RAZMIŠLJANJA JEDNE VODENJAČICE

Uvijek pokušavamo sebe prikazati u što boljem svjetlu ali neke stvari ne možemo sakriti.. Vele bolest i glupost ali ima još nešto što se isto tako ne može sakriti a to je zločestoća. I odmah se sjetim filma s Gweneth Partlow gdje momčić nakon bezuspješnog traženja djevojke ode psihijatru koji mu savjetuje da u osobama gleda ljudsku dobrotu i što se desi? Zaljubi se u Gweneth fantomskog izgleda ali ona je njemu ljepotica. I istina, uvijek je sve u očima promatrača. Pa tako i ja promatram neke ljude oko sebe. Ima jako lijepih ljudi ali ima i onih drugih, koji koliko god se trudili biti lijepi uvijek će biti ružni jednostavno zato jer su zločesti.
PS. U mom slučaju, glupost je očigledna tako da se ne moram truditi uvjeravati vas u bilo što drugo.
Link

Kao i obično najviše poruka dobivam od iskrica.com. A nedavno sam dobila od istog pošiljatelja i poruku da si kupim drinkopoly. Pih. Pa inačicu te igre imam već mjesecima. Kad mi je prvi put došla u ruke nisam spavala 7 dana a i deset dana poslije toga sam je sanjala iz noći u noć. Naprosto me oduševila. Ne znam da li ste imali priliku vidjeti tu edukativnu igricu ali stvarno je kul tako da ću je preporučiti kao poklon svoj djeci svijeta za predstojeće blagdane. Samo se pije i svlači! Mislim da je to stvarno super. Kog vraga da se kupuju fiktivne ulice, grade kuće i hoteli kad je to ionako rezervirano za neke druge a ne za nas. Nama samo preostaje našišati se i baš nas briga. Ionako smo na putu da nađemo put.. Ili tako nekako. Pošto sam konfiscirala jedan primjerak za sebe, najbolje mi je ovdje skupiti ekipu i neka zabava počne. Prvo ću vas dobro napiti a onda muški dio prevarom odvesti do striptiz bara. Mmmm.. Mljac. Momci, ima li koji zainteresiran zaigrati sa mnom?!
Link

Zar „Kravata Croata“ nije mogla sašiti kakav bijelo - žuti rupčić za džepić na lijevoj strani u visini prsiju sakoa gospodina Pahora ili makar lentu koja bi pasala marami gospođe Jace?! Skoro je propao susret u lover house zbog takvog diplomatskog propusta! Toliko sam se jučer iznervirala oko toga da nisam mogla zaspati cijelu noć. Pa u kakvoj državi živim kad se tako nešto može dogoditi?! Hm.. Pa nije valjda Kravata Croata završila kao Kamensko?
Ali kad sam se već upustila u pisanje koliko god napisano čitaocu bilo dosadno ( znam), onda ću se malo razmahati i pisati o ostalim mojim problemima. Ovako stvari stoje.. Dugogodišnjim razmišljanjem došla sam do zaključka da su mi svi potencijalni momčići utekli isključivo zato što me leđa stalno češu. Probala sam sve i svašta.. Bruškinima, ručnicima, spužvama, raznoraznim četkama.. Bilo je tu svakojakih čuda za češanje leđa ali ništa nije pomoglo. I tako usred neke kave ili srdačnog razgovora upoznavanja, počela bih češati leđa u svim mogućim i nemogućim pozama na opće zaprepaštenje a momčići umjesto da mi pomognu i počešu leđa, netragom su nestajali. Napokon sam uznapredovala i detektirala problem a to je jako bitno. Svi su utekli ali ne zato što nisam lijepa, pametna ili interesantna nego zato što mi nisu htjeli neprekidno češati leđa. E da.
Link

