samo za znanstvenike

Link
Link
Link






Bio sam u životu svašta
I Buntovnik i
Revolucionar
Pijanac
Skitnica i
Pjesnik

I ljubio sam
I spavao
Baš sa svakom koja me poželjela
I Svakoj od njih sam govorio da bih bio njen
Ali Da sam obećan prelijepoj ciganskoj princezi
I da moram ispuniti taj zavjet

Cijeloga života sam se trudio da ne budem
neprepoznatljiv i
lako zaboravljiv

ali ovih dana ponovo poželjeh
da se stopim u sivilu svijeta
da budem kao i svi

ali mi nikako ne polazi za rukom

Link
Link
Link




uvijek sam ti dozvoljavao
da činiš sa mnom sve što poželiš
i da mi obučeš taj kaput sretnog pajaca
koji sam godinama nosio samo
jer sam bio beskrajno željan makar i
tvojih porculanskih zagrljaja

i uvijek sam bio podatan komadić gline
među tvojim prstima
koji je uvijek šuteći zatvarao sve one rane
što su ti ih drugi bez milosti urezivali
ostavljajući te meni

svakog novog sutra spremno
sam ti sve opraštao
i zamišljao kako ćeš se sutra promijeniti
nisam se prestajao nadati
da ćeš me jednom i voljeti
bar jedan dan
jedan sat

jedan san

Link
Link






Moj dah dotaknuo ti je vrat
A prsti su osjetili kako ti se mreška
Koža na leđima
Kutina je polako tonula u mrak
Zaustavismo naš tango samo na tren
Jer sa kestena jedan list je skončao kraj nas
A onda sam sagnuvši se za njim počeo
Jezikom urezivah naše inicijale
Na unutrašnjoj kori tvojih bedra

Niz crkvenu ulicu spuštao se auto
Stisnula si mi glavu rukama
kao da me želiš
Cijelog ugurati i sakriti u sebi

Počela je rominjati kiša
A u zraku se još osjećao miris
pečene kukuruze i dima
Jesen je postala
najljepše Kutinsko doba

Link
Link
Link




dođi mi noćas
makar u san
i potrčimo skupa prema dugi
preskačući s oblaka na oblak
jer u snovima je moguće sve
i to da ti od duge ispletem haljinu
i da te vjenčam na pješčanoj obali
ljubičastih mora mojih snova
i da mi postaneš nevjestom

čekat ću te noćas
i ostavit ću ti
otškrinuta vrata

svakako obuci ...
cipelice za plesanje

Link




u tvojoj kosi ja više nikad neću
potražiti srebrnu vlas
i nikad više neću u mraku iz kina
zubima trgati gaćice s tebe
nikad više neću čuti tvoj promukli glas
-nemoj tu …vidjet će nas …ti stara ludo –

Dok su tvoje ruke drhteći otkopčavale mi šlic
Nogu si mi ovila oko struka
I …
Padale su zvijezde
jedna za drugom sa neba
Poželjeh te upitati
Jel se to one bacaju s neba i umiru zbog nas
Ali i ja umrijeh tada u tebi
I ti na meni
I kliznusmo bezglasno na pod
Postali smo sljubljene na zemlji
dvije krpene lutke

ljubio sam te još dugo
u noć…
i nježno šaputao
još jednom reci da me voliš
još jednom reci da me voliš
još jednom reci da me voliš
još jednom reci da me voliš
još jednom reci da me voliš
još jednom reci da me voliš

Link
Link
Link





Uvijek mi je bilo teško govoriti,
pa nisam rekao ni tebi.
Možda sam trebao
prepuzati preko te linije srama.

Ti si bila uvijek u centru zbivanja,
oko tebe uvijek popularni likovi,
nekoliko si me puta
pogledom odmjerila,
onako u prolazu.
Ja bih naravno brzo skrenuo pogled,
da se u mojim očima ne pronađeš,
da me ne ismiješ pred drugima.
A možda nisam trebao?

