Cuspajz u glavi

Eto, došao je i taj dan.. Opraštam se od bloga i Iskrice zbog nekih privatnih stvari. Ne volim rastanke, pa ono, sretan vam svima Božić i Nova godina.
Pozdrav!

Mora da je netko iskopao golemu rupu u njihovim glavama. Da, gledala sam predstavu "I drvo je bilo sretno". Ok je.. I srela sam tu ženu koja glumi kod doktora, pa ju upitah neke stvari. Sjaj u očima je dokazivao da je ponosna što ju je netko prepoznao, što uopće netko gleda njen trud na toj maloj pozornici koja noj vjerojatno znači isto što i meni moj posao.
Život je kratak, a ja ga jednostavno skratih još više. Možda je sudbina, možda sam ja kriva, al ipak mi ostaje još 36 500 dana života.. iliti 10 jebenih godina. Nije strašno. Nisam u bedu, samo se nadam da ću ispuniti ono što želim. kako vam se jebeno promjene prioriteti u životu kad saznate neku tako glupu informaciju.i onda se pitate da li je možda bolje da ju nikad niste ni saznali.. I da li ikome to reći. Stavim se ja na mjesto kada bi saznala da meni netko drag ima ograničen život. i onda bi mu svašta rekla. I onda se pitam, jesam li ikome draga i da li meni možda ima itko išta za reči popt "uljepšala si mi dio života".. A onda s druge strane, ne želim znati. Želim samo potiho otići.. ne želim nikoga zmarati sa tim..
život je psećja zima...

God damn, kaj koga boli kurac o čemu ja razmišljam??? Imate svoju faking glavu pa s njom razmišljajte o čemu hoćete, za koga ćete glasat, kakve je boje vaša kakica kad se najedete previše gumenih bombona i zašto vas češu jaja kad se dugo ne perete. To mene zaboli lijeva peta... I onda takvi sjebani idete meni čeprkati po mozgu i pokušavate MENE obratiti da i ja razmišljam o tim šupljim idejama koje u mom svijetu nemaju faking važnosti, za koje me zaboli kurac, za koje ne bi ni buhu s glave žrtvovala.. Fak off svi vi koji me ne kužite, šaltajte dalje jer ovo nije obavezna literatura u životu!!!!!!

Mislim, u daljnjem tekstu cete shavtiti izvor mojih danasnjih frustracija. Prvo, cijeli dan me jebe disleksija, brkam slova i nemrem citat, pa ak nekaj krivo ispadne u tekstu, jebi ga.. To mi je od previse cole..
Drugo.. What a fuck? S cim se ovi danasnji ljudi hrane? Koji je njihov faking problem? Nemres mi sredit auto, nabacit jebeni prednji spojler, stavit M3 retrovizore, prejebeni auspuh, i onak, ne promjenit felge i gume.. To boli covjeka za gledat! To je isto ko da posaljes zenu u beautz centar na totalku a ona se vrati doma sa pristevima velicine Etne! God damn... I ona brija oko nalji.. Pa jebo mater, ak imas nalju na autu ne znaci da ti auto ide brze.. Onak, vozim se po gradu i imam nalju, a lik do mene na semaforu brije da imam jebenu masinu ispod haube i tam mi turira ko bolesnik, gazi tu jadnu papucicu gasa ko da hoce tu svoju retardiranu nogu gurnut u motor da bude jos retardiranija.. i onda krene ko ludjak! A ja turisticki skrenem lijevo. Pas masters, kud ide taj svijet? Kaj su njih starci radili u Krskom??
Mislim, ne kuzim.. Damn!

