Bože moj gdje ja to živim?

Dajte mi bilo čiju rečenicu izvučenu iz konteksta...i ja ću naći načina da ga objesimo!!!!!

Ovo je citat koji me je toliko zgrozio dubinom svog užasa,da sam ostala skamenjena.Ja vjerujem da se u tom citatu krije tolika istina oko nas da je katastrofa.

Osjećam kao da me je netko ovako zarobio i ne mogu izaci iz tog zatvora!

Mojoj baki Katici je uvijek bilo važno što će susjedi reći o njoj pa je tako primjerice djed u selo uvijek morao ići obrijan, mirisan i u friško ispeglanoj odjeći (jer što će selo reći kakva mu je to žena kada iz kuće odlazi neuredan); suđe se pralo odmah poslije ručka (jer što ako netko naiđe a u kuhinji je nered); za blagdane se uvijek radila prava mala gozba (jer što ako netko svrati a ona nema za jesti/piti baš ono što se toj osobi jede/pije), i tako dalje i tako dalje. Dok sam bila mala i dok se isti zahtjevi nisu odnosili na mene, nikada nisam imala problema s bakom. A onda sam odjednom i ja narasla te počela preispitivati sve te postupke..
Sjećam se da sam jedno jutro izašla na dvorište u pidžami kada je baka skoro dobila infarkt jer „kako mogu u dvorište izaći takva??“ (nije da sam išla v dućan u pidžami). Kada sam s dečkima iz ulice išla igrati nogomet, njezinom čuđenju nije bilo kraja – izgledala sam kao žensko, ali moje ponašanje je bilo daleko od onoga što je iz njezine perspektive bilo prikladno za jednu djevojčicu. A kada sam joj jednom rekla kako se nikada neću udati jer je za mene to i tako samo papir, shvatila je da sam izgubljen slučaj.
Moje bake više nema žive ali ja volim oprati suđe odmah poslije ručka i volim kada mi je stan uredan. Ali i dalje nekada izađem iz stana u kućnoj haljini...na opće zgražanje svih susjeda koji me ugledaju..a imam dobru kućnu kiklju.
I volim pjevati pod tušem (sva sreća da imam sluha pa se još niko ni žalil). I volim raditi „muške poslove“ (toplo se preporučam za skidanje starih pločica...to me oslobađa loše energije). I volim ići u lunapark ...i volim svašta što ljudi ne pripisuju ljudima moje dobi...no...više je to njihov nego moj problem..to uvijek kažem.Baka ...nek ti je dobro tam gde jesi..i ne pili dedu za brijanje...tam to sigurno ni važno!!!!Hvala ti za svaki dobar trenutak...nekak mi se čini da sam ti sve sličnija.

Da je ovo sveopće mrtvilo koje vlada na Iskrici...dobar znak i da ste svi našli nekoga ili nešto čime se je pametnije baviti nego tu visiti.Nemojte me razočarati i reci da se nadam bez veze jer...samo ste se malo uljuljali u svoj svijet!
Bilo kako bilo...želim da ste dobro!

Bože moj.....gledam ......slušam svaku subotu "A strana"-u i osjećam koliko sam sretna osoba jer sam imala tu privilegiju živjeti u vrijeme kada se rađala ova divna glazba.Čovjek ode u neku drugu dimenziju i tamo levitira...drugo ništa ne može.Dakle....čemu sve grubosti ...čemu svo zlo ovoga svijeta kada je dovoljno imati ...glazbu!

