Lovačke priče jedne šempje Mice - vaginini monolozi

fali mi virtuala.

kajjaznam imala sam neku posebnu vrstu komunikacije sa njim. fale mi njegova neka obicna pitanja koji su bila nacin da me pozdravi.. joooj.. i tak.. lepo je meni bilo na ovoj iskrici

ja vam jucer isla u shopping i u sve u jednom ducanu majice sa natpisom ''i love blogger'' bouzepetra! zakaj tih majica nije bilo u moje vreme kad sam se tu zaljubljivala? moram ici al se vrnem.

..napokon mogu bezbrižno spavati, buditi se, ispijati kave, raditi...uživati...
...napokon sam neovisna i imam sve kaj mi je u životu potrebno...
..od ljubavi, posla, zdravlja, novaca, kuće, stana, auta....
...napokon mgu reći da sam SRETNA i ZADOVOLJNA... i smatram da sam to i zaslužila s obzirom kaj sam sve proživljavala i prolazila i koliko sam samo suza ronila i zatvarala se što u sebe što u stan, itd.

...srećom pa sam uvijek bila stabilna i nisam morala posezati za tuđom pomoći...

jedina stvar u cijeloj priči koja me sad rastužuje su prijatelji.....kad nisi uspješan i kad nemaš love i posao i tome slično...žalit će te, suosjećati s tobom... itd. čim se izdigneš malo iznad njega - pukne sve....upravo se to dogodilo i meni i baš sam tužna...

...toliko sam ulagala u to prijateljstvo i bila sam sretna što sam našla osobu koja nije površna i sa kojom neću pričati samo o trachevima i koje sjenilo dns namazati.....

..počelo je sve kako ja nemam vremena i kako samo spavam ili radim...i to me baš rastužilo...i onda sam se počela opravdavati... radim jer moram i jer od rada živim....imam 240 sati mjesečno koji su mi u cijelosti plaćeni...radim u državnoj firmi koja ne može otići u stečaj i koju ne mogu zatvoriti i koja neće izumret jer će doći todorić i njemu slični.....a, spavam jer radim psihički, a i fizički naporan posao.....imam dežurstva koja su iscrpna.... itd. nagledam se svega i svacega....radim nesto sto drugi ljudi ne mogu gledati ni na tv-u.... i sretna sam. volim svoj posao i ne bi ga mjenjala za nista na svijetu....

nakon dežurstva odspavam 2-3h i spremim se i odem na kavu jer ju nisam vidjela tjedan dana i onda mi se spušta kako sam ja veri bizi postala....

kako je moguće da se totalno razumijem sa osobom koju sam upoznala na iskrici koja je starija od mene pa po nekoj zdravoj logici ne bi imale zajednicke teme, itd. a, ja jedva cekam doci doma da ispricam kaj mi se dogodilo i da ju cujem...i zao mi je kaj zivimo u dva razlicita grada, koja ajde srećom nisu toliko udaljena ali su opet dovoljno udaljena da ne mos samo tako se sjetiti i popiti kavu....

ugl. prijateljstva izumiru i ne znam kaj je razlog tomu ali gdje god da se okrenem je tako i pravi su sretnici oni koji imaju pravog istinskog prijatelja koji će se iskreno veseliti tvom uspjehu i sreći..... mislila sam kako radim nešto krivo ali nisam.....zaista nisam....davala sam sve od sebe pa i više od toga.....

VIDIM TRAPEROV ZAPIS I TRAŽIM OPCIJU ''SVIĐA MI SE''.
'EBO ME FEJZBUK!

DOBAR JUTAR, EVRI BADI NA LIVADI I OKO NJE.

a, mogla sam i caps ugasiti.

Pa, dobro jutro želim ...Kaj ima?

I tako se u zadnje vrijeme često sjetim ove Iskrice i i dođem ali nakon par minuta odem bez da išta pročitam ili napišem..
Poželjela sam se tekstova pojedinih ljudi ali ne nalazim ih, a ako ih i nađem - jednostavno nemam živaca sjediti ''ovdje''.
Ne mogu objasniti to ni sebi..

Sjećam se kako sam znala sjediti tu satima, danima.. I sjećam se i zasto.. Jer nisam imala svog života. Bila sam u vezi koja mi je ostavljala puno slobodnog vremena, nisam imala posao.. Imala sam samo Iskricu i prijatelje koji se se raširili po cijeloj drzavi radi posla ili školovanja.

A, danas.. Danas imam sve ono o če,u sam nekad prije maštala.
Imam posao, stresan jako ali sam ga pomalo zavoljela.
Imam auto, stan, ne ovisim o nikome.

I imam kraj sebe čovjeka... O kojem sam nekad mogla čitati samo u knjigama.
Zapravo ja napokon mogu uzviknuti SRETNA SAM!!

Negdje sam pročitala da kad si sretan i kad te sve ide da makar stavis u cipelu mali kamenčić da te žulja...

Heh..

da me pere neka nostalgija, pere meee

mala je stigla. kaj ima?

