Poslije ponoći

Inspiracijo, ženskog si roda :-)). Ili što sam našla na Weblogu? Sebe i pisanje :-)).

Je l' to uopće zavređuje tekst? Tipkarenje tipkaranja radi skoro pa čisti larpurlartizam samo kaj arsa tu nema ni u tragovima :-)). Moralo mi je to još nekaj donijeti. Valjda je.

Trinaest godina tekstova. Ok, bilo je i praznih godina. Ali, bilo je i tekstova jedno za drugim. Trinaest god, negdje u proljeće će četrnaesta početi teći. Najljepši komplimenti baš tu. Osim komplimenata?

Mislim ono, lijepo je čitati pohvale, zapravo kakvo je trenutno stanje, lijepo se prisjećati pohvala :-)). No, treba postojati još nešto. Čitanje. Nevjerojatni tekstovi. Zanimljivi, dragi ljudi iza tekstova.

Koliko je toga bilo? Premalo :-)). Ali nikad nisam bila od onih s puno toga na Iskrici. Ni preveć pogleda na profil, zanemariv broj poruka, još manje onih lascivnih (šmrc, nitko me neće ni onlajn kamoli oflajn, šmrc :-)) ), malo kava, još manje "kava". Sve kaj sam "postigla" na Iskrici bilo je na chatu. Koji mi je dosadio i dozlogrdio prije nego je krepnuo.

Da, neke svojevremene chattere sam zainteresirala Weblogom. Jesam li neke Weblogovce navukla na chat? Davno je to bilo :-)).

Ovo bi trebao biti tekst o onome kaj sam tu, na Weblogu našla. Skoro bih napisala ništa da već davno nisam pukla jedan tekst o tome kako sam ništa, nula :-)). Ah, davna vremena. Tekst koji bio čak i duhovit, onda ga je jedan zloupotrijebio. Tja :-)). Šteta teksta, još više šteta zloupotrebitelja. Nije to napravio jer mu je bilo lijepo. Mada mu nisam nekaj posebno skrivila osim ako ravnodušnost nije najveći grijeh. Nezainteresiranost boli.

Dosta starih tračeva, opskrbite me friškima :-)). Izgleda da me treba provjetriti. Da udahnem zraka, da zamirišem svježe ... a da odem pod tuš :-)).

Vjetre s planine ... :-))
Prije toga Vječno pjeva Weblog ... :-))
I Nema puta naokolo ... :-))

Konačno sam ulovila malo vremena i volje pa ću pokušati iznijeti neke svoje misli o feminizmu. Za početak, feminizam je pokret za prava žena. Ženska prava, ravnopravnost spolova. Jednaka politička, ekonomska, kulturna, socijalna prava za muškarce i žene.

Rečenica koja mi je privukla pažnju i na jedan način inspirirala tekst (hvala originalnoj nickici :-)) ) jest: Nikad se žena nije poštovala manje nego danas.

Voljela bih da mi netko kaže kad se to žena poštovala? Ne spominjite mi privilegiranu manjinu, danas ili nekoć. To je manjina. Sumnjam da se ikad žena poštovala en masse. Nekoć smo većinom bile kmetice ili sluškinje. Zatim smo postale ratarke (izbjegavam seljanke zbog pogrešnog prizvuka :-)) ) i radnice. Danas smo prodavačice i službenice.

Govorim o većinskim zanimanjima, možda malo karikiram. No, baš bih voljela znati kad se to žena cijenila? Nekad kao i danas se eventualno cijeni zbog onoga što donosi u brak, materijalno. Danas barem imućna žena ima pravo sama odabrati muža, samu sebe unesrećiti :-)), nekad su to umjesto nje birali drugi.

Mislite da su naše pretkinje bile cijenjene? Dok su radile u polju, služile, nakon toga redile dom, kuhale, prale, odgajale djecu. To je jednako tako bio 16 ili više od toga satni dan. Kad su gubile oči šivajući ili krpajući pod svjetlom petrolejke. Kad su tko zna što već radile. Non-stop su radile. One finije su vezle ili heklale, manje fine gulile krumpire i ribale pod. Da znam, karikiram.

Samo želim naglasiti da žena sama po sebi ili po defaultu nikad nije bila ni cijenjena ni poštovana. Bila je poštovana onoliko koliko ju je muž poštovao. (Ne ulazim u sve new-age ili post-Freud priče o očevoj ulozi u samopoštovanju žene.) Danas smo možda u nešto boljoj poziciji. Vrijedimo. I bez muža i s lošim mužem. Jednako tako se ubijamo na poslu, koja je sretnica pa radi i ubijamo poslije posla, koja je opet sretnica pa ima obitelj.

Koja je razlika? Teoretski možemo dati otkaz. Teoretski možemo ostaviti muža i dobiti alimentaciju. Teoretski. Hoćemo biti poštovane? Zato što nam radni dan traje 16 i više sati. Zato što malom količinom novca prehranimo obitelj. Zato što naporno radimo 8 i više sati dnevno i trpimo tko zna kakva spuštanja, maltretiranja.

U čemu je razlika? Vidim neke zakonske, pravne razlike. Imamo vlastite račune, vlastiti novac u banci (teoretski plus, ne minus :-)) ), vlastite stanove, automobile, bicikle :-)). Nitko nas ne smije tući. Ni ubiti. Ni silovati. Imamo prava, imamo zakone.

Nažalost, opet smo cijenjene koliko nas cijeni muž kojeg smo same odabrale :-)). I gdje smo mi tu same krive i za što? Ok, odabir mužjaka, ali to barem možemo mijenjati :-)).

Još nešto što mi je privuklo pažnju: muškarci i njihova spočitavanja, nabijanja na nos feminizma i sličnih. Onda mi naglasimo da npr. nismo feministkinje nego feministice i da ... blablabla, ne znam kaj sve ne, u svakom slučaju se branimo. Bila sam jedna od tih. Nisam više :-)).

Dok sam razmišljala o ovom tekstu nije mi zapravo bilo jasno zašto se muškarci bune protiv feminizma. Zar nije u muškom interesu da ne moraju isključivo oni raditi, da u slučaju gubitka posla, bolesti, što već, postoji još jedna plaća, još jedan par ruku? I zašto onda podcjenjuju?

Ali opet. Zar nisu uvijek postojale žene koje su izdržavale svoje muževe? Alkiće, kockare, neradnike. Pa je žena radila u polju dok je muž lokao u birtiji ili prokockao imanje. I danas ima takvih. Ali, možemo se rastati. Možemo. Nekoć smo ih mogle jedino ubiti (kaj uopće nije loša ideja :-)) ).

Možda se i zato neki muškarci bune. Znaju koliko (ne) vrijede i da mogu ostati sami. Bez kuharice, bedinerice, krevetne zabave.

I za kraj ovog predugog teksta čak i za moje duge standarde :-)). U komentarima prije koji dan, jedan je nick spomenuo bon ton. Znam koji nick ali ne nickujem Urbi et orbi :-)).

Bon ton. Da. Ne želim ni pomisliti od čega sam sve odustala u zadnjih 30 god. Pridržavanja kaputa, vrata, stolaca, paljenja cigarete, itd itd itd. Popis je generalno prebolan :-)). Zadnje što sam odustala i što me stvarno srce boli je minimum minimuma, naručivanje po lokalima.

Daklem, muškarac zove, muškarac plaća, muškarac naručuje. Idealno bi bilo da prije nego konobar/ica dođe on pita ženu što će popiti. Zatim kad konobar/ica priđe naruči prvo za damu/ženu/pokaže prstima (ne prstom nego svim prstima) prema njoj te kaže piće i nastavi naručiti za sebe. Spetljala sam :-)).

- Za damu/ženu/pokaže prstima prema capuccino, za mene espresso.

To bi tako trebalo izgledati. U malo manje idealnom slučaju, muškarac pričeka da konobar dođe i da dama/žena prva naruči pa onda on naruči za sebe.

Kako to najčešće izgleda. Dođe konobar, on prvi naruči za sebe, onda pokretom glave dozvoli ženi da naruči sama :-)). Duboki uzdah :-)). Nemojte mi o bontonu :-)).

Digresija, jedna jedina: Ne komentiram vlastite tekstove. Ponovno zahvaljujem svima koji su me potakli na razmišljanje. Ako nisam dovoljno jasna, krivica je isključivo moja :-)).

