Dati dio sebe...

Bivši muž mi je branio da si kupim mobitel.Bila sam moderna Pepeljuga.O tome da nisam smjela kupiti modernu odjeću i majce koje su stvorene za ženski dio populacije da ne pričam.Kada smo se rastali ja kupila mobitel, a jednom prilikom mi je rekao:"Pojma nemaš šta je to!?Nisi si trebala kupiti mobitel, mobitel je meni razje*ao život!"Heh.....zanimljivo.Počela sam se normalno oblačiti i više nisam ličila na majku Terezu.Svaki puta kada bih se u prolazu srela sa bivšim, okretao se zamnom, naravno slineći!Heh....drugi put!E onda opet zahvaljujući svojim sretnim zvijezdicama upoznam šarmantnog gospodina koji mi reče:"Znaš, nije mi baš drago što si na Iskrici.Bilo bi zgodno ako bi...."Heh....treči put!Tu mi je pukao film.Imam mobitel, no ne služi mi za dogovaranja u stilu-hajdemo se negdje iz*e*ati.Pošaljem po koju pristojnu poruku meni dragim ljudima.Oblačim se moderno, ali nepokazujem previše, jer to nije moj stil.Ali ovo na kraju s Iskricom podsjetilo me na našu Shape.No ja sam ipak ostala, a na kavu mogu s nekim kome to ne smeta, jer ovdje se družim s normalnim ljudima.Odjednom postadoh princeza s mobitelom i modernim krpicama.A i shvatila sam da više nisam mala djevojčica kojoj su potrebne priče za laku noć...No princ će svejedno dojahati iz neke sasvim druge bajke i svi će biti sretni i zadovoljni! :-))

Shape je optišla, a stvarno nije trebala!Bila sam vani i bilo je lošije nego prošli vikend.Gužva gdje god da odeš, jer sljedeći vikend dolazi Papa, pa su svi izašli jer nema nikuda kada se sve zablokira.Dakle, gužva, gurancija, masa ljudi, ništa ne vidiš, ništa ne čuješ.Buka, dim, noge bole....Al dobro, opet ću ja van, jer tri puta je tri puta, pa kako bude.Danas bila u Mađi, e to je bilo super.Nigdje nikog na granici, prođeš bez brige i pameti.Moje plavuše išle  samnom  i dobro smo se provele.Ostatak nedjeljnog posljepodneva bit će ne ispaniran, jer tako je i jučer započeo dan.Pusa svima i ne odlazite sa Iskrice molim vas!?Voli vas sve vaša

Neki dan napisah da izlazim jednom godišnje.Molim javnost za oprost ja ću izaći i danas, pa da se pojedinci ne onesvjeste kada me opet vide vani.Hvala

Stvarno Te volim!Ti si moje najslađe, najmilije, najmaznije...Kada me pogledaš s tim svojim prekrasnim okicama točno znam što želiš.I nikada, baš nikada mi nije teško donjeti Ti vode.Kupovanje hrane za Tebe mi je osobiti užitak.Uvijek pažljivo odabirem i smješkam se kada se sjetim Tvoje reakcije kada Ti to serviram.Molim Te, tu tajnu čuvaj samo za nas...A tek noć!Obožavam kada legneš pored mene i mazno svoje tijelo privineš uz moje.I baš volim što si toliko dlakav!Micko, Ti si moj najmiliji i najvoljeniji perzijski mačak!

Kada sam bila mala zanimalo me zašto je sunce okruglo, zašto je more slano, zašto pčele bodu, zašto muhe zuje....?Onda su mi odrasli rekli:"Bit će ti sve jasno kada narasteš?"Malo sam narasla, pa su me počela mučiti razna druga pitanja.Šta je to korjen, šta su to mejoze i mitoze, šta se uči na fizici, a šta na kemiji?Stariji brat mi je objasnio, znat ćeš kada narasteš.I onda sam narasla.Pomislih taman kako je to ljepo kada znaš odgovore na sva pitanja.Ali.........Opet me nešta muči.Zašto ljubav boli?Zašto su neki ljudi sretni, a drugi nesretni?Zašto su neki brakovi dobri, a neki loši?Sva sreća, sve ću ja to saznati kada još samo malo narastem!