Bio je zadnji dan škole,
kad sam napokon odlučio:
istrgao sam list iz teke,
nacrtao srce
probodeno strijelom
i u njega upisao naša imena.
Stavio sam ga neopazice
u tvoju torbu
i odjurio brzo kući.

Pitam se : Jesi li
poderala to srce na papiru
vidjevši što piše,
kao što si poderala
ovo moje junačko srce.
Možda nikad neću saznati.

Možda više nije ni bitno,
Možda je bitno da te sjećam,
sada kada prelazim crtu svoga srama,
malo rumen i nesigurna koraka,
u srcu onog dječaka,
koji je ubio vlastiti jastuk i krevet,
bijesan na svoju nemoć.

Link
Link
Link





toga i ne tako davnog dana
postadoh i ja dio brutalne statistike
Polomljen u bezbrojnim bitkama olovni vojnik
Koji je na rezak zvuk Trube Sa kote 303
Naredio potpuno povlačenje
na pričuvni položaj

nisam nikome nikad
pokazao boju mojih suza
uvijek sam čekao da
noć zakuje
Crnu plahtu na prozor
I onda sam ti
Sakriven u mraku
Svih mojih srušenih snova
pisao
Sve ove Pjesme

Više na bojnom polju nije bilo nikoga
Osim nas dvoje
A i zalihe municije su mi bile pri kraju
Očajan, na pola slomih sablju
Nisam imao više hrabrosti
A ni ovlasti da nastavim
ovaj naš rat

uspjela si me totalno uništiti
stoga sam i bio primoran
potpisati bezuslovnu kapitulaciju
ovjerenu pri opčinskom sudu
21.09.2112. u sobi 303

Link
Link
Link






Jesu li se to sretni snovi pokrili jorganom po glavi
Ili su izjurili iz mog života i ugasili svjetlo

Škripi i noćas kiša niz moje lice
Dok se mjesec podmuklo iza oblaka skriva
Žena u crnom baloneru
Pali cigaretu
I bulji netremice u moj prozor
Oblizujem mjesecima neljubljene usne
Još jedan noćni leptir pohotno
slijeće na moj tučak
oviti ču je svojim gladnim tijelom
i isisati sve iz nje
što na ljubav miriše
utisnut ću joj svoj žig na srce
pa nek i ona postane tek jedan u nizu
mojih usana ovisan vojnik

Link
Link
Link
Link




bježao sam
glavom bez obzira
ne osvrčući se
ponestajalo mi je već daha
progonjen od
tvojih obožavatelja
mahnito su me gonili
i jurili za mnom
tjerajući me od tebe
gađali su me kopljima
od procvjetala ružina drveta
krv mi je kapala iz
otvorenih rana
u svakoj kapi
vidjeh tvoje lice
i očutih tvoj miris
pomiješan sa mirisom ruža
pomislih - još si uvijek u meni
mogu me i ubiti
mogu nas fizički razdvojiti
no ti ćeš
zauvijek biti dio mene

spotakoh se i padoh
...sustižu me i bodu ...bodu ...likuju ...
vidim kroz maglu
njihove iskešene očnjake
najednom se razmiču
i vidim tebe
ja ti pružam ruke
smiješ se ...
skidaš haljinu sa sebe
onako gola
plešeš među njima
i daješ im se
tik pored mene
držeći me za ruku ...
plačem ...
posljednje što čujem
su pomiješani tvoji i njihovi
uzdasi i smijeh

zastor se spušta
da li je ovo doista kraj
ili je režiser odustao
od klasičnog sretnog svršetka
možda je ovo ipak novi početak
ili možda i nije
možda nikada i nije
bio samo jedan početak
možda i nije
napisan kraj

ma ovo je izgleda komad
u kojem
sami glumci određuju
...kraj
ja ga već odavno slutim
no kako li si ga ti zamislila
...kao novi početak
ili kao
bezuvjetni kraj

budim se
jastuk mi je mokar
izlazim u park
čekat ću još
na klupi ...sam ..
možda svratiš
u ovaj moj komad
htijenja i snova
...jednom ,
da odagnaš
moje sumnje i strahove