Weblože ... :-))
Inspirativan si ... :-))
Kao u dobra stara vremena ... :-))

Poruke i opet poruke :-)). Ponekad se pitam otkud mi nade, ako se to nadom uopće može zvati :-)). Prije bi bio očaj, samo ne znam čiji.

I tako lijepo dobim neku čak i ok poruku. Profil prihvatljiv. Počnemo neko kao porukovanje i u roku od keks nick uprska. Porukom :-)).

Ostane mi samo da se smijem. Sebi i njemu :-)). Više me ni ne čudi količina usamljenih ljudi. Više me čudi kaj ih više nije solo. Izgleda da većina ima bolje živčeke od mene. Kaj ni nije teško dotične uopće ne posjedujem, odavno su se zvuzlali u čvor i obesili o davno žičano spajanje na net. Usput napravili harakiri tipkovnicom dok su još tipkovnice bile netouch :-)).

Pa se pitam nemam li prevelika očekivanja, prestroge kriterije. Poštedite me nekih kao seksualnih neduhovitih aluzija. Čemu? Odmah ćemo preći na vruće poruke? Tja, ni u ludilu, prošla su ta drevna vremena i "zanimljive" kave nakon kojih bih lupala glavom o sve zidove, monitor dok je još bio odvojen i neosjetljiv te se opet lupala tipkovnicom :-)).

Zastarjela sam. Sve što koristih nakon kava je postalo preosjetljivo. Vjerojatno zato i odustajem od kava, manje-više :-)). Čak sam počela s oflajncima piti kave, sačuvajte me sve netovske boginje. Koje li sramote za jadnu malu chattericu. Kad ni chatova nema više.

Ni chatova ni anonimnih sajtova ni nickova ni tipaka koje mogu zaliti kavu pa se zalijepe zatim ih zalijem rakijom pa se odlijepe. Slučajno otkriće koje mi spasilo par tipkovnica. Koje su onda mogle stradavati na mojoj glavi :-)).

Poslala sam tehnochatovski zastarjela :-)). Ne, ne želim o dobrim starim vremenima jer nisu bila dobra, samo su stara. Ili smo mi/ja bili mlađi i sve bilo lakše. Možda samo novo, nepoznato.

U međuvremenu postalo poznato, dosadnjikasto, ostarih, imam preveć tipaka i tipkovnica na duši mojoj crnoj chatterskoj poslijeponoćnoj. Sad prije ponoći liježem u krpice, chatam, tipkaram danju i ne snalazim se.

Zapravo, nisam se ni onoć nekoć snalazila. Bila su rijetka mjesta, rijetke nickice i nickovi s kojima bih se našla. Uvijek nekako zbunjena :-)).

Sjetih se jednog od najljepših komentara kojega dobih tu, na Weblogu. Poznati, ne pretjerano stari nick komentirao je kako ga moji tekstovi, tj. ono kaj pokušavam podvaliti pod tekstove, podsjećaju na: Pjesnici su čuđenje svijetu. Tako i ja, vječno se čudim :-)). Nema mi pomoći :-)).

Dan, noć ... :-))
Drugi sajtovi, drugi nickovi ... :-))
Ista ja ... :-))

Najčešće imamo, imaju rok trajanja. Stvari, mjesta, ljudi. Nešto je bezvremensko, neograničeno, ali podosta toga ima žig. Kvarenja :-)).

Označeni smo i označavamo. Ponekad je do interakcije, ponekad do trenutka, sreće, sklopa zvijezda. Ponekad nikaj ne pomaže :-)).

Nakon ovog patetičnodosadnjikastonerazumljivog uvoda, slijedi ono pravo. Kako da ne, moji tekstovi su uvijek krivi, nikad pravi, rijetko prikladni. Imaju rok trajanja, kraći nego vrijeme potrebno za pročitati :-)).

Rok trajanja. Iskrica. Istekao je. Da. Više od 12 god si plesala u otpočetka malo prejeftinim cipelicama, stopala malo prevelikih, puno nažuljanih :-)). Uvijek si htjela biti nešto što nisi, ljepša, pametnija, duhovitija. Sve to je bilo na nekim drugim dijelovima neta. I sve to bolje od tebe se pokvarilo, propalo, a ti si ostala. Ne ista. Otišla si i ti vrit. Ali, još se držiš. Možda ne baš dobro za svoje god, morti ne uspravno k'o svijeća, al' držiš se. Prstićima za tipkovnicu, očima za monitor, glavom i dalje punom sanja stremiš ka oblacima :-)).

Svejedno, gotova si. Tvoje vrijeme je prošlo. Većina nas to vidi, osjeća. Oduvijek smo prigovarali ti, stalno tražili više od onoga što si nam u stanju pružiti. Davala jesi i sebe i sve od sebe :-)). Nije nam bilo dosta. Nikad nam nije dosta.

Što sad kad te više zapravo ni nema? Što sad želimo od tebe? Jasno, da te opet ima. Da ti možemo prigovarati, kritizirati te kao nekoć kad si bila najljepša što si mogla biti :-)). Tada nam nije bilo dovoljno, a sada plačemo za dobrim starim vremenima :-)).

Kako da ne :-)). Nit' dobra, samo stara :-)). I još se vučemo po tebi, navlačimo te, razvlačimo, sve nadajući se čudu. Konačno jednom pravom čudnom Čudu koji će nam "isplatiti" sve one silne sate bačene na tebe. Kako da ne :-)).

Nezadovoljni i dalje umjesto da pokušamo uživati u tvojim zadnjim bljeskovima, tvojim posljednim osmijesima :-)). Možda bi nam tako dulje trajala :-)).

(Ovo je samo tekst, provala nemislećih misli :-)). Ne predviđam, ne želim, ne ispunjavam. Samo tipkaram :-)). Uz malo sreće i puno volje nije mi ovo zadnji Iskričin tekst :-)).)

La Commedia è finita ... :-))
Iskrica è finita ... :-))
Je l' je il' možda nije ... :-))

Poruke, poporuke, poneporuke :-)).
Iliti kratak spoj koji ne dovodi do spoja naživo, a ni namrtvo, osim što poruke umiru :-)).

U zadnje vrijeme mi čist' zabavno postaje nenalaženje. Kave ili već kaj god su izgleda stvar prošlosti, sad je u modi dogovor, ali nikaj dalje. Ili je kao i uvijek u meni problem :-)).

Kako sam u zadnje vrijeme aktivnije na Iskrici, čemu svjedoče komentari po Weblogu (ali to je priča za sasvim drugi tekst, komentarnowebloški sam zbunjena :-)) ), jednako tako dobivam više poruka pa se tu i tamo razvije dulje porukovanje. Tijekom te duljine dođe do prijedloga za kavu, nalaženje. Odgovorim potvrdno, pokušavamo uskladiti vrijeme i tup, nema više :-)). Čak i duplo provjerim, da, moja je poruka zadnja poslana i ostala je neodgovorena, sama, nevoljena, nekavopozvana.

Po dobrom starom običaju ne kužim. Čemu poziv ako je odustao tijekom dogovora? Predugačko dogovaranje? To mene zna izluditi, očekujem da onaj tko poziva predlaže gdje i što. Barem se tako ponašam kad pozivam :-)). Vrijeme, mjesto, prigoda :-)).

Ne kažem da ne znam odustati nakon kaj sam pristala na cugu. Ali onda kažem da sam postala nezainteresirana, možda navedem razlog. Svatko se ima pravo predomisliti. Koliko god puta želi, tj. koliko god puta druga strana trpi :-)).

Digresija: Skoro zaboravih kaj bi stvarno bila tragedija, obećala sam ga oweblovječiti :-)). Nicka (koji sam u međuvremenu zaboravila, a da ni nisam, ne bih ga nickoprozvala) je, po njegovoj poruci nasmijao moj profil i NeNick bi na kavu sa mnom. Kako sam uvela pravilo da s onima koje moj profil ne nasmije ne komuniciram (koliko negacija u tako malo riječi, nije ni čudo da su mi kave postale nekave :-)) ), tako mu je smijeh osigurao kavu odmah. U prvom odgovoru pristah :-)).

Ali, onda počinje. NeKavoNick i dalje porukuje i dalje zove. I dalje pristajem, upitnici mi se umnožavaju u mozgiću ne dozvoljavajući ikakvim smislenim mislima (koji genijalni izgovor, koristit ću ga češće :-)) ) te čekam konkretan dogovor. Je, Godota :-)).