Dragi djede Mraze!
Mora da si iznenađen što ti pišem ja ovako velika i stara, ali htjela bi da mi razjasnimo neke stvari koje su se dogodile prošle godine, i to baš onda kad sam ti poslala pismo sa novogodišnjim željama. Napisala sam da želim bicikl, novi kompjuter i auto. Cijele godine sam se trgala i rasturala sa ocjenama na faksu, nijednom nisam izostala sa seminara i predavanja, a čak sam dolazila i ranije da bi pomagala drugima oko sviranja i zadataka. Bila sam najbolja studentica na godini, a čak sam i osvojila nagradu za najbolji seminarski rad. U cijelom gradu ama se baš nitko nije ponašao pristojnije od mene, ni moja starija sestra, ni mama, ni tata, ni susjedi. Išla sam u crkvu svake nedjelje, popa samo što nije strefila kap kad me tako često vidio tamo. Čak sam bakicama i dedekima pomagala da prijeđu preko ceste i dobila značku "Najbolji mali policajac". Pošto iz navedenog i najveća budaletina može vidjeti da sam bila odličan primjer, sada bi tebi dragi Djede Mraze postavila nekoliko pitanja:
Kako si uopće imao hrabrosti da mi ispod jelke ostaviš usrani Yoyo, jebale te čarape sa znakom Opela i onaj jeftini kalkulator. Imaš li ti uopće mozga u toj svojoj debeloj glavi? Zar misliš da sam se ja cijele jebene godine trudila i mučila za ništa jebali te ti tvoji pokloni. A onom pederu Mati preko puta si mogao ostavit najnoviji bicikl iako ih ima već tri??? Nemoj slučajno da se zajebeš pa da mi se ove godine probaš ušuljati u dimnjak. Sjebat ću te ko malog majmuna, kretenu jedan bradati.. a od onog tvog jelena ću kobasice napravit pa češ morati pješke do jebenog sjevernog pola isto kao što i ja pješaćim zato što mi nisi donio bicikl! Steraj se ti lijepo u kurac, pederu jedan bradati!
(Ps. ovo je samo fora, bez uvrede za sve koji vjeruju u tog lika)

eto, danas mi je neki sjebano-super dan. koja kontradiktornost, ha? Ma, joj, umorna sam ko pas, nisam gledala kaj ima s unutrašnje strane kapaka kojih 20 sati, što još nije rekord... tako da izgledam ko retardirana ameba koju je zapravo sjebala cerebralna paraliza. Uglavnom, bijah na vježbama ujutro pa popodne malo kući i oko 16 na seminar iz engleskog gdje sam zakopala ratnu sjekiru sa profom.. Smilovala se mojim podočnjacima koji su zapeli za stolac do mene, pa nas je pustila ranije kući uz rečenicu "Have a nice holidays and don't eat lots of turkey with MLINCI".. mislim, ok.. i to meni predaje ingliš, al dobro, glavno da sam si uštedila 40ak minuta smišljanja sa koje zgrade bi ju snajperista najbolje naciljao..
Sestra mi je danas postala diplomirani doktor i totalno sam sretna. Počela sam skakat po tramvaju ko neki sihodelik pušten iz Vrapča, ali gledajte, to se dogodi samo jednom u životu pa mi je nekak i opravdano.
Sad me tlači neki lik iz Italije. ja ne znam kaj je s tim talijanima, svi su šornuti na neku romantiku... Kao odmah ću sjesti na avion i sletiti u Milano njemu ravno u zagrljaj.. Yeah right! I užasno je dosadan, mislim, totalno ga ignoriram, odgovorim na svaku 17 poruku i tosa nekim eventualnim neutralnim smilićem, a on neumorno piše o nekom faking bodybildingu... Kaj bi me to trebalo privuči? fuck you retard!
sad idem u kadu... uvaljat ću se na kojih 7 sati dok mi se koža ne počne odljepljivat od kostiju, pustit neku instrumental melodiju sa vodećom gitarom i zapalit pljugu... Oh, sanjam taj trenutak, tako mi mlijeka u prahu! pa ono,.. nestadoh..............

ok, rekli su mi da sam jebeni depresivac zadnje vrijeme... Ahhh, nisam zapravo. jako sam vesela, samo imam sjebane teme u blogu. brijem da je to samo nedostatak inspiracije pa serem po svemu. Daklem, ni sad baš nisam nešto inspirirana, pa ono... idem na faks malo. Imam engleski.. Samo da vam kažem, nisam baš takav mrgud!
Danas sam opet opsjednuta nekim.... Još uvijek mi je u glavi ta osoba od jučer. Što li se to zbiva? Mora da je jebeno dobar kad mi je odvukao toliko pažnje iz glave!!

