True story

Dotakni život. Želiš li upoznati život u svemu što on jest, dotakni tek rođeno dijete, osjeti njegovu nazaštićenu mekoću. Dotakni bolesne. Dotakni stare. Dotakni mrtve. Nemoj se dijeliti ni od koga.
Prihvati dječju ruku, povjerljivu, željnu da je vodiš. Prihvati ruku mladog čovjeka, samosvjesnog i brižnog. Prihvati majčinsku ruku koja je vazda pripravna i brižna, vazda mirna.
Prihvati ruku čovjeka u punoj životnoj snazi. Osjeti njegovu snagu i skrbnost. Prihvati onemoćalu ruku bolesnika, i onog vedrog, i onog očajnog. I onoga posve otuplelog.
Prihvati ruku starca, klonulu i osamljenu. Ruku u kojoj je još toliko životnosti, životnosti kojoj ne dostaje snage. Uzdrhtalu od životnih napora. I od strpljenja i od čežnje.
Osjeti ruku umrloga, zauvijek zaustavljenu. Zaustavljenu i nakon dobrote, i nakon mnogo dana nemara i samodostatnosti. Osjeti nevini i bezazleni djetinji miris.
Osjeti trpki miris znoja čovjeka predana naporu za dobro svojih. Osjeti miris bolesnoga, sputanog svojom mukom. Osjeti miris života i smrti.
Poslušaj glas malenog djeteta koje tepajući ulazi u svijet. Glas zaigranog djeteta koje svoj život ispunja bez ostataka.
Poslušaj zbunjene koji svoju nesigurnost nastoje zakriti podjednako i žustrinom i odmjerenošću svog govora.
Poslušaj govor gnjevnih i nezadovoljnih koji se osjećaju zatočenicima života. Govor ravnodušnih kojima ni do čega nije stalo.
Poslušaj govor vedrih i zahvalnih koji svojom tankoćutnošću uvijek pronalaze dobro.
Poslušaj govor onih koji su zamakli u poznu životnu dob, koji su naučili životu uvijek davati ono što je od njih, ne pitajući pretjerano za uzvrat.
Poslušaj govor onih čiji glas trne i sažima se u svega nekoliko riječi, riječi koje se ne umiju doreći.
Dotakni život. Dotakni ga duhom i tijelom. Čitavim svojim bićem. Kroz dodir ćeš osjetiti život. Postati živ.
Dotakni život. Ti si njegov dio. On se preljeva kroz tebe  Nemoj zaustaviti, nemoj nepotrebno uznemiriti njegov tok...
S. Lice

Pričat će ti jednom, možda, 
kako sam ja bio štošta,  
pile moje pače moje malo.
 
Mudrovat će badavani, 
kad me nema da se branim,
jer da sam blizu ne bi im se dalo.
 
Pričat će ti o plovidbi 
ti što nisu sidro digli, 
šta sam za njih neg' ukleta šajka.
 
Tvrdit će sa čudnim sjajem  
da sam drhtao pred zmajem,
jer vidili su oni to iz prikrajka.
 
Al' ti slutiš otkud bore,  
trunje se u oku diglo, 
olujno je tamo gore
gde nas nije puno stiglo...
 
Znam da sanjaš more sveća 
i korake po tom doku,
jer ti si tamo bio u mom oku.
 
Pričat će ti jednom svašta,
jer boljima se teško prašta, 
pile moje pače moje malo..."
 

 
Tako je dobro znati da smo uvijek zajedno.
Da uvijek idemo zajedno.
Počesto ne mogu razaznati:
ispisuješ li ti moj život svojim imenom
ili se moj život upisuje u tvoje ime?
Ma kako bilo, slutim da tvoja ljubav ispisuje moje dane.
Da, vječnost je vremenu dala zavjet podudarnosti
i zbog toga ne posustaje u vjernosti i ustrajnosti.
Dogodi se katkada da moj put ne razumije tvoj.
No, i tada te gledam,
tvoju blizinu osjećam,
licem u lice.
Dušom u duši.
Tvoja prisutnost nikada ne kopni u meni.
Ti si moj dah.
Dah koji me svega prožima.
I mada su čovjekovi dani prah koji se lako rasipa,
svi stanu u istu posudu.
U posudu blaženstava.
Život je za mene zahvalnost što sam te susreo.
Sve izvan zahvalnosti biva mi nestvarno.
Zanesen sam tvojim povjerenjem.
Koračam s tobom na valovima vremena,
na valovima koje ista vječnost udomljuje.
S puta kojim idem s tobom nema odlaska.
Čudo ljubavi vazda me vodi ususret tebi.
Hvala ti što mi daješ da budem čovjek.
Čovjek za tebe
 
