Poezija litre i vode

Nisam se napio jučer.
Ni dan prije.
Ni dan prije.
Nisam pobjegao u čašu.
Čitao sam knjige o velikim ljubavima
I nisu me ničemu naučile.
Nisam saznao novi način kako da te volim
Osim ovog, mog, blesavog, univerzalnog.
Tako se voli samo žena
Čija kosa miriši
Baš ovdje, u mojoj sobi
Najviše onda kada je nema.
Čiji se smijeh čuje
Na istim dijelovima ovog glupog filma.
Koju mrzim
Jer ne znam da li sam dovoljno muškarac za nju.
Koju volim
Jer znam da sam dovoljno muškarac za nju.
Pa shvaćam da sve ima smisla
Samo u ovo doba noći.
A ujutro ću poželjeti da nisam napisao ove riječi
Poželjeti ću pivo.
Umjesto toga ću ponovo čitati
Knjige o velikim ljubavima i nesretnim ljubavnicima.
Moram ih pročitati još jednom
Možda sam nešto propustio...

Prestani molim te.
Prestani.
Koliko ti treba da shvatiš?
Reci samo, vremena barem imam
Za beskrajna dolaženja i odlaženja.
Koliko ti treba da shvatiš
Da uz mene možeš biti ti
Baš takva kakvu sam zavolio?
Koliko ti treba da shvatiš
Da nisam ovdje da te povrijedim
Nego da te volim
Ovako jako kako umijem?
Prestani molim te
Prestani me se bojati.
Za ime božje
Koliko ti treba da shvatiš
Da sam se rodio da te volim?

Malo da Te zavolim.
Vječnost da Te zaboravim.

Jesi li spavala noćas?
Ili su te, kao i mene budile ulice
Odzvanjanje brzih koraka noćnih ljubavnika
Pijanaca što pjevaju na povratku iz kafića
Kamioni gradske čistoće?
Jesi li ustala kao i ja
Zapalila cigaretu, upalila radio,
Slušala jazz?
Louis Armstrong ima glas za ovo doba noći.
I trubu.
A možda si samo slatko sanjala
Okrenuta na lijevi bok
Ni ne primjećujući da me nema iza tebe
Možda ti moja ruka
Prebačena preko tvog boka
Ne nedostaje ni najmanje.
Jesi li sa smiješkom na usnama
Sanjala kako ti netko drugi
Govori koliko te voli
Dok sam ja te iste riječi
Ponavljao cijelu noć
Tvojim sjenama na krevetu?

Poželio sam da sam netko drugi
Zaboraviti osjećaje koje imam
Dugo se voziti tramvajem
Ljubljanica – Borongaj, pa natrag
Poželio sam noćas u 3 ujutro da sam netko drugi
Da mi nije bitno i da mogu otići
Jednostavno okrenuti glavu
Ne sjetiti se tvog zagrljaja
Poželio sam jutros da sam netko drugi
Da mi vratiš izgovorene riječi
Duge šetnje, da zaboraviš
Springsteenove pjesme koje sam ti slao
Poželio sam da sam netko drugi
Da se ne sjećam kiše i tvoje kose
I da te nikad nisam udahnuo u sebe
Duboko i zauvijek
Pozelio sam da danas da sam netko drugi
Da imam neko drugo ime i boju očiju
Visinu i težinu. Da, i auto
Da te vozim gradom, nasmiješen
Poželio sam da sam netko drugi
Da nemam više pjesama za tebe
A osjećam nove kako dolaze
Cmizdrave i duge, proklete

Volim kafiće
Najviše u ono doba dana kad svjelost utihne
A sumrak postane glasan
Kada gad pjeva o tvome imenu
Za koje bih se kladio da sam ga zaboravio
Jer vjeruj
Po danu mislim da nije pamćenja vrijedno
Tada volim kafiće
Dugotrajne razgovore s konobarom
Njega se ne tiče moja priča
On je tu da dobrohotno klima glavom
Kao da me razumije
Istim uvježbanim pokretima briše
Stotu čašu večeras
I nikada ne zaboravlja dodati piće za sebe
Na dugačkom računu što mi piše
Volim kafiće uvečer
U kafiću je lako biti nitko, izgubiti se
U dimu cigareta i alkoholnom deliriju
Među pričama supatnika za šankom
Istih onakvih priča kakve su mi dobro poznate
I tada tvoja i moja priča dobiva
Nova imena
Jedna Ana, jedna Marija, Ivana, Maja
Zoveš se po njima
One tvoje ime nose
Do fajrunta nisi sama i prokleta
A ja mislim da ima onih kojima je teže
Pa se vratim u svoj sobičak
I po ne znam koji put pokušavam naći
Po prašnjavim uglovima
One komadiće sebe koje si bezobrazno odnijela
Ne pitajući me da li će mi
Ikada više trebati