Neko večer sam gledala lokalne vijesti i na upit voditeljice zašto sezona grijanja nije počela, ljupka glasnogovornica firme koja brine o grijanju građana odgovorila je uz sanadarski osmijeh kako temperatura tri večeri za redom mora pasti ispod 12 ° C a  iako je dva dana za redom pala temperatura ispod 12 ° C, sinoć je izmjerena temperatura bila 12. 00000000001 ° C! Potpuno van sebe, drugo jutro sam odmah nazvala tu istu firmu i uložila protest glede grijanja rekavši da se smrzavam a gospodin Mravak & družina se bogate na toj činjenici jer sve što puše i isijava bilo kakvu toplinu je uključeno u struju.. Počelo je objašnjavanje o 12 ° C i tako to, na što sam onda dodala da dok čekam početak grijanja neka mi pošalju kojeg momčića oko 40 godina da mi grije noge jer ne mogu zaspati ako su mi noge hladne. Eh. Poklopili su mi slušalicu. Potpuno iznervirana izvadila sam sve dekice, poplune, plahte, ručnike, stolnjake, krpe te pokrila se njima i čekala svoju omiljenu emisiju sa šarmantnom Dijanom. Napokon sam se malo smirila kad je emisija počela. Grijući ruke na plamenu svijeće, pozorno sam pratila razgovor u studiju. Tada je ministar mrvica započeo priču kako vlada naporno i vrijedno radi a ima i saznanja o kojekakvim nepravilnostima koje nastoje riješiti te pokušao opisati situaciju u jednom gradu.. nekom, općinska tužiteljica je u sukobu interesa jer njen muž je.. nešto.. a u priču je upletena čak i kći.. nekako. Uf. Nisam dobro čula sve detalje jer su mi srednje uho i mozak bili malo smrznuti ali priča je fascinantna.. S čime se naša vlada bavi. Da, da. Nadam se da su tu emisiju gledali scenaristi iz raznoraznih meksičkih sapunica jer ovakvu priču je šteta ne ekranizirati! Napokon uspaljena te oduševljena činjenicom kako naša vlada brine o svakom pojedincu, odlučila sam svoj problem pod kodnim imenom „Hladne noge“ poslati mejlom da se na sljedećoj sjednici vlade raspravi i moj slučaj. Mislim da će oni to riješiti časkom. Inače, nemojte misliti da sam odustala od kandidature za premijerku. Svakodnevno primam pisma, mejlove, pozive, sms poruke podrške. Čak sam sama sebi poslala s jednog mobitela na drugi nekoliko sms- a sadržaja „Shea, uz tebe smo!“. A da. Veseli to. 
   http://www.youtube.com/watch?v=--ykTqoQnqI

Odlučila sam napokon progovoriti istinu o susjedu Dragecu. O njemu sam usput jednom nešto napisala. Prije nekoliko mjeseci zamolila sam ga da mi pomogne unijeti stolić u dnevni boravak ali on je to odbio s obrazloženjem da ne može zbog ramena te otrčao u svoj stan i donio čitavu medicinsku dokumentaciju. Čak je zvao i svoju ženu Anu da to potvrdi. Eh. Eto, sad vam je jasno zašto moram ispričati istinu o njemu! Dok nije sreo Anu, Dragec je imao problema s alkoholom. Godinama su živjeli idilično ali oboje su ostali bez posla te je Ana odlučila povremeno raditi u Italiji da bi preživjeli. Tada je Dragec počeo potajno piti i to pod borićem ispred nebodera. Mnogi susjedi su ga vidjeli da pije ali ja nisam. Istina, nekoliko puta sam vozeći se s njim u liftu osjetila da bazdi na alkohol. Ana to nije znala i stalno je naglašavala da je sretna što Dragec ne pije. A Dragec ne samo što povremeno pije nego čak i puši iako Ani strašno smeta dim cigareta jer je astmatičar. I opet se nešto pitam ali ovog puta o Dragecu.. Zašto on Ani laže?! Da bih dokazala da Dragec zaista laže, prvi put kad ga vidim s bočicom alkohola ispod borića, fotografirat ću ga a foto objaviti na blogu pa da napokon svi vidimo tko laže a tko govori istinu! A sad imam jako puno posla. Moram pratiti svoje omiljene sapunice tj. vijesti i dnevnik.
http://www.youtube.com/watch?v=PGcdFLJrdJY&feature=related