 
 
***
Nemam ni riječi ni suza koje bi te mogle zamijeniti.
Otišla si anđele a nismo se ni pozdravili.
Do susreta u vječnosti dušo,

 
1) Odmakao sam se od ruba ceste, bacio pogled na moju punicu i sletio u kanal.  2) Nakon razvoda od moga supruga svako općenje preuzeo je moj odvjetnik.  3) Između ostalog, prije moje prve prometne nezgode i nakon moje zadnje prometne nezgode nisam imao nikakvih prometnih nezgoda.  4) Pješak je odjednom sišao sa nogostupa i bez riječi nestao ispod mog vozila...  5) Morala sam ispuniti toliko obrazaca da bi mi skoro bilo draže da moj dragi suprug uopće nije preminuo...  6) Na nekim mjestima je u međuvremenu pao snijeg. Cesta je stoga  mjestimično bila stvarno klizava. Pokušao sam zakočiti. Borio sam se koliko god sam mogao ali nije pomoglo. Udario sam u ogradu i postao bez svjestan. Tu je bio kraj mojoj svijesti.  7) Pregazio sam čovjeka. On je priznao svoju krivicu pošto mu se to već jednom dogodilo...  8) Na kraju sam živaca i borim se sa teškim kastritisom.  9) Kada sam došao kući greškom sam skrenuo na pogrešni kolni prilaz i udario u drvo koje na tom mjestu kod mene ne stoji.  10) Ne znam tko mi je ukrao novčanik obzirom da nitko od moje rodbine nije bio u blizini.  11) Izašao sam na cestu, od jednom je i slijeva i zdesna naišlo puno vozila, nisam znao kuda bi i tada su me udarili sa svih strana.  12) Vaši argumenti su stvarno slabi. Za takve mučke izgovore morate tražiti veću budalu, a to teško da ćete naći.  13) Policijsko vozilo mi je dalo signal da se zaustavim. Ja sam našao stup i zaustavio se.  14) Pješak očito nije znao u kojem pravcu bi išao, pa sam ga pregazio.  15) Danas Vam pišem prvi i posljednji put i ako mi ne odgovorite opet ću Vam pisati.  16) Moj sin nije srušio tu ženu. On je samo pokraj nje prošao a ona je od propuha pala.  17) Prihoda od uzgoja stoke više nemamo. Sa smrću moga supruga sva stoka je otišla sa imanja.  18) Kada sam htio stati na kočnicu, iste više nije bilo.  19) Nije mi potrebno životno osiguranje. Želim da svi budu stvarno tužni kada umrem.  20) Moje vozilo je jednostavno samo išlo ravno, što u zavoju neminovno vodi do slijetanja s ceste.  21) Vozio sam unazad niz strmu cestu, probio sam ogradu i udario u kuću. Jednostavno se nisam mogao sjetiti gdje je kočnica.  22) Naša vozila su se sudarila točno u trenutku kada su se srela.  23) Sve račune koje dobijem ne platim odmah jer zato nemam novaca nego ih ubacim u veliki bubanj iz kojega početkom svakog mjeseca povezanih očiju izvučem tri koja tada platim. Molim Vas da se strpite dok Vas ne pogodi sreća.  24) Na žalost je moj otac podlegao svojoj strašću za lovom, zamijenili su ga sa divljom svinjom i upucali ga.  25) Odmah nakon smrti moga supruga postala sam udovica.  26) Udario sam sa svojim vozilom o cestovni odbojnik, okrenuo sam se na krov i tada sam izgubio kontrolu nad vozilom.  27) Na raskrižju sam imao nepredviđeni napad daltonizma.  28) Drugo vozilo je udarilo u moje bez da mi prethodno najavi svoju namjeru.  29) Velikom brzinom mi se približavao rasvjetni stup. Pokušao sam ga cik-cak vožnjom izbjeći ali me je svejedno pogodio u hladnjak.  30) I prije nego što sam ga udario bio sam uvjeren da taj starac nikada neće stići na drugu stranu ulice.  31) Nevidljivo vozilo je došlo niotkud, udarilo u mene i nestalo bez traga.   32) Nakon što sam navršio četrdeset godina, zaspao sam za volanom.  33) Cijeli dan sam kupovao biljke. Kada sam došao do križanja odjednom mi je izrastao grm pred očima pa nisam vidio drugo vozilo.  34) Kada sam htio udariti muhu dohvatio sam rasvjetni stup.  35) Vidio sam kako njegovo tužno lice polako prelijeće ispred mene prije nego što mi je gospodin pao na krov...  36) Vozio sam se normalno cestom kada sam osjetio potrebu da idem na WC. Zaustavio sam se uz rub i krenuo u obližnji grm. Kada sam skinuo hlače protivnik me je od pozadi udario bagerom.
 
