RAZMIŠLJANJA JEDNE VODENJAČICE

Kako svaka žena koja drži do sebe mora brinuti o noktićima i frizuri, tako sam se prekjučer odlučila uljepšati. Znam da će mnogi reći da to baš i nije potrebno ali neka. Otišla sam na frizuru. U salonu uvijek isto.. Puno časopisa, priča i tako to. Čekajući, promatrala sam žene koje uživaju dok im se pere kosa, masira tjeme i sve pratila sa zebnjom.. Da li ću opet stići u ruke srednjoškolske naučnice? Eh, naravno, da! I onda započinje uživanje.. Uf. Toliko mi dobro pokušava oprati kosu, da mislim da svaki njen prst ostaje danima zabilježen na mojoj glavi. Usput, bacaka mi glavu vamo- tamo ne obazirući se na moje bolne grimase. Najviše mi voli zavrnuti vratom nekoliko puta. Taj dan se odlučila i na masažu tjemena koja je trajala 11 minuta i 55 sekundi! Uhvatila me migrena i jedva sam čekala da sve to završi. Odlazeći, obavezno joj ostavim koju kunu uz isti tekst- za dobro prodrmavanje, gnječenje i očitu „naklonost“-, ali svi u salonu se grohotom smiju jer misle da sam baš duhovita (?!).

Čitajući blogove, od silne pameti mi se zavrtjelo u glavi tako da sam momentalno išla malo prileći. Uf. Danima sam u horizontali smišljala plan kako da ispadnem što pametnija. Prilika mi se ukazala preko noći. Lukavo sam pozvala sve znane i ne znane na moj rođendan ( naravski, tko je htio jesti kolače, morao ih je i donijeti) te tužnim i napaćenim glasom objavila uzvanicima da nisam previše pametna jer nikako da me na webiću proglase pametnom. Svi su skočili su na noge, pokušavajući me razuvjeriti. Bila sam stamena i nisam se dala pokolebati. Tihim i tužnim glasom sam izlagala plan, dok su mi suze spontano kapale niz lice. Tog trenutka sam znala da ih imam! Plan je Shea The Best. ( Skoro sam napisala Shea The beast, joj). Prisutni su pristali logirati se ovdje na Iskricu te na svaki moj komentar ili blogić, veličati moj lik i djelo.. Shea, kako si ti pametna, lijepa, neodoljiva, prekrasno pišeš i tako to. Kao koordinator, jednom tjedno ću im slati podoban tekst. Pošto su to uglavnom obiteljski ljudi, planirano je da svatko od njih ima dežurstvo a ja kao idejni vođa, ću pomno pratiti da li se svi članovi drže rasporeda. Dogovorili smo se da se za nula kuna umrežimo te časkom platimo i surfanje internetom mobitelima. Ukoliko niti jedan od članova nije online dok umno komentiram pojedine blogove, nazovem da se ubaci prigodan komentarčić. Ako dođe do realizacije plana, uskoro će se iz aviona vidjeti tko je najomiljeniji, najpametniji i najljepši bloger na Iskrici. Aha.
PS. Ne znam što se dešava s gospodinom Mravkom pa molim prisutne da mi hitno dojave. I još nešto.. Svaki dan pozorno pratim saldo svojih računa da slučajno gospodin Sanader nije i meni uplatio koji milijunčić.

Uskoro čekam silnu lovu od Nobelove nagrade. Da, da. A ako još vratim 16 plastičnih boca jer jako brinem za očuvanje prirode, dobit ću dodatnih 8 kuna. Kad sva ta lova pristigne, mislim izdati retrospektivu svojih sabranih djela. Kvaliteta mog pisanja svakako zaslužuje biti objavljena! A što da velim? Malo nas je lijepih i pametnih. O bogatstvu ne treba ni pričati..

