Dati dio sebe...

Razmišljam o tome koliko si ljudi dozvoljavaju da uzmu dio nekog tko im ne pripada.Čitam današnje weblogove i valjda je takav dan, i čini mi se da sve nas muče slični problemi.Kada sam došla na Iskricu nisam htjela ovdje nači avanturu,to znaju svi oni koji me poznaju, niti me netko nagovorio da se logiram, nisam u dugoj i sretnoj vezi, bar do sada nisam bila, bila sam u dvije nesretne.Cilj je bio druženje, tipkanje i ubijanje onog praznog hoda u dugim zimskim noćima.I tako je i bilo.Upoznala sam zahvaljujući Iskrici neke divne ljude.No uvijek me pati to kada nekom pružiš mali prst želi cijelu ruku.Prijateljstvo ne želim mješati sa svojim privatnim životom, no pojedinci to nikako ne razumiju.Komunikativna sam, vesela, rado se družim i popričam sa meni dragim ljudima.No imam obavezu, a to je na prvom mjestu moj sin, zatim moji roditelji, posao pa tek onada na red dolaze svi ostali.I kako to objasniti ljudima koji su uporni.Očigledno nikako........Veza je nešto sasvim drugo.Onda se mjenjaju neka pravila!No, veza kada krene, ne može odmah dobiti puni zamah.Nakon pakla koji sam prošla držim sve to na mjestu na kojem treba biti.Ako se nađu dvoje koji se razumiju oko toga nema problema.Poštujem želje druge strane, no isto tako tražim da se uvaže i moje.A ovaj weblog napisan je samo prijateljima koji me nikada nisu razumjeli, koji su htjeli da im posvetim sve svoje vrijeme, da se dopisujem samo s njima, da samo njima pišem sms-ove, da samo s njima idem na kavu.A na početku poznanstva sam jasno i glasno naglasila da to tako nejde!

Neki dan sam oko 24 h primila poruku ovog sadržaja:"Živiš li ili si kod kuće?"Odgovorila sam kratko i jasno:"ŽIVIM!"Nakon par min stigne mi odgovor na to:"Znao sam, toliko o prijateljstvu i iskrenosti!"Ostala sam zatečena odgovorom, jer odjednom više nisam bila sigutna šta su to prijateljstvo i istina.Ja smatram da je prijatelj onaj s im odeš na kavu, povremeno se družiš, kažeš mu šta ima novo, saslušaš ga, pokušaš pomoći koliko možeš.A iskrenost je da kažeš otvoreno da možete biti samo prijatelji i ništa više od toga.Možeš iskreno reči da ti se netko sviđa, da još uvijek patiš za nekim ili te to već odavno prošlo, da si upoznao nekog jako zanimljivog, i još puno toga su iskrenost i prijateljstvo.Zato se pitam gdje sam pogriješila, jer otići van i uživati u društvu nekog tko ti je zanimljiv i drag, ne bi smjelo prijatelja smetati, nego bi se trebao radovati mojoj  sreći....ili možda opet griješim?!

Najjednostavnije stvari i najljepše dogode se upravo onda kada im se najmanje nadaš.I kada se iznenada osjećaš tako opušteno bez trunke umora, kada ti godi povjetarac koji mrsi kosu polagano, kada ti ništa, ama baš ništa ne zasmeta.Dogodilo se upravo tako, a onda je jutro plakalo kišom....Kao da je znalo da je vrijeme za odlazak, ali ne za uvijek....

