samo za znanstvenike

Zatvori oči i reci mi koliko ima bora oko moga desnog oka
Ako me voliš doista neće ti biti teško pogoditi
A ako me ne voliš i nije mi važno kad pogriješiš
No neće me ni to iznenaditi jer kažu mene je teško voljeti
Jer kad sam zaljubljen i kad nekog zavolim
ja sam užasno dosadan
Po tisuću puta dnevno u stanju sam reći : volim te
I isto toliko puta oviti ruke oko struka i poljubiti te

Zato hajde da probamo sa drugim pitanjem
Zatvori oči i reci koliko me doista ima u tvome srcu
Nisu važne bore
To je samo zezalica
Važni su srčani zalisci
Po njima znamo
Kad nam je blizu netko
jako nam drag
I oni nam sve pokazuju
ritmom kojim se gibaju

Da li je
ili nije vrijeme
za
Okulistički Ili kardiovaskularni
pregled naših … odnosa

Ne odustaj
Kao što ni ja nisam svo ovo vrijeme odustao od tebe
Daj nam priliku da pokažemo sami sebi da smo upravo oni
Maleni djelići mozaika
Što smo ih tako dugo tražili .
Ne odustaj
Odavna su promiješane karte u ovom našem špilu
I nemoj izvlačiti jokere iz rukava
Ovaj put nek igra bude
Poštena od početka
Ne odustaj
Ja ću ti pokazati da si moj jedini cilj
želim ti pokazati samo se ne plaši
koliko sam ljubavi sačuvao samo za tebe
ne odustaj …
jer samo kukavice u vječitom strahu
ne žele si dati još jednu šansu
ne odustaj
jer ja sam još uvijek ovdje
- samo zbog tebe

Nauči me ponovo kako da ljubim
Onu u tebi zaspalu plavu pticu
Pokaži mi stazu kojom da krenem
Do odaje tvojih skrivenih sanja
I bit ću za tebe sve što poželiš
Zraka sunca u tvome oku
I maleni biser na tvome dlanu

Nauči me kako da ukrotim
Rijeku života što me k tebi nosi
Kako da poljupcima smirim
Vjetar u tvojoj kosi

Nauči me
kako da me
Zavoliš još više

kasnovečernji
vikend poljupci
taj ritual
instant ljubavi
koji vodi
dobro nam
znanom stazom

obično
od polumraka
zadimljenog
kafića
do moga ili tvoga
kreveta
ti poljupci
s okusom kave
i polujeftinih
portugalskih vina

to već mehaničko
prelijevanje sline
i okusa masline s
netom pojedene pizze

to i nisu poljupci
to su karte
za vikend sajam bluda

"u dvanaest mi ide
zadnji tramvaj
...zato požurimo

...sa **...gdje je kupatilo?

...vidimo se

za sljedeći vikend, a?
mmm da ...
sljedeći vikend...
poslije na vratima
još malo
lažnih zagrljaja,
poljubac
na brzaka ...

i opet ...
svatko sebi.

zavučeni
u samoće
svoje jazbine
kao vukovi
samo nam se oči sjaje
iz mraka
...gladne
...vikend poljubaca



odavno sam ju (pjesmu)napisao ... ali evo potaknut jednim današnjim postom ....

veza i je obaveza ... a mnogima se obveze ne mile ... da li radi komocije ili nečeg drugog ...tko će ga znat ...uplašeni su valjda negativnim iskustvima iz prošlosti...a takvi kojima prošlost diše za vratom i koji joj se ne mogu otrči i nisu za drugo do li da sami čame u svojim stanovima (vučjim jazbinama) u strahu od susreta s nekim novim ...iskustvom ...

Narisat ću ti
ovom mojom kičicom od slova
miris friškog kruha oko pet ujutro
i okus prve jutarnje kave
što sam ti je još usnuloj
svako jutro nosio u krevet

pletenu košaricu
i u njoj srebrni nožić,
maslac
i staklenku đema od dunja

narisat ču ti i
svjetlost mjeseca zaspala u prozor
što gleda iz tvog stana prema jezeru
i tebe
nestvarno lijepu

bayern 3
i prve jutarnje vijesti
stanje na cestama
broj mrtvih u potresom pogođenim područjima italije
kinesko gospodarstvo napokon stagnira
dolar jača prema euru i jenu ...

