( Unfalsifiability), kad tvrdimo nešto što se ne može provjeriti je li pogrešno.

Znanost se sastoji od tvrdnji koje su opovrgljive. Mnogi po tome razlikuju znanost od pseudoznanosti. Ova druga može, naročto nestručnjaku, zvučati jednako (komplicirano) kao znanost, ali se u jednom svom (nerijetko ključnom) dijelu sastoji od neopovrgljivih tvrdnji. E sad, iako se jedna neopovrgljiva tvrdnja ne može provjeriti, kod iznošenja više njih koje su povezane, postoji mogućnost da se one međusobno mogu dovesti u kontradikciju. Primjerice - ako netko tvrdi da postoji znanosti nepoznato štetno zračenje, da ga on može detektirati, te da ima (i prodaje) nešto čime ga se može poništiti. Već ova druga tvrdnja bi se možda mogla opovrgnuti, npr. ako je izvor navodnog zračenja elektronski uređaj koji se može neprimjetno paliti i gasiti. No kombinacija sve tri tvrdnje je trivijalno opovrgljiva, čak i bez dodatne elektronske opreme.

Izvornik: Rhetological Fallacies

_________________________________
Eto, i to bi bilo to. Veliko hvala Branimiru Zauneru, Hrvoju Šimiću, Pavelu Gregoriću, Ivani Roglić Relac, Borisu Lenhardu i Dragani Sekulić na primjedbama, kritikama i korekcijama raznih dijelova Tupsonaryja. Izvornik je sad konačno preveden (i na mahove masno iskomentiran) pa ga sljedeća ekipa (filozofi/logičari) mogu preuzeti i dovesti u malo obiljniji red. Hoće li od toga doista nastati nega igra, zgodan grafički prikaz, ili u konačnici unos na razumopedija.org-u, stvarno ne znam. Ali se nadam da vam je sve ovo bilo barem malo zabavno.

napisao Saša Ceci

Link

Link

"Tvrdnja: “Ana, ti kažeš da na autu odlaze amortizeri jer se čuje škripanje, a auto nekad pleše po cesti. Ti si žensko pa nemaš pojma o autima, amortizeri su sigurno u redu.”, “Petre, ti tvrdiš da je homeopatija prevara jer ni jedna ozbiljnija medicinska studija nije pokazala da homeopatija radi. No ti nisi liječnik pa nemaš pojma o medicini i nemaš što govoriti ni o tome radi li homeopatija, ili ne.”

Pogreška: Ma gle tko to govori ( Ad Hominem), kad umjesto protuargumentima neku tvrdnju pokušavamo učiniti manje uvjerljivom napadom na onoga tko ju je iznio.

Treba naglasiti da osobni napad sam za sebe nije dovoljan da bi se ovaj argument proglasio logičkom greškom ad hominem. Da bi to bila logička greška, napad mora imati svrhu opovrgavanja konkretnog argumenta. Dakle, ako je netko sarkastičan, grub, ili uvredljiv - to ne znači da je napravio logičku grešku. Da stvar bude zanimljivija, kad suprotnu strano prozovemo da je napravila ad hominem kojeg nije bilo, zapravo mi sami time radimo ad hominem pogrešku. 


Evo, uključimo se na trenutak u direktan prijenos s interneta, omogućen eurovizijskom razmjenom, u jednu od malog milijuna rasprava koje se tamo odvijaju baš u ovom trenutku:

ANTE: Bero, to što tvrdiš nije točno jer je nebo zapravo - zeleno.

BERO: O Ante, nevide ćoronjo - oči te ne služe baš najbolje. Svatko koga služe, vidi da je nebo - plavo. Ma gdje samo rastu ovakvi kreteni - u dolini panjeva, od bukve do hrasta. Ne znam što sam ja bogu skrivio se da baš svaki takav prije ili kasnije zakači za mene.
ANTE: Bero, to da uz najbolju volju nisi u stanju pronaći pametniji odgovor od ad hominem napada najbolje pokazuje da tvoji argumenti ne drže vodu pa je sad svima kristalno jasno da je nebo stvarno zeleno.

Sigurno vam je jasno da je Ante zapravo napravio ad hominem jer u zadnjoj rečenici napada Beru da je napravio logičku grešku i da zato njegov argument ne vrijedi. Bero ga doista je napao, ali ne zato da pokaže da njegov argument ne vrijedi - protuargument “svi koji dobro vide, vide da je nebo plavo” je bio OK. Ali zašto onda Bero uopće napada Antu, pitate. Možda voli zabavljati publiku. A možda je tek nezreo pa poput nekog frustriranog pubertetlije nije u stanju s ljudima kojih se ne boji komunicirati drugačije, nego tako da je prost k'o šlapa. Tko će ga znati.

Tvrdnja: “Globalno zatopljenje je izazvano cikličkim promjenama u orbiti Zemlje oko Sunca, jer nitko nije pokazao da to nije točno.”
Pogreška: Breme dokazivanja ( Burden of Proof), kad smatramo da je (svaka, naša, svaka naša) tvrdnja istinita sve dok je netko drugi ne opovrgne.

