Invert of the Triangle

.

.

Tak mi je sve sad smijesno, da cu od smijesnosti pisat zapis.

Vec sam dosta vremena na ovim polugubitnickim prostorima i najvise od svega me muci jedna stvar. Naime, jos nisam jebo.
Pa zar je moguce da bas ja i onaj jedan jumfer sto ga znam da krstari po iskri, a i uz onog dedu od 67 godina, nísmo tu nista uboli. Veli mi moj frend, a i njegovi frendovi da sam ja anjpa.
Koji im to kurac znaci? Ta rijec ne postoji.
U svih ovih dve i pol godine, odgovorila mi je jedna teta. Mislio sam da voli filmove sa Jamesom Bondom, a koje volim i ja.
Nick joj je nekak isao sa 007 i jos nesto. Sto sam ja znao tada, da kao sto se masoni raspoznaju po specificnom pozdravu, da tako i transvestiti imaju ou ou sevn za raspoznavanje.
A tako sam se vec bio poveselio.

E da, i javila su mi se dva muskarca - sama od sebe. Oni su htjeli da ima ja pusim. Pardon, ovaj drugi je predlozio da bi pusio meni. Ne bih ni pusio, nit dao da mi se pusi. To ne bih htio ni da mi neka cura radi, naravno uz uvjet da jednom dodje i do te situacije. Kako da ju poslije ljubim, nakon sto mi je...ma ruzno mi je to i za reci.

Kad se zelim javiti nekoj curi, kak to moji prijatelji vele - ulet, uvijek prvo iz pristojnosti napisem:"Bok, kak si?"
I nikada mi niti jedna ne uzvrati na pitanje. Osim James Bonda, naravno.
Pomislih, mozda je to pitanje pomalo preotvoreno.
Onda sam shvatio da moram biti malo agresivniji, onak kao...da moram biti vise frajer, pa sam tada uletavao drsko sa pitanjem:"alo, mackice! Kaj se dela?" ...tisina!

Tad sam se deaktivirao na jedan vremenski period, jer sam se osjecao ko neki papak. Mada me je mama uvjeravala da nisam papak, nego da sam ja samo predobar kao decko, pa da je zato to tako kod mene.

I tako da se i tu na blogu malo predstavim:
Imam xx godina, nepusac, ne pijem, ne drogiram se.
Nikada do kasno ne ostajem vani.
Uredan sam, obavezno pocesljan, odijelo, kravata.
Radim u jednoj firmi gdje mi je mama vlasnica i direktorica.
Trazim dobru curu, domacicu, koja zna lijepo skuhati rucak, oprati ves, ispeglati, kojoj ne bi bilo tesko tokom dana spremati maminu i moju kucu i koja ce me uvijek vesela docekati kad stignem doma.

Danas na misi je velecasni rekao jednu veliku mudrost, koja me se jako dojmila. Rekao je da moramo biti strpljivi.
Tako cu od sada i ja.

Strpljivo cu cekati svoju princezicu na iskri.

(ma ovo je...onak...nabrzaka nešto malo mi se otkrilo, pa ajd rekoh...što da ne podijelim!?)



Ti slutiš da ja šutim
I da je moja šutnja bolna
I slutiš li da šutim
Da bol ne bude i tvoja

Podnijet ću sve
I jak cu biti
Riječi nikad izrečene
Od tebe ću kriti

Zavaravam sam sebe
I tebe
Ti slutiš sve neizrečeno
I mene

Tuga se povlači vremenom
A s tugom ćeš otići i ti
Kao što si ušetala u samoću moju
Iz nje ćeš i zauvijek nestati

Neee. Meni nikako nije stalo do toga da na ovim prostorima pisem o svojoj financijskoj (ne)ovisnosti.
Ali hocu. Malo barem... sada; jer me netko ili nesto izazvalo.

Ne shvacam sto se zeli postici kad netko u profilu napise da ima primanja iznad 10 somova!?

I onda dodje do toga da se nadjete i koka otkrije da on radi kao pomocni prodavac u konzumu. A i protiv konzuma imam.

Radje da me rascetvore konji, nego sto cu tamo stupiti i trositi svoj novac, kojega ionako imam u fantasticno velikim kolicinama.

Dakle, da li imam poriv da se hvalim ili ne, na procjenu citateljica.

Neki dan sam si kupio drugi bicikl. Ovaj prvi me nije vise zadovoljavao. Bez brige, imam ja i auto.
No, kako brizljivo pazím na svoju tjelesnu razvijenost, tim vise bicikliram da budem...kako se to ono kaze...fit.

U tu svrhu sam si kupio bajk, vrijednosti 16 somova. Onako, karbonska vlakna rama sa kompletnom extreme opremom.
Vrhunski bajk. Ne, nisam posudio lovu. Ne, ne placam ga na otplatu. Ne, nisam podigao kredu. Ja ipak sve placam u cashu.
Volim nekako svoju lovu dat u komadu na ruke. A sta cu, tradicionalan sam tip.

