Moje pjesme,moji snovi

To je znači kraj
stigao je do nas
hladan i bez pozdrava
a tako želim još jednom čuti tvoj glas.
Znači to je to
došao je kraj
stigao je s mrakom
i zvijezdama ukrao sjaj.
Ovo je naš kraj
i jedna zvijezda je pala
nije dugo trajala
brzo je ugasla nije dugo sjala.
I do nas je došao kraj
polako poput noći
zamaglio se zvijezdama sjaj
zamutile su se moje oči.
To je to,kraj
donio je mnogo boli
ukrao je ljubav što nas veže
al nije mogao zabraniti srcu da voli.
I do nas je stigao kraj
povrijedio me najbolnije
odnio je sve ono lijepo
i šta je bilo više nije.
Došao je kraj,razdvojio nas je
ali jednom srest ćemo se opet
kada se proširi jaz vremena
i kad mladost uvene kao cvijet.
I tad kad sretnemo se
ne gledaj u moje oči
da ne vidiš tragove bola
iz mnogih od suza mokrih noći.
Da,plačem noćas
kao što znaš došao je kraj
ubio je moje snove
i zvijezdama ukrao sjaj.

Ja patim života cijeloga
mojoj patnji nema kraja
jer svaki je nastojao da me povrijedi
i u mojim očima više nema sjaja.
Sreću nisam upoznala u potpunosti
već sam skupljala krhotine tuđe sreće
ja znam samo za ljubavnu patnju
zbog koje niz moje lice nekoliko suza teče.
Ja nisam rođena za sreću
i ostat ću na putu lažnih nada
prije toga nisam bila svijesna
jer sam sanjala o sreći i bila sam mlada.
Upoznala sam patnju u dušu
i znam koliko može da zaboli
jer sreća je prema meni škrta
mada zna da moje srce previše voli.
Patila sam cijelu mladost
plaćala sam svoj svaki grijeh
a željela sam samo malo sreće
da na moje usne donese smijeh.
Navikla sam se na patnju
i znam da nikad neću imati sreće
stojim na peronu dok vlakovi prolaze
ali moj vlak nikad doći neće.
 

Mislila sam na tebe ove kasne noći
mislila na tvoje smeđe oči.
Razmišljala sam koliko te srce voli
ali nisam uspijela prebrojiti sve boli.
Željela ti mnogo toga reći
ali ne znam gdje su nestale riječi.
Tako bih te još jednom ljubila,
a ne shvaćam da sam te izgubila. 

Volim te više nego svitanje
od sunca što se s jutrom rađa
u mom srcu je nestalo tuge
u zalazak je otplovila ta stara lađa.
Volim te više od noći
kada se tama prostre ko svila
u očima mi nešto svijetli i sjaji
al u njima se više suza ne skriva.
Volim te više od neba u ponoć
kad se po njemu raspu cirkoni
sada više nema tamnih oblaka
ni oluje koja bi srce da slomi.
Volim te više nego kišu
koja je sa mnom kapi lila
al kiša mi više ne treba
jer nemam suza koje bi krila.
Volim te više od mokre trave
i njenog mirisa što budi uspomene
al lijepa sjećanja bih mjenjala rado
za tvoje poljupce i oči snene.
Volim te više nego bijele ruže
od njihovih latica mokrih od kiše
čuvam stare pjesme i sjećanja
al tebe volim mnogo više.

Između nas nema ljubavi
ne znam dal je ikada i bilo
da li smo se ikada voljeli
ili se onih tisuću suza uzaludno slilo.
Među nama nema simpatije
 i nekih drugih ne prežaljenih osjećaja
postoji trag neskrivene mržnje
jer ja sam samo ogorčena žena.
U nama ne stanuje smjeh ni prošlost
ne sjećamo se da je između nas ljubavi bilo
imamo ravnodušnost i tupo sjećanje
i onih tisuću suza uzaludno se slilo.
Između nas nema ljubavi
mi se nikada nismo iskreno voljeli
i sve je prošlost koje se ni ne sjećamo
došao je zaborav koji nas dijeli.

Oko mene tišina
u meni praznina
kroz dušu mi teku boli
a moje srca i dalje voli.
Suza više nemam u očima
zato padaju kiše noćima
ali jednom će prestati padati kiše
i neće biti tuge više.
Tada će kraj mene biti tvoje oči
tada više neće biti kišnih noći.
Kiša je noćas tiho padala
sa svakom kapi sam se nadala
svaka kap mi je vlažila oči
ne volim te kišne noći.
Ali jednom će prestati padati kiše
i  jednom će nešto tugu da izbriše
ali ipak još uvijek plaću noći
kiše kapi,suze moje oči.........

