samo za znanstvenike

Link
Link






izluđuje me
tvoje gotovo prostačko ponašanje
i tvoji opisi ljubovanja s nekim
kako sama kažeš
već zaboravljenim i bivšim
nevažnim likovima
iz svoje ne tako siromašne
ljubavne prošlosti

usprkos svemu
boja i ton tvoga glasa
uvijek su me znali ostaviti
otvorenih ustiju
i načuljenih ušiju
dok si mi pričala o nevažnim
i nebitnim fragmentima iz svog života

ma nije me bilo briga
kakvu kavu voli tvoja mama
i kako nesnosno bazdi
na jeftinu prepečenicu
iz usta staroga poštara
ali sam te upravo
zato i slušao
bez pogovora
uživajući u simfoniji tvojih
palatala …sonanata i disonanata

a ti tvoji naoko nehotični dodiri
i pogledi puni neskrivene pohote
bude onu bludnu i raskalašenu
već gotovo zamrlu bitangu u meni
i moram priznati na kraju
ako ti je bila namjera
uspjelo ti je
ipak sam se
zaljubio u tebe

Link
Link
Link







Spavam ponekad
Možda više
onako iz dosade
Il puste radoznalosti
sa jednom
ostarjelom damom
koja je nekad davno
bila vjerojatno
lijepa
i mlada
I vračam tu napola mrtvu
Tad Samo za mene
Namirisanu trupinu u život

izbacujem u njenu nutrinu
milione majušnih djelića sebe
činim li to svjesno genocid
ili je to ipak čin
unutartjelesnog samoubojstva
jer znajući da je godinama iznutra mrtva
i da će umrijeti u njoj
baš svaki od tih nekoliko miliona
malih mogućih ljudi
jesam li ubojica
ili pak
samoubojica
i svaki puta povratim u njenom
prekrasnom wc-u
izgovarajući joj se
na slab želudac
i brzu hranu koju jedem
a ona skuha čaj od kamilice
i donosi mi ga u krevet
smežurana osmijeha
na smežuranu licu
kojem i opet ne mogu odoljeti
i opet postajem ubojica
ili samoubojica moje nazovi ... mladosti

il se možda samo
bojim te nasmijane starosti

Link
Link

Link





Tik nad suhim travama
na poljima iza moje kuće
Razvukla se kao tkana
Lanena bijela plahta
Jesenja Moslavačka magla

Ta ti se skroz u kosti uvuče
Toliko je hladna
Ni vesta mi ne pomaže
Možda stoga što nema tvoje ruke
prebačene oko moga ramena
a toliko bih volio
čuti tvoje malene nožice
Kako gaze suho lišće
Zajedno s mojima

hoću li opet sam
jesenas kestene peći
zaboravio sam i koje vino
paše uz kestenje
volim suha i nešto slađa
a i tako sam u životu
isprobao svašta
- miješati

Vrati se
Ugrij me
Dovoljno bi bilo i
da me pogledaš
Zamotaj me u sebe
Kao u papirni škarnicl
I nikome me ne daj
Jer Ovdje ima i onih koji
Me ne vole previše
A osobno me nisu
nikada upoznali
Takvih me pomalo strah
Kakav čovjek može ne voljeti
Nekoga koga nije osobno nikada upoznao

ja sam još uvijek
samo tvoj
- pečenjar kestena

Link
Link






tko li je taj
što je besramno noćas
skrio mi mjesec i zvijezde ?
Tko je to oblake
po vedru nebu navukao
kao kakav kazališni zastor ?
i zašto nas nije obavijestio ?

ta gdje su plakate zalijepili
a da ih šetajući gradom
nisam vidio ,
i tko je režirao
ovu
Prvu jesenju premijeru
Sezone hladnih kiša

Ne znam zapravo kome da se žalim
I kome da žalbu pošaljem
Za ovo zahladnjenje i kiše

Jer dok mi ti dođeš
Uvenut će svo cvijeće
A i leptiri će zasigurno
pobjeći za lastama
u toplije južne krajeve

dočekat ćemo te
tek ogoljele grane Zrinjevca
i moje zaljubljeno srce

bojim se

hoće li ti to biti dovoljno
da mi poljubac barem daruješ

Link
Link
Link







Otići ću
Onako kako to samo ja znam
Tiho
Odšuljat ću se na prstima
Polagano
Da nikog ne povrijedim
Neprimjetno
Onako kako to poznate kukavice
i srcokradice rade

ekspert sam ja u tome
odavna sam otišao
i napustio sama sebe
ni sam nisam siguran kako
ali do dan danas , još se nisam našao
prošetalo je sunce već nebrojeno puta
nebeskim svodom od istoka ka zapadu
kad sam ja doista bio ja
i kad sam zaista poznavao sama sebe
toliko dobro da sam mogao tvrditi pred svima
ovo sam ljudi doista ja

tražeći se
u mnoge sam oči i srca zavirio
ne mogavši vidjeti sebe u njima
no dolaze mi jeden oči
u kojima ću se potražiti
i nadam se napokon pronaći