Link
Link
Link







Propinje se na stražnje noge
Drveni konjić u kutu
Moje sobe
Na zidu portret
Plavooke i plavokose ptice
Što moje srce drži na ispruženim dlanovima

Nina
I danas kad su mi od tuge otežale noge
Upalio sam svijeću i kockicu tamjana
Kleknuo sam i dugo tulio

Nina
iako znam da više ne mariš
nedostaje mi mjesečina u tvome oku
i zašto si uopće otvorila baš … ta vrata
iako si znala da si nas time
osudila na kraj

Nina
Kradem te svojim stihovima od zaborava
Dok noć ovija svoj plašt tuge oko mene

Am Dm C G Emaj7




Link
Link

Link
Link
Link
Link



reci nešto nježno večeras
da se otopim ko pahulja na tvom dlanu
nek mi srce brže zakuca
zgrči mi se utroba
ne mora to biti ništa posebno
možda samo jedno volim te

šapni mi na uho , nasmiješi se
dotakni mi usnama vrat
zagrli me zatim čvrsto , jako
da zrak koji udahnem poslije
udahnem s mirisom tvojim
i drži me još dugo u naručju
ne daj da me mog života
bure otpušu od tebe

Link
Link
Link




Još samo jedan u nizu. Šugav dan.
vani škripe i pucaju grane od zime.

Da, i ti si voljela … Vivaldija,
žmirim i slušam
lakše podnosim ovu našu zimu
dok u meni pucaju i zadnje karike ljubavi
što me još veže za tebe
neizrecivo sam tužan
i neopisivo sam,
još jedino vjerujem
mom starom prijatelju Henesyu
On je sa mnom uvijek tako…strpljiv
I kad poteku stihovi
I kad provale psovke s mojih usana
I kad mi se kao danas suza iz srca iskrade

Ništa.
nije mi pomoglo ništa
ni licitarsko srce
ni to što
sam potplatio Vraga da mi te čuva.
Ni...Ništa.

jedan, sad beskoristan srebrni prsten se
otkotrljao i sakrio
u tami
pod nekad našim bračnim krevetom

zadnja od navika koje se moram riješiti
je slušanje vijesti . Bayern 3 .
Zugspitze je prekriven snijegom
Hmm , sanjkanje... skijanje .
Garmisch-Partenkirchen . heisse Glühwein .
Link

nekad tako blizu …a sada … predaleko

čak i za sanjati

Link
Link
Link






noćas sam upotrijebio
sve svoje čarobnjačke moći
onako sam u sobi
ogrnut plaštem samoće
uvježbavao sam
jedan novi trik
pretvarao sam te u suzu
pokušao sam i u osmijeh
nije išlo
ne znam prave riječi
ali u suzu
uspijevalo mi je svaki put

Link
Link
Link






ne mogu se pokrenuti
jednostavno nemam snage
ugasiti
ovaj naš ... tv
dvadeset godina
i nije tako malo
ali bilo je sasvim dovoljno
da redom pokopam sve naše
snove.

sjećam se svoje mladosti.
uvijek su mi govorili
da sam
neizlječivi sanjar

u što si me to pretvorila
i što li sam to postao
tijekom svih ovih naših godina

to što hodam
ne znači i da sam živ
preuzmi inicijativu
i ... klik ,
ugasi nas
dok još mogu zaspati
možda opet
i snovi
jedne noći
navrate



Link

Link
Link
Link





ležiš sklopljenih očiju
rasprostrta pored mene
obostrani mirisi ,
želje
miješaju se u mraku
istražujemo se
ustima
izgladnjelih vukova
samotnjaka
cvilimo i
dašćemo

gotovo me peku i bole
tvoji dodiri

stapamo se jedno s drugim
dva izvora
dvije duše
u jedno korito
i postajemo vali
požudnih
uzburkanih voda
naše rijeke
- ljubavi