Otvorila sam još jedna vrata
vrata života što nekuda vode
ispred mene se protegnuo dugi put
bez i jedne stnice do slobode.
Zakoraknula sam hrabro naprijed
zakoračila i prešla prag
i sad gledam u daljinu ispred sebe
da li ima koga ko bi bio srcu drag?
Da li će mi itko doći u susret
da li će samo proći kraj mene
da li će zastati na trenutak
ili će otići kod neke druge žene?
Što me čeka na tom putu
na toj mračnoj stazi punoj dugih sjena
da li ću čuti jeku smjeha u tom hodniku
daleku jeku nekih sretnijih žena.
Koga ću sresti na tom putu
osim tuge i hladne zime
da li će netko potrčati za mnom
i zvonkim glasom mi viknuti ime?
Da li ću moći čuti kad me zovne iz daljine
da li ću se okenuti prema njegovu licu
ili ću ući na nova vrata ispred sebe
i krenuti u novu nepoznatu ulicu.
Tko zna gdje me vodi ovaj put
stojim na vratima,prešla sam prag
pomalo me strah krenuti naprijed
bojim se sresti nekog tko bi bio srcu drag.
Bojim se sresti neke lijepe oči
koje bi me napustile nakon nekog vremena
a ja bi morala ići naprijed svojim putem
pratila bi me samo stara bol i sjena.
On ne bi mogao poći  sa mnom na moj put
jer suviše je težak i pun očaja
moram krenuti jer vrijeme mi ide
moram naći vrata iza kojih je put pun sjaja.

Ti me voliš sad to sigurno znam
osjetila sam to u tvom drhtaju glasa
ni ti ni ja ne možemo pobjeći od osjećaja
od naše ljubavi nema nam spasa.
Znam da me voliš to si mi i rekao
ja ti nisam trebala reći jer ti to znaš
oboje znamo da nikad nećemo biti skupa
davno je već otišao rastanak naš.
Nije važno što nikad nećemo biti zajedno
dovoljno mi je da samo jedno znam
ti me voliš i voljet ćeš me još dugo
makar nikad nećeš biti sam.
Naša ljubav trajat će vječno
jer nisam ja jedina koja voli
povrijedili smo jedno drugo s razlozima
i osjećam da i tebe jako boli.
Drhtaj glasa ti odaje bol
moj otkriva vrele suze
sudbina je zbilja varljiva
da mi tebe a onda te uze.
Nisam ja jedina koja patim
to donosi utjehu ali i boli
ni jedno od nas dvoje neće biti sretno
sve dok ljubav traje i jedno srce voli.
A naša ljubav trajat će vječno
odavat će je naši mukli glasovi i suze
voljet ćeš me i ja ću voljeti tebe
sve dok kuca srce ispod moje bluze.

Sada sam tu u mraku sobe
kilometrima daleko od tebe
na drugom kraju svijeta
povlačim se s tugom u sebe.
Ti se ne sjećaš više moga lica
ne pamtiš tugu u mojim očima
a ja jasno među sjenkama vidim tvoj lik
zbog kojeg ću patiti noćima.
A znam vrijeme će proći
izbrisat će prošlosti trag
i ljubav će iz srca nestati
i više mi nećeš biti tako drag.
Ali ja ne želim da me izlijeći vrijeme
da li ću tada više moći voljeti
što ako sve za mene nestane
i prestane me na srcu rana boljeti?
Ne želim prazninu i tupo sjećanje
jer voljela bi tebe još stotinu godina
neka vrijeme sporije teče
bol ću već utopiti u čašama starog vina.
Ne želim da prođe vrijeme,da me izlijeći
želim osjećati svu patnju i sve boli
želim osjećati makar teško bilo
ali tako mora biti kad srce nesretno voli.

Čudno kako moje srce brzo zavoli
te tvoje oči boje gara
ono brže zakuca kad te pogledam,
ali to je jedna velika prevara.
Ti mi ne uzvraćaš osjećaje
dok na pučinu pada tama
valovi u sutonu grle hridi
a mene nitko ne grli,ja sam sama.
Ti se negdje,na meni nepoznatom mjestu
opijaš u društvu prekrasnih žena
a ja lutam obalom svoje samoće
lice mi skrivaju boli i sjena.
Ja nisam iskra u kutu tvoga oka
nisam ni sunce što te zrakama budi
ja sam samo nepoznati lik u prolazu
i moje srce jedino zna da gubi.
Skrivam u sebi ljubav i suze
poznajem dobro lice boli
prelazim po brazdama na svome srcu
a ono i dalje želi da voli.
Nije mi važno što ću se povrijediti
što ću staviti srce u vatru i žar
ali ne mogu tek tako proći kraj tebe
a da ne zavolim u tvom oku gar.
I opet ću lutati obalama pustim
sudbina prevari srce i uzme
slušat ću krik galebova i šum mora
i u tami skrivati svoje suze.
 