Lijep i sunčan dan, došetala s posla kad ono pismo gospodina Mravka & Co u poštanskom sandučiću. Srce mi je odmah zaigralo! Staloženo sam sve odložila i odlučila danas pribjeći prirodnim sredstvima. Natočila sam si čašu rakijetine i popila je naiskap a bocu odložila tik pored Mravkova priopćenja, stavila cvike i duboko uzdahnula. Malo je čudno da ta kompanija kasni duže vrijeme sa svojim fantomskim izračunom ali dobro. Veselo sam prvo uočila brojke potrošnje kilovata.. 400 kn. Lice mi se ozarilo. Pa uplatila sam 1100 kn. Joj, super koliko sam samo struje preplatila.. Već sam počela i zviždukati, nastavljajući čitati.. Kad ono. Porez na budale 1, porez na budale 2, porez na budale 3, plus naknada za budale.. I onda se sve to zbroji, pa se stavka A pribroji stavki B i sve to oduzme sa stavkom C, sitnim slovima na kraju piše stavka D.. ZA PLATITI?! Obrisala sam naočale tri puta, u međuvremenu drmnula još jednu čašu rakijetine.. Nemrem bilivit. Slovkam.. Za platiti a nikako da pročitam preplaćeno! Osjetila sam da mi se toplina širi tijelom i da mi krv ubrzano cirkulira svakom žilom i kapilarom mozga! Odmah sam skočila do priručnog respiratora koji mi je montiran u dnevnom boravku nabavljen za slučajeve krize ( gledanje vijesti, otvaranje pristiglih računa, praćenja salda tekućeg računa i tako to) . Aparat je minutama disao umjesto mene. Kad sam se malo smirila, nije mi bilo druge nego maznuti još jednu čašu rakijetine i prileći pa kud puklo, čak riskirajući da mi promakne još jedno poskupljenje! Zbrka u mojoj glavi.. Košmar. Počela sam imati i neke halucinacije kao npr. Mravak kao glavni glumac, na putu do posla za koji PRIMA plaću višestruko veću od moje, u pratnji bodyguarda koje među ostalom plaćam i ja. Više nisam znala da li je to san ili java. Ma mora to biti ipak samo san!

Eh. Već dva put ovaj tjedan mi se desilo isto. U popodnevnim satima sam malo bacila oko koju minutu ( čitaj sat), odrijemala.. Kad ono? Poskupljenja! Aaaa.. Neki dan benzin a jučer i mlijeko. Pa odspavala sam samo par sati! I baš velim, par sati odrijemaš, nešto poskupi. Hm... Benzin je možda bila slučajnost ali ovo s mlijekom me potpuno razuvjerilo. Pa ne može to biti slučajno! Tako da sam danas, za dobrobit svekolikog pučanstva RH odlučila popodne ostati budna. Skuhala sam si lonac kafe i cijelo ću popodne buljiti u tevej da ne bi nešto poskupilo. A da. Nema mi druge. Ako bude potrebno, neću spavati ni noću! Možda netko prepozna moj doprinos u očuvanju stabiliteta RH. A možda me predsjednik odlikuje ordenom Franje Tuđmana ( valjda se da je već uveden..)! Sigurna sam da će i država učestvovati u tom mom važnom projektu te refundirati mi novac koji ću potrošiti na kafe!
PS. Danas na putu od posla do kuće uspjela sam uhvatiti još jedno poskupljenje i to potpuno budna ali nije ni to nije pomoglo..

Link

Malo čitam webić ovih dana i moram priznati, svako malo popijem vode da bude tečniji. Iskreno, trenutno uopće ne volim dolaziti ovdje niti se zadržavati. Da li su godine u pitanju?! Hm.. Lako moguće. Ionako nikog nije ni briga za moje mišljenje. A dobro. Ali neka mi netko objasni zašto bih platila premium usluge da se dosađujem, živciram, zgražavam ili slično.. Posebno mi je interesantna teorija da blogovi ne premijernih članova ne bi smjeli biti objavljeni na naslovnici. Zar nije blogerska družina dovoljno desetkovana?! Pa najbolje da ovo postane privatni blog nekolicine. Da platim 180 kn da me netko gnjavi i drži mi predavanja o koječemu?! Kad to budem željela, onda ću i platiti. Za sad, ipak neka to bude gratis. Ovaj webić je nekad bio mjesto na kojem sam se znala i nasmijati. A sad? Ne vrijedi ni jedne lipe a kamoli kune. A zapravo stvaramo ga mi sami. Vrijednost nam je malo jača. Očito.

