Ne zelim pricati o smislu

C/P:
UMJETNA inteligencija definira se kao svojstvo ili sposobnost računala da imitiraju ljudski način razmiąljanja, učenja i dedukcije. Iako se o toj temi najčeąće govori u filmovima, na Internetu se uľivo moľete uvjeriti kako stvar zaista funkcionira. Na Internet stranici y.20q.net/anon <http://y.20q.net/anon>  moľete se uvjeriti u način funkcioniranja umjetne inteligencije kroz igru "20 pitanja". Pravila su jednostavna, zamislite bilo kakav pojam (ľivotinja, biljka, neľivi objekt, bitno da nije neąto pretjerano specifično poput npr. Empire State Buildinga), a stranica će vam postaviti 20 pitanja o pojmu kojeg ste zamislili i pokuąati pogoditi o čemu se radi. Bitno je ąto preciznije odgovarati na postavljenja pitanja, jer time omogućavate dotičnom softwareu da ąto preciznije pretpostavi o čemu se radi. Na svako pitanje ponuđen je niz odgovora (da, ne, nebitno, nepoznato, ponekad, rijetko, često...), a nakon 20 odgovora stranica nudi odgovor. Priznajemo da smo spoju umjetne inteligencije i weba na stranici y.20q.net/anon pristupili s dozom skepse, ali nakon nekoliko odigranih partija uvjerili smo se da stvar zaista funkcionira. Program je bez puno problema pogodio pojmove "neboder", "upaljač", "ľarulja" i "uredska stolica".
http://y.20q.net/anon
a ja sam ga pobijedio hehe, zamislio sam - korijen. bio je blizu. rekao je: ginger root ;P
http://y.20q.net/anon?8miVGhGhBfg.udHs9zFiGo8l1SCA.qKWGkIg2H,x.USqJSJBXbigUFGWqcKj_D-v-J7_GhrFP6QHClT0IV75ezUtIgfzLu5TFQ-Db,cH,GJfXrF!,8.zd8.m8yJqXbz2QJ7_xdPMlA341e4hqMWCQaWbQm18Qf_TY!z9CgSYl,l1bLY!BMa0IgEk_J3lmJPyctWiPoHsoCFY830eP30bae5TaF
 

elem ovak, ovo sve ovdje nashe to emotivno intelektualno cinicno i slicno izdrkavanje je, da prostite, za qratz....
recimo, zivot je kako si je hrvacki branitelj s nekom penzijom od 1300kn/mjesec uslijed nerijesenih zivotnih tegoba + PTSPa itsl. prepilio vrat motornom pilom.
dakle ljudi, kako je ta smrt ... zivotna. nasuprot khm. ovom :(
http://www.vecernji-list.hr/newsroom/blackchronicle/205468/index.do
(sto me sjeca novaca koje si priskrbljuju saborski zastupnici.)
...
e a drugo je to da slazhem masku, za mashkare... pa ak netko zna gdje i kako kupit u okolici centra Zg neki stapic drveni, fi 4-5mm, 40tak cm, plis... da ne moram u peveca bauhausa itsl pedalirat ...
etoga. tolko zasad. i fala.
 

Sto je covjek neodgovorniji, to lakse prihvaca zahtjevne poslove.
Kada se izgubi kompas, svaki put je pravi.
Kad ostanem sam, pocinju dijalozi.
U seksu nije moguce pretjerati. Za to postoje price.
 
(J. Drmic, iz novog Zareza)

-1-
"Fade-in Green" je projekt koji prati zastitu okolisa i ekoloski aktivizam.
Pozivam Vas da svakako dodjete na projekciju eko reportaza, u Ponedjeljak 31.1. s pocetkom u 19.00 sati.
Evo jos i sluzbenog poziva iz Fade in-a.FADE IN GREEN
VAS POZIVA NA JAVNO PREDSTAVLJANJE I PROJEKCIJU
NOVOG DVD IZDANJA
ZELENO SVJETLO ZA EKO AKTIVIZAM
MEDIJSKO PRAĆENJE AKTIVIZMA NA PODRUČJU ZAŠTITE OKOLIŠAProjekcija će biti održana u ponedjeljak 31.1.2005. od 19:00 do 20:15 u dvorani Zelene akcije Frankopanska 1 Zagreb
-2-
 Udruga za demokratsko drustvo (UDD)
      ima cast pozvati Vas na
      predstavljanje knjizice
Dade Lerotic i Ivane Vinkovic-Vrcek,
      Sto se krije iza E-brojeva? - aditivi u hrani
iz biblioteke UDD-a Mala skola demokracije,
      koje ce se odrzati
      u petak, 28. sijecnja 2005, u 11 sati,
      u knjizari Profil, Bogoviceva 7.
      Knjizicu ce predstaviti dr. Valerije Vrcek.
      Veselimo se Vasem dolasku!

