RAZMIŠLJANJA JEDNE VODENJAČICE

Ovo hladno vrijeme me ponijelo da pišem tužno. Ne trebam ni naglašavati zašto ali baš sam odlučila ofarbati spavaću sobu. Prije nekoliko godina sam to učinila sama i sad snosim posljedice tog čina. Treba skidanje mojih rukotvorina, čuda gletanja i tako to, te odlučih pronaći profesionalca. U depresiji sam od početka moje potrage. Počeli stizati profići- pituri, mjerkanja sa svih strana.. Sobe. Započelo premjeravanje kao da rade u Nasi. Metri, pomične mjerke, oduzimanja, zbrajanja, kosinusi, sinusi.. Samo sam čekala da izvade iz džepa logaritamske tablice. Zid 47, 15 m2! Napokon dobih prvu ponudu. Na tu cifru samo podignuh obrve. Nemala cifra. Prvi pitur-  mjeritelj mi je velikodušno odbio tih 0.15 kvadrata k'o za mene, zaokružio cifru tako da je cijena odmah pala 46 kn. Hm.. Pa plus mrežice, ljepila, čuda toga te ekstra boja.. I onako usput pitam a koliko bi vi to dugo farbali. Veli momak mrtvo, hladno 7 dana, ne može kraće. Hahahaha.. Očito je gledao Murphy Brown. Odgovorih samo da ga uopće ne mislim prijavljivati za plaćanje vode dok mi ofarba sobu. Jedan od potencijalnih pitura bio je i penzić po preporuci. Uzlepršao je živahno u stan, bacio pogled na sobu, zasjeo u fotelju i lijepo se raskomotio. Popio kafe, sok, zapalio koju (šteku) uz komentiranje skupoće svih drugih majstora i počeo računati naglašavajući kako je vrlo jeftin za razliku od ostalih. Njegova cifra je naravno premašila prethodne. Začuđeno sam zaključila da moja plaća ne bi bila dostatna za farbanje dvaju soba po njegovim cijenama. Složio se on mojom konstatacijom.. Da, da, sve je skupo ali on je jako kvalitetan! A pošto je vrlo kvalitetan, radi temeljito, njemu za sobu ne bi bilo dosta 7 dana. Shvatih da tog penzića ne bih trebala samo prijaviti samo za vodu, nego i za prebivalište! Eh. Ako ništa, barem sam se naslušala svega i svačega. Atomska fizika?! Ma da. Što je to u usporedbi s farbanjem jedne sobe cca 12 m2. Do sada sam mislila da ta soba i nije baš velika.
 http://www.youtube.com/watch?v=4nmz6RX9gUQ

Treba li neke stvari prešutjeti? Ponekad i da.. Ali pitam se zašto? Prešućivanjem nekih stvari koje su nas povrijedile zapravo želimo zaštiti sebe. To? Da, da. Ono.. Baš sam kul, super mi je i neka mi je. Nikad ne priznati da si slab?! Hm.. Ali povrijeđena sam. Priznajem. A onima koji su me povrijedili.. Kukavički, nezrelo, razmišljajući samo o sebi poručujem da ubuduće  prije nego što nepromišljeno i površno lupetaju svakojake gluposti koje uopće ni ne misle, da se ljudima, njihovim osjećajima ne bi smjeli poigravati. U konačnici, takvi ostaju sami.
Riblja čorba „Ostani đubre do kraja“? A ne. To ipak ne bih bila ja..
Optimistički naprijed.
 http://www.youtube.com/watch?v=VlljlyGhBrs