Na kraju tih silnih poziva stiže odpoziv. Kako me mislio pozvati u Kerempuh jer se volim smijati, ali je zaključio da će osvanuti na netu pa se jadničak prepao i odustao :-)). Malo podsjeća na onu dobru staru pjesmu o biciklu :-)).

Teče mi dvanaesta godina Webloga. Nisam nikada navela nijedan nick. Da opisno da se mogu prepoznati ili da ih uski krug prepozna. Čak mi se događalo da kad prozovem ponašanje, postupke, nickovi koji su me naveli na tipkaranje se slože s mojim stavovima. Halo, o tebi tipkam, biseru.

Ponavljam, ne navodim nickove. Na blog.hru znam linkati, ali to je u pozitivnom, pohvalnom smislu. U negativnom šutim. Nije da se baš držim one: Kad nemam ništa lijepo reći, šutim; trudim se :-)).

Tako da ovaj VećZaboravihKojiMuJeNick je totalno fulao. Ne znam koga je to on čitao i kaj je zaključio. Mada, priznajem da me ta poruka zabavila kako ostale nisu :-)).

Da završim još jednom digresijom: Uskoro će mi punih 12 god Iskrice :-)). Ne, neću slaviti, samo se hvalim :-)).

Dižem kavenu šalicu ... :-))
Iskrici i Iskričinim kavama ... :-))
U čast ... :-))

Na početku napomena u obliku digresije za sve nove. Daklem, početna digresija: Ne komentiram vlastite tekstove. Ne brišem komentare. Zasada ne bannam. Ali, jednako tako ne toleriram da nickovi vrijeđaju nickice. Obrnuto može :-)). Prema tome, poštovana gospodo budite kavaliri i ne tjerajte me na bannanje. U krajnjoj liniji otkrijte umijeće finog, suptilnog spuštanja :-)).

Dva mjeseca na Iskrici nakon dvije god nedolaženja :-)). Još ne mogu doći k sebi. Je l' kriva preduga apstinencija pa cuga udara nakon pola čaše il' se sve ubrzalo, a ja po drugim dijelovima neta ostala spora, troma, debela i grda.

Ne znam. Znam samo da sam konačno shvatila (dugo mi je trebalo, teče mi 12. god Iskrice) da ne mogu porukovati s nekim tko nije duhovit. Zapravo, tko god mi pročita profil i ne nasmije se ne mora se truditi dalje. (Nije da mi je profil baš tako duhovit k'o ni Weblog, ali nadam se da izazove osmijeh, makar polovičan jednom stranom ustiju.) Isto tako ili još gore, tko me ne nasmije u prvih nekoliko poruka, ne mora se truditi. Nema pomoći :-)).

Tu čak nije ni bitno besplatno ili plaćeno, dam se nasmijati naslovom poruke. Kome ide, ide :-)). Kome ne ide niti plaćanje niti ljepota niti kaj ja znam kaj sve ne pomaže.

Samo mogu cendrati, zahtjevati, tipkarati tu do besvijesti ionako mi rijetki pročitaju profil, rijetki od tih rijetkih odu na blog.hr, a još rjeđi od rijetkih rijetkih kliknu na Weblog. Tako da je to sve tipkaranje u zraku, čisto da lakše podnesem užas na porukama. Uostalom tko mi je kriv kaj uopće odgovaram na poruke, odavno sam trebala naučiti da to nema smisla :-)).

Kad malo bolje promislim, tj. kad bih imala čime promišljati što zapravo ima smisla :-)). Malo toga ili sve, poluprazna ili polupuna čaša. No, i dalje me zabavljaju nickovi na Iskrici. Ne onako kako bi oni htjeli ni onako kako bih ja htjela. Htjela bih se smijati onome što piše u porukama, a ne onome tko je iza poruka, a pola tog smijeha je više nevjerica :-)).

Halo, samo u lošim pornićima će žena srednjih do prošla srednje god povesti mlađeg lika na ludi provod u krevetu, ne nužno krevetu može po cijelom njenom stanu. Ne kažem da toga nema tu, ali oni kojima se to potrefi na Iskrici, takvima se potrefi i oflajn. Vrijede ista pravila, nažalost. Ne možemo pobjeći od sebe.

Davne 2003. izašao je članak u Nacionalu (ako me pamćenje služi) o navodnom seksu na Iskrici. Preko noći registrirala se gomila, doslovno. Svi u nadi :-)). Dapače, neki su kupili komp kako bi mogli doći do Iskrice i tog famoznog seksa :-)).

Zabavno, zar ne. Samo, te davne 2003. kaj god ste kupili koštalo je oko 2 k €. Danas nekakav netbook, notebook stoji 2 k kn, da ne spominjem tablete i mobove. Da ne spominjem i ne podsjećam na nekadašnje ružne fon račune :-)). No, i tako netko danas kupi notebookić za 200 kn mjesečno na 12 rata pa se spoji tu te očekuje da će mu se investicija odmah isplatiti :-)). Je i ja očekujem da ću se obogatiti pišući na Weblogu :-)). Baš me zanima kome će se prije ispuniti snovi :-)).

Znate kaj je najgore? Narafski da ne znate, ionako Vam je pao IQ za barem 10 čitajući ovu teksturinu :-)). Pišuckam ovo u nadi da će ti gore spomenuti pročitati i ne porukovati me. Da, naivne li mene :-)).

Smijem se :-)) ...
Smijem se :-)) ...
Sebi samoj :-)) ...

Ne znam gdje je problem, u meni ili u svima ostalima. Sama rečenica nudi odgovor: U meni, narafski :-)).

Radi se kao i uvijek o Iskrici. O Iskrici i porukama. Opet ne znam u čemu je štos; jesam li zaboravila kako je tu, ostarila, poružnila valjda nisam, teško da mogu biti grđa nego kaj sam bila :-)).

Daklemo, porukujem se i čak imam najbolju namjeru naći se. Nikaj od toga. Neki nestanu prije nego dođe do dogovora, neki u pola dogovora, a neki su posebna priča.

Ovo je tekst o posebnim pričama. U Zg ovaj vikend ima hrpa toga. Cest is the best, da samo to spomenem. Pa kad očekujem neki prijedlog za nalaženje, a odgovor bude: Pošaljem ti sliku te odemo na kavu; doslovno me mine i ona najmanja postojeća trunka želje za nalaženjem.

Zar je tako teško nešto smisliti? Otvoriti bilo koje novine, pogledati što se nudi u Zg taj dan. Pokušati biti originalan. Ili barem poluzanimljiv.

Izgleda da je. Barem po idejama koje mi porukuju. Ako se to uopće može nazvati idejama. Više je jama, duboka, nepregledna i nepovratna :-)). Skoro k'o crna rupa.

Malo razmišljam i ispast će da cendram za dobrim starim vremenima koja uopće nisu bila dobra, stara jesu. Prije su nalaženja bila zanimljivija, odnosno nickovi su uletali s nekim konkretnim izlascima. Malo su si dali truda. Ne znam je l' problem u gadnim vremenima, onima koji su kupili komp/notebook na 24 rata u nadi seksa na Iskrici te im svaka mjesečna rata pojede lovu za neke moguće potencijalne kave.

Ili su toliko izgubili nadu bivajući tu (s nadom su ušli, tu je ostavili da umre polako teškomučenički, a oni ionako neće izaći, ovo je labirint bez izlaska) da sama ideja nekog oflajna ih prenerazi, k'o zečevi obasjani svjetlom ukoče se želeći da čim prije prođe :-)).

Ili su jednostavno nezanimljivi. Bez ideje, bez mašte (ne, ne nazivam maštom nekakve kretenske prijedloge o masaži i sl, to nije mašta, to je očaj :-)) ), bez stila, najčešće i bez pravopisa.

Ono kaj je najgore, onda će kriviti žene. Mene pojedinačno, ženski rod općenito. Umjesto da pokušaju ponuditi nešto. Nešto svoje, nešto osobno, nešto lijepo. Ali lakše je cendrati te kriviti neke druge :-)).

Pamet :-)) ...
Zamisao :-)) ...
Kraljevstvo za ideju :-)) ...