ne znam kak mi je ovo promaklo... studenti trkom tamo ima knjiga po 10 kuMa :)))
http://www.culturenet.hr/v1/hrvatski/infoservisread.asp?id=6359
Posjetite Institut za povijest umjetnosti (Grada Vukovara 68/IV, Zagreb), u srijedu 26. i četvrtak 27. siječnja 2005. između 10.00 i 17.00 sati
Informirajte se o znanstveno-istraživačkim projektima, provjerite koje su zbirke i donacije pohranjene u Institutu.Za studente su ponovno predviđene posebne pogodnosti pri kupovini knjiga i časopisa – izdanja Instituta za povijest umjetnosti. Svi raspoloživi naslovi bit će označeni posebnim pečatom.

Bujica rijeci, napada glasno, stol se prijeci
padam, gromoglasno,
sedamnaest, dvadesetosam, tridesetpet,
i zivot je lak, tako je lijep.
Jutrom se budim, ah zar je rano?
gdje koga ceka jutarnja kava?!
Ma jos noc ni nije, svima se spava
Razgovor pocinjem s pola puta, i puno ti rijeci
pricam sa svemirom, koji luta,
skrecem i srecem i nosim i sest,
bijes il' knjiga, stara je vijest, i koga je briga?,
ma ne, ne nas, ma ne nikako jasno,
otkad strast prodalo, hanzaplast na nosu, snjegovicu kosu
damo jedanaest sati, sto da gdje imam,
da plivam il' plima nosi nekog heh, pa da
ma sve nas bez reda ah ma nosi samocu svoju,
torba, sjena, korak drvena,
crven nos i fesic, oj, mamo, mamice kud sam to dosho,
trag je bez traga, tko je gdje prosho? Prozor, gle vraga,
otvori prozor il' cujes me tiho ma ne
ramenom dusho, to te ja pitam, drzhi to drvo,
zubima cvrsto najdrazha basno, sanjaj me strasno, gle, gle
vidime, kroz prozor ocima skrivam jako gdje plivam,
i samo tako, bez rijeci se ostaje, o kad bismo lako,
ma utjehe radi, sve se to radi, i samo te glasom tim
jadnik koji prosi bez ruku i tijela opet nas hoce ta
nasa vjecnosti cijela, dva dijela svijeta,
ma treba to nosit.
Pa nije ni sala.
 
Nastavit' je lako bez kraja i konca, bez lonca,
snjegovic, koji vice, zabava za slabice, jace od nas,
u ocima kojih trazimo spas,
korak jedan, pa natrag sedam, iskustvo je dobro, kojeshta
naucim, vjetrim, bolim i hucim do jada i kraja,
gdje nemam vise ulaznica za sebe, tko to spava, pred
vratima raja, treba li ga se buditi samo jer snijezi,
tko lezi ne bjezi, ostajem tu.
 
Grohotom klicom, bash kako kada, kad cijeli dan pada,
s kime to pricam, o sjeno malena, ljubljena,
Sto nisi darovana, sto nosimo kad se bojimo, jel' to
pravda onda da nam se vrati jadom, pa da, konstrukcije
razne lijevaju misli pjevaju oko nas gromovi kad te
spushtam i kava koju ne placas, zar smo drugo, ma
sve je to igra, sve nosim kao lazh, opet drago,
opet i uvijek, glupa tegoba, samo nek' proba nedam ti
vishe, ne padaj k'o kisha stoj tamo gore da i drugi
popenju seonda na ljestvice, polako iz zrna pogaca,
do nasih gaca preko draca i kroz zvijezde,
koja macka, crna vuna koju pijetlovi nose i
krv.
 