 
Jeste li vi zadnje vrijeme prmjetili da ima sve više invalida na cesti? Kad malo bolje pogledate, nije vam jasno. Ili Ministarstvo zdravstva dijeli štake svakom tko pita jel može dobiti jednu, ili pak ljudi bivaju previše gaženi zadnje vrijeme? Tko bi to znao.
Kako sam ja jedna od onih koji svoje noge troše prečesto i zbog toga imaju podeblju kožu na tabanima, često primjetim svakojake primjere neandertalnih upravljanja motornim vozilima.. Naime, zadnje vrijeme se možete zapitati što se to događa sa ljudima kada sjednu za volan? Moguće da volan izlučuje razno razne miomirise, ili pak koža na volanu u kombinaciji sa znojnim rukama djeluje psihodelično, ili čak ružna boja auta ispred vozača izaziva pomanjkanje rada neurotransmitera pa ljudi jednostavno vrisnu u glavi i nastane sveopći kaos.. I onda jedan takav vozač sjedne u auto, čisto normalan i friško obrijan kako bi lijep i mirisan stigao na posao, i onda počne. Fino uglađeno lice se počinje borati, najprije u području obrva pa nastane neka čudna polumrka faca, zatim dolazi do kostrešenja dlaka na rukama i nogama, a nerjetko i na glavi, pa lagani porast temperature koji nas tjera da izustimo onu čarobnu riječ «Je*em ti ma*er» i to po mogućnosti nekom jadnom dedici bez gebisa koji je poslije vas vjerojatno postao dio Mirogojske livade jer je zadnji elektron potrošio na trčanje preko ceste zbog vašeg neumornog trubljenja, zatim vi sve više pritiščete papučicu gasa jer vam je stvarno dosta ove vožnje i gužve i starih ljudi i jednostavno poželite ostaviti auto nasred ceste, ali tad se sjetite koliko je skupa Pauk služba pa odustajete, makar vam već počinje titrati lijevo oko jer ste se upravo sjetili kolike su cijene tih službi u našoj državi, što vam stvara dodatnu pomutnju u vašoj, ionako već, mutavoj glavi kojom kruže svakakve crne primisli o svemu i svačemu.. Nakon nekoliko minuta vam je adrenalin visok koliko i pritisak u nuklearnoj podmornici, kosa vam napaljeno strši u zraku, dlake vam se tresu zbog pretjeranog rada živaca i općenite vaše trešnje i tada zaključujete da je to TO.. idete preko nogostupa, nemate vi živaca za ovu gužvu, boli vas dupe za glupe crvene semafore, babe koje guraju vrećice na  kotačiće, boli vas dupe hoće li vas itko zaustaviti, vi ste čvrsto odlučili.. Skrečete naglo uljevo i BUUUUUUUUUM! Lete rajčice, lete krastavci, leti nečija torba, a bogme, netko leti skupa s tim! Da, upravo ste udarili babu, i to ne bilo koju babu, već babu koja je hodala po nogostupu! Izlazite iz auta i automatski vam se događa čitav niz inverznih reakcija.. onako, u sekundi… dlake vam se spuštaju, isto kao i kosa, adrenalin vam opada, temperatura vam se spušta, obrve vam se ravnaju.. jedino što vas sad panika hvata kad ste ugladali babu na podu koja vam psuje sve po spisku, ali to je normalno u ovoj situaciji..
I sad vi meni recite da je to normalno.. Ja često pješačim, i ne pizdim… Pa stoga prošećite koji put… Nije tako teško..

..možda me sad ne shvatite, ni sama sebe baš često ne shvaćam, pogotovo u ovakvim čudnim situacijama. jel vam ikad došlo onak da razmišljate o nekome a da to uopće niste imali želju? Onak, ne očekujete ništa od te jedne osobe i onda vem se skrivečki nekako uvuće u podsvijest i na tu osobu pomislite jedno 17 puta dnevno.. A sve počne tako obrambeno s vaše strane, ne želite ništa jer ste se već dovoljno emotivno sjebali prije, i onda BUUUUUM! netko tko uopće nije vaš tip vam uleti i dogodi se faking iskra i zajeb. i sve to. i bljak.. sama sebe bi sad osakatila... onak jako.. koji sam ja užas od žene!

Jeste li ikad doživjeli onaj glupi osjećaj da sretnete nekoga s kim ste bili jako dobri prije, npr. frendicu iz srednje s kojom ste bili toliko dobri da ste jednostavno znali sve o toj osobi, kao i ona o vama i uvijek ste brijali da će to potrajati zauvijek i da se nikada nećete razdvojiti.. A onda jednog dana se jednostavno rastanete, onako neprimjetno. Životni putevi vas rastave jer vi idete na jedan faks ona na drugi, tamo steknete nove frendove i zbližite se s drugim ljudima.. I onda nakon nekog vremena, nakon dvije tri godine opet sretnete tu svoju staru frendicu iz srednje i onda se pojavi onaj glupi osjećaj.. Ono, znate ju, ali ju ne znate. Osjećate se kao stranac sa tom osobom, a nekad ste bili nerazdvojni.. Sad pazite što ćete reći, a prije ste se zajedno podrigivale u parku i bolio vas je k.... što će itko misliti. I onda vi pričate negdje na trgu, pokušavajući u te dvije minute susreta reći što se dogodilo u te tri godine, al naravno, ne ide.. pa ukratko smuljate glavne smjernice vašeg života.. I onda se opet rastanete...
Ali taj feeling, kad vam se u jednom trenutku javi ona nostalgija za svim tim, ona sekunda kad poželite nazvati tu osobu, ali znate da više neće biti kao i prije.. no, takav je život, to je odrastanje..
\"Prijatelji su nešto dragocijeno, oni su dio svakoga i pomažu ti izgraditi dio sebe...\"