Započeti ću sa svojom tužnom pričom. Ovih godina profil mi je otvoren 48 i pol puta. Ova polovica je zato što sumnjam da me isti lik otvorio dva puta s dva različita nicka, jednom 2004. a jednom neki dan. S tom pričom sam vas već upoznala. Znam, znam, dosta su me otvarali. Dobila sam čak šezdesetdvije poruke a od toga 33 su od iskrica. com. Najdražu dobivenu poruku sam isprintala te je držim iznad ekrana kompa, poslana je 14. 02. 2005. u 13 h i 13 min. Glasi : “Baš si simpa!“ Ah, kako romantično. Ukrasila sam je srcima.. Pogledam je uvijek kad mi je teško. Najčešće su poruke koje dobivah u stilu nije ni čudo da si sama a najviše me potresla „ Jesi li guska ili se samo praviš guska.“ Nakon nje sam plakala 58 sati i 21 minutu. Ali ne treba odustati, treba se nadati da će naići taj netko. Kad posumnjam u to, pustim si emisiju o tome kako su se dvoje na Iskrici upoznali i oženili snimljenu prije nekoliko godina. Sve ovo pišem jer ipak ima dobrih ljudi. Hvala osobi koja mi je ponudila bespovratno darovati 100 kn u ime ljubavi. Prekrasno. Istina, fali mi još 15 kuna. Da. Socijalna, emotivna, etička, filozofska, religijska, logička, ekonomska, fizička, povijesna, geografska, likovna, zdravstvena, glazbena neosjetljivost je uzela maha u našem društvu i postala skoro neizdrživa. Ponekad sam tužna zbog toga ali ova današnja poruka mi je vratila vjeru u ljude.. I kao obično za kraj jubitu link. Moram i njega malo objasniti. Linkovi koje puštam su pomno odabrani. Neki puste link s muzikom gdje se svi deru i viču, ništa ih ne mogu razumjeti dok misle da pjevaju, mašu glavama i uvijek se bojim da ne zarade trzajnu povredu vrata. Uznemirim se zbog toga.. Ovaj link je sofisticirane koreografije, scenografije, mode i dizajna. Prigodan ususret Valentinovu kojeg štujemo još od davnih vremena prapraprabaka.. U mojoj obitelji je tradicija da se tog dana, 14. 02., sa svima koje sretnemo, rukujemo.
PS. E da.. A svi oni koji vele da im je profil otvoren nekoliko desetaka tisuća puta.. Moja prijateljica i ja smo neki dan zaključile da je to naprosto nemoguće ako je moj profil za sve ove godine otvoren 49 puta. Inače, ona je jedna od sretnica koje su se udale. A nije čak ni trebala svirati harfu.. 
    http://www.youtube.com/watch?v=Szavq0lrFtg

Situacija je vrlo ozbiljna. Hitno mi treba posuditi 115 kuna. Vratiti ću vam drugi mjesec ako dobijem plaću. Ovako stvari stoje.. Čini mi se da mi danas otvorio profil isti tip koji me pogledao 13. 10. 2004. u 19 h i 28 minuta. Ovaj današnji lik mi jako „baca“ na tog iz 2004. Novci mi trebaju da uzmem premium usluge, da kupim njegov profil da se uvjerim  je to zaista tako i time potvrdim ili odagnam sve sumnje. Hm.. Tko zna da li su nevidljivost i lebdenje gratis u toj cijeni.. Da. Znate li vi uopće koliko se mučim sve ove godine zašto me je otvorio a nije se javio?! Pomozite. Uz ovo naravno ide prigodan jubitu link..
 http://www.youtube.com/watch?v=kdU9fBOI3_U

Naprosto fascinirana svime što vidim na webiću, brzo se i ja uhvatila malo pisanja. Naravno, ne mogu biti tako inventivna ali mora netko biti i prosječno dosadan. Upravo me neki momčić obavijestio da uopće nisam ništa posebno i da sam kao sve ostale na Iskrici… Pa to volim. Htio me je uvrijediti a ni ne zna da mi je zapravo dao kompliment. Lijepo je biti prosječan. Po ničemu ne odudaraš. Ionako pravila što je normalno, određuje većina, znači i ja. Baš super. Zapravo, nisam htjela pisati o svojoj prosječnosti jer je ona evidentna. Tema je.. Eh. Zaboravih sad što sam mislila ali znam da je baš bilo jako pametno i interesantno. Inače, današnji horoskop mi veli da ću biti nemirna i nervozna ali kad mjesec uđe u polje riba, situacija će se promijeniti. Te ribe su mi uvijek bile sumnjive. Prije dvadesetak godina mi se jako sviđao jedan momak koji me nije ni zamijetio. Tko zna da li on večeras gleda „Poslovni klub“? Nikad to neću saznati.. Ovo se zove dobar weblog. Napeta radnja čitatelje naprosto ostavlja bez daha do samog kraja..
Jedina mana mu je što nema foto ali zato ima link za jubitu. To naučih.  
http://www.youtube.com/watch?v=CIDqbg7OBbg

