samo za znanstvenike

Divlji konji
Topot kopita
Vjetar u kosi

Samo Moje Nebo Boje Tvojih Očiju

Ne
Sanjam Te Više
Ti si Sada
moja jedina stvarnost
Tvoje ruke
Tople slabine

Trčimo i propinjemo se
bijelim prerijama
Moje sobe

Zid od mjesečeva kamena
I Vatra iz … kamina
Liže naša znojna tijela

Izgubljeni jedno u drugome
I u vremenskom bezdanu

Napokon sam te pronašao


Divlji konji --------------- Ti i ja
Topot kopita --------------- Škripa starog kreveta
Vjetar u kosi ---------------- Dahom mi kičmu topiš

U mom prozoru zamrznuta slika
Samo Moje Nebo Boje Tvojih Očiju

Kao zvjezdanu prašinu
koju vjetrovi zimski
po bijelom snijegu rasprše
Tako je i moj život prošao
raspršili se dani
i prošle su mnoge godine

A i nije mi ih nešto žao
Nije ih bilo baš nešto puno za pamćenje
I tu i tamo tek po neka fotografija
I nekoliko redova što bi na pola strane
u taj životni spomenar stali
No više ne dam se
Kaput sam od snova obukao
Podstavljen je perjem što ti iz krila čupkam
Oprezno lagano
dok mi zadovoljno
na ramenu drijemaš (ovo je još samo san-
jer i ti si još …samo san)

Ove dane što su pred nama
Pospremit ču
kao što djevojčice
spremaju u debele knjige
šarene omote od bombončića
da ih se zajedno
sa radošću prisjetimo
kad nam kose posrebre godine

od kad sam te sreo
ne mogu prestati budan sanjati

ti i ja
posve sami na malenoj klupi
ti u mom zagrljaju
i ko na štafelaju
na tvom licu
osmijeh ti crtam
kreonom mojih usana

jer znaš, moja je misija tajna
i naprosto moram te učiniti sretnom
da mi se oproste svi oni grijesi od ranije
i evo trudim se osmjehom
da upalim malene krijesnice
u tvojim očima

ponekad uspijevam
a ponekad baš i ne
no život je takav
ponekad ide sve kao u snu
a ponekad brodovi tonu
iz neznanih razloga
bez trunka vjetra i bez valova

a ja sam nov u svemu ovome
tek čarobnjak početnik
zato pusti me da ispunim moju tajnu zadaću
i baš svaki dan
bar po desetak puta
da ti osmijehe na licu nacrtam
kreonom mojih usana

Ovo jutro malena
Otpuhujem
i posljednje zvjezdice
s crnog nebeskog plašta
Put tvoga usnulog grad
I tebe
Još ušuškane
u svilene jastuke

a već se činilo
da neću uspjeti
da će ih sjeverac prije
pomesti svojim češljem ledenim
sa neba ko smrznute maslačke

šaljem da mi te nježno probude
ti srebrni nebeski lampioni

a jednom kad budeš moja
kad me pustiš u svoj svijet
slikat ču ti ljubav
baš svaki dan
i s bezbroj cjelova okvir mu načiniti

( samo mi dopusti da uplovim u dubine tvojih plavih …svemira )

noćas ,predajem se tebi,
tvojim rukama.
zasviraj,
prebiri
ko po žicama gitare
samo nježno ,
upotrijebi svo znanje,
prenesi svu ljubav
u dodire,
u vrhove jagodica,
sviraj...

nisam već dugo ovako
pred nikim, ogolio dušu
sviraj...

izbriši poljupcima
njene ugrize,
sve njene tragove
i svu bol.
potrgaj konce
nek izađe gnoj
iz svih rana
što ih je ostavila
u meni

sviraj...

noćas.

izreži me na djeliće
kao kolaž papir
i ponovo me posloži
u sliku
onako ,kako se tebi sviđa.

zalijepi komadiće,
poljupcima im
okvir napravi.

ostavi me
u sobi
svojih snova
i sanjaj .