Zivot sam si uredio tako da mi to opterecenje od kolicine bankovnog, pardon, bankovnih racuna, ne predstavlja opterecenje. U pravilu treba izbjegavati pisati dva puta istu rijec u recenici.

Nije u lovi sve. Nesretan sam covjek.

Cesto se desi da se zenama svidi moj stil, materijalna premoc, moj britak um. Vele da se i ljubim preedivno.
No, kad dodje do trenutka da se trebam svuci, mene jako muci sto nikako kod zena ne mogu vidjeti taj faktor iznenadjenja u njinim ocima. Tu osupnutost. Meni je to prava trauma.
Doduse, iznenade se one, ali nevjericom... Nikako da im se uklopi kako takav divan muskarac moze imati tako mali kurac.

Tada cesto ustuknu i ono...kao...pa znas, puno je vec sati, pa trebala bi doma...i tako sve te neke inventivne isprike. I vise mi se nikada ne jave. Bas me to rastuzuje.

Jest da mi je kurac ekstremno mali, ali mi je zato bicikl ekstremno skup.
Zato i vozim mercedes od svih autiju. Jebiga, kako Serbedzija rece:" mali ljudi voze velike automobile."

Znam, kompenzacije su zajebana stvar...a doista ne zaradjujem preko 10 somova!

Tako ipak, ako ima neka kojoj ne treba puno u zivotu...

Vec duze vremena me nuka da ponesto napisem o najznacajnijim nickovima na iskri.

Puno se moze, ali i ne mora iz njih iscitati.

Kad naprimjer cura stavi nick... - Ivana_34 - , iz toga doista ne mozete iscitati nista.

No, - Zeljna_seve - ...e to je vec nesto gdje ce i okorjeli jumfer zakljuciti da bi mogao omastiti brk. Naravno, uz uvjet da ga ima.
Ali ne brk, jer ona koja takav nick stavi, sigurno ne zeli da on dole masti svoje brkove ...a zasigurno ne zeli ni naslucivati sto joj se desava dole u praznom prostoru...

Pa stoga... jumferi nek se javljaju zato Ivani, a ja... ja cu ipak popricati sa Zeljnom... ionako brkove nemam... nisam bas ja neki alternativan tip.

Znaci, ovaj ce zapis cesto biti azuriran, kako cu nailaziti na znacajnije nickove...

Po meni definitivno najbolje smislen i najmastovitiji nick, pripada jednoj dami, koja je cak i stavila svoju slikicu, a u slikici ona, a u njezinoj rucici.... molim Vas ...... bijelaaa ruza...
I gleda ravno u objektiv... gleda ona "njega" ravno u oci. "On" ako je taj, znat ce prepoznati pogled i tajanstveni simbol bijele ruze....

Ona je... - pa_gdje_si_ti_do_sada - to sam razdvojio te rijeci sada. Ona je zaboravila dok je upisivala nick, staviti crtice izmedju slova (kao sto sam i ja to previdio u svom nicku), pa joj je nick u originalu "pagdjesitidosada"

No, moglo bi se iscitati i kao: "pa, gdje si ti, dosada?"

Molim Vas, molim... dama je romanticna, originalna i ne dopustam da netko pomisli drugacije.

A onda... "On"!

A on je pod nickom - dobrica bez sreće -

Tako su mi njen i njegov nick kompatibilni, da sve pomislih da mu pisem. Tome Dobrici, jel te, bez sreće.
Mozda da mu napisem da postoji Ona koja ga strpljivoscu (same) zene ceka, a on... On bi ostao i dalje Dobrica...no, ovaj puta - sa srećom. A njegova sreća bijelu ruzu daje!
Ah, toliko me je dirnulo sada ovo sto sam pisao da mi se malo i nos zaštopal. Srećom, zima je, pa imam duge rukave i lijepu vunenu vestu.

Nadalje...vec sam dovoljno dugo na ovim apaticnim virtualnim prostorima, da sam vec i otkrio neke modele, ajd jasniji da budem - sablone po kojima nickove stvaraju tocno po necemu prepoznatljive jedinke - zenke.

Tako prim(i)jetih da one mrvicak kurpulentnije zlatice, biraju odredjene rijeci sa kojima ce se predstaviti potencijalnom Apolonu koji vreba iz prikrajka s one strane zice.

Nickovi takvih nasih druzica cesto glase nekako ovako:

Zlatna pepeljuga
Pothvat
Svijetlost
Vladarica
Mjeseceva kraljica
Snowflakes
Zahvat
Grcko-rimska bozica...i ini mastom (ili hranom) izazvani nickovi.