 

 
Kad prođe ova neobična mjesečina
koja je prevalila daleki put od mene do tebe,
plašljivo obojena srebrom,
kad odleti drhtava ptica koja živi od topline
moje ruke, i još me osvaja,
sitnim koracima približava nebo
mojim otvorenim očima,
kad prođe ovo sporo i teško ljeto
vezano svojim remenom za jesen,
kad stanu svi satovi koji su otkucavali
opojne i bujne vrtove
poslije tople kiše,
kada sve prođe,
pretvorit ću se u zrna pijeska što ga nosi vjetar
prema središtu usamljene zvijezde
bit ću voda koja ispire šljunak
i od toga postaje mutna
i umorna,
bit ću prazan trg sa sjenom nečijih stopa
stablo obraslo šutljivim bršljanom što vene,
samo sjećanje na samog sebe,
u času umiranja,
jednostavna riječ zaboravljena u grlu
nikad izgovorena,
pokušaj smiješka koji se hrani
podnebljem jedne pjesme,
koju nisam znao ispjevati
ni proživjeti...
 
 
In memoriam dragom bratiću Josipu, jedinoj istinskoj glazbenoj legendi Virovitice (*1958.+2008.)

Zamišljam da sam se povukao na osamljeno mjesto
Da uživam blagodat samoće,
Jer samoća je vrijeme
Kad vidim stvari onakve kakve jesu.
Što su to male stvari u životu
Koje je manjak samoće preuveličao?...
Što je uistinu veliko
Za što nalazim malo vremena?...
Samoća je vrijeme kad se stvaraju odluke.
Koje odluke moram donijeti...
Ili preispitati...
U ovom kritičnom vremenu svog života?
Sada odlučujem kakav će biti moj dan:
Hoće li to biti dan rada?
Nabrajam stvari koje bi stvarno želio napraviti...
Hoće li to biti dan kad sam jednostavno tu
-a da se ne trudim da nešto postignem,
da nešto učinim,skupim ili posjedujem,
nego jednostavno da budem'
Moj život neće donijeti ploda
Ne budem li naučio vještinu ležati na ugaru,
Vještinu da stvaralački “potrošim” vrijeme.
I stoga odlučujem koliko ću vremena posvetiti igri...
Zanimanju bez svrhe i neproduktivnim interesima...
Šutnji... prisnosti... odmoru....
I pitam se što ću danas kušati...
I dirati... i mirisati...
I slušati... i gledati...
 
A. de Mello

U rodilištu razgovaraju dva novorođenčeta.
 Dečkić pogleda curicu i ponosno joj kaže: "Dečko sam."
"Kako znaš?" pita ga curica, na što joj dečkić odgovori:
"Pričekajmo da sestra ode van, pa ću ti pokazat."
Kad je medicinska sestra otišla, dječačić povuče plahticu, digne nožice u zrak i kaže:
"Vidi, plave čarapice!"