Nisam pjevala jučer. Brijem da se nisam dovoljno nacugala.. Barem ne u vrijeme kad su pjevali na karaokama. Ali kasnije je već bilo koma. I onda mi zvoni mob u 11 ujutro, a ja legla u sedam sa 3.5 promila alkohola u krvi, zove susjeda da joj kažem neki faking broj od nekog Štefa. (Molim??) I onda je stara grunula na mene da niš ne radim, pa nastavak spavanja nisam doživjela, umjesto toga sam dobila Mr.Musculo u ruke i slinila po prozorima, kojih je by the way 36 duplih na kući. Bljak! naserem se ja na prozore i pranje prozora, kako to mrzim! I sad sam tek došla k sebi...
Koji užas kad se naliješ sa stock colama, popiješ ih otprilike 14-15 u kojih 2 sata, i još ostalih letećih shootera tek toliko da poguraš tu stock coluu želudac.. I BAMMM, kad sve to udari u glavu, pa ti se pločice, šank, konobari i frendovi rotiraju oko tebe, a ti gledaš di je cigo da zaustavi ringišpil...
Idem i danas van. Imam dogovoreno nešto. opet opijanje pa tulum u dvoje. jebi ga i to se mora!

 
….vani je prokleto hladno, a ja moram van. Mislim, ne moram, al idem. Idem se nalit ko zadnje đubre, to nisam cijelu prošlu godinu radila. Cijelu prošlu godinu pijem fucking tablete, na nekim sam terapijama, peglam kod doktora više nego što cijela bolnica ima staža, a zašto? Za faking 5 godina više života. Koga briga uopće??? Ionako ne želim biti stara i sjebana, bez zuba i sagnuta do pupka, da mi uvale neku štaku u ruke i da mi škripi svaki zglob ko nepodmazana vrata od smočnice. Kome to uopće treba? «Umri mlad budi lijep leš»-pisalo je negdje na nekom zidu davno. Kad malo bolje razmislim, koliko god me bedirala ta jebena činjenica da će mi život biti puno kraći od ostatka generacije, toliko me i zaboli.
Koja ironija.. Bubrezi me jebu otkad znam za sebe, i sad zadnjih 2 godine neprekidno vrište. Ništa ne valja u nalazima, i zato pijem šaku tableta dnevno. I baš kad se spremite na informaciju da ćete jednom možda morati na jebenu trnasplataciju, tada vam doktor kaže još lijepšu vijest, da se to u vašem slučaju ne može napraviti jer ste nasljedili srčanu bolest od svojih staraca i doza tableta koju pijete vam još dodatno oštećuje srce.. Kakav divan život.. a nije to meni bed, koliko živim živim, normalna stvar. Ne idem na dijalize i te gluposti, ne mislim godine provesti prikopčana za neke cijevi i aparate, po 5 sati dnevno svaki dan, a ruke da mi zgledaju ko narkomanske.. i sve to za niš, ionako umreš opet ranije.. Isti kurac.
Nisam depresivna kaj je najbolje. Sad većina misli da se ubijam od tuge. Ne. Nemam zapravo nikakvih osjećaja u vezi toga. Zapravo sam zbunjena… i onda me pitaju zašto radim 6 poslova uz studij u 21.godini. zato što 50-u neću vidjeti, zato što u mladosti moram proživjeti i srednju i staru dob, zato što sam faking baksuz.. Zato kaj tak mora bit, ne?
Danas su karaoke.. I idem. Pjevat ću! Stat ću si na tu jebenu pozornicu i pjevat ću. Nikad nisam pjevala, al danas budem. Ionako ima previše ljudi tamo, da malo razčistim..
Ruke mi se tresu zadnje vrijeme, ne stalno, al me uhvati laganini na par sekundi.. Jučer sam to primjetila u bricu kad sam palila cigaretu. Jebo te izgledam ko narkoman tako.
Čudan je svijet, al mene još uvijek jebe to kaj je vani smrzotina živa, kaj će mi sige visit iz nosa i kaj ne bum osjećala papke na nogama.. Whaterver,,,

