Javljanje.


Rimtimtimplonk, zazvucali su krumpiri kad su pali na dno posude. Uslijedili su kolutici mrkve i nesto korijena celera. Obrisao je ruke o bedra (volio je zato kuhati na moru, ruke su se uvijek mogle obrisati o bedra, koja se onda okupaju u moru, a danas je i u Zagrebu bilo vruce pa je bio polugoli kuhar, opet i tu) i progutao nesto gorko. To gorko dolazilo je zapravo iz glave: uzivao je u toj svojoj 'ljubavi' prema njoj. No, cudan je to neki uzitak bio i sad je to znao. Neobicno kako neke istine vrebaju na nas i cekaju taj trenutak da nas zaskoce. Uronio je u tog neobicnog, uplasenog i zastrasujuceg novog sebe kao kad bi gurao lisce rotkve u vrelu vodu u vec prenatrpanom loncu. Nije stizao zapisati...
Je li moguce macki predbacivati njenu prirodu? I to sto kad je mis ulovljen, da ga nece jesti nego se igra s njim? Jer macka misa ne lovi zbog hrane, vec zato jer tako mora. I kad ga ima, onda uziva u moci.
Sjetio se kako je iscekivao njene pozive, njena nepostojeca javljanja, kako je plakao i drhtao, a sad mu se sve to cinilo tako laznim, koga vara? I ovi Cocteau Twinsi sto sviraju isto su sad tako lazno zvucali, tako bljutavi...
Od pocetka je to bio njegov oslonac, adut koji ne grijesi, ipak je on znao sve o krivnji, i kako ona moze covjeka drzati nemocnog, otvorenog za napade, kontrolu i ranjivost. Poznat mu je bio obrazac, dugo je tako znao dokazivati krivnju drugih, zagonetka se razrijesila jos jednom, dodao je nekoliko listica vriska i malo ljute paprike, savrsen zacin za konacni okus jela. Postavio se u slab polozaj stvarajuci time tudju krivnju iz koje ona nece moci van, mogao bi ju ondje drzati uvijek. Da, ali ne vise. Ovo je bila od onih situacija u kojima su spoznaja i rjesenje problema jedno te isto. No, nije uzivanje u moci ono sto je tu bio osnovni motiv. Ne, on nije bio bas takav. Tocnije, mozda je moc opcenito samo nacin za zadovoljiti ljudsku nesigurnost? Da, imao je njenu paznju i mogao ju je 'voljeti', bez da joj ispunjava zelje, voljeti ju kad i kako mu se prohtije, i kako god mu odgovara. I uistinu, ta moc nije mogla posluziti da ju zaista i dobije, no, naravno, to nije niti imao na umu, jer ipak je preduboka ta njegova nesigurnost. Nikad ju niti ne bi pokusao zadovoljiti, ono sto je uslijedilo kad bi prozborili koju recenicu, to okrivljavanje, to  je bio nacin da to izbjegne, a da ne bude odgovoran za to, da ju moze i dalje voljeti lijepo i sigurno, zauvijek, a kao, nije da nije dao sve od sebe...?
(Prebacivanje krivnje je bijeg od odgovornosti.)
'Savrseno!', pomislio je i natocio povrtni objed u zdjelicu. Lazni Cocteau Twins i dalje su se previjali od truda, smijesno. Ipak je ovo vrijeme blizanaca.
Nesto je ipak jos bilo malo bljutavo. Otvorio je frizider i strpao malo vrhnja s placa, kao jedinu mast u vecerasnjem objedu u posudicu s jelom. I gle, i piva se tu nasla, neocekivano bi razvukao osmijeh.
Da, bilo bi to prejednostavno, reci da je dosadno i da se sad eto boji i da je to - to. Ne, to nije bilo to jer je bilo odvec lako: falio je strah, strepnja suocavanja s tim svojim strahom. Da, tako je to zelio. Unatoc uvijek jasno vidjenom neskladu. Jer, osjecao je da je odvec sasav za nju. Da nije ono sto njoj treba. I htio bi joj reci:  'Evo, sad je dobar tren da se nestane, moci cu te sad voljeti, kao sto sam te uvijek.' A opet, sve sto je radio, osjecao je, imalo je samo jednu namjeru i cilj: biti dovoljno nadut, bahat, ili pogresan, kako bi postao slab, i kako ju ne bi mogao kontrolirati krivnjom. Otvorio joj je ona neka od zadnjih vrata k sebi (ili sebi, k njoj?) i pitao se je li to uistinu bilo mudro.
Jer kroz otvorena vrata moze se i uci, i izaci. Nije ju vise kontrolirao. Mozda je, naprotiv, bio kontroliran? Ali je piva sad bas prijala, a i Coctoni su opet zvucali kako treba :-)
 