Zaista mogu ovako koliko hocu, utjerivat' samocu,
glumit' da znam, ne mogu sam ne pjevam lako,
lazes jako, i svatko sebi nosi perec u ruci,
hranimo ptice, netko u luci netko drugdje vice,
da, krivo i pravo, lijevo i desno, zivjeti ovdje odvec je tijesno,
kad ne mogu pobjec, ah zagrljaj taj,
cujes vapaj, sladak i njezan,
volim si tepati, molim te plati, jos tu rundu pa da
idemo. Sedam se vec blizhi, noge otezaju,
kuci i krevetu, ah mojemu raju, ususret tebi, mom zavicaju,
da padnem medju bedra, veselje je lako,
pricat isto tako. Ili mozda ne bash?
 
Promjene nema, polako je red, uzorak pratim, pad kao led,
ne moze se, o, moze kako pa da, mila uvijek tko strada
nosi grancicu cvijeta u kosi, nek malo trcimo bosi,
nocas, pa cemu ne, kad sam te vec probudio,
nek' idesh vrijeme te ceka, ah, milena, draga, lijepa, daleka
preko sedam gora nosi se ruksak kao uz pjesmu,
ma mosh' se nosit' i ti, a mosh' i mislit', sad smo opet
vriti, ha, tko sad pada prvi i tko koga spashava od smrti?
Lazes dusho, nemoj vishe, pad je ucjena, cinimo to malo
tise?!
 
Ma rukom u ruci, nemoj da brigash, i ne brizgaj vise taj plach,
drzim te toliko koliko me trebash, a i zbog sebe,
hej, gle, koga to taban zebe? Sjenice i kosove,
kad gledaju nase crvene nosove? Ma jasno, ne sanjaj,
ne gubi san, zajebi novi dan, nema ga sutra,
ne cekam te do jutra. ;)
 
Razlike ritma, deranje koza, sumom drumom, srcani infarkt,
pretklijetka, klijetka, rodjendan, jos jedan, jos godina nova,
brojimo samo, samocu, da tebe ja hocu.
Sutra? O, slatko sutra. Lazh? O slatka lazh. U tom je drazh?
Ma i ne znam bash, cudne su to ptice te lisice, tragovi,
Cetri prsta ispod zemlje, druga vrsta se krije ondje.
Mirodije, pepeo i strast, mila ovako vadish mast, psima
lutalicama nek' odu mi kosti, oprosti velim, da, tebe zelim.
 
Nastavit' lako bez konca i kraja, inspiracijo sto ne dash mi
kraja, strahu moj od smiraja, ili lazesh to i sebi, ma
skupo te placam, a tko i ne bi, maca se vise latiti necu,
latice moja, moljce mali uz svijecu tvoju ruku nosim
sa sobom sad, u snu, ni u javi, nikad ju ne vracam.
Prekobacivash se i vrtish, stojish na glavi meni je veselo, i
samo se pravim da hodam kroz selo s rukama na glavi
i bocom u djepu, s porukom tvojom, laznu sliku lijepu
crtam sarenom bojom, da trazim tebe tom pruzenom
rukom svojom.
 
Jos dokaza hoces, jos rijeci ti fali, emocije moje te pale,
pa dobro onda evo ti sad, placi i jecaj, kad ti je rad:
zivot je mlad za ovako ga trosit' susret je lazh, a ne smije biti,
opet ces otic vrit, nije ti jasno, a ja te podrzavam, ah,
glumicice draga, sebe samu nosit cu preko praga, pa znash
da je tako, cemu se skrivash, ili to na vremenu dobivash, u
potrazi za laznim idealnim trenutkom, a zasto prosli
to nisu bili? Ma daj kamon, pricaj to drugom,
sto da ti kazem. Ucjenjujesh me mila i sramota me vec,
to ti i rec mi je tuzno, a mozda nije potrebno ni nuzno... Filinzi
neki nash su obrazac pada, ne vidish to? A zasto sam i dalje tu,
ako sam tako silno mudar? Pa zasto ti, o mudra zloco
moja, mislish da sam tu? Zato sto ljubit hocu njega,
il' neku nju?! Ah, obrasci bijega kroz pokrove snijega,
Slatki moj ovisniche, tko je tu veci. Mazohisti sami svud
vrvimo sjajno, da tebe, bas tebe hocu nestvarna djevo
i bit' ce nam bajno,
 
u tom trenutku kojeg mashtash, da li lazesh sebi? Ja da.
Ta, tko te takvu veselu radosno docekivao ne bi? Eh,
mila moja, da ti se u svili hoce, odmah narucujem i to
egzoticno voce, vagona pet molim, da bas toliko, tol'ko te volim.
 