Nemoj me zvati
Na popodnevnu kavu
Ili čaj
Ako budem sjedio
Kraj tebe
Još neko vrijeme
Shvatiti ću da te
Volim
A što onda?
Kad se bojim
Voljeti te

Na otvorenom moru
U malenom čamcu
Protiv vjetra i soli

Prepuštam se tebi
Na milost i nemilost
Moje sunce, moja nevero

Ponekad zaista volim kišu
Pogled kroz prozor
Prolaznici stisnuti pod kišobranima
Žure svojim trosjedima
Ponekad zaista volim kišu
Sjećaš se prvog sastanka
Baš je prestala padati
U parkiću mokre ljuljačke i vrtuljak
Pa sam ih obrisao
Papirnatim maramicama
Sjedili smo dugo i pričali
Rekla si kroz smijeh
"Dragi, ti ćeš biti ubuduće
Zadužen za papirnate maramice"
Prošlo je mnogo vremena od tada
Palo je puno kiša u parkiću
I znam da nismo dugo sjeli
Na mokre ljuljačke i vrtuljak
Ali ja i dalje u džepu
Uvijek imam papirnate maramice
Da, ako ikada zatreba
Obrišem ponovo kišne kapi
Za tebe

Sólo tú

Samo ti
U mirisu jake jutarnje kave
Oko mene si
U dimu prve nepotrebne cigarete
Duga plava kosa što bježi
I nestaje u popodnevnoj gužvi

Pensar que tú, pensar que tú
me humillas tanto sin tener razón
Y ya no sé, y ya no sé si voy o vengo,
si te quiero o no.

Samo ti
Tvoje oči na zaslonu računala
Glas na telefonu
Što me mami da te volim ponovo
Zadnja slika i lijepa misao
Prije zasluženog počinka

Después en un momento cambias tanto
que mi infierno se hace azul
Y así sólo tú
te haces a mis ojos grande, grande
como sólo lo eres tú.

Pa te mrzim, pa te volim,
Pa te mrzim, pa te volim još više
Za mene si samo ti
Svaki otkucaj srca
Tvoj sam zauvijek dok me ima

Molim te
Nemoj zaspati noćas
Dočekajmo jutro zajedno
Uz pjesme u d-molu
I neobjavljenu zbirku pjesama

Molim te
Nemoj zaspati noćas
Pričaj mi o pet slojeva odjeće
O prljavom automobilu
Opiši mi opet novu policu za knjige

Molim te
Nemoj zaspati noćas
Ako zaspiš novo jutro će doći
Realno i grubo
Pa ćemo opet biti daleki

Rekla je
Napiši mi pjesmu

Nije bilo bitno o čemu
Mogao sam otvoriti
Zbirke najljepših pjesama
Naučiti kako se one pišu
Složiti nešto svoje od
Isprekidanih stihova velikih pjesnika
Ubaciti pjev ptica i ruže u cvatu
Mogao sam spomenuti more
Mjesečinu i cvrčka
Čežnju za dalekim mjestima
Hod po rubu pameti, jer
Kad srce preuzme funkciju mozga
To nikad nije dobro
Umjesto svega toga sam
Pripalio još jednu cigaretu
I dugo gledao u sjene na zidu

A rekla je samo
Napiši mi pjesmu

Uvijek si tvrdila
Da me osjećaš jako
Zvala bi me tada.
Zašto sada ne zoveš?
Zar ne osjećaš jako
Kako vjetar huči
Kroz pukotine
U mom srcu?

Težina oklopa
I koplja
Spustio sam vizir
Na oči
I potjerao konja
Spreman
Na sve povrede
Spreman
Udarati u vjetrenjače
Koje me
Dijele od tebe

Jedna klupa koja je ostala sama
Jedna djevojka koja se boji
Jedan mladić koji voli...