In my secret life

Svi mi imamo normale fiziološke potrebe, kao što su sranje i pišanje. E, sad nadamo se da će nas ovo prvo ipak zateći u naša četiri zida, gdje se možemo lijepo „komodati“, listajući dnevni tisak i uživajuči u muzici ukoliko kao jedni moji frendovi imate cijeli sourand sistem proveden po svim prostorijama. Još ak vam grijanje radi u wc-u, nema veće sreće. Sereš na toplom, kulturno se uzdišeš i pri tome muzički nadahnjuješ.
To je pozitivna strana sranja.
Ali što biva ako te drek zaustavi na pola puta od Remetinca do Velesajma, ili negdje između Črnomerca i Dugava ? Na cesti gužva do jaja, kiša pojačava nervozu i sporost vozača, doslovce se gmiže po cesti, a ti stiščeš dupe ne bi li zaustavio govno .

Iz iskustava znam da je nabolje kad ti se prisere na Trgu Bana. Tamo imaju novi javni wc, za kojeg vam doslovce trebaju upute za korištenje. Čak sam uvjerena da ih ona gospođa na ulazu i daje. Inaće naš vrli gradonačelnik, ukinuo je naplatu sranja , pa stoga neopterečeno možeti ići istovariti svoj teret. Dakle, ti javni wcei, imaju dasku stani pa gledaj. Nakon što obaviš svoje i pustiš vodu, izlazi neki kurac , kutija , što li je već i okreće tu istu dasku, perući je i dezinficirajući je. Vjerujte mi ja sam nekoliko puta morala ponoviti slučaj , jer me to naprosto fasciniralo. Doista mogu toplo preporučiti nevedeni objekat.

Isto tako uredni, ali ne toliko moderni šekreti nalaze se u svakom većem šoping centru. Stoga ako ste u blizini nekog, nemate straha. Prostranost, čistoća, užitak zajamčen. Mene jedino jebu one pipe na senzor. Pod koju god da ja gurnem ruku ne radi. Il je ne guram kak spada ili naprosto preme meni osjećaju odbojnst. Na kraju , uvijek, ali baš uvijek netko mi se smiluje i za mene gurne papke, da bi i ja mogla oprati svoje.
Zahodi u kafićima su pak relativna stvar. Ukoliko je neki fensi šmensi mirišat će čak i po ekskluzivnim parfemima, dok za zahode na benziskima redovito morate tražiti ključ na „šanku“, što me užasno iritira.
O wceima u vlaku da i ne govorim. Zagreb-Beograd ili Zagreb-Split, brzi i nagibni imaju sasvim solidne sraone, ali lokalac još kao da je u 15 stoljeću. Nikuda dalje od čučavaca.

I sve bi to bilo ok, da ja danas nisam bila u jednom Zagrebačkom domu zdravalja. Kad netko kaže dom zdravlja, prvo što mi padne na um je sterilna bjelina. Čistoća, urednost,pedantnost. Ta ipak je to mjesto koje mora biti primjer svim ustanovama , jer ako nam ono neće biti uredno, kako možemo očekivati išta od njega. Pogotovo ozdravljenje. Eto, igrom slučaja bila sam primorana jednom otići „tamo gdje car ide pješke“...
.Ušla sam i ostala iznenađena...
Daska za sjedenje polomljena i spaljenja od cigareta, školjka žuta što od nakupljenog kamneca, što od neisprane mokraće. Naravno, pod zapišan. Wc papir ne može se naći ni u tragovima. Ruke nema šanse da operete, jer voda teče na kapaljku, sapun očito još nisu izmislili. Uz sve to , pisoar ne radi, tako da gospoda koriste damski wc, pritom ne pazeći da li ciljaju školjku ili pločice.
Pa se sada vi idite lječiti....ovdje sigurno nećete naći put ka ozdravljenju. Možda ne bi bilo loše da se ambulante presele u šoping centre, jer kako mi se čini privatni sektor još ima love da plati tetu čistačicu.