Jel' ti dosta il' hoces jos, da mozes citat do jutra,
do prekosutra? Mila moja, nezasitna crna rupo, moji
mali kapaciteti nedovoljni su da tvoji tranzistori rade makar
i jedan cijeli dan... Da zato valjda uzgajamo dugo
taj lazni san o ljepoti i snu, o morskom dnu, o smrti sto
otpust ce nam dati, lazesh nam mila i ne zelim ti reci,
od toga hocu da budemo veci. Ah, kukavice draga, zar
vidish u meni crnoga vraga? I kako ti mogu povjerenje dati,
jer golotinja moja, igra je sjena, i nikad ne znash sto funkcija je
njena - zavodjenje, ili se mozes na me oslonit', kako ces znati,
feelingom svojim, zar ne? Ah kasni su sati, dosta mi je. De,
daj, zagrli me. Pliz.
 
Da, kako ces znati da se ne otkrivam kako bi pala? Pa, isto je
i obratno, uvijek mozes reci: I nisam ti se dala, uzela sam
to sto sam htjela. Kako cu ja znati sto je tebi mila moja,
 zaista zelja? Ah, da, zelim da traje, a uvjerit' te ne mogu,
stoga sve ovo vrijeme samoce ima tog smisla, zar ti je jasno?
Cemu onda plac i tuga kako je prekasno i kako
nosi nas neka voda vec druga?
Ajme majko, prepisivat cu ovo do rano u noc, kasnoga jutra...
Ne bjezi mila, prije kraja, nastavljamo, evo vec sutra ?!
 
Kako cu ti dati povjerenje? I vjecno dokazivat, da to je u
redu da se mora, pa ok, nek bude nam i u tome fora,
i bila stvarna ili ne, mozda je to sto mi treba, a
mozda je sado-mazohisticki odnos i trganje rebra, zar ne?
Hah, tko ce ga znati, kasni su sati, igra dokaza i igra
povjerenja, zvuci mi kao uporni gubitak nakraju,
samo veselja. Al' opet da to ne trazish, mozda i ne bih ni
ja trazio toliko, kopao po sebi, vjerovao da hoces i znash,
ono sto ja ne znam o meni, i da je svakako vrijedno mi
uvijek i opet i opet moliti ocenash,
i radovat se tebi.
 
Kao kad kazesh da dolazish.
 

 
Ljubav je najljepse voditi s onima koji u tome uzivaju.
Mislim da isto vrijedi i sa zivotom.
 

Pri voznji na posao vec dva dana nitko nije maknuo jednog velikog crnog zgazenog macka sto lezi uz rub ceste... Danas je izgledao poput velikog bijelog pahuljastog oblaka na cesti, kao duh.
U danasnjem razgovoru s majkom uocavam jedan uzorak ovisnicke kontrole: naizgled dajemo djetetu sve sto zeli, ali pazimo pritom da mu ne damo slobodu, da mu pritom damo do znanja nejasnim znakovima, da nemamo povjerenja u njega, i da samo ne moze nista. Pretjerana briga je ogranicavajuca sumnja u njegove/njezine sposobnosti, i onda se, to malo i nejako i samo nauci da je nesposobno za zivot bez jednog takvog ovisnickog odnosa, preslika to nepovjerenje roditelja u vlastito nesamopouzdanje i taj nacin kontrole drugih na nacin kako dobiti tudju paznju...
(Uocio sam takodjer da je opasnost od psihoanaliziranja ljudi oko sebe u psihotizaciji i mogucnosti zastranjenja u paranoidno prepoznavanje bolesnih situacija posvuda...)
 