¾ sata samo tvog kupatila- (zubići,tuširanje,frizura,lakiranje)
brzinski poljubac na vratima
ti - okrenuta mi već leđima - "vidimo se"
ja - "pazi kako voziš - volim te"
pratim te pogledom

i udišem tvoj miris
do stepenica

narisat ču ti kalendar nedostajanja
svih ovih 973 sata 52 minute i 8 sekundi
i sve uzdahe
i moju samoću
i bol
i suze
i ...

na najbjelijem
papiru
namirisanom najskupljim parfemima
narisat ću ti sve to

ma znaš
narisat ću sve što poželiš
i još više
puno više

samo mi se vrati

- molim te

još čujem
u ušima
u glavi
lepet krila uplašenih golubova
i potmulo vrištanje vjetra
dok bezglavo juri kroz krošnje
lomeći grane tek rascvjetale trešnje
u trenu ruši se moj svijet
nestaje
sve što sam volio
i sunce pulsirajući umire
pred mojim očima
eksplodira kao trula dinja
bačena na asfalt

da si barem ovdje
da me čvrsto primiš za ruke
privučeš me k sebi
i poljupcima otjeraš
ovu apokaliptičnu noć

znaj
kad bi ovaj ružan san
bio stvarnost
i kad bih svijet doista
morao umrijeti
jedino što bih u tom trenu poželio
to je da umrem
grleći
jedinu
tebe

Znaš ovakvi ko ja teško se mijenjaju
Ma isti sam ti ja ko prije
I još uvijek jašem vjetrove
I kada me drijemajući na oblaku
ne vide
Ja ih iznenadim i
Isčupam poneko perce anđelu
I stavim ga u onaj jastuk
Što prazan još čeka na tebe


Ma ne ,
nemam ni sedla ni mamuze
Jer ko što pjesma kaže
Vjetri se sedlat ne daju
Oni kog hoće ponesu
A oni drugi zemljom hodaju
I nikad ne vide …
anđele

Ne znam kako bih ti rekao
No i duge sam komadić otrgo
I čuvam ga skrivena za tebe jedina
u malenoj bočici na kojoj
piše da je od pekmeza
(eto zato su duge postale tako malene i rijetke )



http://www.youtube.com/watch?v=Hp8NmI8kbgY

možda su me trebale upozoriti

Tvoje stalno crvene oči

I sve duže i češće kave

S navodnim prijateljicama

Tvoji nemirni i isprekidani snovi

nisam te pitao ništa o tome

- jer sam ti vjerovao

Sada znam da nisam trebao

Imam vremena razmišljati

O tome zašto si pogazila ono

„ u dobru i zlu -do kraja života „

O tvojoj poruci

Koju si mi ostavila na kuhinjskom stolu

I velikim slovima napisane

jedne jedine riječi - „ oprosti“

razočarao sam se

nisi ti meni stala na nogu

pa da bi jedno oprosti

bila dovoljna isprika

Spakirala si kofere

I pobjegla , kao lopov

Jedino si zaboravila ponijeti

Naše zajedničke fotografije

Ili si ih ostavila namjerno

Ostavljajući prošlost

I naša tada sretna i nasmijana lica

Zatočena u toj kartonskoj kutiji



Znaš još uvijek Ne spavam puno

Jer kad zatvorim oči

Još uvijek vidim tvoje

Otići ću
Onako kako to samo ja znam
Tiho
Odšuljat ću se na prstima
Polagano
Da nikog ne povrijedim
Neprimjetno
Onako kako to poznate kukavice
i srcokradice rade

ekspert sam ja u tome
odavna sam otišao
i napustio sama sebe
ni sam nisam siguran kako
ali do dan danas , još se nisam našao
prošetalo je sunce već nebrojeno puta
nebeskim svodom od istoka ka zapadu
kad sam ja doista bio ja
i kad sam zaista poznavao sama sebe
toliko dobro da sam mogao tvrditi pred svima
ovo sam ljudi doista ja

tražeći se
u mnoge sam oči i srca zavirio
ne mogavši vidjeti sebe u njima
no dolaze li mi barem jedne
u kojima ću se potražiti
i nadam se napokon pronaći

Trebala si obrisati patinu
I bolje pogledati
Datum i godinu proizvodnje
Prije no što si me poželjela uzelti
Sa police za
Ostavljene igračke
Ja sam ti iz one
tebi tako dobro poznate serije
- muškaraca sa greškom -

pobrkali su nam elektronske sklopove
za osjećaje
ubacili su nam greškom
one namijenjene ženama
i od tada
i mi možemo voljeti
i plakati

znam da ti takav sigurno ne treba
jer nitko ne voli robu sa greškom

malena moja balerino
ne boj se neću se ljutiti
vratila si me kamo i pripadam
u mračan kut tvoje radne sobe
koju tako često koristiš
sobe
-ostavljenih muškaraca -
igračaka sa greškom

nisi ti prva kojoj ne treba
muškarac što voljeti
i plakati može …
navikao sam već
na ledeni mrak i samoću
takvih
soba