Moram priznati da otkada se služim chatom i putem njega tipkam sa muškim spolom, on mi postaje nepresušan izvor inspiracije. Pošto sam k tome još i jako radoznala osoba, koja uopće ne preza postaviti bilo koju vrstu intimnog i škakljivog pitanja i osim toga nema nikakvih tebu tema, logčno je da velika većina muškaraca neke stavri shvate pogrešno. Tako nakon razgovora o seksu, ( jer njih je najlakše navesti na tu temu ) na moj mail obavezno stižu razne erotske sličice. Uglavnom su to domaći uradci koji me ostavljaju u šoku (ne zbog veličine penisa ) , jer mi nije jasno čime sam potaknula taj slijed događaja. U biti ne smatram da se nužno tijekom razgovora o seksu, mora i argumentirati dimenzija donje glave mog sugovornika. Ali ono što je meni čudno, njima nije. I vjerojatno će se sada mnogi čuditi i reći ono „pa kaj si srala, ak ga ne želiš dobiti“, ali pričati o nekoj temi i to doista željeti kod mene su dva različita pojma. Uglavnom nakon takovog razgovora sa kurcem koji mi se ukaže, ja lajava kakva jesam popljujem vlasnika tog „oruđa“ i naše druženje naglo prestaje. A do toga uopće nije trebalo doći. Naime da se samo malo uključio centar sa razmišljanje i ineteligenciju, a ne da se tako slijepo slušala donja glava druženju, nadasve ugodnom ne bi bilo kraja.
Ipak od svih tih slika, poruka i raznih insinuacija, ono što me najviše fascinira je poziv na web cam seks. Nikako mi nije jasno kako se te osobe ne boje da bi sa druge strane mogla biti njihova sestra, tetka ili ženina prijateljica koja je ružna kao poziv za vojsku i sa kojom u real životu ne bi ni kavu popile. Osim toga kako drkanje i natezanje jaja i kožice ispred kompjutora, te buljenje u ekran kako neka ženska osoba miluje svoju picu može biti jednako dobro kao pravi dodir, poljubac, milovanje, prodiranje penisa u vaginu. Nisam ja nikakva puritanka niti moralistkinja, ali meni osobno takava vrsta zadovoljavanja izgleda poprilično jadno. Radije biti kak se kaže „suhog kurca“, nego drkati na nešto što nemožeš dotaknuti.
Doduše ima i takv seks nekih svojih prednosti...
1. ne može se dobiti nikakva boleština
2.ne može se ostati u drugom stanju
3.ne mora se pušiti ( i neće se osjetiti smrad mokraće jer se dotični gospodin nije oprao već dva dana )
4.ne mora se ljubiti ( i osjetiti se zadah iz usta po luku, pivi i pokvarenim zubima)
5.može se glumiti kako svršavaš
6.i najvažnije uvijek kada ti dosadi možeš isključiti kameru.

U principu zar nije i sam Bog rekao „idite i množite se „ , a pitam se kako je to izvedivo kada se seks upražnjava putem kamera. I kako mi se čini, sve više će napredovati firme
sa proizvodnjom elektroničke opreme, a sve manje one sa proizvodnjom pelena.
p.s.molila bih mušku popolaciju da ovaj post ne shavte kao otoreni poziv na seks. Ukoliko ću to doista željeti, raspisat ću natječaj i objaviti ga na blogu. Onaj koji najbolje popuni obrazac, dobit će jednu vatrenu noć recimo .......
PUTEM SMS PORUKA