predstava, koncert, projekcijavrijeme: 21.1.2005 - 23.1.2005
mjesto: Zagreb, Dvorana MM Centra / Studentski Centar, Savska 25
organizator: Danish Film Institute, Udruge za promicanje europske kulture (UPEK) i Kulture promjene SC-a
Dani danskog filma, koji se održavaju od 21. do 23. siječnja, zagrebačkoj će publici ponuditi tri filmska ostvarenja, a program će biti dopunjen i predavanjem profesora Karsten Fledeliusa s Kopenhaške filmske akademije.
Početak svih projekcija je u 20 sati, ulaz se ne naplaćuje; a predavanje prof. Fledeliusa održat će se na istoj adresi, u subotu s početkom u 19 sati.
vise info sa opisima filmova:
http://www.culturenet.hr/v1/hrvatski/infoservisread.asp?id=6308
i jos neki s mozda planinarskom tematikom:
Filmovi redatelja Šime Šimatovića
vrijeme: 21.1.2005, 19 sati
mjesto: Zagreb, KIC atr kino, Preradovićeva 5
organizator: Kulturno informativni centar, Zagreb
url: http://www.kic.hr
U zagrebačkom KIC Art kinu u petak, 21. siječnja s početkom u 19 sati bit će prikazana dva filmska uratka redatelja Šime Šimatovića – kratkometražni dokumentarac ’Plitvička jezera’ (1956), te igrani film ’Kameni horizonti’ iz 1953. godine. Uvodnu riječ dati će Ivo Škrabalo, a tribini će nazočiti i sam redatelj. Ulaz je slobodan.
http://www.culturenet.hr/v1/hrvatski/infoservisread.asp?id=6315
 

(mislim da vrijedi samo za HR)
Blackwell Synergy, besplatni pristup:
http://www.blackwell-synergy.com/servlet/useragent?func=showHome&type=journals&action=0&open=403#C403

Covjek je stvorio Boga.
Bog je stvorio covjeka.
Covjek je prema tome veci od Boga, jer je Bog stvorio nas male i smrtne, jadne, zloceste i nikakve, a covjek je stvorio Boga, svemoguceg, apsolutnog...
No, sto ako je Bog stvorio ljude i to znajuci unaprijed da ce oni biti sposobni stvoriti njega, Boga?
A covjek je stvorio takvog Boga koji je stvorio nas takve jadne i nikakve...?
Tko je onda, zaista veci, Bog ili covjek?
(ovo je primjer kako se u praksi izgubiti u mislima...;)

Lose je kad se slabo zeli prikazati kao jako. To je jako lose.
A mozda se to moze i obrnuti i reci, da svako lose dolazi u tom obliku, od pokusaja neceg slabog da sebe proglasi jakim.
(IChing, heksagram 12, http://www.eclecticenergies.com/iching/hexagram.php?nr=12)
Dobro je kad se jako ne prikazuje kao jako, vec kao slabo. To je jako dobro.
I nalik gore recenom, obrat bi znacio da svako dobro dolazi u tom obliku, od umijeca jakog da sebe izrazi kroz blagost.
(IChing, heksagram 11, http://www.eclecticenergies.com/iching/hexagram.php?nr=11)
(ovo nije kritika, niti [iskljucivo] samoreklama, svi radimo oboje.)
 

1. Disclaimer:
    Prvo moram reci da je i tvorbi ovog uratka prethodila jedna Odluka. Potpomognuta raznim pomagalima, a ne bi li se pronaslo mjesto i nacin koji me posve zadovoljava. Dakako, poriv za trazenje 'prave' odluke je cinjenica da one druge jednostavno ne zadovoljavaju, a posve je vjerojatno da je tako jer postoji nesto sto odredjenom odlukom mogu u toj situaciji dobiti, odnosno izgubiti.
 
Candy Says, Velvet Udg:
...
Candy says I hate the quiet places
that cause the smallest taste of what will be
Candy says I hate the big decisions
that cause endless revisions in my mind
...
 