......prije par godina sam otkrila na max tv-u američko sranje (jedno u nizu) pod nazivom ''sve što niste znali o ljubavi''.
riječ je o rijaliti šou koji vodi tip pod imenim stiv. tip meni djeluje ko gej (nemam ništa protiv njih, dapače) i nisam ziher da baš praši nekakve ženske i da je neki fatalni zavodnik.... iako savjetuje žene koje je ugustio u svoju kuću i pomaže im da upoznaju same sebe, a zatim da pronađu svoju ''srodnu dušu''...

...i tako dođe na red epizoda gdje one idu na dejt sa potencijalnim budućim polovicama.

stiv im je oko nogu svezao malo električni uređaj pa kad nekaj krivo kažu on će ih strest strujom... pa, krenimo...

tip gleda; kontakt očima, govor tijela, teme

5 je zabranjenih; religija, bivše veze, financije, politika i sve ostalo negativno

prvi spoj je poput porezne prijave - dovoljno, a ne previše iznosiš o sebi
prošlost ostaje u prošlosti ....

došla je na red crna ženska, fkt zgodna... mislim da joj je ime jody ili tak nekaj .... ženska je završila neke fine ameirčke fakultete, neovisna o muskarcima, sama se financira i samo melje i melje o poslu ....

pa je na red došla neka preslatka brineta koja je jedina od svih njih bila slatka, zabavna i zanimljiva

e onda je dosla ženska koja se slikala za playboy i samo je o tome pričala ... sve i jedna tema, a ona ubaci priču o playboyu i tako je nju stiv stalno treskao sa strujom .....

.....došla je na red jedna crnkinja mislim da joj je ime abiola ili tak nekaj .... lijepa je.. ima lijepe obline.... nakon spoja gdje joj je bilo jaaako lijepo, ušla je u kucu baš onako fino ženski sva ushićena i vrišteći da bi kasnije izvadila papir i bodovala tipa... pa mu da bod pa mu oduzme bod... nije ambiciozan pa nije zainteresiran za dobrotvorni rad pa.... tristo čuda

...onda je došla na red ženska koja tvrdi da nije moguće da muškarac može voljeti ženu ....ne vjeruje da je frajeru najvažnija ...

...i na kraju dok ležim u krevetu i gledam to američko sranje moj zaključak je sljedeći...

ženska se posvetila faksu, poslu, itd. i jednostavno ne stiže i ili je preumorna za izlaske i ostalo, a ''već'' su joj i 33 godine
ova se slikala za palyboy i vrlo vjerojatno niti nije sposobna o ničem drugom pričati jer... budimo relani.. je 21 stoljeće, ali..... da za 10 godinu moju pičku i sise gledaju moja djeca.... kasnije unuci? wtf?
ova koja ne vjjeruje da ju netko može voljeti - neko ju je jebeno sjebao.......

i kaj sad? došle su stivu da ih spasi. je moš mislit.

i sad se vraćam na početak teksta ovog. ja sam na svom prvom spoju pričala i o bivšim vezama i o politici i o religiji i o svemu i svačemu pa čak i tome da nisam za upoznavanje prijatelja i roditelja da ne želim djecu i brak........ neko vrijeme.

valjala sam svakake gluposti i još uvijek ih valjam... ON je još uvijek tu.

daklem. budite ono što jeste. pa ako taj tip ne može podnesti to da se vi posvećujete poslu i da ste neovisne, itd.
ko ga jebe. doci ce tip koji ce se znat i moci nositi sa time... i koji ce se pretvoriti u sponzorushu, ha ha ha pa kad dođete kuci sa posla vrlo vjerojatno ce te ga naci sa nogama na stolu i ''đuuuurđaaa daaaaj još četri pana'' ...

kisi kisi

kaj ima?

ne znam kaj bi pitala.

...više ni sama ne znam kakvim sam nesposobnim ljudima okružena.
a, kaj je najbolje ili najgore imam manje sreće nego oni.
krenem li od karijere ili ljubavi ili... čega god.

primjer prvi: ako ti netko završi u bolnici, bude operiran, dobije drugi režim prehrane - onda ćeš:

a) nazvat kolegicu koja je zdr. djelatnik i pitat ju sve kaj te zanima
b) na odjelu uhvatit sestru - objasnit će ti - dat će ti brošuru
c) guglat ćeš bolest i vidjeti ćeš režim prehrane

toliko je mogućnosti i opcija, ali..

mislila sam narojati još nekoliko primjera ali jednostavno ne mogu jer će me zaboljeti glava luda, a treba izgurati do kraja dana sve obveze koje sam si natovarila. nekima je onaj gore ili tko već dao lijepo....
ponekad kad sam na izdisaju snaga i mjenjala bi se sa takvima, ali....

lijepo je meni i ovako.

Kada bi mi netko dao obećanje da će biti mirno da će biti zajebancije i da ću moći opušteno sjediti i čekati komentare uz šalicu omiljenog cappuccina - vratila bi se ovisnosti ovoj, ali.. Ovdje ima svega samo nema opuštene atmosfere. :-(
Nedostaje mi baljezganje, tipkanje.. Ah

Bez Iskrice nisam mogla zamisliti dan. Sa njom mi je dan počinjao, trajao i završavao.
A, sada. Ni ne sjetim se logirati. Nekoliko puta sam zaboravila pass.

Ah, ta bezbrižna jutra uz Iskricu.

I?