Negdje krajičkom oka pročitah da ću kao i obično spašavati državu. Presretna zbog te činjenice, lepršavo odjurih s nekoliko kuna u prvi trgovački centar da se na vrijeme počastim za Božić. Kako je krenulo to moje spašavanje države do Božića ću se vjerojatno morat odreći i plaće. Shea, spasiteljica države! Kad to izgovaram, obuzima me neopisivi ponos. Da. I tako dok sam šetala trgovinom, ugledala sam na sniženju čaše za držanje pribora za pisanje i odlučila se počastiti jednim setom. Platiš pet, dobiješ 6, aha. Pravi božićni poklon. Otrčala sam kući i odmah se uhvatila posla. Na svaku čašu sam napisala svoju namjenu. Plave kemijske olovke, crvene kemijske olovke, tanki flomasteri, debeli flomasteri, obične olovke i razno. Dok sam to pažljivo sortirala, osjetila sam kako me obuzima toplina. To je bio taj trenutak. Uhvatila me inspiracija! Sumanuto sam zgrabila papir te iz čaše s plavim kemijskim olovkama dohvatila jednu. Riječi su samo nizale jedna za drugom.. U trenu, kao rukom odnošena, toplina je nestala. Potpuno iscrpljena i ohlađena, stavih plavu kemijsku olovku u čašu za plave kemijske olovke te dopuzah do trosjeda. Ležala sam nemoćno satima nakon toga. Tog ležećeg dijela dana se uopće ne sjećam.. Kad sam napokon došla k sebi, pročitala sam svoj uradak i ostala zapanjena ljepotom napisanog teksta. Odlučih to podijeliti s vama.
  
Zašto si me ostavio?! Zašto.. Da li znaš da patim? Sjećanja na trenutke provedene zajedno, poput noža probadaju moje srce. Patnja je moj suputnik. Bol je moj suputnik. Samoća me obavija poput najfinije marame istkane beskrajnim nitima ljubavi. Bio si i ostao moja sreća, moja nada, moj put.. Sanjam da dolaziš, te posipam laticama ruža svaki milimetar tog puta.. Neutješna koračam kroz život, ranjena poput zvijeri. Toliko te volim, da boli. Gutam tablete po cijele dane!
I pitam se.. Hoću li naći ljubav i sreću?
http://www.youtube.com/watch?v=Tatjw_N_w2g
 
 

Jako razmišljanje ovih dana urodilo je plodom. Odlučila sam se kandidirati za premijera države. Mislim da svi prisutni ovdje neće odoljeti glasati za mene kad predočim svoj program. Moto moje kampanje bit će: projekt udaja! Eh nakon raznoraznih parola koje ste već čuli, mislim da je ovo pravo osvježenje. Nema više stoka sitnog zuba, idemo dalje ili bliže, stop svemu i svakome, nećete više morati hvatati susjede da se ne vozite oholo sami u automobilu.. Pravo sam osvježenje. Čujte, čak sam izabrala momčića koji je cilj moje udaje. To neće biti plavooki sjeverni susjed nego šarmantni i neodoljivi, sada napokon slobodni Silvio. Eeeee.. Zamislite koje ćemo samo pogodnosti steći činom moje udaje. Recimo, moći ćete putovati u Italiju! Na vama je da glasate za mene. Inače da ukratko napišem i moj program s malo biografije. Kvalificirana sam za sve i svašta. Posebno sam jaka u brodogradnji jer vidim brodogradilište kroz prozor. Što se tiče resora poljoprivrede i tu vrlo kvalificirana jer godinama uzgajam cvijeće na balkonu. Ekonomski sam maher, to je činjenica koju ste već mogli pročitati na mojim prethodnim blogovima a obećajem da neću ići nikad u penziju! Što se tiče poreza, prireza i svega ostalog, pokušat ću sve to uskladiti s potrebama tržišta i svih ostalih čimbenika te PDV neće pasti ispod 25%! Od dosadašnje političke garniture, od njih oko 1500 koliko se vrti od 1990. godine, mislim zadržati samo ministra amebu. On će mi biti od velike pomoći u budućem radu. Kad dođem na mjesto premijerke, u hitnu proceduru ću uvesti izmjene zakona o referendumu. Tom izmjenom zakona građani će se smjeti potpisivati na liste isključivo plavim pilot kemijskim olovkama koje ne packaju. Svi zapackani potpisi će se odmah brisati s liste. Što se tiče ekonomskog i svekolikog prosperiteta Hrvatske.. Ovako. Mislim započeti kapitalan projekt! Sagradit ćemo atomsko sklonište za 5 milijuna ljudi locirano u Lici. Jasno da se mora iznaći rješenje silnim prijetnjama koje dolaze iz Sjeverne Koreje i Irana o atomskom oružju, tako da vlada na čijem čelu ću biti ja, to misli ostvariti gradnjom atomskog skloništa. Mjesta u tom skloništu su naravno i izvozni projekt jer se odmah može uočiti da broj mjesta znatno premašuje broj građana RH. Za slučaj elementarnih nepogoda poplava, tuče ili vatre, nastojat ću ojačati službu 112 čije će sjedište biti u Žutoj Lokvi. Tamo će biti uskladišteno svih 14 pari gumenih čizama, 11 kišobrana i 3 sića za gašenje vatre te čamac za napuhivanje po koje će građani moći osobno doći. Što se tiče izvoza, i dalje ću se boriti za jačanje izvoza s prekooceanskim zemljama kao što su Kajmansko otočje. Dragi moji sugrađani, obećajem da ću pored Obamina potpisa u Hrvatsku donijeti i potpis Musevenija te Schwarzeneggera. Sve te vrjednote će biti pohranjene u muzeju Mimara i postati će hrvatsko blago. Dok vi razmišljate dati glas meni ili ne, samo da kažem još nešto.. Svim članovima iskrice bit će uručen i poklon bon od 100 kn koji će moći realizirati isključivo u Konzumu od 8 do 8.18 h, 18.8. 2018. godine! Toliko od mene. Sada idem malo zumbati a uskoro mi počinju božanstvene turske serije.
Ovo će mi uskoro i pjevati na predizbornim skupovima.. A znam.
http://www.youtube.com/watch?v=Z8XQmEYoJ_I