Jednog jutra, muž se nakon nekoliko sati ribolova vratio i odlučio malo odspavati, a supruga se odluči sama odvesti čamcem na jezero.
Upali ona motor i izveze čamac na jedno usamljeno mjesto, baci sidro, izvadi knjigu i nastavi uživati u tišini i čitati svoju knjigu.
Uskoro naiđe ribolovni inspektor u svom čamcu, pristane uz njezin čamac i reče:
– Dobro jutro gospođo. Što to radite?
– Čitam knjigu, odgovori ona.
– Vi ste na dijelu jezera rezerviranom za sportski ribolov!
– Žao mi je gospodine, ali ja ne pecam. Ja samo sjedim u čamcu i čitam knjigu.
– Da, ali u čamcu imate sav pribor potreban za pecanje i što se mene tiče, mogli biste s pecanjem otpočeti svakog trenutka. Bit ću primoran povesti vas sa sobom do stanice i protiv vas podnijeti prijavu, reče on.
– Ako vi to zaista i uradite, onda znajte da ću i ja protiv vas podnijeti prijavu, ali zbog silovanja – odgovori mu žena.
– Ali, pa ja vas nisam niti dotaknuo! – reče inspektor.
– Da, ali vi za to imate sav potreban pribor i što se mene tiče mogli biste s tim otpočeti svakog trenutka.
– Doviđenja gospođo i uživajte u ovom lijepom danu…

Pouka:

Ne ulazi u raspravu sa ženom koja čita. Vrlo je vjerojatno da ona zna i misliti.
A ako se već raspravljaš sa ženom koja čita i misli, onda shvati da je ne možeš preveslati!
Podijeli dalje ako si žena koja voli čitati knjige


Preuzeto sa portala: uspesnazena.com

Sigurna sam da je puno vas vec negdje pročitalo da su mnoge stvari u životu jednog čovjeka određene trenutkom njegova rođenja...godina....mjesec...dan...sat...minuta ...sekunda.Dakle...imaju oni svašta da bi tu tvrdnju potkrijepili....pa sam si mislila ...kaj se dogodi sa onim ljudima koji su namjerno začeti umjetnom oplodnjom točno na taj i taj datum...onim ljudima koji su rođeni na umjetni način izazvanim trudovima kako bi se rodili točno na dan kada je rođen i ...npr.deda kojega su svi obožavali i sl.Da li se tim ljudima na silu mijenja priroda i to utječe na svašta u njihovom životu i oni se uvijek osječaju kao netko tko nije na pravom mjestu u pravo vrijeme?
Nemojte da mi se opet nebo ruši na glavu već....ako mislite da možete nešto suvislo napisati...biti ću jako zahvalna.Znam da niste veliki znanstvenici po ovom pitanju ali...ako ima netko tko je išta o tome pročitao....recite...i ja bih to rado pročitala.
Hvala!

Veli onaj...meni prilično nesimpatičan čovjek....guverner HNB-a da bumo pak u banani za koje vreme jer su se Hrvati raspopizdili sa nenamjenskim kreditima i ponašaju se kak pijani milijarderi.Za 1-3 god.nebu 300 000 blokiranih nego 500 000.
I ..opet će ove ovce koje su teško radile...teško podizale djecu i dale im sve i napravile od njih dobre ljude....vraćati njihove dugove jer ...netko će opet gasiti predizborne požare i sakupljati bodove našim novcem...i to neće biti kupovanje ljudi ...za što sada optužuju Bandića.Ne...to će biti pomaganje ljudima u nevolji.I gledam danas kak jedna kaže na tv da je kupila traperice koje koštaju 700,00kn za 400,00 kn i da je ušparala dobro.A ...ne pita se da te traperice inače ni ne trebaju koštati niti tih 400,00 kn.Ma ...da ne vjeruješ.Baš mi je tlak diglo na 100 000.I treba nama ovakva vlast...mi smo ju točno takvu i zaslužili.
Sorry...nemrem si pomoći!