Jedna od stvari koju sam naučila na Iskrici (Digresija: Vjerovali ili ne, ali tu se da puno toga naučiti, k'o i svugdje ako želite učiti. Ako ne želite, ne možete naučiti nigdje nikaj.) je o teorijama :-)). Obično su to teorije tipa: zakaj ja nemam vezu, obožavatelja/ice, zakaj me svi izbjegavaju (na to pitanje je odgovor jako jednostavan i jako bolan :-)) ) ... Preskočila sam ne samo prečku već i cijeli stadion, tj. pojednostavljujem ili ulazim u bit. Teorije nisu o tome zašto određen nick nema, nego je bit teorija da potkrijepi samoću nicka. Ušla sam s krive strane :-)).

Daklem, imamo savršenu teoriju koja savršeno objašnjava zašto TeoretičarskiNick nema uspjeha kod suprotnog spola. Narafski, suprotni spol je kriv :-)). One/oni ne znaju cijeniti genijalnost, ljepotu (barem duše, ako ne lika), povode se za krivim vrijednostima, nisu kvalitetni/e, sve u svemu kako to da čovječanstvo odavno nije izumrlo, nego nas je iz dana u dan sve više i više.

TvoracTeorijeNick (skraćeno TvorNick) je tu nemoćan. Može samo promatrati i stvarati teoriju :-)). Koja je sama po sebi neprobojna te postavlja pitanje što je prvo: kokoš ili jaje?

Svi znamo (nažalost) žene koje njihovi partneri maltretiraju. Koliko god da partnera promijene, stvarno nemaju sreće i uvijek nalete na maltretatore. Jednako tako nasilnici. Koliko god žena imali, svaka traži batine.

Koliko god TvorNickova bilo, svaki nađe teoriju :-)). Moja je «teorija» da imamo ili vezu/e ili teoriju/e. Za oboje nemamo vremena :-)). Ili tko zna koji su sve razlozi. Od teorije o neutralnom Bogu do potrebe za špiglom. Velikim i širokim da sva ta ljepotra stane :-)).

Kako mojoj prelijepoj teoriji može konkurirati obično, nesavršeno nickasto stvorenje? Može li me voljeti k'o teorijica moja, moja i samo moja? Grijati u hladnim noćima? Pružati mi toplu utjehu kad opet NekoNickastoStvorenjeNevrijednoTeorijeMoje ne odgovori na poruku, sms.

Težim za savršenstvom :-)) ...
Težim :-)) ...
Težinom :-)) ...

Daklem, eto me :-)). Koja značajno-izjavna rečenica. Još samo trebam staviti uskličnik i očekivati fanfare :-)). K'o da me itko pamti. Čak mi je Iskrica promijenila pass :-)).

Trebala bih početi otpočetka, ali kad kod mene nema početaka. Po svemu sudeći nema ni kraja, smrću je samo obasjana staza uspona od gnijezda do zvijezda.

Zakaj sam nestala? Pojma, drugi urlovi, drugi interesi. Zakaj sam se vratila, uvjetno rečeno? Još manje pojma :-)). Rani jutarnji sati pa bih mogla pogledati ne znam kaj. Vidjeti koliko me poruka čeka? Nula :-)). Popularnosti, teška si. Zapravo, lagana jer si nepostojeća.

No, otpočetka, neće ići. Pass ne vrijedi, Iskrica ga je promijenila iz sigurnosnih razloga. Na svu sreću majl otprije 12 god još uvijek vrijedi. Eh, ali i tu je kvaka, taj majl otvaram skoro pa rjeđe nego Iskricu, tako da sam se još i tamo zadržala čitajući božićne čestitke :-)).

Digresija: Baš je zabavno to s majlovima. Mijenjamo ih. Digresija u digresiji: Mislim da mi je jutrošnja količina otipkanih gluposti obilato nadoknadila netipkanje tu :-)). Tja :-)). Mijenjamo ih, onda nam stižu majlovi starih znanaca i novih majlova na naše stare majlove. Komplicirano :-)).

Sve u svemu Iskrica bi stvarno morala omogućiti mijenjanje majla. Nije fer da nick ostane zarobljen u nečemu ugaslom.

Da, još jedna glupost. Normalno da me nisu dočekale poruke kad su u arhivi :-)). Zadnja je stara godinicu dana :-)). Usput pol toga ne kužim, kakve su to moje Iskrice? Jedino one iz farcajga :-)).

Nije baš kraj, ali je šećer: Weblog :-)). Drugi nickovi, isti likovi :-)). Sve se mijenja, sve ostaje isto :-)). Ima i poznatih nickova. Nego, pročitano na Weblogu, kaj stvarno se više ne vidi datum registracije? Šmrc, to mi je tuga pregolema. Više neću dobivati poruke (k'o da ih dobivam) u kojima se pozivaju na moj staž i lijepo mi vele ako za te silne god nis' nikoga našla ni ne bum. Slažem se :-)).

Iskrice ... :-))
Budi mi silna ... :-))
I dobro mi sjedi ... :-))

Jadna ja iskritizirana :-)). OdgovaraUmjestoMeneNick iz prošlog teksta se opet dokopao poruka. Mojih :-)). Bila je jedna malo poveća konverzacija koja je zahtijevala goleme količine sućuti. Meni neophodne sućuti, vjerovali ili ne. Koju nisam dobila. Sućut, u kaj ćete lako povjerovati. Da je nisam dobila :-)).

No, umjesto ramena za plakanje, dobih tonu kritika, prigovara i inog. Kaj uopće nije lijepo. K'o prvo, moj profil tj. poruke koje dobivam ga zabavljaju daleko više nego njegov profil i poruke koje ne dobiva. K'o drugo, dam mu slobodne ruke u odgovaranju, samo tu i tamo zakolutam očima. Skoro neprimjetno :-)).

Al, ono najgore tek slijedi. K'o svako ili skoro svako muško biće željno riješiti tuđe probleme, nudi savjet. Kako se riješiti bisera te bisernih poruka. Usput, to je rješenje koje spomenuh davnijeh dana, u tri klika :-)). Obrisati profil. Gotovo, pa-pa :-)).

Nakon osam (brojkom: 8) god da obrišem nick svoj jedini. Šmrc. No čens. Ali, čak je i argumentirao. Dao je presjek mog tipkarenja po Weblogu: stalno se žalim, vrijeđaju me, idu mi na žifce, dobivam glupe poruke, javljaju mi se nezanimljivi likovi. Jedino kaj hvalim su promjene Iskrice.

Kaj ispada da sam tu zbog Iskrice. Iskrica.com. To kaj je Iskrica samo medij za dolazak do kreveta, taj detaljčić mi je promakao. Priznajem, zabrinula sam se. U pravu je. Stvarno Iskricu doživljavam k'o živo, barem virtualno živo biće. Iskricu, ne sve nas/vas na njoj.

Izgleda da su mi se malo pobrkali lončići. To je od preveć čitanja Webloga. Na njemu svi očekuju da će Iskrica nekaj napraviti za njih. Po mogućnosti, usmjereno protiv nekog drugog, trećeg, desetog, stotog. Po tome je Iskrica jako živa. I sveprisutna. Posljednji sud :-)).

Da, i za mene je živa. Mala, slatka, izuzetno tolerantna. Sve u svemu, moja suprotnost :-)). Imamo i nekih sličnosti. Nije svemoćna. Često sliježe ramenima te pušta da se u areni pobiju živine. U nadi da će sutra biti bolje. Samo kaj sutra dolaze gore zvijeri.

Samo kaj sutra dolaze gore poruke :-)). Uostalom, zakaj bi me to diralo, em ne odgovaram, em se ne nalazim, em nisam zainteresirana. Problem je, k'o i uvijek, u meni. Odgovaram na krive poruke. Trebala bih se lijepo zabavljati s onima koji odmah predlože seks. Umjesto toga, odgovaram na smislene, pismene poruke. A na kraju, svedu se k'o i ovi prvi. Samo dosadniji :-)).

Ima nade za mene. Shvatih tu bitnu činjenicu nakon samo osam god. I KritizirajućegNicka. Znači, idućih osam god mijenjam ploču. Dosada je bila strana A, sad će B :-)). Ali, ne mijenjam nick :-)).

Opet :-)) ...
Uvijek :-)) ...
Ispočetka :-)) ...

Otkrila sam novu zabavu na Iskrici :-)). Ok, ne baš ja, nego moj frend :-)).

