Ne zelim pricati o smislu - Iskrica Weblog

Javljanje.

Rimtimtimplonk, zazvucali su krumpiri kad su pali na dno posude. Uslijedili su kolutici mrkve i nesto korijena celera. Obrisao je ruke o bedra (volio je zato kuhati na moru, ruke su se uvijek mogle obrisati o bedra, koja se onda okupaju u moru, a danas je i u Zagrebu bilo vruce pa je bio polugoli kuhar, opet i tu) i progutao nesto gorko. To gorko dolazilo je zapravo iz glave: uzivao je u toj svojoj 'ljubavi' prema njoj. No, cudan je to neki uzitak bio i sad je to znao. Neobicno kako neke istine vrebaju na nas i cekaju taj trenutak da nas zaskoce. Uronio je u tog neobicnog, uplasenog i zastrasujuceg novog sebe kao kad bi gurao lisce rotkve u vrelu vodu u vec prenatrpanom loncu. Nije stizao zapisati...
Je li moguce macki predbacivati njenu prirodu? I to sto kad je mis ulovljen, da ga nece jesti nego se igra s njim? Jer macka misa ne lovi zbog hrane, vec zato jer tako mora. I kad ga ima, onda uziva u moci.
Sjetio se kako je iscekivao njene pozive, njena nepostojeca javljanja, kako je plakao i drhtao, a sad mu se sve to cinilo tako laznim, koga vara? I ovi Cocteau Twinsi sto sviraju isto su sad tako lazno zvucali, tako bljutavi...
Od pocetka je to bio njegov oslonac, adut koji ne grijesi, ipak je on znao sve o krivnji, i kako ona moze covjeka drzati nemocnog, otvorenog za napade, kontrolu i ranjivost. Poznat mu je bio obrazac, dugo je tako znao dokazivati krivnju drugih, zagonetka se razrijesila jos jednom, dodao je nekoliko listica vriska i malo ljute paprike, savrsen zacin za konacni okus jela. Postavio se u slab polozaj stvarajuci time tudju krivnju iz koje ona nece moci van, mogao bi ju ondje drzati uvijek. Da, ali ne vise. Ovo je bila od onih situacija u kojima su spoznaja i rjesenje problema jedno te isto. No, nije uzivanje u moci ono sto je tu bio osnovni motiv. Ne, on nije bio bas takav. Tocnije, mozda je moc opcenito samo nacin za zadovoljiti ljudsku nesigurnost? Da, imao je njenu paznju i mogao ju je 'voljeti', bez da joj ispunjava zelje, voljeti ju kad i kako mu se prohtije, i kako god mu odgovara. I uistinu, ta moc nije mogla posluziti da ju zaista i dobije, no, naravno, to nije niti imao na umu, jer ipak je preduboka ta njegova nesigurnost. Nikad ju niti ne bi pokusao zadovoljiti, ono sto je uslijedilo kad bi prozborili koju recenicu, to okrivljavanje, to je bio nacin da to izbjegne, a da ne bude odgovoran za to, da ju moze i dalje voljeti lijepo i sigurno, zauvijek, a kao, nije da nije dao sve od sebe...?
(Prebacivanje krivnje je bijeg od odgovornosti.)
'Savrseno!', pomislio je i natocio povrtni objed u zdjelicu. Lazni Cocteau Twins i dalje su se previjali od truda, smijesno. Ipak je ovo vrijeme blizanaca.
Nesto je ipak jos bilo malo bljutavo. Otvorio je frizider i strpao malo vrhnja s placa, kao jedinu mast u vecerasnjem objedu u posudicu s jelom. I gle, i piva se tu nasla, neocekivano bi razvukao osmijeh.
Da, bilo bi to prejednostavno, reci da je dosadno i da se sad eto boji i da je to - to. Ne, to nije bilo to jer je bilo odvec lako: falio je strah, strepnja suocavanja s tim svojim strahom. Da, tako je to zelio. Unatoc uvijek jasno vidjenom neskladu. Jer, osjecao je da je odvec sasav za nju. Da nije ono sto njoj treba. I htio bi joj reci: 'Evo, sad je dobar tren da se nestane, moci cu te sad voljeti, kao sto sam te uvijek.' A opet, sve sto je radio, osjecao je, imalo je samo jednu namjeru i cilj: biti dovoljno nadut, bahat, ili pogresan, kako bi postao slab, i kako ju ne bi mogao kontrolirati krivnjom. Otvorio joj je ona neka od zadnjih vrata k sebi (ili sebi, k njoj?) i pitao se je li to uistinu bilo mudro.
Jer kroz otvorena vrata moze se i uci, i izaci. Nije ju vise kontrolirao. Mozda je, naprotiv, bio kontroliran? Ali je piva sad bas prijala, a i Coctoni su opet zvucali kako treba :-)

Moj WebLog