Nastavit ce se...

Jebote, (nakon toliko dugog nepisanja, ja pocnem prosto (a ne jednostavno)) o cemu sam ja sve pisao u one dane svoga rastepenoga nadahnuca.

Ima tu svega. Neka promisljanja o vjeri, nevjeri, vjevericama i inim subjektima i ostalim vrstama.

Moje pjesme su jos uvijek tu i podsjetnik su mi na neka stanja izvan mene izazvana.

Zapravo, ja za svoje pjesme i ne volim reci da su pjesme. Pjesme pise Arsen Dedic. Pardon, pisao je.
Ako tko ne zna, Arsen je umro. Tko to ne zna, neka dalje i ne cita. Volim reci da su to zapisi. Zapisnicar sam, a ne prokleti pjesnik.

Kakav dan danas. Bio sam na rijetko pristupacnom vrhu duboke...
I bila to visina il dubina meni na isto dode. Samo da nije sredina.
A nije sredina.

Dosavsi, nakon petnaest godina penjanja i probijanja tih nepristupacnih staza, tik do vrha, glas mi kaze da se vratim.
Zasto? Nisam mogao stupiti na taj trokutasti vrh, jer je svet.
A na svete je vrhove grijeh se penjati.

Neke pojave u zivotu, jer su savrsene, treba ostaviti da takve i ostanu.
Bile su savrsene i prije mene...bit ce i nakon mene.

Jer ono sto volis, moras moci i ostaviti. Zauvijek.
Tada je ljubav sveta.

Kao i vrh divnoga i savrsenoga Trokuta!

Prvo sto mi je napisala, bilo je da sam seronja.
Tada joj se tako ucinilo, a za iskrenost sam joj tada i zahvalio, a uz ne bas preveliku zelju za nastavkom dopisivanja.

Nakon nekog vremena, a nakon sto me slovima upoznala, ipak je shvatila da sam nadasve zanimljiv, inteligentan i pametan momak. (zgodna rijec)
I kao takav sam joj se svidio.

A onda me zatrazila fotku, pa sam joj i poslao koju; da bi tada zakljucila da ipak uz sve te prednosti... ipak nisam njezin tip.
Naravno, bila je pazljiva da me barem ne uvrijedi, pa je napisala da se toga i bojala da ce tako biti, no...ipak...ja nisam njezin tip.

A onda smo se upoznali...i gle ti cuda, njoj se ja cak i svidjeh. Pardon, bio sam joj drag. Al veli ona da to puno znaci kad tako nekog oslovi. Prstao sam od dragosti, jer ajd...i ona meni isto tako.

No, idemo dalje. Onda je spominjala neke cudne napetosti i razna privlacenja u kontekstu vec ranije spomenute napetosti, a opet u sirem kontekstu erotike i svega sto ona oznacava. Vjerojatno nije vidjela mogucnost da bi bilo napeto da udjem unutra...a unutra (u kino dvorani) napet film.

Pa opet...nakon sto smo otisli u kino i pogledali nas prvi film, zakljucila je kako sam nevjerojatan filmoznanac i da je to bilo nevjerojatno iskustvo. Jos smo koji puta otisli u kino.

I svaki puta napet film. Ako ne napet, a ono barem triler.

I tako...a kad se samo sjetim da mi je znala spocitnut i ponesto o dizanju. A meni se dize, svakako da.
Jer duuug je film i ja moram na toalet. I kako da se ne dizem iznova!?

Jer iako film mozda i nije napet, barem je cisto solidan triler*.


*triler (eng. thriller)

Ajd da se okušamo...

Bijela je breza poput zmije ljute

Što je ovija odbacuje
Starost ne dočekuje

Zmija je ljuta poput breze bijele

Koja u sunce visoko listove okrene
I tijelu pruža jer za toplinom vene

Ali breza je bijela stvorena za visine
A zmija ljuta za zemaljske nizine

I svrhom tek me nauce dvije

Da nije breza ljuta
Kad srećom líste krene

I nije zmija bijela
Jer ženu je crnom splela

...i kako ju najkraće opisati?

Paaa...evo ovako... "Jednostavnost"

Ljubav nije pojava
Već stanje
Stanje životom prihvaćeno
Ili odbačeno

Misao nije radnja
Već pojava
Pojava rođenjem predviđena
Životom posložena

Voljeti nije Misao
Već je Uzvišeno
Od Boga dano
Životom kraćeno

Zaljubljenost nije tvoja
Već je tebi sama došla

Da se pojavi misao
Da krene u stanje

Da se nauči ljubav
Da se voljeti ne stane

Što sakrivaš cijeli život jedan
Misleć vrijednom otkrit već
Doći ce vrijeme punine
I otkrit će taj dan iz tmine

I u smiraj dana
Kad je naboj jak
Skrivenost tebi samoj znana
Dušu ti tvoju toplinom obnavlja

A večeri se redaju neumitno
I tko da im kaže - dosta
Jedna za jednom puno ih prođe
I pozna godina pogledaj dođe

I tada shvatiš potiho
Samo ono što je nadom lagao um
Spoznaja ti prostruji tijelom
Kao slina u ustima za jelom

Sakrivenost ne postoji
Niti je živa ikad bila
Sve što si htjela da bude
Laži su koje ti dušu blude

Prihvatiti je bolje nego otkriti
I sada to znaš
Ali smiraju toplom nestade broj
I duša tvoja odlazi na put svoj


.