Prvo ću se ispričati svim svojim mnogobrojnim obožavateljima i vjernim čitateljima koji su nestrpljivo čekali objavu novog blogića te imali razumijevanja za moju odsutnost. Znate, prije dočeka Nove godine nisam mogla tipkati na kompu da slučajno ne slomim nokat. Ipak su noktići vrlo bitni u životu svake žene. I tako, kad je stigao taj dan, sva prekrasna u crvenom odoh na grandiozan doček Nove godine. Samo što sam krenula, kad ono neki mulci bacaju petarde po cesti. Sva sam se stresla i treća dlaka kose u sedmom redu iza lijevog uha mi se pomakla. Moj savršeni styling bio je narušen! Bila sam jako ljuta, zašpotala dječurliju te nastavila poput leptirića lepršati, gledajući pri tom svoje prekrasne, crveno lakirane noktiće. Još se i sad čudim da se negdje nisam rasula. Volim ja to, da. Bilo je spektakularno, veličanstveno, neponovljivo, fantastično, jedinstveno i nadasve dostojanstveno. Cijelo večer sam pazila svoje noktiće te prilično nevoljko izašla gledati vatromet, bojeći se kako za noktiće tako i za frizuru. Velika buka uz 7 uspješno i 20 neuspješno ispaljenih raketa, razgalila je moje srce da sam skoro zaboravila razlog smrzavanja na otvorenom. Sva sreća netko je bio dovoljno priseban i sjetio se čestitati Novu godinu. Mom ushićenju nije bilo kraja. Odmah sam predložila da svatko od nas izrekne svoje tri želje za 2011. Nakon što su svi rekli svoje želje, došao je red i na mene. Kod desete želje su me zaustavili. Kao bio je dogovor tri želje.. Pih. Što su mi tri želje?! A baš sam željela opet poželjeti.. Mir u svijetu. Kao i prvih devet puta.Link

Neki dan poput automobilističkih velikana kroz tri pahulje snijega uspjela sam se dovesti do kuće. Vrlo sam pažljivo i sporo vozila jer su najavljivali snijeg tijekom popodneva. Istina, moja vožnja se mnogima nije dopala pa su mi trubili sa svih strana ali poznato je da sam na trubljenje naviknuta pa sam samo veselo odmahivala strogo držeći barem jednu ruku na volanu u slučaju ako počnu iznenada padati i četiri pahulje u 10 minuta. Ne moram naglašavati da je moje umijeće bilo tim veće jer sam sve to izvela bez lanaca na pogonskim kotačima. Sva ponosna svojom uspješnom vožnjom, shvatila sam da danas moj dan i odlučila se posvetiti mom kućnom ljubimcu. Nakon što sam popila čaj od kamilice i popila praksiten uhvatila sam se posla. Po propisu napunila ga vodom, namirisala i krenula u akciju. Sve je bilo idilično prve dvije minute a onda HOROR.. Cvilež, jauk, hropot a zatim grobna tišina. Poput pravog znalca, prišla sam mu postaviti dijagnozu. Kad ono?! Zaleđena voda u usisavaču! A što da velim.. Stoji i sad u kutu smrznut. Čekamo proljeće! Link