Uredi zapis

31.05.2005. u 21:49   |   Komentari: 4   |   Dodaj komentar

minizen.


b
b

b         b
b      
b        
        b         b          b
b
        b
        b
                               b
b       b         b          b
b       b         b
b
b       b         b
b
                               b
b
b
b
b                  b
c
 
(a sto ste vi mislili?)
 

Uredi zapis

31.05.2005. u 11:13   |   Komentari: 10   |   Dodaj komentar

omjer apstrakcije i značenja, spajanje slobode i određenosti, nešto kao kad se rodi čovjek.

 
zna
č
eeeeeeeeeeeeeeeeeeeeeeeeeeeeeeeeeeeeeeeeeeee
kamobismopošlikadbismosamopošli
!
i
z
pr bez
gr
i
z
eeeeeeeeeeeeeeeeeeeeeeeeeeeeeeeeeeeeeeeeeeee
me to.
gr
i
ž
(da, baš tako, gornjom usnicom oblikovan,
polustisnutih zuba, jezik toplo slobodan)
ž.
(bez)
nje.
gr
i
ž
nje.
kakobisamobilokadbisamobilo
?
ž
eeeeeeeeeeeeeeeeeeeeeeeeeeeeeeeeeeeeeeeeeeee
ljeti.
jednomdvaputpetputseprekrstilailišesttenoći
?
oči
ju
kad ćemo
će mo
re li
mo
ž
eli, eli, mi smo Tebe ostavili, a ne Ti nas
mo
re,
mo
ž
e? e, a jel' ... mo
ma,
ma.
ma!
jednomdvaputidostajenetrebaviše? :-)
(nije mi to namjera, ili jest, no dobar je osjećaj, rastopit ću te ovim rastopljenim.
sasobom.)
melt, melt, melt.
(kao prvo ćemo vas rastopiti i izgubit ćete oblik sebe, tek onda ćete moći iz te otopljene mase kristalizirati u sjajne prozirne plohe savršene glatkoće, čvrste i trajne.)
slučaj?
Tajna slučaja zarobljena u matrici
riječi.
neraskidiva struktura
uhvaćene informacije
izmiješani
atomi.
(geni.)
 

Uredi zapis

26.05.2005. u 10:51   |   Komentari: 2   |   Dodaj komentar

ehm, promijenit?

kak cu promijenit taj filing ako svaki put nestanes kad te o tom pitam... aj nemoj ic, neg mi pomozi, aj pliz. onda te, tako te osjetim, zivu.
(i zaista, ne umanjujem vrijednost ovoga tu, samo sam nesiguran.)
 

Uredi zapis

25.05.2005. u 13:22   |   Komentari: 35   |   Dodaj komentar

Niti

(buducnosti obecanja nanizana na)
 
Proslost:
uzdigla se
poput


roleta
kasno ujutro


ustali smo
stari.
Naucili smo puno stvari:
na primjer,


da je prosla
i da novu
proslost
stvaramo
sada,


Mozda i bolju
nego onu
proslu.
?
 