sanjaj mila,

ne budi se

Vrijeme je …
Krenuti onim drugim putem …
nadam se u nečiji topli zagrljaj
jesen nam pokazuje svoju
najljepšu haljinu
kao da ju je smislio kakav vrhunski
modni dizajner
ali poslije jeseni
kažu dolazi zima
a kažu i ova zima
bi mogla biti gadna
sa puno snijega
zato neću pobrati
jabuke ispred kuće
one bordo crvene
i kad padne snijeg
i led ih zamrzne
neću morati ni bor kititi
imat ću kuglice od
crvenih jabuka na granama
jedino bih ih mogao
rastopljenim šećerom namazati
pa da i maleni patuljci iz vrta
imaju slatkiše za blagdane
možda i oni meni ostave
nešto na dar …
bilo bi lijepo da naprave
malenog snješka
tek da mi pokažu da ipak postoje
maleni patuljci u mome vrtu

a i bilo bi lijepo dobiti
nešto na dar
nisam već dugo


već sam i zaboravio od koje se strane
odmataju pokloni ?

oblikuj me nježno
riječima i mislima
pretvori me u nešto
nešto što oduvijek želiš
što ćeš voljeti
zauvijek

otkrij mi tajne riječi
što ih sama koristiš
kad kradeš tuđa srca
pa ču i ja tvoje ukrasti
zauvijek

mogu ti pričati
o životu ptica
o jeziku delfina
o besmislu ratova
o svim mojim
prošlim životima
ali o ljubavi ...
o istinskoj ljubavi ti
ne mogu pričati
jer je nisam spoznao

bilo je
nekakvih naznaka
jednom
ali i ona je
otplesala
preko starih dasaka
već pomalo trošne
pozornice
privučena sjajem
ulične lampe
na uglu ulice

i skončala je
kao
i drugi
noćni leptiri
lica umrljana blatom
sprženih krila

još jedna balerina
bez cipelica
za poći
u sutra
začarana
bjelinom noći
i staklenim kopljima
snova
zabodenim
u svoje vene

nije se imala snage
suočiti
sa stvarnošću
uhvatiti svoje
strahove
za gušu

zato
nemoj me
ništa pitati
o ... ljubavi

ali me možeš
sve pitati o bolu
i samoći ..-
tu mi nema ravna
mogao bih napisati
priručnik o tome

da li bi voljela večeras
da ti netko stavi cvijet u kosu
zagrli te oko struka
i prošeće s tobom
starim parkom kestena
možda si zaboravila kako
lišće šušti pod nogama
dok zvijezde trepere
a netko tko te voli
grije ti vrat poljupcima

ili možda želiš samo
da ti ispričam nešto
o dužini polarnih noći
i ljudima koji polude u mraku
sami …
bliži se noć
nije polarna
ali ja bih mogao
poludjeti od samoće

ipak ću ti raspresti priču
o nadolazećim snjegovima
i blatu na ulicama
i u meni
o razlikama u vrsti kamina
i pomoči ti odabrati
ako ga poželiš kupiti?
Ma neću ti dosađivati s pričama
O tome kako sam počeo graditi
Kapelicu na proplanku
I izlazu iz jednog kamenog labirinta
I o tome kako me zovu da dođem
Dolje na otok
Da Crnoj Madoni dovršim dom
Kažu falim im
Samo što nije zasnježilo

Ma ne idem nikamo

Od ljetos sam se zaboravio smijati
A takvog me ni oni ne trebaju
… Nigdje

Ti me doista ne želiš
trebalo mi je evo
dugo vremena
da to napokon shvatim
nisam se mislio još predati
ne , nisam ja od tih
nikada nisam napuštao rovove
i ono što volim
mogli su me samo ubiti
ja svoje ideale i ljubav
nikada ne bih napustio
jednom sam i okrenuo cijev
na moje malodušne suborce
kad je pljuštalo olovo
sa svih strana
stara dama je imala odličnuu berbu
tih dana - bezumlja
vrištali smo i plakali
od straha i umirali
u oblacima boli i baruta
no nisam im dao otići
na rezervne položaje
toga u ljubavi i ratu nema
i kad ljubim
i kad sam ratovao
uvijek sam to radio
bezrezervno


no pijući kavu onog jutra
u tvom oku
nisam vidio ništa moje
ni najmanji dijelić sebe
a doista sam se trudio,
prodrijeti što dublje
u tebe.