Jako sam vrijedna. Usisavanje, pauza, pauza, primanje čestika, pauza s odmorom.. Kad će pokloni?! Primam čak anonimne donacije :)
http://www.youtube.com/watch?v=4IK2KLk-hoE

Čitajući webiće ovdje, shvatila sam da sam prava dosadnjakovićka. Uopće nisam inventivna i sad bi nešto filozofirala.. Sličice ili jubitu i dosta. Međutim, to je jače od mene.. Pošto moram hitno nabaviti novi madrac za krevet, razmišljam intenzivno o dormeo memory. Kad sam to spomenula neki dan, počeli su mi se smijati da će taj madrac zapamtiti onog koji legne prvi i onda nema dalje. Hm.. Madrac koji pamti? Uf. Ali svejedno pročitah karakteristike.. Wauuu.. Čudo od madraca. Mijenja karakteristike ovisno o temperaturi, antialergijski, antibakterijski, ublažava bolove, poboljšava cirkulaciju, daje potporu tijelu.. Ma da ni ne nabrajam dalje. Trideset dana probnog rada?! Moram to imati! A čim se dočepam prvog koji će leći na njega osim mene, gotov je. Madrac pamti a u recesiji nema bespotrebnih investicija.. Kao što je kupovina novog dormea, recimo. Jedino ako bude dovoljno brz i utekne u prvih trideset dana probnog rada, madraca, mislim. Bojim se da će taj dormeo malo poseniliti jer neće imati koga pamtiti osim mene. Joj. A da, dosadnjakovićka… Tko o čemu, ja po svome.
Samo za njega kojeg čekam..
http://www.youtube.com/watch?v=xsHAWQQCiZ0

I tako brojeći godine provedene ovdje na Iskrici, zaključih da je moja misija očito mission impossibile. Nisam se udala! Moj cilj je oduvijek bio udaja, te još u mlađahnim danima sam počela skupljati dotu. Lijepo imam raznoraznih vezenih stolnjaka, zavjesa, raznih štrikanih tabletića, podmetača, posteljine, bešteka, kristala, servisa za jelo, deka, popluna, jastuka i svašta još… Pun sedmerokrilni ormar. Kako nikako da naiđe taj neki koji bi me oženio, preostalo mi je jedino da redovito mijenjam razna sredstva protiv moljaca i čekam.. Eh. Uvijek me uhvati depresija u tim trenucima. I dok čekam a još ne znam kakav će to momčić naići, osim u dotu odlučila sam investirati u sebe da budem spremna. Davnih dana, bojim se da se broje i desetljeća, upisala sam tečaj kuhanja, vezenja, štrikanja i pletenja. Usputno sam savladavala i ostale kućanske poslove ( fenomenalno peglam i perem prozore) ali ne da nije bilo govora o udaji, nije bilo nigdje potencijalnog dečka a kamoli muža, počeo me nagrizati crv sumnje možda to nije dosta. Tako da sam nastavila svoju udavačku naobrazbu. Završila sam tečajeve za unutrašnju dekoraciju, aranžiranje cvijeća, lončarstva, slikanja, lijepog govorenja i pisanja.. Kako ni to nije upalilo, krenuh dalje. Učila sam svašta.. I za manikira, pedikera, frizera, vizažista, stilista, soboslikara da tog budućeg zadivim svojim znanjem i vještinama.. Čak sam uspješno savladala i erotsku masažu! Morala sam biti spremna u svemu ugoditi tom pravom.. Ali ništa. Onda shvatih da možda imam previše tradicionalan pristup pa sam počela letjeti balonom, skakati padobranom, roniti na dah i bez daha, skijati, čak se okušala u skijaškim letovima. Nitko me nije zamijetio a toliko sam se trudila. Učlanila se i u raznorazne klubove, sudjelovala u raznim humanitarnim akcijama, član sam Greenpeacea, liječnika i svih ostalih bez granica, pridruženi član akcije spašavanja tuljana i da ne nabrajam dalje jer toga ima jako puno. Trenutno pohađam tečaj japanskog jezika, tai chi, jiu jitsu i shiatsu. Pa ako i nakon toga nikog ne zadivim.. Onda ću upisati tečaj pjevanja. Inače pjevam jako dobro ali malo usavršavanje nije na odmet. Za svoju dušu zasviram harfu. Naučih i to čekajući.. Što reći? Uopće ne znam gdje je zapelo?! Ah.. Neću odustati. Još koju godinu ću tipkati ovdje na Iskrici.. Možda nađem nekog. Da. 
Valjda ćete i vi, kao što su i moja obitelj, prijatelji, poznanici te svi ostali, dati podršku da ustrajem u svom naumu i bodriti me..
Nadam se da ću uz zvuke ove prekrasne pjesme jednom krenuti prema oltaru..
 http://www.youtube.com/watch?v=hnjMV99-d24