Pusa!
Inače...ja sam jedna vrlo otporna biljka.....i potpuno sam nesklona ovim koje kakvim prehladama....šmrcanju...kašljanju....i kao četrdesetogodišnji pušač nisam nikada kašljala,a to kaj imam jednog malog zločestog u sebi to je......tak si ja mislim...tvornička greška koja se pokazala tek u ovim kasnim godinama i ..nesmem se žaliti...dosta dobro sam gurala sve ove godine.S povremenim podmazivanjem....sve je išlo kak treba.
I jučer sam tak bila na svojoj kavici i prijatelj i ja smo se i smijali do suza jer...nevek s....e da Bog sačuvaj ali....to je super...i otišla sam doma.Osječala sam po putu da mi taj zrak jako godi i onak ...z noge na nogu ...dojdem doma.Nekaj sam lagano pojela kao i svaki dan ...šalica mog omiljenog čaja od šipka..i bumo malo na Iskricu ..malo telkač i ......nekaj mi nije dalo mira...osećala sam da nekaj ni dobro.Nekakva malaksalost i onak ...sve bolje nemreš nikam i ja koja imam normalnu temperaturu tjela 35,4(Zmija)osječala sam da mi ruke gore. Ako mi nekaj na tijelu nije toplo to su ruke i noge.Onak u šali uvek velim da mi je sva temperatura skoncentrirana na jednom mjestu..ha..ha!
Zemem toplomer...i ....ti mater......39,5.....vauuu.To nisam imala bar 35 let.Kaj je sad????I niš...popijem Lupocet ...stisnem se onak kak čvarak...i čekam da nekaj prejde i nadam se da i bu jer....tijelo me tak počelo boleti...u desnom zglobu ruke ...nekaj mi je štelo spuknuti kosti.Sećam se gripe pred puno godina ...to je tak zgledalo.
Znam da vas davim ali....vi ste moji ...kome da velim.Evo ...mam mi je bolje.Čak mi i kava paše ..ne bas onak ali...osječam da je kava.
Imajte se dobro...papajte ...popijte i za mene i veselite se.Ja mislim na vas i sigurna sam da bar 1-2-je ljudi misli na mene.
Pusa:-)))))

Jednom treba doći na red ono što volimo, ono u čemu uživamo i shvatiti da nije život ono što nam se događa nego ono što mi odredimo da živimo i kako da ga živimo.

Svaki put kada otpustite nešto što vam ne treba, pravite prostor za nešto novo u svom životu. Neka današnji dan bude početak sređivanja vašega života.

Sređujemo kuću, dvorište, radno mjesto, sve i svašta, jednom na red treba doći i naš život.

Postaviti stvari na ono mjesto koje im pripada.

Ukoliko nemaju nikakve svrhe, izbaciti ih iz života. Tada ćemo pronaći prostora da u životu istinski uživamo, a ne ga samo gledati kao neko mučno mjesto iz kojega što prije želimo pobjeći, ali mu se opet neprestano vraćamo.

Svako iskustvo dobro ili loše nosi svoju pouku

“Postoje momenti kada u naš život uđu nevolje i mi tu ništa ne možemo. Ali, one su tu s razlogom. Tek kada ih prebolimo, razumijemo zašto su bile tu.”

Ja još uvijek ne razumijem...boli me!

Jeste li spremni razočarati druge da biste ostali vjerni sebi?

“Ja radim svoje, a ti radiš svoje.
Ja nisam na ovom svijetu da bih zadovoljio tvoja očekivanja.
Ti nisi na ovom svijetu da bi zadovoljio moja očekivanja.
Ja sam ja, a ti si ti.
Ako se slučajno sretnemo bit će divno.
A ako ne – što se tu može.”

Dok sunce mi grije kožu, gledam tvoje prozore kako se otvaraju, čekajući uzaludno i tvoj osmjeh da mi ogrije i dušu.
Zamišljam te u ustaljenim jutarnjim ritualima... voda za kavu, kompjuter, kupaona....
Pitam se nedostajem li ti bar pri toj jutarnjoj kavi. Jesi li se naučio skuhati kavu a da je ne proliješ po štednjaku....
Piješ kavu, razgovaraš sa naša dva mačka, četkajući ih, odgovaraš na sms poruke...