Malo sam se zamislila nad svim kukanjima o vezama s neta!E pa ovako!Kao prvo, nitko nije sredio svoj životni problem, a to je ovdje u većini samoća, neuzvraćena ljubav, sjedeći uz PC i tipkajući poruke.Možda ima sretnih slučajeva, ali oni se mogu izbrojati na prste jedne ruke.Koliko je nas logiranih na Iskrici i negdje drugdje, sretno zavšilo upoznavši nekoga ovako?Moja iskustva:1 bolna veza 12oo km daleko odavde, 1 pokušaj veze na blizu, hvala meni je dosta, iako je treča sreća, ali hvala.. i milioni poruka s meni dragim i nepoznatim ljudima.Dobro ima tu i poznanika i po koji dobar prijatelj.Sve to za 2,5 godina na netu.Dakle, ja sam na sve to ovako počela gledati;piši, šali se i pokušaj si uljepšati prazan hod između svakodnevnih obaveza.Upoznavanje+sreća+ljubav jednaka je omjeru 1 : 1 000 000.Stoga, sretno onom jednom od nas ovoliko!Najbolje prolaze oni koji na ovakvim mjestima traže i nađu nekog za onu Ddadinu "kavu".O onima s dvostrukim, trostrukim i stostrukim nickovima ovaj puta ne bih.Ovih dana se o tome jako puno pisalo i to istinito.

Lipppeeee cvatuuuu, a ja šššmrcammm ko i laniiiii, e ludilooooo!Sretno šmrcanje i kihanje svima alergičnim na lipu!

Kažu, :"Ako ti Bog zatvori vrata, ostavi ti otvoren prozor."Meni se po nekada čini da mi je vrata zalupio pred nosom, a prozor zakucao ekserima!
P.S.Nije kukanje!Čisti zaključak!

Silaznom putanjom, dakle uz minimalni otpor, prvo brzinom zvuka, a zatim brzinom svetlosti srušila se na mene ljudska glupost!Srušila me, ali...pridigla sam se, otresla prašinu i krenula dalje.....

Današnji dan je bio djelomično konfuzan s mjestimičnim kretenizmom.Za sutra predviđamo iznenadne provale bisera s mogučnošću šizofrenije.Apaurin u jutarnjim satima poželjan!

Danima sam čekala da dobijem jedan odgovor.I dočekala sam, iako sam čitala, a suze mi curile, a to mi se ne događa baš često da ja suzu pustim, drago mi je da je konačno rečeno ono što je odavno trebalo biti rečeno.Eto opet se ispostavilo da su poslovice uvijek u pravu:"Tko čeka, taj je uplakan!"

Silno želim promjeniti radno mjesto i konačno sam pronašla idealno poduzeće s prekrasnim radnim mjestom, stvorenim baš za mene.I da stvar bude još ljepša, nalazi se samo malo dalje niz ulicu u kojoj trenutno radim.Ma dosta mi je ove nepravde.Radim muški posao, a vjerujte mi sigurno sam žena,utovaram, istovaram, koordiniram, zapovjedam,krvava do laktova i koljena, pogled mi već postao ubilački.Crkavicu dobijem na 2 puta, svake prijestupne godine, imam taman za podmiriti toškove interneta.A tamo, niz ulicu, velika zgrada.Državno poduzeće.Godišnjeg ko u priči, vikendi slobodni.Svaka prostorija ima po 1 radni stol, na njemu PC, ima klimu, zimi grijanje.Dođeš na posao, upališ rešo, pristaviš vodu za kavicu.Uključiš PC i dok se sistem polako diže, zakuhaš kavu po onom Gazdinom receptu.Onda sjedneš za radni stol, po malo pijuckaš kavicu, ulogiraš se na Iskricu, pročitaš poruke, weblogove.Taman te telefon prekine, diša zove, otreseš se na njega, jer kako mu pada na pamet da te uznemirava usred tako važnog posla za koji je potrebna sva koncentracija.Sve to obaviš do pauze i već mrtav umoram, ljepo odeš u grad na špicu.Kad se vratiš onda te dočekaju mailovi na Yahoo, Hotmailu, Iskonu i koje gdje.Do 15 h, jedva na sve to uspiješ odgovoriti.Plaća redovna i u komadu, godišnji ogroman.Poslala sam zamolbu ovakva sadržaja:
Poštovani!
Po zanimanju sam medicinska sestra.Znam da to nema veza sa vašom strukom, ali ja se ODLIČNO snalazim na PC-ju.Na Iskricu sam već logirana, tako da na to neću morati potrošiti Vaše dragocjeno vrijeme.Brzo tipkam, na chatu mogu istovremeno komunicirati sa nekoliko osoba.Mailovi mi ne predstavljaju nikakav problem.Pauzu obožavam, plaća mi odgovara!A i bolnica je samo par zgrada dalje, tako da mi neće nedostajati posao u struci.
Unaprijed zahvalna!
P.S. Jako se radujem, jer sam ovaj puta 100% sigurna da ću dobiti taj posao!