" Nisan tija. To je bilo samo par aseva van terena. I nije trajalo ni dvi godine. Malo san je felša slučajno i odigrali smo par partija. Nisan ni reket slomija. A ti znaš lipa moja Tanja da san ja najbolje partije odigra s tebon i najjače aseve zabija tebi. Ona je bila samo za onako, ka dvoranski turnir. Nisan joj ni platija puno.Volin te, oprosti mi, neću nikad više igrati pod drugon zastavon i za druge sponzore, pardon, sponzoruše.Ža mi je, gore nego da san od Beckera izgubija s tri boda prednosti.Kajen se, neću više. Oprosti, ako ne zbog mene, ono zbog judi koji me popriko gledaju, ka da san izgubija meč od Koubeka.Tvoj Goran."

This is the first blog after server shutdown! ;)

Upravo se treslo maloprije :((

Ako želite pogledati nešto posve drugačije i proširiti vidike preporučujem pogledati dokumentarac 'Zeitgeist' .
Napomena: sadržaj ovog filma mogao bi biti neprimjeren konzervativnim osobama koje slijepo prihvaćaju vjerske i političke dogme, koji su navikli da im se sve servira i ne znaju razmišljati svojom glavom.
Film ne možete posuditi u videoteci, možete ga potražiti na internetu, odnosno u njegovoj 'sivoj' zoni.
Trailer: http://www.youtube.com/watch?v=XLwn_QN_ICs
Službena stranica gdje se spomenuti film u cijelosti može online pogledati je http://zeitgeistmovie.com/ 

Osoba A: Ja sam Ivo Sanader
Osoba B: Ja sam Davor Butković
Osoba C: Ja sam Mislav Bago

Ljudskom je srcu povjereno da bude spilja u koju se može skloniti sve ono najkrhkije i najdragocjenije, sve ono čemu nemarnost i grubost svijeta lako mogu nauditi. Povjereno mu je da bude prostor u kojemu se osposobljavamo i osnažujemo za zahtjevnosti i nježnosti života.
Ljudskom je srcu povjereno da bude spilja u koju će se skloniti, spilja koja će prigrliti sve ljubljene, zakriliti ih u njihovim potrebama i podariti im krila za smioniji let. Povjereno mu je da skrbi o plemenitosti ljudskih dodira i odnosa.
Da nastoji da se nitko ne nađe povrijeđenim u onom najosobnijem. Nađe li se tko ipak povrijeđenim, ljudskom je srcu darovana moć da, koliko je to moguće, povije i zacijeli njegovu ranu, pa i onu najdublju, duboku kao čovjekova duša.
 
S. Lice

Ne možemo sve razumjeti. Ne možemo sve izraziti ni riječima ni slikama. Ne možemo razgoliti bit stvari, pojava i događaja, ni lica koje susrećemo. Ne možemo mnogo toga. Konačni smo i prolazni, i uvijek negdje iz prikrajka strašljivi, čak i podli i zli. Ali radost postojanja, dar života, čini nas vedrijima, nuka nas na smijeh, na ruku darivanja i utjehe, na poljubac mira i ljubavi. I poslije svih naših napora, jedino mirna misao, opuštene ruke, očekivanje Neba, daju slutnju smisla naše egzistencije. Jedino tajna daje utjehu.
Tajna Božjeg dolaska među ljude – koju kršćani slave kao Božje postajanje čovjekom – mijenja perspektivu ljudskih traganja i trgovanja za sretnim životom. Tajna Boga u Isusu iz Nazareta nije tamna. Ona je tajna svjetla, slobode, istine i ljubavi. Bog u Isusu Kristu ulazi u dijalog s čovjekom bez uvjeta, trikova, prevara, hvalisanja, nasilja, bez ljeporječivosti, poluistina i koristoljubiva zavođenja.Jedna jedina riječ, jednostavna, ozdravljujuća, spasonosna, biva nam darovana, izručena kao osoba – Isus.