Upoznavanje na neviđeno uvijek je rizik i svojevrsni hazard.
Nikada ne znate koga ili što možete očekivati.
Uglavnom se takvi susreti odvijaju u kafićima i na mjestima gdje ima mnogo ljudi.
Sigurnosti radi.
Jedan takav susret imala sam i ja..
Prije smo dugo tipkale. Njezine poruke, bile su mudre, čitljive, pametne, zanimljive
Dugometražne,osječajne. Sve u svemu odavale su jednu interesantnu i simpatičnu ženu.
Kako to već biva nakon poruka usljedio je razgovor putem telefona.
Dočekao me jedan nježan, topao, milozvučan glas.
Ok, mislih....ta ženska nemre biti loša.
Kao samohrane majke našle smo mnogo zajedničkih tema, između ostalog pao je dogovor
Da mi uvali neku robu za klinca, koju njen više nemre obući.
Kaže ima nekoliko kvalitetnih, praktično novih stvari.
Može zašto ne, ta nije vrijeme za ponos. Osim toga, bit će super za po kući ili igru.
Dogovorismo susret. Jedno popodne iza posla.
Otičićemo do njenog stana po stvari
TILTTTTT....prvo TILT....(zar je nije strah voditi nepoznatu osobu u stan.
Osim toga ja nemam namjeru ulaziti u tuđi stan.Odmah se sjetim priča o bijelom roblju, mada nisam ni mlada ni atraktivna.Prodaji organa, mada mi ni oni nisu baš ok. Silovanje, o mogučem ubojstvu
Da i ne govorim.Ma čista paranoja me uhvatila)
Ali kaže da radi na sudu. Opa, to je onda ipak nekaj drugo, fina je ženska, garant neka advokatica
Sutkinja, možda službenica.Kao da i one ne bi mogle pripadati kriminalnom miljeu.
Prepoznat ću je jer će na sebi imati crnu majicu bez rukava,crnu suknju do iznad koljena, crne sportske sandale.
Oho mislim ja i vidim je u Beneton majici, Max Mara suknji, Bata kožnim sandalama.
I dođe 16.10
Prema meni hita žena crvenkaste kose sa izrastom od dva centimetra, bez šminke, izgriženih noktiju na rukama. Na nogama neki rozi pohabani lak. U svom šoku uočih neobrijani pazuh, ali obrijane noge.
I te sportske sandala za koje mišljah da su kožne bijaše glomazne sandale sa remenima. Pomalo muške.
I ta majica bez rukav je apšisala majica na bretele,ispod koje nije imala grudnjak.
I suknja iznad koljena, sa neke dvije svjetle mrlje.
I naravno nije ni sutkinja ni advokatica, radi u podrumu, zagušljivom ,u arhivi gdje premješta kutije sa spisima.
Žuri prema meni, smiješi se i grli me razdragano.
Šok......Naravno mojim krivicom.Jer ja imam bujnu maštu.
U glavi mi košmar. Ne osuđuj ljude po izgledu! Pruži im šansu ! Odjeća ne čini čovjeka!
Kao što smo se i dogovorile odosmo do njenog stana. Sad sam već uvjerena da nekaj ne štima.
Tražim ubode igle po nenim rukama, trudim se nanjušiti miris alkohola iz njenog zadaha.
Pokušavam iz njeniog pogleda isčitati dijagnozu ludila.
Odlučujem u stan ne ulazim.
Ona to osjeća, kaže da vidi da sam se usplahirila, povukla i da razumije.
Kaže neka je pričekam ispred stana dok ne uzme vrećice sa robom.
Zamuckujem, ispričavam se, ali eto...premalo se poznajemo...neka ne zamjeri.
Radije bih da odemo na cugu negdje van.Među ljude.Sigurnost, mislim u sebi.
Ušavši u stan, pozdravlja sina (sram me bilo, ta dijete je doma,ništa mi ne bi napravila)
Uzima vrećice sa robom(baš sam glupa, doista se potrudila, a ja nepovjerljiva)
Izlazaimo i sjedamo na cugu
Ja ću sok od ananasa, a ti ? pitam je
Ja ću malu pivu !
TIILTTT.....pa zar na prvom susertu pivu? Pa zar nije radi pristojnosti mogla naručiti sok?
Ma, daj, moje drugo ja govori, pa i tvoje frendice piju pivu.
Halooooo....ali one su mi frendice !
Šta je tu je....nemrem sad nikam.
I malo po malo, krene priča....Siciram je pogledom, upijam njene geste. Malo je nervozna čini mi se.
Razgovor zapinje. Krši ruke, šara pogledom.
Ali glas je ugodan, priča pametno, nije agresivna, teme zanimljive...
I ta roba koju mi je dala, čista , ispeglana, miriši po omekšivaču.
Nakon sat vremena priče, rastanak...
Ovaj puta sam ja pružila zagrljaj. Iskreni.
I ne znam što da mislim....