Kako znamo provoditi vrijeme na istom kompu, obožava kad otvorim Iskricu i dobivam poruke. Narafski, i on je na Iskrici i narafski, k'o svaki jadni MuškiNick tu, ne dobiva poruke. Tako da je moj profil jedino gdje može vidjeti: Imaš 1 novu poruku :-)). Nije da samo gleda koliko i kako često dobivam poruke, nego ih čita i odgovara. Taj dio je zabavan :-)).

Nepotrebno je naglašavati da odgovara samo na poruke koje se mogu svesti na: Jbj (u prijevodu: Ja bih j***o). Ostale ga ne zanimaju. Sad dolazi zanimljiv dio :-)).

Ne želim pričati o tim i takvim porukama, o njegovim komentarima poput: Teško je biti glup uz toliku konkurenciju, Znaju li oni napisati više od tri riječi po poruci, Kaj on misli da bu tako j***l; svatko tko je ikada otvorio ženski profil, zna jako dobro o čemu se radi. Oni koji nisu, svejedno su se naslušali i načitali takvih poruka i priča.

No, kaj me muči. Daklem, muškarac koji odgovara samo zato da se zabavi, da vidi kako će konverzacija teči, bez ikakve namjere da se nađe. Mislim, ni njemu ni meni ne pada na pamet plavu (moju i njegovu :-)) ) da se nalazimo s takvim nickovima. Znači, zabava, otkantavanje, spuštanje itd.

Nisam još došla do onoga kaj me muči, kaj mi nije jasno, sad ću :-)). U svom tom moru poruka na koje je odgovorio, likova koje je otkantao, nijedan ga nije izvrijeđao. Kvraguoflajnskom, koga god bih otkantala porukom, taj mi uzvrati uvredama. Njemu nijedan.

U čemu je štos, trik, kaj već? Zakaj mene vrijeđaju, a njega koji ih usput i malo do malo puno navlači, pristojno pozdrave te požele mu (tj. kao meni :-)) ) sreću i užitak. Zakaj to meni ne uspijeva? Neću se tako igrati :-)).

Moram priznati da kad je počeo zabavljati se u mom profilu, bila sam rezignirano skeptična. Pitajući se koje će mi sve bisere navaliti na nick i koliko ću ih morati puknuti na ignore. Kaj me nije dovoljno dotikavalo da ga zamolim da to ne radi. Odnosno da kad me pita može li odgovoriti na tu i tu poruku, odbijem. Čemu drugima uskraćivati zabavu :-)).

No, nijedan me ne gnjavi, nakon FrendNickovog tretmana. Nakon mog tretmana, reakcije su im ... ima dovoljno psovki, vrijeđanja oko nas, ne moram prenositi :-)). Da ne pričam kako znaju biti beskrajno uporni, sve dok ne dobe ignore u svoj svojoj ljepoti.

To isključivo kad sama odgovaram. Ali, njemu ne. Šmrc, to je prava nepravda :-)). Počinjem razmišljati o tome da ga honorarno zaposlim. Opis posla: Odgovarati na Jbj poruke :-)). Moje dame, ak' bute dobre, posudim ga :-)).

I dalje ostaje pitanje. Zašto su prema njemu ok, a prema meni ne? Zašto mene nitko ne voli, svi me vrijeđaju i nitko mi neće kupiti čokoladu? Ovo zadnje znam, predebela sam :-)).

Zašto, o zašto :-)) ...
Odgovor je :-)) ...
U tipkama :-)) ...

Mali osvrti na Iskricu nakon stubokom promjene :-)). Ljepše je, više mi se sviđa. Zapravo, mogu govoriti samo o Weblogu, poruke su ostale manje-više iste.

Duboki uzdah. Konačno, konačno pristojan Weblog. Ne bih ni primjetila koliko je bolji da nisam zalutala na Prizmu69 (Digresija: Registrirah tamo nick još ljetos, ne znam zakaj, valjda napad dosade. Odustala sam nakon neuspjelog pokušaja ispunjavanja samo dijela profila te zaboravih. Tako da, kad je počela seoba naroda Iskričarskog, otkrih da mi je nick zauzet i skoro se rasplakah :-)). Nasreću, pass znam :-)). Važno: Nick mi nije ovaj! Zlica je dosadila i Bogu i vragu :-)).) ... gdje sam stala. Na Weblogu, tom drugom. Koji je skoro pa onakav kakav je Iskričin bio donedavno. Malo bolji jer je manje nickova.

No, otišla tamo, izgubila sat vremena listajući pa kad mi je pozlilo, odoh. Zaboravila sam kako je ovdje bilo grozno. Ne trebam se više podsjećati. Hvala svim boginjama neta :-)).

Tu je sad ok. O kvaliteti tekstova neću. Više ću o možda, samo mom dojmu lakoće, užitka. Da mi se opet komentirati, da mi se opet tipkati, čak i pročitam poneke komentare. Nakon godina i godina, opet sam tu :-)).

Da, ima svađa. Pa ne može jedna, koliko god temeljna promjena promijeniti nas koji tipkamo debelo skriveni iza monitora :-)). Neki dan me prepirka u komentarima tako lijepo nasmijala :-)). I baš mi je bilo drago da OdređeniŽeljeniNick ne ide samo meni na žifčeke tanahne :-)).

Sviđa mi se i micanje tekstova s uobičajenog pregleda. Ok, JednogMra je stvarno šteta. Usprkos tome, pozdravljam princip. Inače ćemo se opet naći tamo gdje smo bili, ne tako davno. Sviđa mi se i to da su opet svi tekstovi «gore», ne samo zadnji. Mogu lijepo vidjeti i one koji bi «propali».

Sve u svemu, sviđa mi. Usput, rekli su mi (kako tračevi putuju brzinom svjetlosti :-)) ) da svako spominjanje Prizme69 završava micanjem. Daklem, hoću li biti maknuta :-)). Hoće li moj jadan, napaćeni Weblog nestati pa će ga moći gledati samo oni kojima je omiljen, u prijevodu moja dva i pol čitatelja :-)).

Sumnjam. Prvo, spomenuh u negativnom kontekstu i to iskreno. Drugo, uvjerena sam kako imam «žnoru». Zapravo, nemam, ali volim uobraženo misliti da tamo netko me voli čitucnuti :-)).

Narafski, ne bi Zlica bila Zlica da nema i neke svoje zahtjeve. Caps Lock. Naslovi u Weblogu su mi capslock. Je l' Vi znate koliko mrzim capslock, aaaaaaaaaaaaaaaaaa. Molim Vas najljepše, sredite to. Nije teško. I izgled Webloga, dajte nam skrinove k'o za ostatak Iskrice te uvedite te skrinove u ponuđene skrinove Webloga.

Zakomlicirah. Daklem, početna stranica Webloga, jednaka početnoj stranici Iskrice po našem izboru. Nakon toga, isto takav da nam može biti Weblog. Moj bi bio zeleni :-)). Hajde, budite dobri k'o što ste lijepi i učinite mi to.

Poruke. Konačno, dobivam količinu poruka kojom sam zadovoljna :-)). Ne prolaze više mjeseci bez poruka :-)). Jest da sam za to trebala platiti, ali kaj je na ovom svijetu besplatno :-)).

Sad bez zafrkancije :-)). Kažu mi, oni koji su «jače» na porukama da su sada poruke bolje. Nema više navlačenja. Oni, tj. one (ove informacije su mi pružili nickovi, informacije o porukama koje dobivaju nickice bih trebala i sama imati, zar ne :-)) ) koje se jave, to ide glađe, ljepše. U krajnjoj liniji, na kaj me barem jednom tjednom podsjećaju u porukama, ovo je site za upoznavanje. A tupe mi to zato jer su zaključili da ovdje samo kradem Bogu dane. Tja :-)).To kaj sam solidno neainteresirana, možda je prouzročeno time to me oni nisu zainteresirali. Obožavam pitanja poput: Zbog čega sam došla tu? U svakoj poruci se vidi koliko sam dugo tu. Otkud bih se više sjećala.

Kaj je najgore, sjećam se, ali ne priznajem ni pod mukama :-)). Došla sam iz čiste zafrkancije. I ostala :-)). Razlozi ostanka se mogu svesti na mazohizam. Obožavam kad me vrijeđaju porukama :-)). Tako da bih imala o čemu tipkarati na Weblogu :-)).

