Poezija litre i vode

Ne šuti mi se.
Urlikom bih rasparao utrobe
Beskičmenjaka i klimavaca.
Dosta mi je.

Treba mi savjet.
Kako naći najbolje mjesto za slijetanje
Nakon skoka iz vlastite kože?

Evo ih
Na tramvajskim stanicama
Šeću ulicama
Motaju se po dućanima
Voze automobile
Nude mi svoje grudi
Noge i stražnjice
Na uvid
Gledaju me predivnim očima
Pomalo sramežljivo
O Bože, ja sam njihov
Potpuno, predano
I nije bitno
Što još uvijek ne znaju
Koliko im zapravo nedostaje
Sve ono što bi mogle imati
Samo kada bi me upitale...

Gdje sam te podigao?
Negdje visoko
Iznad sebe, iznad drugih.
Ja sam kriv, ne brini,
Nisam gledao očima.
Nečim drugim.
Ja sam kriv.
Ti si kriva samo zato
Jer nisi rekla da nisi vrijedna.
Šutjela si.
Za to si kriva.
Ponekad poželim da te boljelo.
Da te jako boljelo.
Kada sam te napokon srušio
Od negdje visoko.

 
Ti sada idi tamo negdje
Ja ću ovdje i dalje
Hodati onim istim putevima
Polako, kako već znam
Biti ću ovdje
I osjetiti jasno onaj tren
Kad me poželiš
I pokušaš pronaći
Iza nekog nepoznatog ugla
Kad vidiš ispred sebe
Nekog tipa koji hoda poput mene
Polako kako već znam
Znat ću taj tren
Kad mi pozoveš ime
Tamo negdje
Gdje me nema
Gdje ti nedostajem
 
 

Pogled sa terase
na svjetla,
na grad.
rijeke automobila
negdje idu svojim putem.
u kojem si ti?
sa kime odlazis
na naša mjesta?
ma nema veze.
bit ću ja dobro.
još koje pivo
i malo jazza
na radiju...

Dva oka
Gledaju me
Bez vjeđa
Uvijek probojna
Prolaze
Kroz tanku koprenu kajanja
Spominju
Taštinu
Povrijeđena ega
Kako učiniti
Da nestanu
Zavijek
Da zaspu
S mirom

Gdje si?
Samo pitam
Više onako, slučajno.
Jer me ne zanima
Kojim stazama
Po kojim brežuljcima
Sa kime
Ruku pod ruku
Do koje klupice
U kojem parku.
Samo pitam
Više onako,
Slučajno...

...ono naše što nam je poklonjeno
uz tvoju pomoć
sam izgubio..
M. Begić


Budan noću, po tko zna koji put
Ponovo upaljeno svjetlo u tri ujutro
Znoj težak, nervozan
Cigareta, prva, treća, sedma
Proklinjem sebe
Ponovo čitam Begića
Zašto piše o meni?
Kada je zavukao ruku u moju glavu
Izvukao me, pa stavio na papir ogoljenog?
Čuješ li Mešo?
Ni tebe nisam nikada trebao čitati
A možda smo isti
Ljubili smo iste djevojke
I nikada nismo imali hrabrosti
Reći im da nas nisu vrijedne
Ni trena, ni riječi
Nisu vrijedne
I nismo imali hrabrosti
Pisali smo im duge pjesme
One su bile sretne
Netko im je pisao
Imale su naše pjesme da ih pokazuju drugima
Da se hvale koliko su vrijedne
Imaju svoje stihove
Stihovi su dovoljni
Pjesnici su previše

Vraćam se
U djetinjstvo koje ne poznajem
Vrtuljke i bicikle
Ponovo otkrivam
Ne volim, ne svidja mi se
Ovaj svijet što trči s ciljem
Ja bih livadama jurio
Lovio leptire i žabe
Letio poput Petra Pana
Znam što ćete reći
Starim
Kriza srednjih godina
A istina je zapravo da sam
Samo uspavao dječaka
U sebi, zbog vas
I nekako mislim
Vrijeme je za buđenje
I kruh, pekmez i kakao
Doručak uz strip
Mickey Mouse... recimo

Uz kavu sam razmišljao
Čemu žurba i strka
Pa sam krenuo polako
Sa slušalicama na ušima.
Zagledao ljudima u novine
Preko ramena
Ignorirajući bonton.
Hodao sam s noge na nogu
Kako već hodaju ljudi
Koji nikamo ne žure.
Bacao oči po izlozima
Našao hlače
Povoljno na sniženju.
Onda sam sjeo na klupicu
Zapalio cigaretu i gledao ih kako žure.
Zagledani u beton
Bojeći se valjda
Da ih ne presretne netko.
Bojeći se valjda
Da ih ne uoči svijet
I uzburka im život.
Hodao sam danas polako
Jer nije cilj taj koji je vrijedan
Putovanje je ono zbog cega se isplati krenuti.
Kada sam došao do cilja
Zgrada je bila tamo
I ljudi su bili tamo
Računala i telefoni
A ja sam zadovoljno
Sjeo za stol.
Danas sam gledao jutro.

Urliknuti glasno
Pokazati srednji prst
Ubaciti u sebe
Nešto promila
Stisnuti gas
Opsovati gadno
Krenuti u vožnju
Svima reći
Nabijem vas na kurac
I stati samo
Kad kazaljka za benzin
Opasno zatreperi
U crvenom

Davno su nestale
Neke staze bivše
Možda su vodile negdje
A ne pamtim ih više.

Nije teško
Napraviti dijete
Malo ležanja
Dodiri
Koža
Mokra i vruća
Ritmično kretanje bokova
I uzdasi
Često prešućeni
Ponekad izgubljeni
Poze
Nove i zanimljive
Naučene iz knjige
Sa slikama
Jedan tren
Kada se svijet poravna
Pokoji urlik
Čistog zadovoljstva.
Nije teško napraviti dijete
Ali što je zaista potrebno?
Koliko truda treba
Da se napravi čovjeka?

U životu je važno
Shvatiti
Koji vas ljudi
Ne zaslužuju
Kad se to shvati
Onda se može posvetiti
Onima
Koji su u stanju podići
Telefonsku slušalicu
I nazvati
Čak i onda kad
Su mrtvi pijani
Žele samo
Čuti neki topli glas
I reći
Onako iskreno
Jebote
Baš mi fališ

Pomislio sam jučer
Na stotinu stvari
Učinio sam ih nešto manje
Možda samo nekoliko
I mislio
Zaista sam dugo mislio
O lijepim stvarima
Na svijetu
O cvijeću i pticama
O moru
Dječjem smijehu
I stalno sam potiskivao
Misao o najljepšoj stvari
Nisam želio misliti na ljubav
Ali došla je u glavu
Uskočila protiv moje volje
I sjetio sam se tebe
Pa te zamrzio još više
Uzela si mi ljepotu
Uzela si mi osjećaj
Ljubav
Nabijem te na kurac