Noćas dok je padao mjesec
Moja je tuga bila pregolema
U vrtlogu je propadao
I stigao do ispred mene

Začuđenošću ga naslutih u svojoj blizini
To nije bio mjesec kojeg znadoh
Tek kao sjajnog ga upamtih

Vrati se mjeseče gore
Ovdje te ne vidim ja
Jer te vidim kad si sjajan
A sjajan si kad nisi do ispred mene

Ne sjecam se da li sam ikada ovdje i kome, napomenuo da sam slijep!? Vjerojatno i cak u nekom kontekstu i jesam. Ali sigurno ne izravno. To nikako. Ne bih se usudio. Sram me je.
A rodio sam se kao djecak mali dok je, kazu, zima bila snazna, a snijeg dubok. I da sam bio cesto prehladjen. Vele bronhitis. Oh, kako to opasno zvuci! Buuu...
A kazu i da sam i gledao i vidio! Jebemu, sto ti je sudbina...jer kad sebe znao nisam, tada sam i vidio!
I postadoh pomalo, hranom i zrakom sve svjesniji svoga unutarnjeg bica, ali i kako je svjesnost rasla, tako je vid slabio. Kad bi moglo nekako biti da je bilo upravo obrnuto. Odrekao bih se vida djeteta, samo da me netko pitao! A sto sam tada mogao i znati!?
No, sada znam. Znam da nema tko da pita.

Ionako se nicega ne sjecam koliko god da sam gledao!
Doista, kuda odlaze slike djeteta? Jesu li ikada i dosle, utisnute bile? Pa s tim, sto mi tada vid da, da bi kasnije oduzeo.
A svrha bi toga bilaaa...? Ocito je svrha iznad. A mora bit da je to neka strasna i velika svrha? Kako znam? Znam, jer itekako znam da su sve velike svrhe nedokucive! A gle ti, cudnosti u tome! Ne bih znao da nisam postao slijep. Tako da slijep tek spoznajem da svrhe ima i da je nedokuciva!
Dragi Boze, kako bih tu istinu uopce i mogao spoznati pored zdravih ociju.

Chapter 2, (a da prvog nije niti bilo, pa slijedi...)

Znam sto je svijest! Duboko ju osjecam. Hej, znas li tko si? Taj glas, a koji nije ni glas, vise kao osjecaj uvijek prisutan, ali i ne uvijek istoga intenziteta. Hej, znas li tko si? I tako...bez da stane.
I hodam slijep, dok drugi vide.

Kazu da vide plavu i ljubicastu.
A ja znam da ih nema!

Kazu gdje se nalaze zvijezde.
A ja znam da se tu ne nalaze!

Kazu da je proslo dosta.
A ja znam da nije prosao ni tren!

Bio je covjek koji je pokusao zaigrati sa Bogom.

Boze, kolika je vjecnost za tebe?
Odgovori mu:" kao sekunda!"
A Boze, koliko je za tebe milion dolara?
Odgovori mu Bog:"kao jedan cent!"
Boze, das li mi jedan cent?
Bog mu kaze:"evo, samo sekundu!"

I sad...kao slijep slusam i cujem da svi znaju. Jedan tvrdi da zna. Drugi kaze da zna vise od prvog. Treci je u uvjerenju da zna vise i od prvog i od drugog. Cetvrti pak...nastaviti niz!
A ne slute da su boje samo privid i da zvijezde nisu odavna tu.
Jer ne znaju da ne znaju, a ja samo znam da ne znam.

Jer iako slijep, savrseno cujem!

A sada sam na redu Ja
A da se suocim kao sto dugo nisam?
A sa svim onim stanjima koje na ledu ostavih.
A led se topi i probija mi obrve.
A smeta kad do ociju dođe.
Ah, kad bi ostao led...eeeeee



Bezidejna


Ako je pjesma
Bez ideje
Ona ne bi smjela
Postojati

Ja ju ne bih mogao
Pisati

Ti ju ne bi mogla
Citati

I pjesma bez ideje
Ne bi trebala
Imati buducnosti

Ali i takva
Bez buducnosti
Nas je prevarila


.