Rođena je u mirisu bijelih ruža
simbol nevinosti iz nje sjaji
sanjala je o ljubavi čistoj
koju neće morati od nikog da taji.
Rasla je u pupoljak rozu ružu
što spremno čeka da je netko ubere
rasla je u toj svojoj naivi
uzdala se u ljubav imala je vjere.
Zatim je procvala purpurna ruža
naučena na vjetrove i kiše
upoznala je sav korov oko sebe
upoznala je svu gamad što diše.
Tada joj latice počeše otpadati
toj žutoj ruži koja je od svih izvarana
izgubila je nadu i vjeru u ljubav
kad su je slomili i u smeće bacili onoga dana.
I nakon prevare i izdaje grube
mir je pronašla ruža plava
netko ju je pokupio iz blata
i sada tiho kraj njega spava.
Al na ružu padne par kapi vode
i umrla ljubav u latice boju vrati
sad više nije ni naivna ni gruba
sada je počela za prošlosti da pati.
Budi se iz sna ta crvena ruža
procvala u svom punom sjaju
s dvije-tri kapi rose na laticama
ponovo čeka da joj ljubav daju.
Ponovno je uzbudila zaspale nade
i srce otvorila prema suncu i kiši
i sad čeka da joj ljubav dođe
osjetivši slobodu rekla si je:DIŠI!

Patnja se razvodenila
srce više ne poznaje osjećaje
i zato ne osjećam tugu zbog tebe
moja duša nikom više ništa ne daje.
Priznajem osjećala sam sreću
kada sam bila u tvom zagrljaju
pričali smo i nismo mislili na vrijeme
tu vječnost od jednog sata proveli smo u raju.
Ali ipak kao i svakog puta
uvijek ista ponovljena priča
s jutrom moje suze počnu teći
jer ostajem bez jednog dragog bića.
Opet ostajem prazna i sama
samo tuga sada manje boli
više nije važno tko dolazi i odlazi
jer moje srce više nema snage da voli.

Ispred mene čaša u njoj gorak okus
do nje pepeljara puna opušaka
u sobi dim u mojim očima suze
al neću plakati zbog tebe i ja sam jaka.
Te suze su zbog dima
i zbog okusa u ustima,votka je jaka
ne,ne pijem i ne gutam dim zbog tebe
samo dodajem još jedan zbirci opušaka.
Soba je zbilja puna dima
na stolu čaša na njoj tragovi ruža
ne,nemoj misliti da je to zbog tebe
i nije na mome licu sada suza.
Zrak u sobi lomi još jedan trak dima
još jedan gorak okus ostaje na usnama
al nemoj misliti da je to zbog tebe
i nisam zbog tebe večeras sama.
Okus votke mi klizi niz grlo
ali ja ne pijem zbog tebe ove noći
ja samo ubijam samoću
i zbog dima su mi suzne oči.
U pepeljari je jedan opušak više
a ja gledam čaši u dno
ne to nije zbog tebe,ne brini
za mene ovo nije bolno.
Ove suze su od dima
votku pijem jer mi je grlo suho
ne brini ništa nije zbog tebe
nije važno što plačem u ovo doba gluho.
Ne pijem zbog tebe ove noći
suze klize zbog oblaka dima
ništa ne brini brzo će proći
suze će slediti hladnoća i zima.
Ne plačem zbog tebe ljubavi moja
ne bih plakala ja sam jaka
ne nije to zbog tebe
ja samo dodajem još jedan zbirci opušaka.
 
 
 

Došao je rastanak naš
ja ti govorim samo dvije riječi
s njima se opraštam od tebe
i nemam ti više što reći.
Riječitija je od tebe tišina
jer ti samo šutiš ništa ne govoriš
a ja gutam suze da nebi potekle
jer ti me više ne voliš.
Ti si sve ovo vrijeme lagao
ili si me tek tako prestao voljeti
ja sam znala koliko te volim
ali nisam znala da će tako boljeti.
Ruke mi drhte,ne jedem
nisam mogla spavati ove noći
na usnama mi je lažan osmjeh
a mutne suze mi zalutaše u oči.
Ti nisi vrijedan mojih suza
jer si mi nanio previše boli
povrijedio si me najbolnije
ali moje te srce ipak voli.
Ja ne mogu protiv svojih osjećaja
ne mogu se boriti protiv same sebe
za mene život više nema smisao
jer nikog nisam voljela kao tebe.

Volim te u ovoj noći
kad gladni psi se čuju iz daljine
a ti ne čuješ moje šapate
niti znaš da jedno srce zbog tebe gine.
Ti sad spavaš mirnim snom
dok ja imam slomljene noći
ti se ne sjećaš više moga lica
niti znaš da su za tebe plakale moje oči.
Ti nemaš pojma koliko te volim
ti ni ne razumiješ što znači voljeti
ti misliš da je to isto što i zaljubiti se
al zbog zaljubljenosti neće boljeti.
Ti još nisi osjetio bol
ti ni ne znaš koliko ljubav može peći
sudbinu molim da nikad ni ne osjetiš
da ti suze nikad ne počnu teći.
Želim da u životu pronađeš sreću
kad već ja s tobom ne mogu sretna biti
jer ti nemaš tu snagu u sebi
da možeš zaustaviti suze kad počnu liti.
Tebe bi bol slomila jednim udarcem
ti bi patio zbog toga života cijeloga
budi sretan s drugom,nemoj je povrijediti
kao što si uništio pola srca moga.