Ja stvarno redovno izlazim.Jednom godišnje!Šta vam je sada to toliko čudno?!Ljepo se spremim i sa društvom odem u naše omiljeno mjesto za izlaske.Dobro, moram priznati, ovaj puta smo otišli i na jedno drugo mjesto.Na ulasku su me makloc čudno gledali, ali ipak su me pustili!O imenima mjesta ne bih sada javno, ali nije bilo loše.Ja nisam pušač, ali tako mi je trava fino zamirisala, ludilooo!Baš šteta što ne pušim.Malo smo tu plesli na house stvari, pa nam dosadilo i otišli smo na naše staro mjesto.A tamo sve kao i prošle godine.Oni moji vršnjaci s kojima sam prije 20 g išla u disko, stoje na svojim starim mjestima.Neki se nikada nisu ženili niti udavali, a drugi su sretno rastavljeni kao i ja.Samo sam primjetila da dečki imaju malo više sjede kose i pivske stomačiće, a cure promjenile frizure i nakvarcale se, jer eto, od Nove godine u selu mojem malom imamo i sloarij.Oni ostali su samo malkoc stariji od prošle godine, a bilo je tu i nekih novih faca, a o njima ću vas na godinu izvjestiti, jer o njima do sada nisam ništa znala.Cijelu noć smo čagali na Severinu, Gibbonija, isto ko i prošle godine.Jedino su Klaudija, Žak i ovi sa natjecanja za pjesmu Eurovizije malo promjenili muvingh.Narodnjaci stari, house isto tako...I sada se ja pitam:ma čemu da ja svaki tjedan izlazim.Bole noge, boli glava, uši otpadaju od buke, smrdim kao da sam bila u pušnici, oči mi suze.Ja to ljepo redovno, jednom godišnje i ništa ne propustim.
Lipeeeeeeeee cvatuuu, sve je isto ko i lani, samoooo, srceee moje i srceee tvojeee, u ljubavi....ah ma to dalje i nije više važno!

Stanovnici Osijeka imaju prekrasno šetalište uz rijeku Dravu.Nedjeljna sunčana popodneva izvuku ljude na to prekrasno mjesto.I moja malenkost je danas prošetala tim dijelom grada.Zanimljivo je promatrati ljude kako šetaju sa osmjehom.Kako je jedan gospodin sa Iskrice nedavno napisao svoju misao koja mi se duboko urezala u pamčenje..."koliko boli čovjek može podnjeti i koliko boli čovjek može zadati",tako sam se ja upitala promatrajući sve ove osmjehe: koliko je pravih, iskrenih, sretnih osmjeha, a koliko namještenih i umjetnih?
Sigurna sam samo u to da je bio iskren svaki osmjeh na dječjem licu!

Moram se pohvaliti, ne mogu izdržati.Danas sam bila na posljednjoj subotnjoj kavi, bar sto se tiče ovog stoljeća.Molim sve one koji će subotama i dalje uživati u špici, promatrati nonšalantno svijet oko sebe i ispijati kavice, da me se po nekada sjete.A ja, ja ću za to vrijeme raditi.Ma znam, znam, sretna sam što radim, ali radim i svaku nedjelju.Šmrcccccccc