O nama.. Aaaa, ups. Razmišljam o tome kako sam zapravo možda predodređena za nešto veliko ali nikako da otkrijem što je to. Hm.. Jedno vrijeme sam mislila postati slikarica. I to nakon što sam vrijedno pobojala album životinjskog carstva te me malo  ponijelo.. Upisah tečaj likovne umjetnosti „za nadobudne“. Krenulo to mene. Crtala svašta.. Kocke, voće, povrće, cvijeće ali uglavnom je bilo teško prepoznatljivo. Perspektiva mi nije išla ali kad naučih palcem ( kao fol) mjeriti udaljenost, sama sebe sam počela zvati s vi. Poslije uvodnog dijela tečaja krenuli mi na slaganje boja.. Apstrakcija. To mi je išlo savršeno. Mackala sam, trackala sve u šesnaest.. I malo po malo uživi se da sam baš talentirana! Sva puna elana, točna i redovna na svakom satu, došlo vrijeme za kiparstvo. Rad u glini. Ajoj. Ono što sam tad stvorila, bistu čudovišta mislim da se prepričava još i danas. To je prestrašno. Dok su moje kolegice s tečaja, zadovoljno izrađivale kosu svojim bistama, moje šiljatonoso čudovište je bilo ćelavo. Svaki pokušaj da mu napravim barem jednu dlaku na glavi, završavao je time, da mu je glava bila sve manja i manja. Ostao je ćelav jako male glave ali zato širokih ramena! Da. Sva rezignirana pogledah naokolo.. A kad ono biste samih Apolona.. Hvala Bogu da je prisutno društvo bilo jako pristojno te su se smijali vjerojatno tek kod kuće. Uf. Završih taj tečaj. Istina bila je i amaterska izložba na koju su došli moji prijatelji i rodbina jer sam ih prije toga dobro zagnjavila. Mnogobrojne slikarske pokušaje sam uokvirila i poklonila prijateljicama koje su primivši ih, smiješkom pokušale sakriti zaprepaštenje. Za likovnu umjetnost očito nisam predodređena. Eh..
Neki dan sam našla svoj kiparski prvijenac, spremljen na dnu jednog ormara, lijepo upakiran.. Odmotavši ga, valjala sam se od smijeha. To je nešto neopisivo ružno. A da. I tako zaključih.. Kad mi bude teško, kad mislim da ne može biti gore.. Bista ide na regal!
 http://www.youtube.com/watch?v=oX-7H7X93xs
PS. Da se zna.. Bočice Palmolive su poredane na kadi po boji. I dok čekam omiljene španjolsko- meksičko- turske serije, malo ću zumbati i pratiti reklame super ponuda. Danas sam odlučila zašparati 44 lipe tako da neću kupiti 2 kg krumpira nego samo 1 kg i 25 dag. Te 44 lipe ću poslati mom omiljenom ministru da preusmjeri priliv tih novčanih sredstava za dovršenje mosta koji vodi izravno do kuće ( vikendice.. štotijaznam) našeg polivalentnog ministra, koji će tako uštedjeti litru benzina jer on sigurno nije dobio karticu za besplatno točenje benzina kao onaj rumeni koji se ne da potopit!