Najozbiljnije; hoću još jednu stvar. Vratite u pregled profila datum i vrijeme kada je NetkoNickasto bilo zadnji puta ulogirano. To imamo u Vip/Ignore grupi Ali, vratite to za sve. Ili da barem mogu oni koji su platiti . Dajte, to mi fali još otkada ste maknuli :-)). Ne volim pretrpavati Vip grupu, a ponekad baš poželim znati. I ne, nisu to uvijek međuspolne petljancije :-)).

Weblože :-)) ...
Opet mi se sviđaš :-)) ...
Kao i nekad davno :-)) ...

Ovaj tekst možete shvatiti k'o kritiku, ako mislite da je Vama upućen. Ako ne mislite, nemojte ni slučajno mene radi početi misliti :-)). To nije zdravo, stvara bore, prorjeđuje kosu, uzrokuje sijede :-)).

Otkada je Iskrica objavila buduće, tj. sadašnje plaćanje, promijenila Weblog, primijetih neke detaljčiće koji mi nisu jasni.

Nedozvoljeno komentiranje. Jesam protiv zloupotrebe slobode i annimnosti na netu i jesam da, ako neki nick redovito vrijeđa, onemogući mu se komentirati. Ali apriori, i to, koliko sam uspjela zaključiti, svima? Ne znam.

Nije to samo tu, to je i na blog.hru. Ali, čemu onda uopće stavljati tekstove na net. Zašto ih lijepo ne ostaviti na hardu, nek' čame u mraku :-)).

Ili sam (opet) naivka koja ne "kuži". Npr. NickNeMozesMeKomentirati tako dolazi do poruka. Javljaju mu se, hvale ili ne hvale. On svima odgovara zašto je maknuo komentiranje. Sigurno je neka proganjajuća priča, njega ni krivog ni dužnog.

Digresija: Dovoljno su me puta proganjali. Nažalost, ne mogu reći da nikada nisam bila ni malu, majucnu mrvu kriva. Jesam :-)). Mogla sam držati prstiće dalje od tipkovnice :-)). Ali, onda to ne bih bila ja. No, nasreću, to prođe. Mislim, ne prođe to da ne mogu držati jezičić za zubima, nego prođu posljedice :-)).

Dajte nam priliku, možda budete ugodno iznenađeni. Ili budite selektivni :-)).

Drugi detaljčić: Poruke. O sve boginje neta, spasite me poruka od devet (9!) riječi i 40 (četrdeset!) točkica. One bi, valjda, trebale glumiti trotočje, ali ih ima puno previše. Koji je smisao? Završiti svaku rečenicu malim milijunom točaka. Usput, sve te rečenice su proste. Subjekt, predikat, objekt. Pitam se koliko ih je uopće u stanju smisliti prosto proširenu, da ne tražim ovisno složenu rečenicu :-)). Opet digresija: Ovisna mi se sviđa više nego zavisna. Jednako kao što promjenjivu volim više od varijable :-)).

Daklem, puno točkica. Male boginje? Ospice? Vodene kozice? Sve su to zarazne bolesti, otkud ikome ideja da ću se naći s takvima :-)). Ozdravi, nauči se pisati pa se onda javi :-)). Ili najbolje, zaobiđi me, preskoči i potraži neku nezahtjevniju.

Nego, kažu da je pristojno odgovarati na svaku prouku. Neće ići. Nisam u stanju. Ne zbog količine poruka, nemam ih ni izgleda dovoljno za takve izlike, nego zbog sadržaja. Dođe mi da se rasplačem. Stvarno :-)).

Znam, sama sam kriva, trebala bih promijeniti profil. Ako u novinama pročitate kako je NekaNickica vubila NekrivogNicka, a upoznali su se preko Iskrice, to sam ja. Vubila sam ga zato jer je milijunti koji me pitao zašto mislim da sam ispodprosječnog izgleda :-)). Dosadno :-)).

Kaj je s onima koji mi uopće ne pročitaju profil, nego se odmah javljaju. Isto k'o i s onima koji mi pročitaju profil pa se jave :-)). Prve uopće ne zanimam, drugi misle da ih zanimam, ali nedovoljno da se protrude pročitati s razumijevanjem. Ili između redaka, ne znam više kako bi me trebalo doživljavati. Kak' god okrenem, dođe mi da se rasplačem :-)). Nitko me ne razumije i to je prava nepravda :-)).

Odbijam se zadržavati na capslocku, bilo nick bilo poruka. Osnove netiquette, molim najljepše :-)). Kaj s porukama koje se sastoje od pozdrava? Hoće li im prsti otpasti ako uključe i neko pitanje o tome kako sam?

Ne kažem da prva poruka mora biti 1000 riječi, ali dvije-tri rečenice, pravopisne, smislene su obavezne. Prva četiri razreda osnovne, ne treba veća naobrazba.

Previše tražim? Vjerojatno :-)). No, to nije moj problem :-)). Usput, upravo mi je palo na pamet da imam i par zahtjevčića, koje bih mogla uputiti Iskrici :-)). No, drugi put, poštedit ću Vas još malo :-)).

Nisam isključila komentiranje :-)) ...
Zasada, svi mogu :-)) ...
Ali, ne odgovaram na svaku poruku :-)) ...

Koliko god mi je dugačak tekst, uvijek nešto izostavim :-)). Moja greška :-)).

Plaćanje. Što sam ono otipkala, ne tako davno? Da sam tu temu okončala? Kako da ne. Skok po tipkovnici, opet :-)).

Možda to glupo zvuči, možda sam staromodna, ali platiti Iskricu, barem jednom, smatram to svojom moralnom obavezom. Dugo sam tu. Dugujem, najmanje tih nesretnih najjeftinijih 3 mjeseca. Bez toga se ne mogu pogledati u ogledalo. Ok, ne mogu se pogledati ni ovako ni onako, ali to nema veze s obavezama, nego s ... zamislite sami :-)). Ili, nemojte slučajno zamišljati, noćnih mora radi :-)).

Jednako tako, smatram da svatko tko je tu upoznao nekoga, spetljao se na neki način, zaveo, bio zaveden, upoznao nicka ili nickove s kojima se viđa, da ne spominjem detaljno sve ono što pokušavam označiti k'o petljanje, jednako tako treba platiti. Reda radi. Sebe radi.

Je l' Vam bilo lijepo? Jeste li, barem jednom, uživali u nekoj kavi, poslije kave, vodoravno ili ne? Ako jeste, ne mislite li da, u krajnjoj liniji možete sudjelovati u plaćanju troškova održavanja ovog sajta. Ako niste uživali, zašto ste i dalje tu? I zašto biste plaćali. Ali, zašto biste onda i prigovarali?

No, ovime otvaram Pandorinu kutiju: Zašto biti negdje gdje ne moramo biti i nije nam lijepo. Zašto onima kojima nije nelijepo zagorčavati ovaj prostor. Zašto raditi to što već radimo. Zašto prigovarati. Zašto ...

Pokušala sam pokriti one kojima je tu bilo ili im je još uvijek lijepo. Sama sam popila toliko kava da bih Iskrici mogla plaćati do kraja ovog tisućljeća :-)).

Druga kategorija su oni drugi ... Motivi i tipovi su prekobrojni :-)). Od vrijeđala, pijanaca, onih koji nemaju pametnijeg posla u životu ni na netu pa im baš odgovara mjesto gdje mogu nekažnjeno maltretirati, osoba koje su stvarno bolesne i ne mogu si pomoći. Drugim riječima, nickovi koji su više ili manje problematični.

Nelijepo prema sebi samoj i ostalima, znate li Vi da svugdje na netu, kad nešto platite, ne mogu Vas obrisati? Jeste li, Vi, kojima je Iskrica obrisala tone i tone nickova, toga svjesni. Jednom kad platite, dok ne istekne uplata, tu ste. I možete opet raditi kaj Vas je volja. Pa opet platiti :-)).

Razmislite :-)). Nažalost, ovo mi se čini kao još bolji razlog za plaćanje :-)). Dobijete mali milijun žutih kartona, ali ostajete :-)). I opet se admini gombaju s Vama, ali ih barem nekaj plaćate.