    Ovo dakle, nije sasvim altruistican log, i sadrzi komponentu ocekivanja dobitka neke vrste u sebi. E sad, taj dobitak nije jednostavan i opet sadrzi i altruisticnu komponentu. Ipak je zanimljivo pogledati otkud mi potreba da se bavim tudjim problemima? Prvo, vjerojatno zato jer mi cini zadovoljstvo da imam sto drugima pomoci, a cini mi se da sam u svojim ne samo upornim iskustvima nego i probavljanjima istih dosao do nekih suvislih zamisli. To mi na neki nacin osmisljava zivot, mogucnost da svoje probavotine kao mama-ptica uvaljam u gushe malih pticica, hehe :P. Drugo je, kako rekoh i osobni razlog, osobna dobit koju mogu imati od zivota u svijetu zadovoljnih ljudi. Jer, nitko nije sretan dok svi nisu sretni. To je ona univerzalna povezanost svih nas kroz ideju Boga. Da i ne spominjem jos privatnije motive zelje za otjelesnjivanjem imaginarne prijateljice.
2. Zasto.
    Zasto covjek donosi odluku? Kao prvo ovdje je nuzno razlikovati dva pristupa, od kojih je dakako prema mom HO, ispravna tek prava mjera oba:
a) Zato da bi odredjenim aktivnostima nesto postigao, (kalkulirajuci, ili matematicki pristup) i
b) zato da se ne bi kajao donesenom odlukom (meditativni, taoisticki pristup).
    Sad, postizanje nekog cilja je uvjetovano navikom da nam razum sluzi kako bismo proracunali najbolje nacine kako bismo postigli zeljeno. Osim toga, kajanje je cesto ako ne i uvijek povezano sa tim ostvarenjem. Prilagodba oba pristupa kako mi se cini sastoji se u ogranicavanju mashte u kalkuliranju e  
e Sun, heksagram 57,
http://www.eclecticenergies.com/iching/hexagram.php?nr=57
pogotovo njegova 6-ta crta najbolje o tome govori, jer moguce je previse se zakopati u kalkulacijama i izgubiti mogucnost da se ucini nuzna akcija: 'Penetration under the bed. He loses his property and his ax. Perseverance brings misfortune.', uz interpretaciju... A man's understanding is sufficiently penetrating. He follows up injurious influences into the most secret corners. But he no longer has the strength to combat them decisively. In this case any attempt to penetrate into the personal domain of darkness would only bring harm.
!!!!!! :: To je razlog zasto velim da su rijeci za vjetar, i zasto ja tvrdim uporno da _nisam_svoje_misli_!!!!!! ::
    Kao netko tko je imao iskustva s ljudima koji su mu silno dragi i koje bi zelio izvaditi iz te nevolje, i kao netko tko je i sam cesto bio u toj situaciji, mislim da imam neki nacin kako se s tim ponasa, ali on radi samo toliko dugo dok bijeg u misli, i promisljanja nije toliki da se tudje rijeci vise ne mogu zaista shvatiti...
    Evo par primjera: Jedan dragi frend koji je posve otisao u religiozne vode, izgubio se u misljenju, a ne u Bogu. Jedan vec spominjani darkerski frend koji je pak otplovio u razmisljanja o krugovima i besmislu, kao i jos jedan, meni najtezi ipak, primjer iz vlastitog zivota, onaj u kojem smo pokusavali mjesecima donijeti suvislu odluku, oslanjajuci se na 'sto ce biti ako ucinimo to i to' - pristup... Nikud nismo dosli, kad bismo donijeli jednu od odluka, nismo je se mogli drzati jer je izgledalo da ona druga pruza utociste. Nije bilo izlaza.
3. Nudim.
    Ono sto mi se cini da je bio nacin i cime sam donio odluku, koja iako nije dovela do zeljenog rezultata, omogucila je da se, _neovisno_o_rezultatu_ ne kajem, drzeci je se...
    Kao prvo, nije moguce donijeti svoju odluku ako smo ograniceni drugima. Tudjim ocekivanjima, i nasim misljenjem o tudjim ocekivanjima.... Drugim rijecima, treba se odluciti donijeti odluku, neovisno o drugima. To je jedan jako vazan detalj. Bar meni. Ta ocekivanja me toliko znaju paralizirati da se gubim redovito cim pokusam nesto uciniti uz ogranicenja. Dakle, ono sto je moj prvi savjet:
I. Apstrahirajte sva ocekivanja. Zamislite da ste sami, i samo sebi odgovorni za odluku. Sto nakraju i jeste. I vjerujte da je ta, samo vasa odluka dobra za sve, kakva god bila. (To je primijenjeno izrabljivanje koncepta Boga, kako ja istog vidim.;)
Ja sam u gore navedenoj vlastitoj situaciji otisao na more, ostao sam sam, prisilno. I onda i dalje mi nisu mogle pomoci nikakve kalkulativne metode, pa cak u nekom trenutku i shtake poput IChinga postanu smetnja i pocnes se gubiti u objasnjenjima, i vrtenju stapica, novcica, bilosto... Uglavnom, jutrima ja u svojoj uvali prije dorucka imam neki obredic plivanja koji ukljucuje jedan detalj dugog i dubokog zarona, na dah dakako, ronjenje po pijesku, i izron, napokon udah zraka u tijelo u kojem od nedostatka istog pomalo osjecamo bol, i sve to sa suncem koje te pukne u lice. Zatvorim tada oci i pustim da vidim to smijesece sunce pred ocima, a misao koja mi to omoguci, koja mi da taj mir, to je ona za koju se trebam drzati i mogu, bez straha i kajanja. Evo kako bih to pokusao poopciti:
II. Ono sto nece dovesti do kajanja nije moguce naci samo zbrajanjem i oduzimanjem. Neke neracionalno-dohvatljive razine svijesti imaju znanja koja ne mozemo svjesno znati. I uzalud je pokusavati. Ako ste uspjeli pustiti da se ne bojite svoje odluke, za koju znate da je nuzna onda samo nadjite onu _misao_ koja vam daje smijesak kad o njoj mislite. I nju slijedite, dalje, bez daljnjih kalkulacija o tome kuda to vodi, i sto sve to ukljucuje, jednostavno dosljedno slijedite svoju viziju smijeshka. Nema dalje, jer to je tada najbolje sto se ima za uciniti. I s tim _nema_kajanja_ bez obzira na rezultat. Ucinili ste ono sto ste jedino mogli. Izbor nije vash. Bog je u vama, i on je kriv. hehehe....
Dakle:
najbolje je ono sto je jedino moguce. Jedino moguce je ono sto mozete slijediti iskreno, zadovoljni sa sobom.
ili
prvo nadjite radost. Ne laznu-radost, nego zaista onu koja ne ostavlja grc u zelucu, i daje da se veselite lako i s mirom. Onda se nje drzite i nadjite koja misao toj radosti odgovara.
    Kao sto se ovdje vidi, ja smatram da je odluka nuzno osobni proces svakog od nas. I drzanje za tudje stavove prema njima samo je vezanje koje onemogucava vjeru.
4. Zavrsne, i neke privatne napomene.
Dakle, odgovorno sebi, ne drugima. Ne zbog ocekivanja koja imaju drugi koliko god dragi bili, nego zbog toga sto to tebe cini radosnom sa tom svojom odlukom!
Sto ti zelish? Osloboditi se sna? Ili pobjeci u san zauvijek? Nadji svoju vjeru. Ja znam. Zelim taj san ranjen, stvarnim. I da, zelim vidjeti koliko je jak, kad ga se tako ozlijedi.
 
