crtice s ulice.......

Traži se prijatelj...
koji će znati slušati kad me obuzmu moji strahovi i frustracije...kad me beznađe pritisne uz tlo i neda disati...kad mi pobjegne iz vidokruga izlaz iz kojekakvih kriza..koji će  znati nasmijati se mojim snovima, šalama i pričama...koji će mi brisati suze i crtati smajliće. koji će imati ponekad vremena za moje žalopojke i euforije. znam da nema novca kojim se to može platiti, ali obećajem da ću mu istom mjerom vratiti.
 

ho ho ho...ledeni cirkus gostuje u vašem gradu...nadam se samo danas :)...jedva dođoh do busa. cestom. po nogostupu nemoguća  misija. staklo. podsjetilo me na jutro prije puuno godina. bijah trudna 6 mjeseci. na kraju ulice, po ovakvom vremenu pala sam koliko sam duga i široka. na sreću bez posljedica osim povrijeđenog ega. no, nije to problem što sam pala. nego to što nisam mogla ustati. staklo svuda unaokolo. ležim potrbuške, prvo uplašena, pa bijesna a na kraju sam se počela smijati. sjetila sam se kornjače kad ju izvrneš na leđa. bespomoćna je. e ja sam bila isto bespomoćna, samo potrbuške. pomogla mi je prolaznica koja je srećom isto išla na posao. no, danas sam bila vrrrrrlo oprezna. hodala sam "klizajućim" korakom, za razliku od drugih. svatko je imao svoj stil. "cupkajući", "gejšinski" "nije to ništa stil"...dugi koraci, kratki koraci...ali na licima maksimum opreza. lijepo je bilo gledati iz tramvaja. šteta što nisam vidjela sebe. sigurno je bilo isto tako zanimljivo.

prvi led u maksimiru. na displeju preko puta tramvajske stanice -2. ponedjeljak u gradu.na mojoj skali raspoloženja minus je znatno veći. još jedan tjedan bliže smo blagdanima. zašto ne osjećam neko veselje radi toga? zašto me u to vrijeme spopadaju tužne misli? gdje su sjećanja na one lijepe stvari koje su se znale događati u ovo doba godine? nije da ih nije bilo...u ovo doba godine poželim zaspati i probuditi se tamo negdje sredinom siječnja. u tramvaju muk. prvi ljudski glas sam čula pred sam kraj putovanja. čak i one dežurne, svakojutarnje pričalice šute danas. spopadaju li i njih slične misli? umjesto euforije i veselja, moja tuga i neraspoloženje je sve dublje.vjerovatno bi pomogla neka lijepa riječ... a gdje su prijatelji sada? ili su to ipak bili samo "prijatelji" ????

i tako, putujem ja jutros na posao.kišica rominja, narod usporen i uspavan. sve nešto cmrnjkaju, šmrckaju.juriš kupit pokaz, nema smisla da me vako staru prozivaju po tramvaju kojekakvi hajvani. i trk u tramvaj. čeko samo mene.tako mišljah.ma moš mislit..a ono, tramvajac torbicu pod rukicu, zatvori vrata svoje bajtice i ode u drugi tramvaj!!! ostadosmo , blago rečeno, zatečeni. a čovjek je bio..uh, ono..od one vrste kad veliš "bacit ću se pod tramvaj(ca) pomisliš doslovno...rijetko viđen primjerak..zgođušan, uredan...ma eto, na sliku i priliku. i tako, sjedimo mi u tramvaju (neki, jelte) i čekamo da nam se smiluju i krenu konačno. i eto njega natrag. bez torbice. to valjda bila primoredaja nekijeh stvari, no to nije bitno. i krenusmo. ajme majko..a tramvaj,stari đaković, nemore bit sporiji nego je..cvili, plače, zavija, drmusa...za popizdit. nikad kraja putovanju. a tramvajac...jedina utjeha,al ne pristaje mu model :(...uh...više bi mu paso onaj neki čeh, ili bar onaj švabo....al najviše onaj spickani končarov novi...sedamnaestica..joj, kakav bi to bio par......trebalo bi poradit na uparivanju (tramvaja i vozača, jelte, da ne pomislite koješta drugo).

uf...jel more bit gore neg je?.....nisam sigurna.......joj, voljela bih prespavati sve ovakve dane u životu....al to nemre,a?

sunčano i bez oborina...to je prognoza za danas...za početak obećava...javni prijevoz funkcionira bez greške...sve na vrijeme (o volji neću)...tramvaj broj 4...topao, ugodan...trojica zaspalih pokazuju koliko je siguran i udoban..bauštelci, vjerovatno...klimaju glavama i sanjaju neke druge krajeve..a doživjeli su i svoj san...raditi u hrvatskoj ...ponekad izgleda da i ne dišu...čeka ih naporan dan, sudeći po prognozi...kvatrić..postaja druga.."prelaz" kak bi rekli stariji...jato golubova izvodi impresivnu koreografiju..sudare li se ponekad ludujući tako??..drugi tramvaj...odabrah dužu varijantu putovanja..sjedeće mjesto...prava knjiga u ruci..."koljivo"d.špišića..ako vam kažem da ću ga dovršiti za putovanja kući, sami zaključite koliko je dobra knjiga..započeh s čitanjem jučer ujutro, i čitam samo u tramvaju...podosta psovki i sexy scena, ali sve s razlogom i bez pretjerivanja...preporučam