Prije nekoliko god, okušala sam se u moderiranju. Iliti, bila sam modetaror subforuma jednog foruma. Bila 4 mjeseca i pobjegla glavom bez obzira. Doslovno. To je bio izuzetno neproblematičan forum, vjerovali ili ne. Kako se ono kaže: Ne sudi nekoga, ako nisi hodao u njegovim cipelama, barem milju, sat vremena, mjesec dana.

Od vremena toga, izuzetno suosjećam s adminima svih fela. Znam što to znači. Znam kako je svaki moj potez bio tumačen na sve mile i nemile načine, tražena dlaka u jajetu, da sam sve, ali baš sve morala nadugo i široko objašnjavati.
Ne želim se jadati, bilo pa prošlo. Naučila sam još jednu lekciju. Nakon tog iskustva, sve što jadni admini, modovi, ini rade, gledam s druge pozicije. Možda sam u krivu, možda ne treba baš sve sažaljevati i nuditi im rame za plakanje, neograničenu podršku itd, ali znate li Vi što bih ja tada dala da mi je bilo tko uputio lijepu riječ. Rekao da sam to dobro napravila. Možda sam mogla bolje, ali ...

Da, nema jasnih pravila. Da, nema odgovora. Ali, pokušajmo pogledati malo drugačije. Koliko se sjećam, samo je jedan neproblematičan tekst na Weblogu izbrisan. Radilo se o DayWalkerovom tekstu, čiji je naslov sadržavao J***. Netko od onih koji su komentirali, zabunom je kliknuo prijavu nepoćudnog teksta i - puf - obrisan. To je odmah nakon što su to uveli. Moram potražiti, jednako sam tako ispunila tekst istim j riječima, bila prijavljivana, ali neobrisana.

DayWalker je jednako neproblematičan kao ja, čak bih rekla daleko bolji od mene. Zašto se to njemu dogodilo, a meni nije. Možda se potkrala greška. Admin koji je tada bio online, vidio prijavu, vidio naslov i bez puno razmišljanja ... Poslije je kasno.

Međutim, osim te iznimke, je l' ikada obrisan tekst, nick koji bio u redu? Ili je svatko od tih obrisanih već imao «crne mrlje», žute kartone, prijave itd. Zapravo, dok ovo tipkam, sjetih se da mi je frendica rekla kako je dobila žuti karton, bez nekog povoda. Događa se.

Njihova procjena. Nije savršena. Čija je? Pa koliko puta sama, na 10 kretenskih poruka ne reagiram, da bih jedanaestom sasula sve u nick. Upitno koliko je on kriv za sve, ali nakupilo mi se. Jednako tako, kad je pun mjesec, praznici, kad je puno svađa na Iskrici, tko tu može to sve uopće otpetljati. Ni mi, koji to sve pomno pratimo, komentiramo, porukujemo se, izgubimo nit. Kako će netko tko dođe nakon dva dana, vidi gomile i gomile prijava, vrijeđanja?

Već dvije i pol god igram jednu igru online. Igra je besplatna, no za neke posebne uloge se mora platiti. Platila sam. Ne samo ja, nego nas ima puno, neki su pljunuli doslovno tisuće kn. Uz to plaćanje, opet ima problema. Žalimo se, odgovaraju, ne odgovaraju, griješe, ne griješe, glupi su, pametni su, omraženi pod obavezno. Da ne govorim da na svaku novu inačicu igre dolazi hrpa novih bugova te još veća hrpa naših prigovora.

Ne očekujem da će plaćanje to promijeniti. Govorim o sebi, o onom što smatram svojom obavezom. Tu sam, uskoro će biti 8 god. Koliko malo bila il' ne bila u zadnje vrijeme, nekad sam bila više, nekad mi je bila Iskrica draža, nekad ... Nebitno. Uveli su plaćanje i platit ću.

Da, mogla sam platiti dok još nije bilo pod mus. Mogla sam. Nisam. Moj propust. Tada mi se to činilo luzerski. Halo, plaćat ću da budem nevidljiva? Plaćati da saznam pod kojim se sve nickovima krije? Da vidim kad je pod tim nickovima online, a meni priča da je na Marsu :-)). Ne treba mi. Možda su bila vremena kad bih i to platila. Ali, nasreću, valjda sam stekla koje zrnce pameti pa shvaćam da su takvi postupci uzaludni.

Suosjećam sa svima koji to rade ili su radili jer su se emotivno vezali, a onda shvatili da tu nekaj ne štima. Pa lovili, uhodili, mijenjali nickove ... srce ima svoje razloge koje razum ne priznaje. Događa se. I dalje tvrdim da takve stvari nikome ne donose ništa lijepoga, jednako kao što oni to rade jer im nije lijepo. Ali ...

Jednako tako, da mi se javi PovrijeđenaNickica, dobila bi moju prepisku sa SumnjivimNickom, moju suradnju u smislu dogovara za kavu, susret s njim blablabla. Naravno, uz uvjet da je barem donekle poznam :-)). Ne mogu to raditi svakome :-)).

Dušo moja, ako želiš saznati kakav je nick, rado ću sudjelovati. Što se time dobiva i koliko je to lijepo, moralno s moje strane, prosudite sami :-)). Usput, to vrijedi samo za nickice :-)). Nickovi, snalazite se u muškom društvu :-)).

Izgleda da je kod mene s plaćanjem jednako kao što je bilo s nepoćudnošću :-)). Prvo ismijavam, onda koristim :-)). Nisam dosljedna :-)). Posipam se pepelom, istresam pepeljaru na glavu, ups, ostao je čik unutra, vatrogasci, ovaj puta ne kuham :-)).

Ne da mi se više. Vjerojatno opet nisam sve pokrila. Ni sebe. Dobro, smršavit ću, idem odmah na dijetu, čim pojedem pola kile čokolade, slučajno mi se našla doma :-)).

Ovo me podsjeća na davnu priču, kad su u bivšoj državi prešli s kaj ja znam kakvog obračuna plaća na neke bodove. Pa se po HNK, umjesto da pričaju tko se s kim petlja, tko koga vara, rastaje, sastaje, pričalo o tome tko ima koliko bodova :-)). Tako i tu :-)).

Promjena teme. Tko se u novije vrijeme zaljubio, odljubio, susreo, usrećio, razočarao, tko kako izgleda, tko ima lažnu slkicu u profilu, tko petlja, mulja. Dajte nešto malo sočno :-)).

Vratimo se korijenima :-)) ...
Počecima :-)) ...
Razlozima zbog kojih je i stvoren ovaj sajt :-)) ...

Ranojutarnji ili kasnonoćni tekst :-)). Ovisi o načinu gledanja, razmišljanja. Kao i sve ostalo. Kao i npr. novo plaćanje Iskrice.

Čituckam ovijeh dana, ne previše detaljno, još manje pažljivo, između redaka nikako, reakcije na novi režim. Ne znam što da naglasim novi ili režim. Što je tu spornije.

Na ovoj Iskrici je novo oduvijek sporno. Svaka živa promjena povlači bunu en masse, traženje dlake u jajetu, ismijavanje programera. Zapravo, takva neumjerena reakcija je karakteristična za cijeli net. Gdje god sam, kad se nešto novo uvede, nastane kaos.

I sama se tu nalazim. Kad se samo sjetim kako sam ismijavala kad je uvedena nepoćudnost. Čak sam i puknula tekst o tome, u kojem sam, po riječima starog chattera, više puta otipkala riječ koja počinje sa j i nepoćudna je, nego što sam u višegodišnjem chatu sveukupno :-)).

Zatim se prisjetim koliko sam puta u međuvremenu iskoristila i prijavila što takvu nepoćudnu poruku, što tekst, što komentar. Jako dobro uskačem u vlastita usta, u ovom slučaju tipke :-)). Toliko skačem si po tipkovnici da mi treba nova :-)).

No, vraćam se promjenama, novom. Svaka promjena povlači za sobom neke greške, previde, propuste. Ali, to je normalno. Kad god nešto novo naučimo, treba nam vremena da to savladamo, da se prilagodimo. Jednako tako, neminovne su dječje bolesti, bugovi, neprilagođene ili novo smještene tipke.

U ovom konkretnom primjeru na Weblogu, koliko vidim programeri su bili promptni. Mada, moram priznati da mi se više sviđalo ono prvo, kad su se na početnoj stranici Webloga vidjeli samo novootvoreni Weblogovi. Mogla sam kliknuti na Weblog, onda birati želim li sve ili ću prolistati nove. Odnosno, može li mi želuček podnijeti stare :-)).