odjeni mila onu bordo-crvenu haljinu
od najfinije kineske svile
toliko sam puta uživao
u njenom šuštavom klizanju
i ne znam što me je više ostavljalo bez daha
tvoje ogoljelo božansko tijelo
il crvena hrpica svile
podno tvojih dugih nogu
molim te
stavi najbjeliji ljiljan u kosu
ja ću te čekati kod malog jezerca
prepunom koi šaran
klečeći pod brezom
na snijegom pokrivenoj travi
uzmi onaj najoštriji
onaj Kasigijev mač
i dolepršaj iza mene
kao najljepši leptir
zamahni brzo
da tako i umrem
od najnježnijih ruku
što su me ikad milovale

ne dozvoli
da ti izdajnički psi razvlače moje tijelo
po dvorištu
u kojem smo još trebali dočekati
mnoge zalaske sunca
i gledati našu djecu kako se igraju i rastu
spali me odmah
na lomači od sandalova drveta
a i sve one pjesme
što napisah o ljubavi našoj
spali na lomači
nek umru i moje sanje
zajedno sa mnom

u snijegu pod brezom
pokraj malenog jezerca

govoriš mi draga Esther
kako je sve u prirodi podložno promjenama
i da se i ti mijenjaš , da si onu staru
pohotnu i ludu ništariju
zatvorila duboko u sebi
i kako ti je iskreno žao zbog svega
i da ti falim
no znam mila moja da taj što ti fali
više ne stanuje na ovoj adresi
pijana i upišana odvedoše ga
u luđačku košulju povezana
dva ogromna crna anđela

dok su me nosili
prštala je uokolo crvena pjena
sa mojih izgriženih crveno-plavih usana
onako lud , vrištao sam tvoje ime
i zazivao te esther
dok si nekome drugome
pokazivala u svom malom brlogu što sve može
smisliti tvoja bolesna mašta

još uvijek kao podsjetnik
tvojih bolesnih eksperimenata
imam nekoliko još ne zaraslih
rana na leđima
od ogromnih udica koje si
vezala čeličnim sajlicama
na plafon svoje spavače sobe
bio sam tvoja živa ljuljačka
kako smo u nedogled vozili
žutim i bijelim lajnama
uredno poredanim na
tvome staklenom stolu
lizala si i razmazivala
kapljice moje krvi
što su kapale po tebi
i po bijelim
satenskim plahtama
tvog malog privatnog
seks igrališta
samo Bog zna
hoću li ikad više biti normalan
poslije svega tog
još se noću znam buditi
okupan hladnim znojem
buljeći u mrak
i vrišteći tvoje ime

gorjet ćeš u paklu zauvijek
a ja ću ti doći praviti društvo
volio bih vidjeti tu prekrasnu
glavicu kako izviruje
iz lonca kipućeg ulja
i slušati tvoje vrištanje
i zapomaganje
kao što si ti toliko puta
slušala moje
vidiš li koliko si me
uspjela promijeniti
postao sam kao i ti
vražji sluga
kakav smo mi divan par
luđak i kurva
i što mi na kraju preostaje
nego ti priznati
ipak nedostaješ mi
ESTHER

kad sam upoznao tebe
htio sam biti nešto sasvim drugo
maleni crveni mak u tvojoj kosi
i tisuće malenih leptirića u dnu tvoga trbuha
što se unutra ljube i jurcaju
dok mi prsti pohotno lutaju
tvojim baršunastim tijelom

ne zabacuj glavom
ispast ču ti iz kose
i ne uzdiši tako glasno
odletjet ču ti iz trbuha
samo mi se jače u zagrljaj stopi
i nježno mi šapući
da me voliš

jako
najviše na svijetu

zakopaj nokte duboko
zarij mi zube u vrat
i grizi me
kao mesa gladna vučica
ostavi pečate
nek svi vide da i ja
nekome pripadam

jezikom nježno putujem po tebi
slana si
kao more
samo moje
duboko modro more

utapam se u tebi ...

oduvijek sam znao tko si ti
i nemam pojma zašto sad
dopuštam ovom kartonskom srcu
u mojim grudima
da toliko
pati za tobom

znao sam za tvoje
svilene mreže
i slušao sam jauke drugih
koji su u njima
već uhvaćeni bili
davno prije mene
a ipak sam dopustio
da me u njih uhvatiš
toplinom svojih bokova

ponašam se ko da mi je
ponovo sedamnaest
zaigrani radoznalko koji
baš sve mora isprobati

a možda bih samo
htio bar jednom osjetiti
kako je to voljeti
i biti voljen

ne znam ,
ali
kažu da ne boli

Hoću li ti nedostajati noćas

I hoćeš li me onako u snu

rukom

Potražiti na jastuku kraj sebe


Hoću li ti nedostajati noćas

da te

privijem uz sebe

kao malu uplašenu srnu

Kad zagrmi podno sljemena