Od malena sam sanjala da budem perzijska maca u dobro stojećoj obitelji.S obzirom na moje porijeklo to i nije bio problem.Kada sam se omacila, bivši vlasnik ljepo me njegovao i za "fine novce" prodao jednoj jakooooooooo bogatoj obitelji.U početku su mi smetala djeca, ali ubrzo sam shvatila da su nokti dar prirode, pa smo za kratko vrijeme uspostavili normalan kontakt.Kada sam poželjela nešto fino za pojesti,umazila sam se uz nogu koja mi je bila najbliza, izvila leđa i digla se na prstice uz obavezno glasno predenje.Ljudi, pojma nemate kako to pali!Vlasnik noge bi se sagnuo, podigao me, sav raznježen i u trenu bi se stvorila Whiskas konzervica s okusom tunjevine.Ako mi se to ne bi svidjelo, nonšalantno sam otresla šapicom i elegantno i uvrijeđeno se okrenula.A onda bi stigla druga Whiskas konzervica s okusom junetine, i tako nekoliko puta, pa sam za tren imala Švedski stol.Lukavo zar ne?Eh, šta šarm sve čini.Jedino mi nije jasno zašto mi stalno nude mlijeko.Pa zar ne znaju da od njega imam stomačne probleme?!Guraju mi njuškicu u taj bijeli napitak, i kažu da sam maca razmažena, a nisam, vjerujte mi na riječ!Najdraže mi je kada me stave u krilo i maze me,joj, najbolje je kada mi češkaju stomačić i drapaju leđa.Uh, to me izluđuje!Ovih dana me pati ova vručina.Dlaka mi se sva uljepila, ni češljanje ne pomaže, a ni lizanje....fuj!Odoh ja na večeru, zovu me....Mašem vam repom i pozdravljam uz jedan slatki,  mazni mujauuuuuu!

Zašto se ta teorija morala dogoditi baš jutros 5 min do 7 h.?Od svih mogučih 2836 sličajeva naprama ovom jednom, danas se morao dogoditi baš taj jedan!?Gledala sam ne vjerujući da se sve to odvija pred mojim očima.Nije bilo pomoći, jednostavno se dogodilo.Nekoliko puta sam poskidala sve raspoložive svetce s neba, a mogu vam reči da sam posjetila i ostale vjere, a ono pas mater da ni ne spominjem.Kada me prošla faza psovanja, uhvatila me mirnija faza, pametnog razmišljanja.Vidjela sam pred očima sve što će se dogoditi.Radni kolega ni kriv ni dužan bit će prozvan za učinjenu štetu.A mene će samo 325 puta nadređeni pitati:"Kolegice, kako se to moglo dogoditi?"He, pa da mu na to ljepo odgovorim:"Znate direktore, to vam je danas ona teorija vjerojatnosti htjela "zaželjeti" dobro jutro!"Mož´ mislit, pa da me naglavačke izbaci iz "ordinacije"!Tada mi sine!?Upotrijebila sam 25 dkg mašte, mjericu lukavosti, nekoliko zrnaca izokrenute istine, ali ni na čiju štetu, prstohvat šarma, i tonu i po HRABROSTI.I upalilo je!!!!U 14 h svi smo kući išlii sretni i zadovoljni.Šteta nadoknađena, kolega će garant noćas mirno i slatko spavati pokraj svoje ženice, a mene nitko neće gnjaviti sa glupostima.Odoh se počastiti s jednom fino rashlađenom Milka čokoladicom!Mljaccccc

Sve moje kolegice se furaju na limfo - drenažu, kolagene maske, aroma terapije, hormonse terapije, liposukcije, face liftinge, beta karoten, solarij. A ja se i dalje furam na Milka čokoladu i baš se dobro osječam, jer vrijeme je na mojoj strani, vrijeme je.....

Ovom prilikom zahvaljujem državi što je tako velikodušno odvojila 166 kn dječjeg doplatka za mog sina.Taman za jednu patiku, no još se nisam odlučila da li za lijevu ili za desnu.Upitah se, ajme pa kako bi mi bez toga! :-))Ljepo je biti samohrana majka u državi koja toliko brine o nama...

Otkrila sam da i dalje svijet gledam nevinim dječjim očima.Pored svih nepravdi, ljudskih gluposti, životnih izazova, razočaranja ostala sam dijete u srcu i duši.I to me niti malo ne smeta.Igre svijetla i sjene u granama lipe, izmaglica na livadi, miris bagrema, slavonska polja u predvečerje, šetnje poznatim stazama i pusketanje kamenčića pod nogama, bude u meni zrelu ženu sa plavim dječjim okicama.Sretna sam što još uvijek primjećujem sve ono što su odrasli odavno zaboravili...