U redu, poštujem tuđa mišljenja i priznajem da onima koji su stalno na Weblogu jednostavnije, preglednije, lakše je ovako.

Ponavljam, nisam baš pratila pomno sve što se pisalo po Weblogu o promjenama. Uvedene su neke genijalne stvari. Koje se mogu svesti na moj najdraži ignore :-)). I, jesmo li zapljeskali Iskrici što se sjetila? Koliko sam primjetila (ispričavam se ako mi je promaknuo tekst pohvale), komentiralo se u stilu: Što to nisu ranije. Što mi ne liči na pohvalu, nego na prigovaranje.

Je l' ikome palo na pamet da se radi o solidnim programskim promjenama. Da je to netko trebao složiti, skinuti s neta, možda napisati, možda se nagnjaviti sa bazama podataka, tj. starih tekstova. Da to nije posao od 5 min. I da to, u krajnjem slučaju nekaj i košta.

Cijena. Plaćanje. Iliti, ono najbitnije :-)). Udari me tamo gdje sam najosjetljivija, a to je džep :-)). Zanemarimo li da je cijena stvarno mizerna. Ako i uzmem najskuplju opciju, 30 kn mjesečno, više love mjesečno bacim. Od hrane koja završi u smeću jer mi zagori dok tipkam, jer mi je neukusno (dobro, to je problem mog specifičnog stila kuhanja ili upropaštavanja hrane i maltretiranje osjeta okusa :-)) ) ... do hrpe toga što kupim pa zaključim da mi se ne sviđa, da mi ne odgovara, da di mi je bila pamet kaj sam uopće kupila.

Zapravo, daleko sam više tipkarala o cijeni, nego što ona, svojom veličinom, prije manjinom to zaslužuje.

Tako da idem dalje. Režim plaćanja. Princip plaćanja, nečega što je osam (brojkom: 8) godina bilo besplatno. Ne, neću spomenuti da netko to naše bivše besplatno je ipak plaćao. Spomenut ću, nadugo i široko, što smo mi napravili od tog besplatnog!

Pogledajmo Iskričin forum. Koliko godina ne radi? Ili koliko godina u ovih 8 godina Iskrice, forum je radio? Zašto ne radi?
Odgovor je savršeno jasan i jednostavan. Ne radi zbog nas. Mi smo krivi. U to Mi uključujem i svoj nick, mada se pitam imam li 5 postova na Iskričinom forumu. Nebitno. Nebitno je i to da mi postovi nisu sporni. Zašto bi i bili?

Iskričin chat. Isto krepnuo prirodnom smrću, a prije toga je trunuo i nelijepo mirisao. Zadnje izdisaje chata sam propustila. Dosadilo mi je. Stalno isto. Stalno neke svađe, prepucavanja, prijetnje itd. Ne da mi se ni čitati ni sudjelovati. Prošla, nije mi se svidjelo. Smatram to dobrom životnom školom, u što sve ne smijem svoje prstiće gurati. Nadam se da sam naučila lekciju jednom zauvijek. Nada umire zadnja, u teškim mukama :-)).

Daklem, forum smo uništili, chat jednako tako. Što nam je preostalo? Weblog :-)). O tome što se pod zadnje događa na Weblogu, ne bih opet. I ne samo u zadnje vrijeme, nego već dulje vremena.

Uopće ne mogu zamisliti koju količinu prijava, žalbi, inog, jadni admini su iz dana u dan morali čitati. Uz to su, valjda, morali i pročitati sporne tekstove, komentare, vjerojatno i privatne poruke vezane uz sav taj užas.

Sve smo to radili besplatno. I oni koji su se ponašali, blago rečeno, neprimjereno, i oni koji takve nisu ignorirali ili javno osudili. Svi smo sudjelovati. Propust je isto način sudjelovanja. Da uopće ne spominjem one koji razmišljaju na način: Nije bitno što određeno nickasto stvorenje radi ostalima, prema Meni Najbitnijem na svijetu i netu se korektno ponaša. Aha, i Hitler je jako volio Evu Braun.

No dobro. O tome svemu sam pisala već toliko puta da mi na uši izlazi. Možda, možda sam nekoga navela da stane i razmisli. Možda će, molim sve boginje i bogove neta, i ovaj tekst navesti nekoga, Nepoznatog Nekoga da razmisli. Ako se to dogodi, moje postojanje na ovoj Iskrici ima svrhu :-)). Ako ne, nastavit ću tipkarati bez glave i pameti. I bez frizure, glava mi ni za nju ne služi :-)).

Vraćam se temi. Plaćanje. Moja je pretpostavka, vjerojatno kriva, kako je Iskrica uvela plaćanje da izbjegne ili smanji sve probleme koje ima oko Webloga i poruka. Što je po mom (ne)skromnom mišljenju izuzetno pametan potez. Nema više mali milijun nickova istih likova, koji zatrpavaju Weblog malim milijunom tekstova, istih tekstova :-)). Kome jedan nick nije dovoljan da se izrazi u svoj svojoj veličini, neka plati više :-)).

Ograda: Kako sam jednom prilikom sudjelovala na Weblogu nicka koji koristi više njih, voljna sam i sudjelovati u plaćanju za isti taj nick :-)).

Kako što ste već uspjeli zaključiti, ako se iz mojih slova mogu ikakvi zaključci izvesti :-)), platila sam. I plaćat ću :-)). Time bih zatvorila temu.

Ovaj tekst je predug čak i za moje uobičajeno preduge tekstove :-)). Ali, imam još ponešto što bih željela otipkati.

Količina poruka koje dobivam u zadnja dva tjedna :-)). Daklem, od davnih dana, kada sam se registrirala, nisam dobivala toliko poruka. Th davnih dana, ako postoji još itko tko se sjeća, popis novih članova je bio desno, tu gdje je sad popis premium usluga. Nekih dva tjedna mi je nick bio na tom popisu i dobivala sam more poruka :-)).

Kao i u ova dva tjedna, skoro dva tjedna :-)). Svi žele uloviti zadnji vlak. Dosljedno svom nicku, bila sam zla i opaka :-)). I suludo se zabavljala :-)). Usput sam otkrila pretragu profila po slikama. Da sam to znala prije, odavno bih platila. To je toliko dobro da morate probati. Dok još možete :-)).

Davnijih dana, dok ne imah slika na profilu, kompu itd, kad bi me nick na chatu tražio slikicu, zato jer ga zanima kako izgledam, odgovorila bih da ako ga baš toliko zanima, nek' riskira pola sata i 30 kn za kavu. Ne želim po tko zna koji puta ponavljati da fotka vara, webcam vara, jedino što ne vara je licem u lice. To je razlog zašto me fotke ne zanimaju.
Trebam li naglasiti da kad god bih spomenula tih pola sata i 30 kn, od kave nije bilo ni k :-)). Ili već svi imate dovoljno takvih iskustava :-)).

Vraćam se na more dobivenih poruka. U tom moru, ispala je i kava :-)). Jako ugodna. Toliko da je jako nelijepo od mene da je spominjem ovdje, u ovakvom kontekstu. Mogu se samo nadati da me ne čita :-)). Ili, za svaki slučaj, javiti kako je spomenut, ni kriv ni dužan. Kava koju smo ponovili. I sad računajte. Dva izlaska, na svakome po dvije popijene cuge po osobi. Kaj čini svotu dovoljnu za premium uslugu :-)). Cuge gdje nisam sudjelovala u plaćanju. (Digresija: Žene i (ne)plaćanje je posebna rasprava, ne namjeravam je pokrenuti.)

Sad svi vi nickovi na Iskrici, razmislite. Koliko ćete (ne) uštedjeti neplaćanjem premium usluge. Za dvije cuge. Ako ste na Iskrici kako biste neku upoznali, bilo druženja radi, bilo iz romantičnih ili manje romantičnih pobuda, kaj su tu dvije cuge. Ili četiri cuge. Kako mi IskričaviFrendovi pričaju, četiri cuge ispucaju tjedno, upoznavajući. Često poraznih rezultata, pridodavajući mojoj zbirci horor-net-kava :-)).

Za kraj, ako ste do kraja došli :-)) ...
Iskrice, živi nam još dugo :-)) ...
Da barem proslavim desetogodišnjicu :-)) ...