Prvo vas sjebu u mozak, tako da se ne možete oporaviti emotivno nekolicinu godina.. I te godine provedete sami, bez ikoga, lječeći si dušu i pitajući se zašto, i onda se nekako naviknete na samoću, prebrodite sve što se dogodilo.. I onda opet ispočetka.. Svi bi nešto htjeli, svi su odjednom dobri, mamina zlata,.. A vama se jednostavno ne da više s nikim komunicirati na emotivnoj razini, napravili ste, jamo reči, taj neki zid oko sebe i dobro vam je. ne volite nikoga (u ljubavnom smislu) i znate da vas nitko ne može povrijediti. Tu i tamo uletite u neku avanturu, no to nije ništa što vas veže uz nekog, čisti nagon, ispucavanje adrenalina... To ne znači ništa, ionako se zaboravite idući dan..
I onda dođu blagdani, valentinova i ostale pizdarije.. I osjećate da vam netko nedostaje, neka ruka koju ćete držati u svom džepu, neka porukica za laku noć i.. ali ne možete... Ipak vas je strah...

..I sad sam ja ispala neki jebeni negativac u cijeloj priči. Čovjek se ne smije baviti ničime a da ga drugi ne jebu u mozak sa glupostima, zar ne? Koga briga što ja radim, pričam, govorim o nekome? to je moj blog, moj život, moja stvar.. A onda s druge strane se pitam, zašto se ja bunim, to je isto tako tuđe mišljenje, zar ne? jebeš mene ak ne znam prihvatit kritiku... I ak se bolje razmisli, ako očekujem da ljudi prihvate moja sranja koja izlaze iz glave u blog, i ja moram znati podnjeti njihovo mišljenje u mom blogu.. Samo razlika u tome je što ja prihvatim kritiku kao dobronamjernu, al drugi ju većinom postave kao zlonamjernu, jer u većini slučajeva pokušavaju ispasti neke kvazi face pošto je takva većina, a gdje je većina tu su i oni.
Već mi je mnogo ljudi postavilo pitanje na koga sam ja ljuta i zašto sam puna "mržnje" prema ostatku svijeta.. pa da vam pojasnim.. Nisam ljuta na nikoga i još manje mrzim nekoga.. ne volim kad ljudi ne razmišljaju o ničemu, kad žive svoj život kao da moraju.. A to sve ne volim upravo iz razloga što sam proživjela toliko gadnih stvari, i ja koja bi trebala mrzit svoj život, koja sam mogla već 10 puta s razlogom prerezat vene, a volim život i ne živim ga kao da moram.. Eto, na to sam ljuta..
I ovaj odlomak posvećujem svima onima koji su mi napravili to što su napravili, i zbog kojih je moj život pun uspomena koje, hvala Bogu, polako blijede.. ovaj odlomak je za njih i u njemu im zahvaljujem, jer što te ne ubije, ojača te!

I onda se čovjek zapita, koji kurac rade svi ti starci u tramvaju po cijele dane? voze se u svako doba noći i dana, zbog njih normalni ljudi ne stanu u tramvaj jer se baš tad baba mora ići molit u Katedralu za pokojnog Štefa, još izlučuju svakojake boleštine, i sve to za đabe!!!!!! Grad im plaća kartu da unište čovječanstvo....
Svi moji pokušaji da ljudima pojasnim neke stvari završili su u neočekivanom smjeru, što je zapravo dovelo do zaključka da je civilizacija u još gorem kurcu nego kaj sam mislila da je, al onak, trenutno me to zaboli.. brijem da sam zato prestala i pisat blog. Mislim, tko to uopće čita? Zapavo, tko to pročita i u njemu ostavi neki dojam, potakne razmišljanje? Brijem da nitko.. Većinu stvari koje ljudi pročita u životu su vjerojatno horoskop u Jutarnjem i hot-tračevi na stražnjim stranicama žute štampe.. Površno i bolesno, al istinito..
.. I jeste li se ikad zapitali zašto se uvijek neke humanitarne akcije rade za blagdane?? Koji kurac, to je čisti dokaz cinizma i ironije kod onih rockfellera.. kao, sad će dokazat drugima da oni imaju srca za Božić.. Ma puši kurac, di si cijele godine.. kao da siromašni žive samo za blagdane.. I zašto svi sakupljaju za Dom u nazorovoj? on je savršeno opremljen, ja to znam, volontiram tamo.. zašto nitko ne da djeci na Goljaku? ili U centru Stančić?
Svijet je u kurcu, i kako se bliži ovo neko božićno slavlje, sve više se vidi koliko debilnih egocentričnih ljudi ima..