polagano se mirim sa tim
da nikada nećeš biti moja
da ću ipak
dočekivati i ispračati
toplo sunce juga
u ležaljci za samce
ispod pergole il stare masline

praporci na sanjkama su zvonili
a konji su bezglavo jurili
sibirskom ravnicom
kao po mekanom
bijelom tepihu
naše gostinske sobe

omatala si ruke oko moga vrata
kao omču
u koju me želiš ponovo uhvatit
i pri tom
si se suludo smijala
gledajući u mene
kroz dno
prazne bocu votke
kao kroz dalekozor
tim čokoladnim očima
za kojima sam još uvijek lud
i zbog kojih ću opet
skončati u
sanatoriju za
neizlječive
ovisnike



odjednom si se nagnula
opet nad mene
ljubeći me
i grizući moje promrzle usne

pa ti si totalno pijana
i
luda...

spoznajem
mada si ti moj put u pakao
jedino s tobom ga želim priječi

daj...

još

jošššš

jedi me

jedi me

jedi me



luđakinjo...

moja

dok si još moja

luđakinjo
moja

odavno već
prodao sam dušu
vragu
samo da ti mogu kupiti
taj prokleti prsten od zelenog žada
jer si decidirano
tražila da ti ga kupim

a ja
uvijek ispunjavam
sve tvoje želje i prohtjeve

nina, zar nisi spazila
da više ne plačem
kao prije
da nemam milosti ni prema kome

zar ti nije pomalo čudno
što te odjednom prisiljvam
da me vezuješ žicom
za krevet
da nosiš masku
i udaraš me do iznemoglosti
mokrim
kožnim bičem
posvuda
po mom golom tijelu

na kraju
moram ti priznati
prestao sam i tebe
voljeti
jer zbog tebe Nina
i tog glupog kamena
ja sam postao vražji sluga

i noćas ću te ubiti nina
stavit ću ti taj prokleti kamen u usta
i dok se budeš gušila
polako ću ti derati kožu sa lica
da ni u paklu ne zaludiš nekog
meni sličnog slabića

noćas nina
imaš privilegiju
čamđija će čekati samo na tebe
jer zbog tebe sam postao to što jesam

lutak na napuhavanje

sa srcem
ali
bez duše

Noćas je tišina opet imala
Boju tvoga glasa
I mirisala je na žute dunje
Uredno poslagane na ormaru
U kutu
Tvoje podstanarske sobice

I kiša je padala noćas
Odnoseći tugu
Kotrljajući se niz moje lice

I mada sam ostavio mjesec na straži
Nije vidio kad su se samoća i bol
Provukle mojim mislima
I sakrile u moje srce

Noćas je
tuga opet
plesala sa mnom

zašto im se nisi bolje sakrila
pa mogla si u moje snove pobjeći
samo si trebala sklopiti oči
i sanjariti (nešto lijepo) o meni
a ja bih ti bez razmišljanja
otvorio vrata svih mojih sanja

zašto si tek tako bez borbe
dopustila da te
odrasli odvedu u njihovu zemlju ...

evo javljam ti da znaš
da nas ima
koji se još skrivamo
ovdje od njih ...

priča se da su potpuno zaboravili tajne
sanjanja i maštanja ...
eto zato ču se skrivati iza svojih stihova
duboko u mojim snovima
jer ne želim u njihov svijet ...
želim zauvijek ostati zaigrani dječak
zeleno-plavih očiju
što vjetrove mašte jaše

i kad god ti se vjetar
jureći sa sljemena u kosi
zaigra i zaplete
znaj da sam to ja
maleni sanjar
džepova punih snova
i staklenih šarenih špekula

nadam se da ćeš ovo pročitati
prije no što potpuno odrasteš
jer inače nećeš shvatiti smisao