Link
Link
Link






Prvi puta u životu
bijah nesretan kad
sam udahnuo
i zavrištao
osjetivši samoću
i hladnoću stvarnog svijeta
izbačen naglavačke
iz majčine utrobe .
a sinoć dok sam ti pričao
o zvijezdama
i posebnoj njihovoj ljepoti
nad ovim našim nebom
i pečenim kestenima
i klincima od 15-ak što pijani
teturaju nogostupom
i prepiru se
tko će dovršiti bocu
pomislih - pa to je to . .
ti si ušetala u moj život
i došla si mi pokazati
što je to sreća

jer znaš , pokušavao sam je kupiti
i propitivao sam se u raznim trgovinama
začuđeni trgovci su slijegali ramenima
i ispod oka su me kao bedaka
s podsmjehom pogledavali
tisuće sam polica pomno pregledao
da bih se ipak uvjerio
da je nije tkogod za sebe sakrio
u kakav mračni kut trgovine

osjetio sam da bi ti
mogla biti ta
što će me nježno zagrliti
i ostati sa mnom
ljubeći se
i šetajuć uz obalu mora
barem toliko dugo dok dva puta
ne prebrojimo
koliko to zvijezda ima na nebu
iznad nas

L*aurum

Link
Link
Link








htio sam one noći
kad sam odlazio
zajahati veliki kišni oblak
što je sanjario lebdeći iznad
autobusne stanice
i zamoliti ga da me ponese na leđima
do tebe i tvoga stana
tamo u vučjem gradu
a onda bih ga toliko škakljao
da bi od smijeha plakati morao
i tada bih ti poljupce slao
sa svakom od tisuća kišnih kapi
i ljubio bih te
kao da više nikada
ljubiti te neću
klizio bih tvojim tijelom
gladan tvoje meke puti
i uvlačio bih se mila
u svaku tvoju
i najmanju poru
samo da sam one noći
zajahao veliki kišni oblak

Link
Link
Link








pišem ti
a o čemu bi tebi i pisao
no opet o ljubavi
slušati me ne želiš
pa ti je mogu jedino napisati
a znam da ćeš i ovu pročitati kao i
mnoge do sada tebi pjesme što sam napisao

umijem tek riječi
u slike pretvarati
a u svakoj od njih
slikam tebe
i mene

i mrvice ljubavi

znam sad uzimaš škare
i izrezuješ me iz svake od njih
no iz mog srca se ne možeš izrezati

nikada

Link
Link
Link








jučer sam te utapao
u litrama vina
i danas ću opet
a i sutra ću,
i dan za danom
sve dok ne ostaneš
na dnu čaše
gola i mrtva

vračajući se noćas kući
sjetih se Jesenjinovih stihova
- Ti si, moja gipka, lakonoga brezo,
stvorena i za me i za mnoge druge-
nogostupi su vrludali amo tamo
i mjesec se svadio sa mnom
uzvikivao sam tvoje ime
teturajući praznim ulicama
sjeli smo na klupu u parku
dva stara prijatelja- tuga i ja ,
nebo je bilo posuto zvijezdama
onda je počelo kišiti ,čudno
niz lice mi se zakotrljahu
kapi slane kiše

Link
Link
Link





ti se igraš
sa mojom kosom
crtaš mi noktima
srca na leđima
pa mi ih zabadaš
u slabine
grickaš mi uške
lijepiš
vrele poljupce
posvuda
po meni
ja mumljam
i cvilim
drhtim
i ječim
propinjem se
i dahćem

poludjeti ću ako
ne staneš
sa ovom igrom
rastopit ću se
kao pahulje
što sam ih
poljupcima
sa tvoga lica
skupljao
dok smo šetali danas
zaleđenim ulicama
do tvoga doma
do ovog raja
na zemlji .
ma igraj se i dalje ,
nemoj prestati nikada.
tko još danas želi
biti normalan ?





Link

Link

Link
Link
Link


Park Prirode









a ovo je ...tak ... za malčice ...pod zub metnuti :-)

Link
Link
Link






razmazuje se i razlijeva boja
s našeg zajedničkog portreta
dama u bijelom
i poznat mi lik do nje ,
nasmiješeni lutak na napuhavanje
( tad samo njen )

gotovo sam zaboravio
da smo i mi
bili sretni
ali to je bilo
na početku predstave
od ljubavne zaslijepljenosti
nismo ni skužili
da smo promašili vrata
umjesto romantične komedije
upadosmo u studio psihološke drame

miješaju se boje
i nestaju nasmiješena lica
do neprepoznavanja
postajemo bezlični
i strani
čudna je to slika
kao da ponekad
plaću naše oči
ne znam samo kako
i za čim



Link
Link
Link


Link
Link
Link
Link
Link
Link
Link

Link
Link
Link



Link
Link
Link
Link
Link
Link
Link
Link
Link
Link

Link
Link
Link






Kap po kap

Prelijevam se preko tvoga ruba

Kap po kap

Nestaje u pijesku zaborava

Moja rijeka ljubavi

Kap po kap

A Mogla si je cijeli život piti

Kap po kap

Dan za danom

Kap po kap

Ja bih jutros
da me malo ljubiš
ovako još snenog
i da se priviješ uz mene
čvrsto
da te osjetim
i da dišemo zajedno
u jednom ritmu

i još bi Da me cijelo jutro maziš
da mi predeš na uho
i makar bilion puta
da mi šapneš
da me voliš

ja bih jutros
da si opet
poklonimo sebe same
za zauvijek
i da se ugledam
umotan u tebe
u tvojim čokoladnim očima