[nanizani na niti molitvene zastavice uhvaceni u
zrvanj bubnja ne vise nevini ni tako mladi ipak smo
jedini koji mogu roditi svoj zivot i preporoditi svoju
povijest]
 

Uredi zapis

24.05.2005. u 10:24   |   Komentari: 2   |   Dodaj komentar

proces preobrazaja u Kafku

 
Napisao sam nesto pod tim naslovom. I onda odlucio to ne objaviti.
Kafka nije bio glup, znao je on da unatoc njegovim ostroumnim zapazanjima, ista su ipak samo posljedica gledanja stvari iz njegovog specificnog stajalista. I znao je da je pokusaj stavljanja drugih u svoje stajaliste nezahvalan.
Jer, jako je upitno koliko drugima tako sto moze uistinu donijeti stogod vrijednog, da ne velimo, prosiriti vidike.
A jos i vise, mozda je razumio i to da je nakraju upitno koliko je taj pokusaj uopce i ostvariv.
 

Uredi zapis

22.05.2005. u 9:06   |   Komentari: 0   |   Dodaj komentar

dvije strane zelje i (jos) nedosegnuti treci

Vjera je lijepa stvar, mirna, a katkad moze biti i laka i vesela poput sna ili mashte... ona je dobar motiv, ali katkad nas i to lako moze zavesti, jer druga strana zelje je ona cvrsta i opipljiva, poput iskustva, koja odredjuje granice i gradi rezultate, ona koja je svijest o boli, ako se previse olako prepustimo zadovoljstvu sna, i izgubimo mogucnost za djelovati u stvarnom.
Masta daje poticaj, stvarnost odredjuje zelju kao neki vir, koji nas proguta u trenutku kad joj se prepustimo... Sad, ostaje pitanje hocemo li se ostati drzati za neku granu uz rub rijeke, pri tome gledajuci kako nam to crnilo stvarnosti trga vjeru iz tijela i ostavlja nas kao kakve olupine nasukane na sigurnosti obale, ili cemo se, cjeloviti u svojem tijelu pustiti da nas proguta, stvarni vir, i utjeloviti tu vjeru u djelu pustanja, i vjeri nade da cemo, kad nas zavrti u svoj ponor u kojem nemamo oslonca osim te nase vjere, mozda i ponekog iskustva, da ce nas, dakle, cjelovite i sretne, s uzdahom olaksanja ispljunuti negdje, na nekom sretnom mjestu nizvodno...?
(Treci se nalazi u tome, treci je dakle taj koji je osjetio lakocu i ima ju sa sobom, nece joj dati da ode iz njega onda kad se crne prijetnje opasnosti od pada pokazu kao sasvim neopozive granice koje je nuzno postivati, pravila igre, ako cemo tako, koja se valja ispostivati, pravila kojima nas zivot uci kako se zivi, kao sto roditelji odgajaju djecju mashtu, rekao bih, tako i zivot odgaja nas.?)
Da, pitat cu te opet, i pitam se, hoces li skupiti mira, i hrabrosti za nesto mi reci.
 

Uredi zapis

18.05.2005. u 6:09   |   Komentari: 0   |   Dodaj komentar

nego samo jos mala notabene.

 
danas na putu do posla srecem dvije prometne nesrece. cudan neki dan, neznam bash sta mislit....
a da, i ima tih trenutaka kad pomislim kako izgledas dok vodis ljubav.
 