Neki dan sam veselo skakutala kad sam čula da nam naša Jaca neće dirati plaće. Baš je ona super. Odlučna i snažna, prava premijerka. Sad je bacila i onog, kako se ono zove onaj rumeni?! Ma ne znam. Samo znam da se ne da potopit! Čisti Jaca sve živo i brine ona za nas  kao da smo je izabrali na izborima. Istina zlobnici, naravno muški, su primijetili da nam već nije skresala plaće, pa uvela neke čudne namete, pa sad poskupila benzin i cigarete, pa uzela božićnice ( i ostalo) da bi imali i 2 tisuće više. Eh. Tim muškima svašta smeta a naročito žena na takvoj odgovornoj funkciji. Baš mene briga. Plaća mi ostaje ista. Aha. A veli Jaca da neće ni poskupjeti struja do Nove godine usprkos što su oni neki ( ne znam kako se zovu) u tim strujnim pogonima nešto smutili. Prava je. Da. I tako sva vesela, pohitala sam s bilježnicom u trgovačke centre da zapišem cijene što si sve mogu kupiti od plaće.. Letjela sam po tim centrima, gledala reklame s ponudama na teveju između mojih omiljenih španjolsko- turskih serija i vrijedno zapisivala. Kad sam skupila sve potrebne podatke, u maniru našeg najdražeg ministra izračunala sam sve. Ovako, ako kupujem kukuruzni francuz i mlijeko u Lildu, omekšivač, sapune, kreme  u Merkatoru, kavu, ulje, brašno, šećer, pelate i prašak u Plodinama, meso, voće i povrće vrhunske kvalitete u Konzumu, sir i salamu u Kerumu, paštu i rižu u Getrou, bombone i kekse u Pevecu uštedjeti ću 56 kuna i 23 lipe. Jedino me malo smutila potrošnja benzina jer su centri dislocirani ali ako na svakoj nizbrdici zagasim motor uštedjeti ću najmanje 0.02 litre benzina što je dodatnih 69 lipa! I kad lijepo platim sve režije isključivo na mjestu izdavanja računa jer nema provizije, ostati će mi do maksimalnog minusa na tekućem računu čitavih 250 kuna. Koji sam ja novčarski maher! A sve to zahvaljujući odlučnoj premijerki koja nije dala dirati plaće. I u znak velikog poštovanja i divljenja tom činu, odlučila sam i ja povećati potrošnju, pomoći državi, te potrošiti tih 250 kuna i upisati se na ZUMBU! Joj. Sva sam sretna. Lijepo ću plesati i plesati zumbu ki djevojčica a za koji mjesec kad mi noge malo očvrsnu moći ću 4 kilometra i 250 metara do posla.. Propješačiti! A onda, evo ti uštede od 290 kuna za benzin tako da ću si za par mjeseci vratiti uloženu investiciju te čak i zaraditi. A za godinu dana, prištedjet ću toliko da mogu otići i na frizuru. Ne znam za vas ali ja zumbam do daljnjeg…
A kako ću tek onda biti tražena?! Ajoj. 
 http://www.youtube.com/watch?v=rf2jwgSXJVM