U ovoj pogrešci krije se jedan vrlo zanimljiv znanstveno-filozofski problem: možemo li znanstveno utvrditi da nešto nije slučaj, da ne postoji, ili da se ne događa. Poznati filozof Bertrand Russell rekao je da može zamisliti čajnik u orbiti oko Sunca, negdje između Zemlje i Marsa*, za koji je nemoguće dokazati da ne postoji, iako je takva mogućnost po svemu što danas znamo - apsurdna.

Tvrdnja: “Moj sugovornik tvrdi da postoje studije koje pokazuju da su mobiteli neškodljivi za zdravlje. No te studije ne mogu biti točne točne jer su u istraživanjima sudjelovale i telekomunikacijske kompanije.”, “Možda ste čuli da je cijepljenje zdravo, ali ono je zapravo potpuno beskorisno. Jedini koji ga zagovaraju su predstavnici farmaceutske kompanije/liječnici, naravno - zbog profita/mita.”
Pogreška: Posredni dokaz ( Circumstance Ad Hominem), kad smatramo da nečija tvrdnja nije istinita zato što je oni koji je iznose imaju od toga neku korist ili interes.

Mnogima u našoj zemlji ova logika (sukob interesa) zvuči jako uvjerljivo jer vjerojatno ne postoji ni jedna odgovorna osoba kojoj netko neodgovoran nije pristupio i tražio povlašteni položaj za nekoga svoga, ili nešto svoje. Da stvar bude gora, pozivanje na principe kod tih i takvih odgovornih prečesto znači tek podizanje cijene za uslugu. Čini se da je ovo neizlječiva bolest, ali stanje se ipak može značajno ublažiti ako se poveća broj slučajeva u kojima su muljatori (i ovi “odgovorni”, i oni neodgovorni) uhvaćeni i sankcionirani. Živi bili pa i to vidjeli.

Circumstance ad hominem naravno ne znači da je početna tvrdnja neistinita. Svaki sukob interesa je problematičan, to je jasno, jer svi mi ljudi smo krvavi ispod kože. No, to što postoji sumnja za sukob interesa, ili to što je činjenica da netko prodaje proizvod da bi na njemu zaradio, ili da postoji neki stranački interes oko konkretne teme - ništa od toga nije samo po sebi dovoljan dokaz da je tvrdnja koja se iznosi netočna. To su tek indicije.

Tvrdnja: “Mediji tvrde da je ministar uzimao mito, ali svi mi znamo da će mediji napisati svašta samo da bi povećali čitanost.”, “Naravno da liberalni mediji neće napisati da je premijer Barack Obama musliman.”

Pogreška: Bitno je tko to kaže ( Genetic Fallacy), kad umjesto sadržaja i suštine tvrdnje, komentiramo njezin izvor.

Tvrdnja: “Ako smatraš da trebamo oslabiti osiguranje u zračnim lukama, želiš istu stvar koju žele i teroristi, dakle ti podržavaš terorizam.”, “Eutanazija je pogrešna jer je Hitler bio za eutanaziju.”
Pogreška: Asocijativna krivnja ( Guilt by Association), kad diskreditiramo neku tvrdnju ili ideju dovodeći je (kao i onog koji je iznosi) u vezu s nekom omraženom osobom ili skupinom.

Hitler, fašisti, Staljin, komunisti, ustaše, četnici i partizani su vrlo česti gosti u ovoj logičkoj pogrešci. Hitler je gradio autoceste, što ne znači da je gradnja autocesta samim time loša.

Tvrdnja: “Kažeš da je baš super kad je sunčano, kao da ne znaš da kad je sunčano ne pada kiša. A kad ne pada kiša, nema ni usjeva pa ljudi umiru od gladi.”, “Spomenuo si da Izrael mora prestati kršiti dogovor o primirju gradnjom doseljeničkih naselja na Zapadnoj obali. Ti, dakle, tvrdiš da Izrael nema pravo postojati kao država. Izrael, što je valjda svakom jasno, ima pravo postojati...”
Pogreška: Karikiranje ( Straw Man), kad iskrivimo ili previše pojednostavimo tvrdnje suprotne strane i onda odgovaramo na tu karikaturu, umjesto na izvorne tvrdnje.


Sporazumijevanje nikad nije savršeno i bez šumova u komunikacijskim kanalima. Da bismo mogli što bolje razumjeti drugu osobu, nekad ćemo ignorirati neke suptilnosti u onome što nam ona govori ili piše jer će nam zvučati nelogično ili čak kontradiktorno. To možemo napraviti na dva načina. Prvi je da u slučaju nejasnoće pretpostavimo da je ta osoba ozbiljna, inteligentna i dobronamjerna te je zapravo mislila nešto drugo od onog što je napisala, rekla, ili što smo mi razumjeli. To je karakteristika normalne, razumne i učinkovite komunikacije. Drugi način je da od buhe nesporazuma napušemo slona iščuđavanja i zgražanja, čak i kad je (i naročito onda) cijeli nesporazum bio samo u našoj glavi. Ako smo dovoljno brzi, možda to drugi neće primijetiti."

napisao Saša Ceci

Link