Ma dajte mi jedno malo pivo za van 

Znam ja dobro da ne postoji idealna osoba. Niti tražim takvu, da razjasnimo odmah na početku. Svi mi tražimo nekoga uz koga se možemo osjećati dobro i uz koga su kompromisi podnošljivi. Ljubav se svodi na kompromise, zar ne? Pogotovo ako pričamo o suživotu, ali o tome nekom drugom zgodom.
Ima jedna zanimljiva stvar kod nas, ljudi. Kada upoznajemo neku novu osobu trudimo se pokazati se u što boljem svjetlu. Voli naš ego zamazati oči promatraču. Razlog je jednostavan, svi mi, negdje duboko u sebi želimo biti voljeni i željeni. Druga je stvar što nemamo svi dovoljno velika muda da to priznamo...
To je, dakle, normalno. Uljepšati se, retuširati se, sakriti mane i istaknuti vrline...nešto slično karakternom šminkanju. Kako to radimo sami tako smo svjesni i da nas druga strana u manjoj ili većoj mjeri mulja. Količina muljanja je proporcionalna privlačnosti te osobe, sviđa li nam se ta osoba više uljepšavati ćemo priču ljepšim detaljima...i sve je to prihvatljivo dok ne postanemo rokoko tvorevina, nestvarna i pretjerana vizija u ružičastom.
I nikakve veze sa samom sobom.
Pogledajmo ipak malo dalje.
Ako smo dobro uspjeli prodati priču o sebi uspjeli smo upecati dobru ribu, pravog kapitalca.
U mreži je.
Šta sad?
Upravo smo ostali bez manevarskog prostora za naše bijele laži. Nema više muljanja, sad su karte na stolu i ako je šminka bila prejaka otopit će se kao sladoled na suncu...ili kao vosak, koji ostavlja fine, neoperive mrlje.
Preko nekih je laži, preko izbjegavanja istine, nemoguće prijeći. Ne moraju nužno to biti bitne stvari ali možda su nama baš one koje diraju žicu. Koje bole, koje smetaju – ili jednostavno nas zasmeta što nas se obmanjuje i mulja. Možda smo previše puta dozvolili da se radi budalu od nas i lupamo šakom o stol i vičemo; dosta je toga!
Možda je manje dramatično. Možda se samo ohladimo.
Možda nam više nije stalo.
Možda si poželimo više sreće drugi put.
A drugoj strani iskreniji početak i sretan put...i mirno more.

Ili da pojasnim onako zdravo seljački....Postoje ljudi koji našim životima daju smisao i konstantu. Koje u biti ne želimo povrijediti, ne samo zbog njihove dobrote i ljubavi kojom nas obasipaju, već zbog njihove iskrenosti, koju pak osobe poput mene izuzetno cijene. A sa druge strane postoje pak i oni kratkotrajni bljeskovi, koji kao ljetni pljusak dođu brzo, osvježe nas, ali za tren kao da ih nikada nije ni bilo. Međutim sklona sam mišljenju da su si za taj kratkotrajni trenutak blještavila sami krivi. Jer ne traži se puno. Samo iskrenost, a ona je većini ljudskih bića toliko stran i težak pojam, te ga nerjetko zaobilazimo,nažalost bez da smo imalo svjesni kako ćemo se već kad tad spotaknuti o svoje laži i namjerne prešutnosti i udariti ravno nosom o beton.

Ili da budem još direktnija, da ne kružim kao mačka oko vruće kaše....
Samo to što nisam od početka znala kako stoje stvari, dovelo je do razočarenja, ljutnje, bijesa i spoznaje kako ipak to nije ono što bi trebalo biti i kako se osjećaji mogu ohladiti u trenu.

Moja neupućenost u pisanje bloga na ovim prostorima, nažalost prouzročila je katastrofu :(
Djevojke, žene, dame, majke, bake i pokoji muški, oprostite mi na ovoj nesmotrenosti :(
Neće se ponoviti.... ;))))

Link

Link

Već neko vrijeme razmišljam da napišem post ni više, ni manje nego o penisu.

U svome životu nemogu reći da sam se susrela sa mnogo njih, ali i ovo što sam imala prilike vidjeti ( jer ovdje je riječ isključivo u osjetilu vida,ne dodira , sluha ili okusa. Samo ono što su moje oči promotrile.) mogu rasčlaniti na nekoliko grupa. Mnogi kažu maleni čovjek, veliki penis ili pak veliki čovjek mali penis. Iskreno ja se sa tom teorijom ne bih baš složila. Idemo redom.....

1.) visina od 170 do 173 – težina od 90 do 100 kg: penis relativno mali, debel i ne baš bog zna kak funkcionalan.

2.)visina od 170 do 175 – težina od 70 do 75 kg: penis osrednje dužine, tanak,skoro pa se ni ne osjeti u vaginii.

3.) visina od 180 do 190- težina od 82-90 kg: penis savršene dužine, debljine i nadasve razigran.

4.)visina od 195 do 210- težina od 95-110 kg:penis također solidan, ali u totalnom nerazmjeru sa tijelom, tako da u biti izgleda poprilično smiješno.