http://www.youtube.com/watch?v=FafLnokzeNo

Pošto ionako samo trkeljam.. Bolje mi je da mučin.
http://www.youtube.com/watch?v=Bkwn6tihv2A

Godinama sam već ovdje, jedna od vas. Ni previše pametna, ni lijepa.. Ništa posebno. Ispodprosječna? Prosječna?! Može biti. Ne zanosim se ja previše. To sada ionako nije bitno tko i što sam. Ono što trenutno osjećam je razočaranje.. Čuđenje.. Nevjericu?! Vjerojatno mix svega po malo. Ali nije prvi puta da se ja tako osjećam. Ni prvi, ni zadnji, pretpostavljam. Obično sam izabirala onu:" Šutnja je zlato." Ali gdje to vodi?! Nigdje.. Ovaj sajt je zamišljen za druženje i upoznavanje novih, zanimljivih, egzotičnih, pametnih, dosadnih, interesantnih, duhovitih, razočaranih, sretnih, očajnih... LJUDI! Nekad, sada mi se čini, davno sam jedva čekala doći malo na weblog, nasmijati, našaliti, opustiti se.. A sada?! Sada samo "gledam gdje su vrata!" Ta silna negativna energija, vrijeđanja, otvorena nemoralna pljuvačnica svega i svakoga, narušavanja privatnosti, svega sličnog je u najmanju ruku degutantna. Šutnjom sam izabrala da mi neki, meni strani ljudi diktiraju trenutno raspoloženje, rastužuju me kao čovjeka, vrijeđaju dostojanstvo svakog od nas ovdje prisutnog. Ma možete i mene vrijeđati, nema problema, razvlačiti kao žvakaću gumu.. Ali ne treba zaboraviti da se i vama može desiti slično. Uvijek se držim one:" Ne čini drugom ono što ne želiš da netko drugi tebi čini". Ja jesam idealista u duši, naivna ali mislim da prvo treba počistiti ispred svojih vrata i onda krenuti čistiti dalje.
 
http://www.youtube.com/watch?v=VznoAJJeq6w&feature=related

Volim Te,
volim Te jedini.
Ne znam koji si.
Svaki dan drugi si.
Ali volim Te,
volim Te jedini.
Molim Te javi se.
   Tebi kojeg čekam...
http://www.youtube.com/watch?v=XxoBaEQGMPo