Sinoć mi je prijatelj u razgovoru pričao i pričao o nezadovoljstvu na poslu i kako ga nikako nisam mogla razveseliti, predložim da mu pročitam jedan od svojih blogova uz obrazloženje da sam se smijala dok sam ga pisala. Nevoljko je pristao poslušati tu moju priču. Kratka priča, meni smiješna naravno ali dok sam čitala u nekoliko me navrata prekinuo. Nisam se dala smesti. Nastavih čitati uz smijuljenje i kad završih, onako veselo upitala ga; „Jel' da je smiješno? “. A veli on meni mrtvo hladno:“ Čuj, niti je smiješno a niti zanimljivo. Ma jel' to netko uopće čita? To bih čitao jedino u zatvoru, da ležim u bolnici ili nekom kazamatu gdje mi je jako dosadno a sve stranice interneta su zaštekale osim tvog bloga!“  Prasnula sam u smijeh i nisam se mogla prestati smijati tako da smo prekinuti razgovor. Sad bih najradije napisala još tri reda haha.. Eto. Toliko o mojoj ne čitalačkoj publici. Mogu onda samo zamisliti što čitalačka publika misli!
http://www.youtube.com/watch?v=l-EGT3yY41E&feature=related

Danas sam odlučila napisati blog koji će biti komentiran samo riječima.. Lijepo, izvanredno, savršeno. Da, da. Pisati ću o sredstvima za tuširanje.
Počinje priča.. Koristim Palmolive sredstva za tuširanje. Na mojoj kadi poredala sam raznobojne bočiće tog skupocjenog sredstva. Ne trebam naglašavati da ih nisam kupila na sniženjima i raznoraznim akcijama. Kad jednu od imenovanih bočica potrošim, odmah se potrudim nabaviti istu takvu. Najbitnije mi da su sve boje uvijek zastupljene. Nikako se ne mogu odlučiti koji najviše volim. Sad mi je IN narančasti Palmolive. Neki dan sam raspravljala s prijateljicama o toj temi i žučno zagovarala tezu da je narančasti Palmolive najbolji. Moji argumenti su bili toliko uvjerljivi da su se svi morali složiti s tom konstatacijom. Nakon toga se povela tema o referendumu, proračunu i tako, što me uopće ne zanima. Pokušala sam nametnuti svoju temu što mi je naravno i uspjelo. Što mene briga što će grijanje poskupjeti, afera Hypo banke ili slučaj Polančec?! Tko je uopće taj momak..
Mislim da svaka žena koja drži do sebe te izgleda u četrdesetima čak i mlađe nego u dvadesetima treba znati koja su sredstva za tuširanje najbolja za njegu njene kože.
Nastavljam i briljantni poetski serijal na traženje mnogih. Pretrpali su me porukama na pvt sa zahtjevima nastavka objave.. Moram udovoljiti svojoj mnogobrojnoj čitalačkoj publici. 
                                                 
                                        TRAČAK NADE
 
Trebam ti samo radi matematike, hrvatskog..
Samo zato.
Zar ne osjećaš ništa više?
Oh..
I sama sam to već odavno shvatila
ali neću to priznati.
U meni još gori tračak nade
koji se pomalo gasi..
 
 
PS. I dalje sam vrlo tražena! 
http://www.youtube.com/watch?v=VwGGZTZ-3pM

Eeeee.. Sad mi je dosta. Opet sam izgubila. Mislim da je vrijeme za konkretnije akcije. Svi nešto traže pa ću i ja. Znam točno što želim i hoću a sad ću to napokon napisati. Tražim momčića dobrih živaca koji je spreman puštati da ga pobijedim petnaest partija dnevno jamba, tri partije domina, dvije partije šnapsa i jedanaest partija 5 u nizu te jedan kikado na playtoyu. Ne trebam ni naglašavati da će biti nagrađen smirenom i zadovoljnom ženom. Momci, požurite jer sam vrlo tražena! Htjela sam ovo staviti u oglasnik ali sam se predomislila zbog linka koji slijedi..
Tebi koji pristaneš na moje uvjete..
     http://www.youtube.com/watch?v=y2RKb1R7jM0
 
PS. Ovo je samo za one koji se još uvijek premišljaju.. Osim što bi dobili smirenu i zadovoljnu ženu, dobili bi i pravog poetu. Između dvije partije na playtoyu našla sam svoje  briljantne osnovnoškolske poetske uratke. Mislim da ću početi objavljivati serijal. Za početak jedan od njih..
                                      ALI ZAŠTO?!
 