psmtr...eto, to je moj prvi komentar na današnje jutro...u ovoj državi ništa ne može funkcionirati kako treba..evo recimo...okretište dubec..em je bogu iza nogu, em ga pol fali...raditi nešto tako daleko, a ne napraviti wc mogu samo moroni. samo se smijte....probajte doći do sesveta iz centra grada dok je vani temperatura oko 5 ili niža, a po mogućnosti još i kiša pada. pa da vas ja vidim jel vam bu sila..a nemaš kud..i još nešto...onaj glupavi displej koji govori koji tramvaj kreće prvi..ne radi već 6 mjeseci. najomiljeniji sport ujutro u dupcu je, pogoditi koji će tramvaj prvi put centra...uh!!!opet sam se sjetila nedavne vožnje iz moslavine prema zg.starom cestom. nebum ja njima plaćala cestarinu, a pol autoputa se voziš u jednoj traci, a ne ne..i tako, vozimo se mi prema zagrebu, a ono, uz cestu, parkiran auto, a iza gume nešto se bijeli...nit su krila, nit su labudovi već je \"vršnjakinja\" jedne tete..ženu pritislo, okrenula pozadinu dolazećim automobilima i po sistemu \"ko me vidi straga, ne vidi me sprida\" obavljala svoje..eto, i nasmijasmo se i odosmo svojim putem. daklem, neki dan...pada kiša, a ja putujem satima. došla do dupca, a busa narafski nema...i nema...i nema..a ono, hladno, mokro (cipele za kišu nemam, jelte)..cupkam ja i nadam se...već me znoj probija, suzice polako krenule (pa mora ta vodurina nekud otići, jelda)...došlo mi da čučnem uz tramvaj...al strah me da ne ode prije nego bude gotovo....ne znam koji će otići prvi....displej ne radi, zar ne???

kad ti dan započne glavoboljom i voltarenom poslije pranja zuba, kad shvatiš da vani cmolji kiša i da je zima ko pas, kad ti kućni ljubimac ni sam ne zna što hoće nego zbunjeno juri sad amo sad tamo (u 5,30), kad shvatiš da tvoje cipele za kišu više nisu cipele za kišu, kad kasni autobus pa propustiš prvi tramvaj a slijedom i onaj na kojeg moraš presjesti i kad se počneš pitati "hoću li stići na vrijeme na posao", onda shvatiš da će ovo biti jedan od "onih" dana. čekanje godota je bilo goli q.....naspram ovog danas. od glavobolje, do putovanja. dobila sam volju da pola grada pređem pješice samo da izbjegnem nemoguće gužvancije u petici kad se udostoji doći...ali onda sam shvatila.....nemam cipele za kišu :(

ponekad se pitam koliko još "šamara" moram dobiti u životu da bih shvatila da je onaj lijepi, romantični život namijenjen nekom drugom. to valjda ipak ovisi o inteligenciji. sudeći po mojim "pokušajima i pogreškama" mislim da je moja inteligencija na nivou kiselog krastavca. kažu ljudi da čovjek uvijek traži ono što mu nedostaje. istina. i onda "pronađeš" nešto, uhvatiš se za to kao slijepac, to ti postane oslonac u životu, kao štaka nesigurnoj osobi.i počneš se oslanjati na taj oslonac, uljuljkaš se u nekakvu "sigurnost"...i kad ti postane neophodan, kad si najslabiji i najnesigurniji, shvatiš da ta "štaka" nije ništa drugo do bambusov štapić koji će popustiti onda kad ti je najpotrebniji. moja štaka je upravo popustila. što reći sada? jesam li postala pametnija? nisam. jesam li postala jača? nisam. kažu ljudi da ono što te ne ubije te ojača..mislim da mene ipak ubija..polako

još u krevetu sam čula da pada kiša. asocijacije su odmah počele. javni prijevoz-koma, raspoloženje-koma, posao-koma. ali što se mora nije ni teško, kažu ljudi. i krenuh u nove radne pobjede. ajde, prijevoz u početku išao bez greške. bar  nešto, pomislih. ali, naglasak je na ono "u početku". na kvatriću zapelo. ah, ta petica..i tako, stoji oveća grupa ljudi, stisnuta, pospana, mrzovoljna. između nas šeće jedan napasnik. od jednog do drugog. provocira i ne boji se nikoga. odjednom, spazi metu,zaleti se  na mladu djevojku. prvo na ruke, pa kad je zamahala u užasu na njega, onda joj se obruši na glavu, da bi završio na leđima. odatle ga je otjerao prisebni mladić koji je stajao u blizini. mi ostali prvo smo stajali zatečeni, a onda prasnuli u smijeh. golub je poletio na pecivo koje je djevojka držala u ruci. mora da je bio opasno gladan kad se odlučio na takvu vratolomiju. scena iz "ptica" :)...dobro, krenulo je na bolje. uto stigla i petica. naravno, nastala je gužva, ali uspjeh se utrpati. na pamet mi pade opet jedan "tramvajski" vic...uđe u gužvu u tramvaj čovjek sa velikom vrećom. i već pri ulasku upozori "narode, čuvaj jaja!".ljudi se razmakoše bez komentara, ali zbunjenih pogleda. i tako, upozori on nekoliko puta dok se ne odvaži jedan i upita "gospodine, nosite jaja u toj vreći?" "ma ne" odgovori ovaj, "bodljikavu žicu".eto, dobar vam dan iskričani :)

jesenje jutro...magla...gusta, siva, ljepljiva, smrdljiva...ulice zakrčene automobilima. u automobilima živčani vozači...puše,lupkaju rukama po upravljaču, kopaju nos (bljak)...svjetlima oivičeni nogostupi...tramvaji i pospani putnici...zagreb u listopadu...eh, što volim ovaj grad....dobro ti jutro grade!