Tko ti sada donosi kavu u krevet, tko sada , trljanjem i milovanjem, vraća život u tijelo i osmjeh na lice...
Pitam se... vole li te druge, šarmantno smežuranog, jutrom ostarjelog..

Zajedno smo bili kroz nekoliko života, da bi u ovom, koji nam je trebao biti posljednji pred ostvarenje vječne ljubavi, ti prekinuo tanku nit sudbine, jer... htio si da tebi bude lakše... a teže ti je... vidi se to... osjeća se...

Pitam se koliko puta još moram posrnuti, prije nego ispunim zadaću na ovom svijetu...
Eto u trenutku dok sam odbacivala neki novi život, mogućnost ostvarivanja nekih ideja, snova... shvatih... ne mogu se prodati, iako govoreći cijeli život da nisam na prodaju, shvatih, da se na kraju prodajem čak i jeftinije nego bih mogla...

Da, imam drugog muškarca, primio me, zakrilio i pomogao... sada ga ranjavam na isti način kao što si i ti mene, čupam mu srce, a ne želeći to ...
Ne volim ga... ne volim sebe... ostavljam ga...

Srela sam Njega ... osvojio me toplinom, divotom duše ... divno nam je kad smo zajedno... dvoje ljudi sa komadićima srca... oboje imamo zaključana srca, prepuni emocija i strasti za životom.

Među nama se rađa prijateljstvo, razumijevanje, ali i strah... shvaćajući što nam se događa, shvaćamo da bi se morali razdvojiti, jer pitanje je trenutka, kad će jedno ili drugo zadati konačan udarac srcu onoga drugoga....
Dvoje emocionalnih invalida.... bježi od ljubavi, jer ljubav nikome ništa dobro ne nosi.

Spoznajem sebe, otkrivam sama sebi ono što godinama ne želim shvatiti, bježim od sebe... postajem onakva kakva nikad nisam bila... gruba po izgledu, postajem gruba i iznutra, ali to nisam ja...
Muškarci me se boje dok me ne upoznaju... kad me upoznaju, još više me se boje dok me vole, jer nesposobna ograničiti količine emocija, ugušim svakog koji se usudi voljeti me, ljubav je krhka biljka, dragocjeni cvijet... premalo njege, ljubav vene, previše njege ... ponovo vene, a ja nisam dobra vrtlarica u životnom vrtu ... ponekad zgazim, a ponekad zapostavim svoje cvijeće, da bih već sljedeći puta pokušala nadoknaditi sve to odjednom...
On mi je pričao skoro jednakim riječima kao i ti, voli na meni, sve što si volio i ti... ali jednako kao i ti nije u stanju podnijeti moj pogled... nije u stanju podnijeti to što me je uspio otvoriti, vidjeti unutar moje duše...

Stvorena sam da nosim sreću, da tješim ljude, pomažem im, ali ma koliko se trudila ili ne trudila, donosim nemir, razdor, iznevjerila sam i sebe i druge, jer ljudi nisu spremni na iskrenost i dobrotu.

Vodimo ljubav... nakon dugo vremena... znam... slažemo se kao dva dijela jedne cjeline... osjećam ga on mene ... a ja se nikad neću naučiti pameti... jer opet radim iste greške, zaboravljam sebe, dok mu pružam, sve svoje...

Spremam se zatvoriti još jednu stranicu svog dnevnika, no... listovi su zgužvani, zatvorene stranice nikad nisu do kraja zatvorene, prošla poglavlja kao aveti me proganjaju...

Izmislila sam stroj za putovanje u prošlost... jednog volim s drugom živim .... ali ovaj puta novčić ima i treću stranu, jer za tobom patim i sve je posvećeno tebi, svaki moj udisaj ima tvoje ime, a jedini trenuci kad te nema u meni jesu oni kad sam s njim...