A sad, mislim da cu ako ikako bude moguce bar na jedan dan otici na izlet. Brda i priroda opcenito me umiruju i daju mi zraka. 
(Sjeca me to jedne silno drage djevojke koja nije postala tjelesnom ljubavnicom nikad, ali je svejedno sad u Australiji. Haha, pikee. ;)) Ona je bila posve ista kao ja u tome, samo jos puknutija, vise druid. Hranila se na drvima, crpla snagu za veselje koje je znala rasprostirat kao crvene uvojke. I da, bila je zadrti vegetarijanac. Onda se bavila s izbjeglicama, pa joj je zatrebao shrink. :( )
 

evo jedna dosjetka s izleta:
Bog, ljubav, zivot, sreca you name it... je univerzalna velicina. Apsolutna. Nedjeljiva. No kao takva ne moze postojati u pojmovima i nije time pojmljiva. Stoga se pojavljuje u pojedinacnim manifestacijama, samo kao partikularna, cime postaje i relativna, i postoji samo ako postoji i njena suprotnost.
Na primjer, ideal bozanske ljubavi, moguc je samo u svojem apsolutu, nevezan za osobu. No, da bi ikako bilo moguce doista pokazati (ili dozivjeti) ljubav treba narusiti tu apsolutnu velicinu, cime se radja mnogostrukost interpretacija i zamrsuje cijela situacija .
;)))
(nesto nalik ovom sam verbalizirao u diskusiji s frendicom s NGodisnjeg setanja... interesantno je kako se ljudi mogu slagat u mnogocemu, a pri tome i dalje imati nepremostiva ogranicenja za neki prisni sklad)
 

U reakciji hormonalnog dolaska proljeca
i poslijeizletne depresije
ostao sam sasvim sam
u Svemiru.
(Ja u tebi, i ja u njoj.)
 
Ostao sam sam
pricati sa svim svojim likovima
cijih se povijesti i ne mogu sjecati,
sam upoznavati sebe.
(I tebe, i vas.)
 
I dobro mi je tako danas, samom, samnom:
volim se tako.
(I tebe, i vas.)