Išao si mi pravo u susret.
Smiješila sam ti se..
I izbjegavala tvoj pogled.
Približivši mi se,
lupio si me ali zašto?!
Razmišljam još i sada..

Pomalo se sređivanje spavaće sobe privodi kraju. Zidovi su ispali savršeni ali parketi?! Uf. Parketar je očito previše gledao seriju „Zvjezdane staze“ pa se svako malo poput Spocka teleporitra i nestane na nekoliko dana. Hm. O izgledu parketa prije posljednje teleportacije Mr. Spocka bi se dalo raspravljati.. Predložio on meni neki ekolak, kao moderan, jako dobar, otporan, ne smrdi, ne isparava i baš odgovara za sobu zbog nepravilnosti po parketu. Pristadoh nekako nevoljko ali naglasim kako volim da se sve sjaji, da bude u skladu sa mnom.. hehe.. A kad ono?! Parket kao da je upravo izašao iz pilane! Izrazih svoje nezadovoljstvo, a on meni da je to mat ekolak.. Eh. Rekoh da nije to ekolak nego je to BIO lak! Je, baš tako i izgleda.. Kao da je bio- lak. Vidno iznerviran vrteći glavom, nestao je u nepoznatom pravcu. Još ga nema. Tako sam odlučila da je najbolje krenuti u potragu za linoleumom dezena lakiranih sjajnih parketa. Što mi drugo preostaje?! Još najbolje da mi kakav momčić koji napokon i pristane ući u tu sobu, utekne zbog besjajnih parketa. Da.
A dok čekam da se Mr. Spock teleportira nazad, završi s letvicama i tako to,  predložiti ću da se u Anićev te sve ostale rječnike hrvatskog jezika uvede pojam „udavaljka“, za ovako obezglavljene, kronične udavače poput mene.
http://www.youtube.com/watch?v=Vn-DyCUypAg

Znam da zvuči nevjerojatno ali istinito je.. Ljeto.. Navratila malo na iskricu kad ono, dobih ponudu za kavu. Prvo sam skoro pala sa stolice ali pristala odmah u letu da se tip ne predomisli! Vrijeme i mjesto, u blizini mog prebivališta, dogovoreno na brzinu. Sredila se, stavila suknjicu, malo širu majicu da sakrije trbuščić, obula omiljene udobne šlapice i krenuh na date. I čekam, čekam, čekam, čekam.. Nema tipa. Vrijeme prolazi ali uporna sam ki mazga. Ma popit ću tu kafe! I kad ono, doleti tip u punoj brzini.  Jeeeeeee.. Sjeli mi u obližnji kafić, započela priča. Sve je bilo po propisu.. Kimala glavom, govorila da, da.. Zakikotala tu i tamo. Istina, nekoliko puta me čudno pogledao jer sam se očito smijala kad nije trebalo ali dobro.. Vrlo brzo su nas pomeli iz kafića zbog zatvaranja. Hm.. Zapravo, koliko sam uopće čekala kad je već toliko kasno?! Tip umoran, pospan ali se ipak ponudio prošetati sa mnom do kuće. Kad moje okice ugledaše McDonald's koji je bio otvoren, predložim da popijemo još nešto tamo.. Ili me se tip htio riješiti ili je pobornik zdrave prehrane ali započela je priča o pretilim Amerikancima, kancerogenom ulju, nezdravoj hrani, smeću od hrane i tako to.. Dok sam čeznutljivo gledala u Mac, zamišljala cheeseburger, pomfrit i coca- colu ( mljac), a tek ice coffe ( mljac, mljac).. Uz obavezno kimanje glavom, uopće nisam gledala kuda hodam. U trenutku, osjetih da šlapica nema oslonac, bol u gležnju i osjećam kako padam. Rupa na pločniku. Rasula sam se u svom sjaju! Istina, pošto sam dobro obložena pala sam na mekano ali.. Koja sramota. Tip je zabezeknuto gledao kako sjedim nasred pločnika na raskršću.. Pokušao me podići ali samo što i njega nisam srušila. Uf. Podignuh se napokon, nekako nedamski, stresoh prašinu sa sebe, šlapica strgana, oguljena noga, na semaforu auta k'o u priči. Osjećale su se vibracije smijeha naokolo.. Tipu se naglo još jače prispavalo, morao je požuriti kući te uz frazu- drago mi je što smo se upoznali-, odjurio. Još me dodatno zaprašio.. Ah. Koje veče?! Čak se nisam uspjela niti rukovati s njim a kamoli dogovoriti novu kafe. A toliko sam ga čekala.. Eto. Ovom sam se čak bacila pod noge, istina slučajno, ali ni to nije upalilo. Utek'o i on. Što je s današnjim muškarcima?! Nemam pojma.
http://www.youtube.com/watch?v=39Csi9PEncI