Po cijele dane brinem što ću napraviti kad mi počnu stizati mnogobrojne ponude za doček Nove godine.. Kako izabrati pravu?! Tako da sam malo promislila i otvorila jedan registrator u koji ću pažljivo sortirati ponude a momčiće klasificirati po kategorijama te zatim sazvati povjerenstvo koje će razmotriti sve i odabrati najboljeg kandidata. Bit će tu raznih kategorija momčića.. Crni, plavi, brkati, golobradi, ozbiljni, veseli, nonšalantni momčići, razdrljeni momčići, momčići u magli i tako to. Sad imam jako puno posla dok na svaki fascikl nalijepim naljepnicu i označim kategoriju. Čak sam si nabavila novi specijalan pribor za pisanje naljepnica. Aha. Kad to sve završim, potpuno spremna i mirna čekam. Inače sam vrlo tražena s trendom porasta, kao BDP Hrvatske. Svi zainteresirani i nezainteresirani nek' mi se hitno jave! Link

Sad bih napokon mogla nešto i napisati. Linkić je malo dosadan ali je u skladu sa mnom i mojim godinama. Eh, da još znam pisati zanimljivo, gdje bi mi bio kraj. Drugi put. E da, kupila sam dvije preslatke crvene šalice. Sad samo čekam da netko pozvoni!
Link

Ove godine sam odlučila da uopće neću kititi stan osim hodnika. Dug je oko 9 metara i mislim čitavom dužinom na stropu objesiti imele. Časkom ću podesiti da na otvaranje ulaznih vrata počne svirati pjesmica Mariah Carey „All I want for Christmas is you“. Kad netko pozvoni, pogledam kroz špijunku i ako je neki momčić otvaram vrata, hitro ga ubacujem u stan ispod jedne od desetaka stotina imela, bacam ga na pod i počinjem s ljubakanjem. Plan nije loš samo moram dobro paziti da ga ne zdrobim jer ako na početku nešto zafrknem onda ništa od željno očekivanog nastavka. A onda neka on kiti sve ostalo po svojoj želji. Naravno nakon svega bilo bi poželjno da se malo zabavi i s mojim zelenim kućnim ljubimcem.
Link

Pa treba li nekom uopće nešto više od usisavača na vodu? Nakon moje žalopojke o Kasandri shvatila sam da mi uopće ne treba kućni ljubimac dok imam onaj zloglasni usisavač na vodu. Taj moj usisavač izgleda kao onaj android R2 D2 iz „Ratovi zvijezda“. Vrlo je nezgrapan, težak i zahtjevan. Neki dan kad je nakon mjesec dana, 45 sati i 3 minute napokon zasjalo sunce, uhvatih se veselo usisavanja. Sve po propisu, namirisala ga, napunila vodom i krenula. Nedugo zatim u uskom hodniku, ničim izazvan, moj monstruozni ljubimac stane kao ukopan. U nastojanju da ga natjeram da krene za mnom, zapela sam o njegovu žnoru te ga pri padu srušila. Počeo je ispuštati čudne zvukove, pri tome bljuvajući prljavu vodu svuda naokolo, pa i po meni. Došlo je do žestoke borbe, pri čemu je bilo krikova, urlika, vrištanja, svakojakih scena iz filma „U zmajevom gnijezdu“. Ubrzo se čulo lupanje susjeda ispod i iznad mene. Očito su mislili da sam u ljubavnom klinču, po tko zna koji put. Eh. Sumanuto sam dopuzala do telefona, ne mogavši zaustaviti monstruma i nazvala 112. Hladno su me obavijestili da niti jedna ekipa nije slobodna te da mi za sada ne mogu pomoći i neka ostavim broj. Potpuno očajna sam se čak obratila i susjedu Dragecu ali mi se uporno javljala njegova telefonska sekretarica koja me službeno obavještavala da ga opet boli ruka te ne može podići čak ni slušalicu (?!). Ni sama ne znam kako sam uspjela obuzdati monstruma. Znam samo, da mi poslije ove avanture trebaju one dame iz odreda za čistoću! Moram priznati jedno.. Nitko me nije u životu tako popljuvao kao moj zeleni kućni ljubimac.
Samo za njega..
Link