Uredi zapis

17.05.2005. u 12:12   |   Komentari: 3   |   Dodaj komentar

Neka kompilacija raspolozenja ovih dana

Gledao je beskrajno prostranstvo prazne tmine. Jer, nije bijelo ono sto je nepopunjeno, bijelo je popunjeno svim bojama. Crno, pred nama je i oko nas tama dok ju stogod ne ispuni svjetlom.
Tako je silno zelio nesto dati, necim svijetlim ispuniti, barem svojim malim necim doprinijeti tom svjetlu sto popunjava svijet tame. Osjetio bi se onda malen i mislio kako je mozda najveci doprinos koji moze dati, onaj da ustupi prostor onima koji to mogu vise i bolje od njega. Gledao je kako neboderi okolo rastu, a on se smanjuje i uranja, tako dolje, tako nisko.
Kao da je u nekom trenutku procurio kroz neku pukotinu na drugu stranu sebe, i svijeta, zaogrnut zvijezdama, bio veci od Univerzuma. Poznat mu je bio taj ucinak, a znao je isto tako da je istina u sredini, i da je jedino zaista pravo prihvatiti svoju srednjost i u njoj ciniti sto vec moze, koliko god se cinilo uzaludno, jer je zapravo vjerovao u sasvim drugaciji svijet. Odmahnuo bi rukom, uhvatio kvaku te usao u predavaonicu.
Katkad je volio sve pazljivo pripremiti, nauciti dobro to o cemu ce pricati, ali jos vise je volio kad ne bi morao pamtiti sve sto ce reci, pustiti da predavanje tece nekim svojim tokom, slobodno, crpsti teme naizgled slucajno iz sirokog podrucja o kojem se potrudio nauciti. Da, volio je imati siroke temelje koji nisu zahtijevali strah. Zapravo, volio je osjecati onu slobodu utemeljenu na sigurnosti da se moze nositi sa stvarima.
Predavanje je zavrsilo, a ocijukanja studentica ionako nije zamijecivao udubljen u svoje misli. Otsetao bi do pruge i, na onoj zeljeznoj konstrukciji sto se strmim odzvanjajucim stubama penje iznad nje stao uz ogradu, gledao ono daleko mjesto gdje se spajaju tracnice, ono koje su ga vec davno naucili da je nedostizno, nedohvatljivo, zar je to fer, zar je zaista moguce ovako vjerovati u ovom svijetu u kojem svi snovi moraju biti prenoseni tek kao neka bolest buducim narastajima, djeci. I nije rjesenje nikad bilo odustati, znao je to kad bi kome ucinio kakvu malu radost, bio popustljiv na ispitu, ili slusao price kumica sto prodaju sir i vrhnje, a opet se cinilo tako uzaludno. Pozelio bi se okrenuti od tog nasljedja predaka, pogledati na drugu stranu, otvorene tracnice sto bi ga odvele k njoj, jer iako je znao da mogu zivjeti sami, radost vjere stvaranja svijeta sna nece mu dati da to olako prihvati.
I uostalom, na neki cudan nacin vjerovao je u to neko obecanje vjecnosti, vjerovao je u zrno covjekove slobode i njegovo stremljenje ostvarenju snova. Tesko je u ovo vrijeme vjerovati u znanost, jer je ostala prekrivena sitnim ciljevima i slabim nacinima. Ipak u svom temelju vidio bi ju kao mogucnost i covjekov pokusaj stvaranja svih tih obecanja koja poput nekih sitnih sjemenki buducnosti sjede u ljudskoj misli otkad je covjeka i svijeta. U prirodi nam je usadjena ta nasa sudbina, to stremljenje kojem se priklanjamo, a sad isto tako se cinilo da se to stremljenje perverzno preoblikovalo u neki suludi hedonizam, trazenje ispunjenja u samom beskrajno kratkom uzitku.
Svi ti sjajni snovi koji nisu ostvareni, svih ljudi koje je sretao oko sebe, cinilo se kao da kaplju crno poput radioaktivnih cestica pepela na svijet. Osjecao je to cijelim tijelom. Stvarnost ga je stisnula za grlo i iscijedila dvije tihe kaplje u vrecice ispod ociju. Silazio je zmirkajuci da mu se ne razliju po licu, pjevuseci tiho: 'there is a light that never goes out...'
Ujutro bi se cesto probudio s ceznjom. Htio bi moci biti glasan, a biti tih, puknuti, pomaknuti to njeno tijelo k sebi. Skoro bi ga osjetio tijelom. Duhovi? Tijelovo? A mozda, mozda i ... Uglavnom je gledao kako ju dira, rukama, rijecima, kao da vidi to tiranje njeznih zica, njenih drhtavih zivaca, kao kakvi muzicari, slusao bi odzvanjanje njenih drhtaja u svojim nehoticnim trzajima, veselio se cinjenici kako je onaj koji naizgled vodi igru, i upravlja drugim, tim svojim osvajanjem vezan za onog drugog, prepustenog i naizgled slabog... Kada? Ah, sto prije, ali nije uvjet. Nasmijao se svojoj dosjetki. Jer, sto se prije sretnemo, prije ce dani izgledati kao iscekivanje radosti, a manje poput strepnje od vlastitih slabosti. Ah, da. Sto prije...
Vracajuci se uz pulsiranje u zubu, razmisljao je o tome kako stvari koje bi trebale biti kao sitne i koje bi pozelio rijesiti kao treptaj oka, kako te stvari katkad traze puno truda... A opet, u obecanju slobode, nitko nije rekao da ce preuzimanje odgovornosti za zivot biti lako. Prepustio je strah od buducnosti, iluzije ocekivanja, nalazio mir u tome da radi ono u sto vjeruje. Veselio bi se toj zamisli da ce ona to citati, i toj mogucnosti za prepoznati ako vec ne i cuti neku njenu rijec, misao.
Da, nitko nije rekao da ce biti lako. Ipak kao da je osjecao to sto je medju njima raslo, nekako trajuci. To nesto, sto je cekalo da ga postanu svjesni, i prihvate.
 