Pala je kiša.Topla...Ipak nije izbrisala sječanja....ni ne treba!

Iznad livade obasjane mjesečinom uzdizala se izmaglica.U krošnjama drveča mjesečeve zrake igrale su se svjetla i sjene.Miris lipe i borovine izmješao se u zraku.Bio je to doživljaj koji se pamti...

Noć je bila posuta zvijezdama, a o krijesnicama da ne pričam...

Pokvarila sam se totalno!!!U tri tjedna ja tri puta izašla!Valjda to dođe s godinama.Neki dođu pameti, a ja eto izlazim.Gazda mi je proši tjedan, nakon drugog izlaska ljepo rekao, tri puta je tri puta i boga mi bio je u pravu!Nije ovo bio bilo kakav izlazak.Sigurno mislite da sam brijala po kafičina, disko klubovima.Ma jok!Izašla sam na sudar sa mojim Iskricama.Ivy vas je već ljepo obavjestila kako je to bilo, ali moj dugi jezik mi neda mira pa i ja moram još koju dodati.Na promenadi u 18,30 našlo se nas desetak.Svi oni koje sam čitala gutajući sva slova i koje sam zamišljala, jučer su sjedili oko mene.Ma u tim trenutcima nije me zanimala ni promenada, ni komadi koji su prolazili, ni zašto Madžarska nema more, već samo ljudi, normalni, svakodnevni, koje je u real life-u teško sresti.Hvala Bogu na Iskrici stoti put!Brbljali smo 5 h, kao da se znamo cijeli život, smijali se, zezali...Ekipo molim vas, nemojte da sada opet prođe cijela godina, a da ja ponovo izađem!?!
P.S.FATALERROR:pod hitnoooo mjenjaj nick u fatalwoman!
Pusa svima, baš svima, a posebne zahvale Shape, Legi i Gazdi, a oni već znaju zašto!Vaša ,samo vaša Ericca

Sutra je jedan jako poseban dan.I baš se radujem.Iznenada, sasvim neočekivano, upoznat ću neke ljude koje znam samo online.Nije li to divno!!!!Pozdrav Ivy, Shape, Gazdi, Legi i ostatku ekipe....

Vraćala sam se iz trgovine i u ulici čujem zvuk mješalice za beton.Pa tko to betonira na Veliki petak, taj stvarno nije normalan.Ali kako sam bila sve bliže svojoj kući, bila sam sve sigurnija da se taj zvuk čuje baš iz mog dvorišta.U jedno sam bila 100 % sigurna.U mom dvorištu više garant nema ni jedam cm kvadratni koji treba izbetonirati, jer bi moj dragi tata to već odavno napravio.No, kako god bilo, mješalica je radila sve u šesnaest, a iz nje se samo tako prašilo.Sva zbunjena sam pitala dragog oca:"Pa šta ti je, kud baš na Veliki petak betoniraš? i šta ti to u stvari betoniraš?"On me samo bijelo pogledao i rekao:"Ne betoniram, mješam hranu pilićima!!"Oduvijek mi je moja obitelj na neki čudan način bila sumnjiva, ali sada sam tek ustanovila da živim u obitelji Adams.

Bila sam danas kod diše na razgovoru.Brbljali smo puni sat o svemu i svaćemu,Najviše o trenutnim problemima na poslu, a toga uvijek ko u priči, ali ne onoj sa princom, naravno!I tako polako smo zaključili razgovor, a ja onda upadnem sa tim kako bi bilo zgodno da mi povisi plaću, jer eto, već godinama stoji na istom mjestu.Razmotrio on situaciju, pa rekao:"Kolegice smatrajte to riješenim!".Ja sva sretna skočila sa stolice dograbila torbu pa mislim, odoh ja dok se on još ne predomisli.No, neš ti sudbine.Zaustavi me on sa rečenicom."S obzira da nemam trenutno rješenje za još jednog muškog radnika za vašu radnju, neka to sačeka malo, no eto ja Vam se nudim kao muškarac!"Ha, obli me rumenilo, uhvatila me nesvjestica, ali brzo odgovorih:"Neka hvala, povišica je dovoljna!":-)