Odgovoriše me od dormeo memory te nakon dugotrajnog proučavanja po netu, odlučila sam biti najbolja u krevetu. Pošto se u mom gradu nalazi salon takvih madraca, mala družina, moja prijateljica, njena obitelj i ja krenusmo u razgledavanje tih madraca s opasnom namjerom da izaberemo najbolji. Salon je bio prazan, što se kasnije pokazalo sasvim razumljivim, tako da se prodavačica mogla posvetiti samo nama. Odmah na početku su nam sve iluzije bile razbijene.. Nema madraca za oko 2.000 kn. Hm.. Već me lagano oblio hladan znoj. Ali simpatična prodavačica nam ponudi najjeftiniji koji imaju, 2.800 kn koji nije loš ali.. Za razliku od recimo.. I posjedne ona mene na jedan madrac, moram priznati da je super, i veli taj je upravo za vas stvoren, preko 5.000 kn ali s popustom dođe 4.600. Momentalno sam se srušila na taj krevet. Počeli smo se pogledavati u čudu, uporno tražeći jeftiniji model i došli do jednog.. Vauuu.. San. Sjedeći, počela sam veselo poskakivati na njemu.. I nakon nekoliko trenutaka čujem u daljini cijenu tog prekrasnog madraca.. Dok mi je mozak primao informaciju, pogledah prijateljičinog muža širom razrogačenih očiju te zajapurenog lica, čujem visokofrekventno smijanje moje prijateljice i shvatih u trenutku da taj madrac nikad neću imati. 14.000 kn!! Ali s popustom je.. Isključila sam se u sekundi te pokošeno legla. Tog trenutka mi je svašta letjelo, preletavalo, zujalo glavom.. Koja sam ja kokoš! Odakle mi uopće ideja da mogu biti najbolja u krevetu? Tko to može uopće kupiti? Što je ovo? Jel oni znaju kolika mi je plaća? Nisu normalni.. Ležala sam nekoliko minuta nepomično na tom madracu dok nisam počela registrirati zvukove oko sebe.. Naravno uz madrac ide podnica koja je 1.000 kn a pošto vam trebaju dvije, 2.000 kn ali s popustom.. Otvorih samo lijevo oko, malo se pridignuvši da vidim jesu li možda podnice pozlaćene.. Nisu. Baš čudno. Ali ni to nije sve. Uz madrac ide i jastuk. Nismo ni sumnjali.. I to nekoliko varijanti.. Ako spavate na lijevom boku, desnom boku, trbuhu ili leđima.. Svaki komad je 1.000 kn ali s popustom.. Aaaaaa.. Počela sam napokon disati i zaključih.. Pošto još nisam ni našla momčića koji će također koristiti taj madrac, najbolje da uzmem sve 4 varijante jastuka za svaki slučaj jer tko zna kako taj superman spava. Eto. Moramo još dobro razmisliti. Izašli  smo šutke iz salona i nismo progovorili 5 minuta ni riječi, od šoka.. Eee.. Nekad smo imali madrace na kojima je pisalo samo jogi. Da li su bili prešani, sprešani, antialergijski, antibakterijski, antiteroristički..  Ne znam ali spavala sam sasvim dobro na njima. I sad ti budi najbolja u krevetu?!
http://www.youtube.com/watch?v=pVESzTCqc50&feature=related