U svakom slučaju, smatram da penis pod rednim brojem 3. može zadovoljiti veliki postotak žena. Također moram napomenuti da fama o tome kako Bosanci imaju veliki penis, nije puka izmišljotina. Ono što su u svijetu crnci i što su oni sinonim za veličinu, to su kod nas Bosanci. Doduše mnogi kažu kako nije bitna veličina nego tehnika. Ja osobno se sa time ne bih složila. Naime što će mi nešto što neću ni osjetiti u sebi. Ni uz svu tehniku i trud, učinka ne bi bilo.

Ovaj post, smatrajte isključivo kao neku vrstu prirode i društva, a ne pornografije. Naime nije u tu svrhu napisan. Također se nadam da mlađi od 18 ovo ne bi trebali čitati.

Eto, doista ima dobrih ljudi na ovoj Iskri :) Mene ovako neuku dotični gospodin podučio je kako stavljati slike.
Nije sad to baš neka super slika i nije ona koju sam planirala ali za prvi puta je odlično :)

Hvala još jednom :)

-Pišeš blog ?

-Da !

-Pa gdje to, a da ja ne znam ?

-Na Iskrici :)

-Na Iskrici ?! Jesi li luda ?! Zašto tamo ???

-Pa eto, zato što dobijam 2U1 ondje :)

-2U1, kako to misliš ?

-Lijepo :) Pišem blog, jer volim pisati i čekam da mi se ondje ukaže ljubav moga života :)))

-Luda si !!!!!! Sad je to i potvrđeno !!!!!

-Bit će da jesam ;))))

S Tugom jednostavno treba umeti...
Tuga je kao starica koja prodaje karanfile po kafanama, samo se uporno moraš praviti da je ne primjećuješ pa će se kad tad okrenuti i otići, iako ti se u prvi mah čini da će zauvek cvileti kraj stola...
I, pazi...
Pokloniš li joj samo mrvicu pažnje neće se smiriti dok ti ne uvali čitavu korpu...
I onda si gotov...
Jer Tuga nikada ne zaboravlja lica galantnih mušterija...
I nikad te više neće zaobići.

Zapečatili smo našu ljubav krvlju, ali doslovno......
Bio je to spontani čin.
Ne, nisam se kao Trnoružica ubola o vreteno, niti sam šila kao Snjeguljičina mater, a još manje brala ruže u Rajskom vrtu...Ne. Ja sam naprosto sjeckala mrkvu za ajngemahtec...I fulala je.
Krv poteče, a ona...
Sa svom silom nježnosti, pažnje , prinese prst svojim usnama i jezikom pokupi krv sa njega...
Gledamo se u oči...ona obliže usne...lagano...
Koje li erotske scene.....
Koje li gluposti i nepromišljenosti u tome trenutku....
Jer učinila je isto , porezala se i ja sam učinila isto...pokupila njenu krv ....
I tek onda smo se otrjeznile....
Sada smo obje HIV pozitivne :))))))))))))

Tijelo, ljubav, smrt – to troje čine samo jedno. Jer tijelo je bolest i požuda, a ono nam donosi smrt. Da, oboje je puteno, i ljubav i smrt, i u tome je njihov užas i njihova magija … O, čarobna organska ljepoto, koja se ne sastojiš ni iz uljane boje ni iz kamena, već iz materije žive i raspadljive, pune grozničave tajne života i truljenja

Rekao mi je netko da citiram, prepisujem, a ne potpisujem....
A ja naprosto nemam snage, volje, ni hrabrosti upustiti se u bitku sa pisanjem i pretakanjem nekih svojih misli u ovu virtualu. Bezbroj sam puta pisala blog, pa brisala i nanovo mu se vraćala.
Krila se iza njega, kao dijete ispod jorgana....

Da, lakše je prepisati one osjećaje i misli koje nas tište...Mnogo lakše nago se upustiti sa njima, kao Sancho Panza u borbu sa vjetrenjačama...
Odrasla sam...

‎Hiljadu puta od jutros kao nekad te volim.
Hiljadu puta od jutros ponovo ti se vraćam.
Hiljadu puta od jutros ja se ponovo plašim
za tebe, izgubljenu u vrtlogu geografskih karata,
za tebe,
podeljenu kao plakat ko zna kakvim ljudima

Smejte se!
Smejte se, tako vam ljubavi!
Zar ne vidite da ću izgristi prste od samoće.