Uredi zapis

16.05.2005. u 12:00   |   Komentari: 5   |   Dodaj komentar

medju nama

 
pitas li se nekad. kako zivjeti lakost koja ne prelazi u olakost. i kako zivjeti mir koji ne ugrozava sigurnost drugog?
mada, sad je mir ionako iluzija, kako rekoh. jer postoji ta cinjenica gladi koja se u svojoj neutazenoj besmislenosti nadvija i ugrozava. a i zbog upitnosti ostvarenja zeljenog, premda se ovisno o raspolozenju ta upitnost moze gledati kao pitanje hoce li se sto ikad zbiti, a katkad pak kao samo pitanje trenutka cime se tjesim (o) katkad i cime cinim (o) pogresku lakosti/olakosti.
i, taj entuzijazam na drugom mjestu veli da treba biti spreman, u sebi, za sebe, bas dati gol kad se ukaze prilika. biti spreman reagirati na neki poticaj, kad se pojavi. mislim, ne treba, ali bilo bi... pozeljno.???
hmm.
 

Uredi zapis

15.05.2005. u 9:18   |   Komentari: 1   |   Dodaj komentar

Kazes mi da te ne

 
No,
ja te ipak


drzim
grubim
rukama


za tvoje krajeve
i
prelomim


kao hljeb
i
opcinjen mirisom
tvoje


meke
unutrasnjosti
 
 
Gledam kako se
razlivas


i
jezikom
hvatam
mjesto


gdje ces
kapnuti
komarca u jantaru
 
 
oblijepis me


cijelog
svojom ljepljivom
smolom


a ja
se smijem
da


od
svoje
rane
ne umres


sama.
 
 
(kad si pregladnio, lako zaboravis na glad. katkad, jutros me stoga razveseli podsjecanje da sam jos sasvim malo ziv...)
 