Sve moje značajnije životne simpatije su svjetlooki. Možda je tu problem? Ovako, moja zelenooka bivša simpatija ljetuje na Pagu a plavooka veli da će biti na Lošinju i da dođem. E sad, Pag. Već sam se zamislila na Zrću kako plešem na jednoj od ludih zabava, po potrebi bacam gornji dio kupaćeg kostima i samo u tangicama zadivljujem mnoštvo radom svojim trbušnih mišića. Prizor za pamćenje! S druge strane.. Plavo je plavo. Plavo mi paše uz boju kupaćeg kostima što nije zanemariv podatak. Pa tu su romantične šetnje borovom šumom dobrom za asmatičare. Da. Plavo ili zeleno?! Romantična šetnja ili ludi provod? Zapravo zašto bih se ja bazirala samo na tim otocima. Recimo.. Brač, Hvar.. Korčula. Ah, da. Plavooki s Korčule. A mogla sam gledati tog plavookog kako ponosno izvodi morešku pri čemu ja ushićeno plješćem. E, gdje mi je pamet bila?! U sekundi mi misli odoše i na još neke svjetlooke otoke. Gdje bi me sad to odvelo ali sigurna sam da ih ima. Ma.. Ja ne znam da li ja zračim nekom energijom, sjajim, bliještim da su ti svjetlooki zbog opravdanog straha za svoj vid utekli. Svijetle oči su jako osjetljive. Kažu tako. Ali ipak.. Zar se nije baš niti jedan mogao žrtvovati? Eh. Pošto sam u osjećajno- ženstvenoj fazi, teško uopće pišem, potresena razmišljanjima i dilemama ali svejedno nisam zaboravila na muziku. Mislim da je ipak vrijeme za tamnooke.
      Tebi kojeg čekam... . 
http://www.youtube.com/watch?v=uc9hnPMPxwE&feature=related

  http://www.youtube.com/watch?v=7Gu8imzJJWM
Ah. Nema osmijeha... Ne spavam.. Svako jutro što me budi.. Bez tebe..
Boli me..

Ako je premijer odlučio da je vrijeme za novi početak u svojoj 56- toj godini onda uopće nije bilo dileme niti za mene. I ja sam odlučila isto, vrijeme je za promjene. Drastične i to još danas. Neko veče veli meni zen da za mene ima nade jedino ako me neki arheolog iskopa?! Uf. Skoro da i je tako. Ali ipak sada već bivši premijer i ja krećemo u novi život. Za njega ne znam ali moja promjena će se odnositi na Iskricu. Od sada nema više haha i hehe nego samo jedan damski smajlić. Pri tipkanju isključivo slušam klasičnu glazbu. Trenutno mi sobu ispunjavaju zvuci "Uspavane ljepotice" od Čajkovskog, koja kao da je pisana za mene. Nema više tipkanja u termočarapama, felpici i trenirci. A ne, ne. Čipkasti crni seksi veš preko kojeg je decentno blještava crna majica te svilena suknja dezenirana smeđozlatnim cvjetovima, čija boja odgovara sjenilu na kapcima u tim tonovima, koja ističu svu toplinu i dubinu očiju.  Shvatili ste.. Potpuni makeup. Naravno crveni ruž na ustima odgovara i boji laka na noktima. Od sada tipkam vrlo sporo i vrlo nježno, ženstveno. Moram paziti i na lak, znate. Frizura, savršena, potpomognuta trovremenskim taftom koji je održava upravo takvom savršenom jer ushićeno zamahivanje glave u taktu muzike bi je moglo i pokvariti. Kožne sandale, kožna torba je pri ruci tako da mogu, kada me neki momčić očaran sa mnom nazove, u trku izletjeti na tu kafe!! Ne moram naglašavati da se radi o markiranim i visokodizajniranim kolekcijama. A bojim se da ću pribjeći i poeziji. Mislim da sam oduvijek bila poetski tip i da je to skriveno duboko u meni i da je vrijeme da izađe na površinu u punom sjaju. Recimo.."Šapćem tvoje ime, milujući te poput lahora.." Aha. A još kad naučim stavljati foto?! Srca, srca, srca! Srca probodena s jednom, dvije, tri ili više strelica. Srca koja krvare.. Razna srca. I webići bi mogli biti onako neodređeni, zagonetni, nabijeni senzualnošću.. Kao "Samo za Tebe.." ili "Jedini" ili pak "Ti.." i uz to obavezan link jubitu muzike pa nek' se svatko tko želi i pronađe u tome. Plan mi je super. Znam. I odmah prelazim s riječi na djelo.
                 Tebi kojeg čekam.. 
  http://www.youtube.com/watch?v=L2b5IpkYH2w