Jako se bojim da me odabranik mog srca neće htjeti jer nemam niti jednog kućnog ljubimca čiju bih foto stavila na blogić. Eee, domislila sam se rješenju i odlučila sam udomiti jednu muhu. Otvorit ću sve prozore i nadati se da će moja ljubimica s posljednjim naporima svojih nježnih krilaca uspjeti uletjeti u toplinu moga doma i tako razgaliti, moje ljubavlju ispunjeno, srce. Onog trena kad se skloni na sigurno, odmah ću je fotografirati. Kad je odluka pala, danima sam pregovarala s kolegom da fotoshopira fotografije i da moja muha family muscidae ima božićnu kapicu. Pristao je! Jako sam sretna postignutim pregovorima jedino me muči što ću se do daljnjeg smrzavati :(. Čim family muscidae, moja mala Kasandra uleti u stan, slijedi serijal! Moja Kasandra leti po stanu, moja Kasandra stoji na zidu, moja Kasandra se dosađuje i tako to ali sve u duhu Božića.
Ako ga ni to ne obori s nogu onda stvarno ne znam što ću!

Link

Veći dio svog radnog vremena utrošila sam na istraživanje broja pi ili kako ga još nazivamo Ludolfovim brojem. Otkrila sam da je pedeset deveta decimala tog broja krivo izračunata. Umjesto broja 4 trebao bi stajati broj 5. Sve izračune oko tog fenomenalnog otkrića po kojima je krug puno pravilniji, patentirala sam i to poslala mjerodavnim institucijama. Unijela sam revoluciju u znanost tako da me mnogi uspoređuju s Einstainom. Uskoro očekujem i Nobelovu nagradu. Tako dragi moji, imate ekskluzivnu vijest. Oznaka pi bit će zamijenjena oznakom ši a Ludolfov broj će se od sad zvati Shejin broj.
π ≈ 3,14159 26535 89793 23846 26433 83279 50288 41971 69399 37510 58209 74944 5923
ς χ≈3,14159 26535 89793 23846 26433 83279 50288 41971 69399 37510 58209 74954 5923
Svima vama koji mi mislite čestitati buketom crvenih ruža, molim da pošaljete i vazu jer više nemam niti jednu slobodnu. Eto, neki dan su mi Geim i Novoselov čestitali i poslali jedan zgodan buketić kao zahvalu za napredak u svim sferama znanosti i tehnologije. Znate da sam i inače vrlo tražena a tek sad?!
Link

Pa ovog nema ni u Tunguziji! Veli Marjanče P. da je njihov sabornički posao vrlo odgovoran i stresan te da su se odrekle obiteljskog života tako da je sasvim normalno da idu ranije u penziju. A jel'? A mi druge ne radimo odgovorno a na poslu nam uopće nije stresno. Mi neka spašavamo državu i crnčimo do 65- te a one zbog sveg navedenog će od 55 godina života u povlaštenu (?!) mirovinu. Vrlo interesantno. Pa naporno je između besplatnih obroka i silnih kava povremeno se pojavljivati u sabornici. Jako su brinule tko im čuva djecu, kuha ručak ili kako će plaćati režije. Toliko su vremena i žrtve uložile za dobrobit za lijepe naše, da se to jednostavno mora nagraditi. Pa da, pamtimo i slučaj pucanja vodenjaka s pokušajem rađanja u sabornici a sve to za naše dobro. I pitam se koja od nabrojanih može nešto prigovoriti na ovaj prijedlog.. Da li jedna trgovkinja koja stoji cijelo svoje radno vrijeme i obavezno se smješka mušterijama pogotovo nedjeljom ili jedna medicinska sestra koja radi noćne smjene, pika vene te briše tuđe prljave guzice ili jedna službenica na šalteru naplate koja jedva čeka da je svako malo netko pošalje u tri PM jer opet nešto poskupilo ili ginekologinja kojoj se već tresu ruke a u tri ujutro obavlja carski rez ili učiteljica kojoj proteza klacka dok objašnjava ekscitiranim roditeljima zašto je njihovo dijete dobilo 2 iz pravopisa.. Da ne nabrajam ostalo jer svaka od nas ima svoju priču. Ma sram ih može biti što su tako nešto uopće izustili!Link