Uredi zapis

13.05.2005. u 11:51   |   Komentari: 1   |   Dodaj komentar

dragoj dok me nema...

je li moguce onak, vodit ljubav rijecima? ma ja mislim da je, i to mislim ne onako nekim opisima, nego samo rijecima, rijecima koje sjete i koje se osjete, prepoznaju se u nekoj zhelji ... a zapravo i nije to kljucno. time valjda ionako samo izricem sto bih. e, da.
evo, ovako onda si pjevusim
[Kim]
There's something shifting in the distance
don't know what it is
day's as dead as nights [?]
except for the feeling that's
crawling up inside of me as you
sing your song as you
swing along and you're
it's your, your song
it's the devil in me
makes me stare at you as you
twist up along you
sing your song and you
slipping up to me and you're
so close i just a
wanna touch you and i
sing your song and you
dont know what's going on but you
wanna me to come along as you
sing your song and you're
fucking with me as you
slither up to me
your lips there
slipping twisting at my
insides and singing on
you're just a
swinging man, it's not your
swinging song and now i
don't know what you want but
you're looking at me and you're
falling to the ground and you're
twisting around fucking with my
my mind and i don't know what
's going on
swinging in your song
twisting me on as you
slither up to me and it's gotta be
and i don't know what you wanna do
and you're looking at me with your big dark eyes
and you're rubbing your body
twisting
Hallowe'en(SonicYouth)
 

Uredi zapis

12.05.2005. u 11:03   |   Komentari: 4   |   Dodaj komentar

doing my share...

 
(kad jednom krenes nemosh stat...)
tako je njezno i tako lijepo kad te tkogod utjeshi, kad ti moze dati ono sto trebas od njega. poput sasvim uobicajenih poruka za rodjendane, i svega toga tomu nalik.
i da, znam. svoju gresku, da. okrenuti se protiv svoje uloge, ono je sto cini moj pad. u trenutku kad trazis, ne dati, to je igra. kraj igre je odigrati svoju ulogu. do kraja.
(hvala na tom nauku, idem sad castit ... )
jos ostaje dvojba kako cu znati, kako cu vjerovati da se ne igram. uh, podsjeca me na neke trenutke ovog dopisivanja, one u kojima je balansiranje vlastitim mislima bilo jako osjetljivo... jednom sam uspio, mozda cu i ovo ?
 

Uredi zapis

10.05.2005. u 18:17   |   Komentari: 0   |   Dodaj komentar

nu, dugo nisam...

Uredi zapis

09.05.2005. u 13:53   |   Komentari: 1   |   Dodaj komentar

evo nesta zanimljivo:

(c/p)
---------------------------------------------------------
Kolokvij Instituta Ruðer Bo¹koviæKolokvij Hrvatskog biofizièkog dru¹tva
A BAYESIAN TRUTH SERUM FOR SUBJECTIVE DATA
Prof. Dra¾en Prelec, Sloan School, Massachusetts Institute of Technology,Cambridge, Massachusetts, SAD
Srijeda, 04. svibnja u 16.00 sati, Predavaonica III krila, Institut RuðerBo¹koviæ, Bijenièka c. 54, Zagreb
Subjective judgment, from expert and lay sources, is a part of all human knowledge. Surveys of behaviors, attitudes, and intentions are standard inpolitical science, psychology and economics; subjective expert judgmentcontrols environmental risk analysis, public policy, economic forecasts,scientific hypotheses, military doctrine, artistic and legal interpretations. Although essential for science and policy, subjective judgment is also problematic, because it is hard to know if experts' judgments are truthful - stated without deception or self-deception - and whether what the experts are saying is true. Hence, there is both a problem of truthfulness and of truth.
I present a scoring method for collecting subjective data (forecasts,estimates) from experts, designed for situations where objective truth isintrinsically or practically unknowable. In this situation, the opinions of other experts provide the only index of judgmental quality. The method assigns high scores, not to the most common answers, but to answers that are 'more common than collectively predicted,' with predictions drawn from the same group that generates the answers. This simple adjustment in the scoring criterion removes any potential bias in favor of the 'average opinion.' Truthful answers maximize expected score even for an expert - a 'Cassandra'- who is sure that her judgment represents a minority view.
---------------------------------------------------------
;)
 

Uredi zapis

04.05.2005. u 9:58   |   Komentari: 8   |   Dodaj komentar